HNB najavila pooštravanje uvjeta kreditiranja građana kako bi očuvala stabilnost financijskog sustava

Hrvatska narodna banka (HNB) je najavila uvesti nove makrobonitetne mjere kojima će ograničiti kriterije kreditiranja građana, u cilju očuvanja stabilnosti državnog financijskog sustava. Ove mjere izravno će utjecati na iznos kredita koji kreditne institucije mogu odobriti građanima u ovisnosti o dohotku, vrijednosti založne imovine i duljini trajanja kreditnog odnosa. Jesu li najavljene mjere pokrenute radi smanjenja inflacije i snižavanja cijena nekretnina, saznajte u nastavku.

Ograničenja kriterija kreditiranja važan su dio makrobonitetnog instrumentarija države. Prema informaciji iz HNB-a ova ograničenja prvenstveno služe kao svojevrsna sigurnosna mreža kojom se ublažava prekomjerno zaduživanje potrošača, odnosno prekomjerno preuzimanje rizika od strane banaka, koje bi moglo dovesti do poteškoća pri otplati kredita te stvoriti gubitke za banke, nepovoljno utječući na gospodarski rast i financijsku stabilnost. Iako su mjere makrobonitetne politike ponajprije usmjerene na očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini, u trenutnim makroekonomskim uvjetima obilježenima pojačanom potrošnjom kućanstava, ove mjere istodobno djeluju u smjeru smanjivanja inflatornih pritisaka povezanih s povećanom potražnjom.

Odlukom o kriterijima kreditiranja potrošača, HNB je objavila kako planira ograničiti iznos mjesečne otplate duga u odnosu na dohodak potrošača (engl. debt service to income, DSTI) na najviše 45 % za stambene i 40 % za nestambene kredite, a za stambene kredite i ukupan iznos kredita u odnosu na vrijednost nekretnine u zalogu (engl. loan to value, LTV) koji ne smije biti veći od 90 %. Dodatno će se ročnost stambenih kredita ograničiti na trideset, a nestambenih kredita na deset godina. No, banke će za do 20 % stambenih i 10 % nestambenih kredita u svakom tromjesečju moći odobriti i mimo navedenih DSTI i LTV ograničenja na osnovi vlastite procjene. Pritom će se iznimke pri odobravanju stambenih kredita u najvećoj mjeri smjeti primjenjivati za potrošače koji kreditom rješavaju svoje stambene potrebe.

Povodom donošenja novih mjera otvoreno je savjetovanje s javnošću, koje traje do 20. veljače 2025. HNB poziva javnost da svoje primjedbe i prijedloge u sklopu javne rasprave o Nacrtu odluke dostavi na e-adresu uvjeti.kreditiranja@hnb.hr, s naznakom "Nacrt odluke o izmjenama i dopunama Odluke o prikupljanju podataka o uvjetima kreditiranja potrošača i o depozitima kućanstava". Evo prilike komentirati i mimo foruma, za one koji imaju primjedbe.

Kako će se računati mjesečni dohodak?

Obveznik primjene, prema Nacrtu Odluke HNB-a, dužan je mjesečni dohodak potrošača izračunati kao zbroj svakog primitka potrošača i njegova sudužnika od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, kapitala (uračunavaju se samo isplaćene kamate, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu), imovine i imovinskih prava i drugog dohotka, u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje porez na dohodak, a koji se redovito ostvaruje, umanjen za poreze i doprinose te sveden na mjesečnu razinu.

U mjesečni dohodak potrošača iz stavka 1. ovog članka ne uključuju se naknade jednokratne ili povremene prirode (npr. jubilarne nagrade, posebne nagrade), osim povrata poreza na dohodak.

pri izračunu mjesečnog dohotka potrošača koristiti će se prosjek dohodaka, izračunatih u skladu sa stavcima najmanje tijekom posljednjih šest mjeseci koji prethode sklapanju ugovora. Iznimno obveznik primjene ove Odluke može uzeti u obzir samo prihode tijekom posljednja tri mjeseca koji prethode sklapanju ugovora, obračunate na mjesečnoj razini, ako potrošač nije bio u radnom odnosu, u slučaju promjene posla ili trajnog povećanja plaće na istom radnom mjestu.

Koji je razlog ovoga ograničenja?

Ako se vratimo u školske klupe i ako se podsjetimo što su nas učili o inflaciji onda znamo da inflacija raste kada rastu cijene artikala potrošačke košarice iz godine u godinu. Čak je i poželjno imati malo inflacije pa je ciljana inflacija oko 2 %.

Ipak, trenutno Hrvatska prolazi kroz inflacijski jaz gdje rastu plaće, time raste i potrošnja, rastu cijene robe i usluga  i naravno time raste i cijena radne snage, odnosno troškovi poduzeća.

Je li Hrvatska monetarna politika usklađena s trenutnom monetarnom politikom ESB-a?

Po izjavama ekonomskih  i financijskih stručnjaka izgleda da nije. Upravno vijeće Europske središnje banke (ESB) je sredinom prosinca prošle godine smanjilo tri ključne kamatne stope ESB‑a za 25 baznih bodova. U skladu s tim, kamatna stopa na novčani depozit smanjila se na 3,00 %, kamatna stopa za glavne operacije refinanciranja smanjila se na 3,15 % i kamatna stopa za mogućnost posudbe na kraju dana smanjila se na 3,40 %.

Smanjenje kamatnih stopa ESB-a trenutno ne odgovara Hrvatskoj koja želi smanjiti inflaciju, a ove aktivnosti ESB-a u stvari mogu djelovati na njeno povećanje. Inflacija članica europodručja je pod kontrolom i kreće se oko 2,4 %, pa su u prosincu 2024. godine Hrvatska uz Belgiju i Estoniju, jedine od ostalih država europodručja prešle 4 % inflacije.

Hrvatska bilježi i značajni rast nominalnih plaća u odnosu na članice europodručja, pa je taj porast u trećem tromjesečju 2024. bio 18,4 % viši nego u istom tromjesečju 2023. godine, dok je u europodručju ta stopa bila znatno niža i to 5,4 %.

"Cijeli niz ekonomista je ponavljao da nam se može dogoditi situacija u kojoj ekonomska aktivnost ili stope inflacije nisu usklađene s ekonomskom aktivnošću i inflacijskim stopama u zemljama eurozone oko kojih se sve okreće. Sad imamo situaciju da hrvatske prilike odudaraju od prosječnih prilika u eurozoni i monetarna politika eurozone nama ne odgovara. " Izjavila je znanstvenica s Ekonomskog instituta Maruška Vizek

Telegram objavljuje da je i "domaća stopa rasta BDP-a bila viša od one u europodručju. Ističu da su posljednji dostupni podaci za treće tromjesečje 2024. godine pokazali da je hrvatski BDP porastao 3,9 % u odnosu na treće tromjesečje 2023. godine. Stopa rasta za europodručje bila je 1,2 %. U fazi ekonomske ekspanzije, koju obilježava značajan rast BDP-a, u pravilu po relativno visokim stopama rastu i plaće i osobna potrošnja. Veća potrošnja, odnosno potražnja za proizvodima i uslugama dovodi do toga da poduzeća povećavaju cijene proizvoda i usluga upravo zato što se puno troši." Veći rast plaća za poduzeća znači veći trošak proizvodnje, što također dovodi do povećanja cijena i time se opet vraćamo u začarani krug uzroka povećane inflacije.

Hoće li ova nova kreditna politika utjecati na smanjenje cijena stanova u Hrvatskoj?

Na upit o budućnosti cijena nekretnina, na koje utječe dosta različitih faktora, HNB je priopćila sljedeće: "Mjere makrobonitetne politike ne uvode se s namjerom djelovanja na tržište nekretnina. Mjere se uvode kako bi ograničile prekomjerno zaduživanje i podržale odgovorne prakse banaka pri kreditiranju potrošača. Međutim, istraživanja pokazuju da mjere makrobonitetne politike kojima se ograničavaju kriteriji kreditiranja u srednjem roku mogu posredno ublažiti intenzitet porasta cijena stambenih nekretnina, a taj utjecaj ovisi i o dijelu potražnje za stambenim nekretninama koji je financiran kreditima."

Ilustrativni primjer budućih kreditnih promjena

Stambeni kredit:

Ukupni mjesečni dohodak od 2.500 eura
Kredit na 25 godina uz kamatnu stopu od 4 %.
Vrijednost stambene nekretnine iznosi 240.000 eura.

Uvjet 1 – DSTI omjer: Najviši dopušteni mjesečni anuitet kredita jest 45 % od 2.500 eura, dakle 1.125 eura. Najveći mogući iznos kredita uz rok otplate od 25 godina i kamatnu stopu od 4 % jest 213.135 eura.

Uvjet 2 – LTV omjer: 90 % vrijednosti nekretnine. Najviši mogući iznos kredita u odnosu na vrijednost nekretnine jest 90 % od 240.000 eura, dakle 216.000 eura.

Dakle, banka može odobriti maksimalnom iznosu od 213.135 eura kredita za otplatom od 25 godina i najviše 235.644 eura za otplatu od 30 godina.

Gotovinski kredit:

Iznos kredita od 15.000 eura uz kamatnu stopu od 6 %
Rok otplate od 10 godina
Ukupni mjesečni dohodak 1.800 eura

Uvjet 1 – DSTI omjer: Najviši dopušteni mjesečni anuitet kredita jest 40 % od 1.800 eura, dakle 720 eura. Mjesečni anuitet gotovinskoga kredita iz primjera iznosi 166 eura, a kako je to manje od 720 eura koliko je maksimalni iznos, onda je to dozvoljeno za ovaj slučaj.

Stambeni i gotovinski kredit:

Potrošač uzima gotovinski kredit u iznosu od 5.000 eura uz kamatnu stopu od 6 % i na rok otplate od 10 godina. Potrošač ostvaruje mjesečni dohodak od 1.400 eura i već otprije otplaćuje stambeni kredit u iznosu od 540 eura mjesečno. Može li potrošač uzeti željeni gotovinski kredit?

Uvjet 1 – DSTI omjer: Najviši dopušteni omjer mjesečne otplate ukupnog duga i dohotka jest 40 % od 1.400 eura, dakle 560 eura.

Potrošač na servisiranje anuiteta stambenoga kredita već troši 540 eura mjesečno, a kako je najviši dopušteni teret otplate svih kredita zajedno 560 eura, mjesečna rata za gotovinski kredit ne smije biti veća od 20 eura (560 ̶ 540 = 20).

Najveći mogući iznos gotovinskoga kredita za mjesečnu ratu od 20 eura uz rok otplate od 10 godina i kamatnu stopu od 6 % je 1.801 euro.

Zaključak

Nakon svega navedenog tražili smo odgovor na pitanje da li postoji problem u usklađenosti hrvatskog poslovnog ciklusa s poslovnim ciklusom europodručja? Čini se da postoji, jer u ovom trenutku Hrvatska bilježi jednu od najviših inflacija unutar članica europodručja u prosincu prošle godine, a BDP joj je viši od drugih članica. I zato se Hrvatska pokušava spasiti još veće inflacije smanjivanjem platežne moći građana putem pooštravanja uvjeta kreditiranja građana, dok Europska središnja banka, svojom ekspanzivnom monetarnom politikom, te iste uvijete kreditiranja olakšava smanjenjem kamatnih stopa i poticanjem potrošnje i proizvodnje. Sada će netko reći: "pa tko je tu lud?"

Prema izvještaju Europske komisije hrvatsko se gospodarstvo pregrijava i to još od 2023. godine od kada je ciklička komponenta BDP-a (odstupanje stvarnog od potencijalno BDP-a) za Hrvatsku iznad nule, a europska se ciklička komponenta kreće oko ili nule ili je u minusu. Već se tu vidi određena neusklađenost poslovnih ciklusa Hrvatske i europodručja.

Vrijeme će pokazati hoće li ove nove mjere pooštravanja uvjeta kreditiranja građana zaista i donijeti financijsku stabilnost, smanjiti cijene nekretnina i biti vrijedne novih ograničenja. Posebno jer država želi svojim demografskim programima zadržati mlade i ponuditi im priuštivo stanovanje. Ono s čime se slažem je da ovo ograničenje može pomoći mladima da ne srljaju lako u dizanje dugoročnih stambenih kredita na više od 30 godina, posebno ako kamata nije fiksna i ako nisu sigurni u svoje platežne moći.