Umjetna inteligencija - Edukacijom suzbijte strah od gubitka posla
Svakodnevno slušamo o novim inovacijama koje nam umjetna inteligencija donosi. U jednu ruku smo sretni zbog novih poboljšanja i mogućnosti u svakodnevnom životu, a u drugu ruku se pitamo kamo to vodi. U javnosti postoji strah hoće li se umjetna inteligencija toliko razviti da ćemo ostati bez posla, privatnosti i da ćemo se možda i morati boriti protiv nje. Iz već nekih komentara čitatelja na prijašnje članke sam uspjela zaključiti da se određeni ljudi boje budućnosti svog posla uz umjetnu inteligenciju. Ima li mjesta strahu?
Kada god se nečega bojimo tješi nas pomisao na rješenje kojim ćemo situaciju prevladati ako do nje dođe. U slučaju razvoja umjetne inteligencije puno je nepoznanica ali ipak postoje teorije koje nam pomažu naći rješenja za pojedine strahove. Primjer je strah od masovnog gubitka posla, odnosno situacije u kojoj će nas tehnologija bazirana na umjetnoj inteligenciji potpuno zamijeniti na poslu. S obzirom na brze promjene na tržištu rada najnovija istraživanja Goldmana Sachsa pokazuju da bi u skoroj budućnosti umjetna inteligencija i automatizacija posla mogla zamijeniti oko četvrtine postojećih radnih mjesta odnosno oko 300 milijuna zaposlenih. Prema istraživanjima američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja vozači kamiona i taksija, blagajnici, suradnici u maloprodaji i ljudi koji rade u proizvodnim pogonima i tvornicama bili su, i nastavit će biti, zamijenjeni robotikom i tehnologijom. Istraživanja predviđaju da će korištenje umjetne inteligencije eliminirati većinu niskokvalificiranih poslova, kao i onih s minimalnom plaćom. Prema tim istraživanjima nisu samo ugroženi spomenuti poslovi, predviđa se i da će usponom umjetne inteligencije roboti operirati i dijagnosticirati bolesti, kao i da će softverske inženjere učiniti manje traženima. Prema Jacku Dorseyju, tehnološkom milijarderu i osnivaču Twittera i Squarea, umjetna inteligencija uskoro će pisati vlastiti softver. To nas sve vodi na zaključak da uspon umjetne inteligencije ima potencijal negativno utjecati na sve klase radnika. Ipak, zagovornici umjetne inteligencije kažu da nema razloga za brigu, jer smo se uvijek uspješno nosili s novim tehnologijama. Znači ima mjesta i za radovanje a i za strah. Jedan od ključnih alata za borbu protiv te vrste straha je cjeloživotno učenje, usavršavanje i prekvalifikacija.
Kako će nam učenje pomoći?
S obzirom na kompleksnost izazova i promjena u društvu nameće se i nužnost prilagodbe obrazovanja tim promjenama. Kvalitetno obrazovanje koje će poticati razvoj novih kompetencija kao odgovor trenutnim potrebama suvremenog društva je ključno. Kada kažem kvalitetno obrazovanje onda ne mislim samo na prijenos znanja nego na poticanje razvijanja kompetencija koje su nužne da bi se moglo opstati u ovom suvremenom društvu. Ako se pitate na koje kompetencije mislim nabrojat ću par važnijih: digitalna pismenost; kritičko razmišljanje; mogućnost reagiranja u kriznim situacijama; svladavanje vještina suočavanja s neizvjesnošću; osjećaja osobne, etičke i društvene odgovornosti; samoučinkovitost i smislenost. Mora nam biti jasno da sve to nećemo moći naučiti kroz početno formalno obrazovanje do naše 23. godine života nego će obrazovanje morati sažimati sve aspekte i faze naših života.
Tko će tu morati odigrati važnu ulogu?
Od samoga pojedinca, čija će uloga biti konstantno učenje i napredovanje, važnu ulogu u tome će imati visokoobrazovne ustanove, koje će nuditi kvalitetne programe; poslodavci, koji će nuditi mogućnosti zaposlenicima za doškolovanje, usavršavanje i prekvalifikaciju; država koja će poticati na učenje i konstantno mijenjati i prilagođavati nastavne programe pa do društva u cjelini koje će svojim primjerima i nametnutim potrebama motivirati na spomenute promjene.
Lekcija koju smo već dobili
Sigurno će neki reći da im je više dosta učenja i da se konačno žele opustiti u životu. Ne mora svako učenje biti stresno. Treba pronaći načine i metode učenja koje nam odgovaraju i koje nas vesele. Ako ne možete učiti na predavanjima u predavaonici potražite online edukaciju. Nemojte si unaprijed zacrtati u glavi da ste prestari ili nemoćni za usvajanje novih znanja i vještina. Više nije važno gdje učite nego kako učite. Metode učenja koje povećavaju angažman studenata, uključujući ih u veći broj aktivnosti i samoistraživanja, poboljšavaju rezultate učenja. Dokaz nam je vrijeme pandemije kada su nas zatvorili u stanove i kada smo odjednom dobili dosta vremena za samorazvoj. Iznenada nam je Internet prostor postao glavna okupacija, jer smo se preko njega sastajali, učili pa i svađali. Od situacije kada nam je bilo neugodno nekoga pozvati na video sastanak pa do toga da je video sastanak "novo-normalno". U par mjeseci su mnogi postali online edukatori i treneri, nastava u školama je bila online pa čak i fitnes. Većina je jako brzo svladala sve vještine digitalne virtualne stvarnosti. U kratkom vremenu smo se digitalizirali, i mladi i stari. Znači naučili smo kako sve možemo kada moramo. A zašto bi čekali situaciju u kojoj nešto moramo, budimo stalno pripravni na promjene i budimo dio njih.
Stvara li nam umjetna inteligencija prepreke za bolje obrazovanje?
Svjesni smo da je napretkom tehnologije povećana i mogućnost "varanja" studenata na ispitima, bilo onih u učionicama i onih online. Ako se ne stvori učinkovit odgovor na takvu situaciju mogli bi reći da će umjetna inteligencija biti sve veća prepreka usvajanju novih znanja, jer bi studenti sve više mogli težiti ka tome da na bilo koji način dobiju ocjenu pa se neće posvetiti učenju i usvajanju novih znanja i vještina nego će samo biti skoncentrirani na korištenje tehnologije u nezasluženom dobivanju ocjena. Kao odgovor na to je prilagodba nastavnih planova i procesa, kao i načina provjere i ocjenjivanja znanja. Uporaba umjetne inteligencije i GPT tehnologija u obrazovanju treba uvesti ali na smislen, etičan i održiv način.
Bila sam u situaciji kada mi se jedna direktorica poduzeća požalila kako već neko vrijeme ne može naći kompetentne zaposlenike bez obzira koju stručnu spremu imaju. Kandidati za posao s visokim kvalifikacijama nisu zadovoljavali stručni test koji im je davala, dok ih je većina padala na testu inteligencije. Neke je i zaposlila jer su imali diplome s renomiranih fakulteta ali mi je rekla da većina nije sa završetkom fakulteta ponijela adekvatno znanje.
To izaziva strah. Zamislite zubara ili doktora koji ima diplomu ali nema znanje? Umjesto da se zabranjuju nove tehnologije studentima, potrebno ih je učinkovito koristiti kako bi tehnologija radila za nas, a ne protiv nas. Tako da prepreka ne bi trebalo biti ako se umjetna inteligencija integrira u sve aspekte školovanja na smislen i transparentan način.
Argumenti protiv
Ako sagledavamo šire mogućnosti gubitka svih poslova pred umjetnom inteligencijom svakako postoje argumenti koje nam iz sadašnje perspektive kontriraju toj teoriji. Još uvijek se ne vidi mogućnost integriranja empatije, socijalne inteligencije, etike i samoga konteksta u tehnologiju vođenu umjetnom inteligencijom. Primjer su poslovi na kojima se treba empatijom reagirati a da bi se to moglo mora se razumjeti kontekst situacije. Umjetna inteligencija je bazirana na podacima velikog broja događaja ali ako njih nije bilo, ili ako se bazira na pretpostavkama, tu mogu nastati problemi.
Zaključak
Poslovi ne nestaju preko noći, kao ni razvoj i implementacija novih tehnologija. Umjetna inteligencija se razvija još od 1950. godine i ima svoje faze napretka i mirovanja. Uvijek postoji period prilagodbe koji nam daje vremena na nova razmišljanja i nove mogućnosti. Jedni poslovi se gase ali se drugi otvaraju. Do masovnog gubitka posla na nekim pozicijama će zasigurno doći, ali uz konstantno praćenje trendova, prilagodbu, adekvatnu edukaciju i prekvalifikaciju nema mjesta strahu. Razvijanjem kompetencija budućnosti i fleksibilnošću za prihvaćanjem novih radnih mjesta društvo će se naoružati u borbi protiv masovnog straha od ovakvih promjena. Ono što pojedinci moraju iskorijeniti je strah od česte promjene radnoga mjesta. Mislim da je apsurdna misao kako do mirovine moramo biti na istom radnom mjestu, jer se nismo sposobni u kasnijim godinama prilagoditi novim poslovima i radnim okruženjima. Integriranje poslovne prakse za vrijeme studiranja je postala obaveza kako bi mladi još za vrijeme studija mijenjali poslove i bili u doticaju s različitim poslovnim okruženjima i kulturama i kako bi im kasnije promjena radnoga mjesta bila normalna stvar. Ne treba se previše zabrinjavati, ali se ne treba ni pokriti po ušima i sakriti od stvarnosti. Važno je pratiti zbivanja i promjene i biti u korak s njima. Cjeloživotna edukacija će nas činiti umno snažnima i samouvjerenima, i zasigurno će utjecati na prevladavanje svih naših strahova. Pa je moj zaključak da se nikada ne prestanete educirati i da radite na sebi dokle god možete.
Uzrečica "koliko znaš toliko vrijediš" nikad neće zastarjeti.
Primjedbe
Objavi komentar