Kako postići i održavati životnu ravnotežu? Važan podsjetnik
Poznajem ljude koji su promijenili svoju karijeru jer "nisu više mogli" raditi dotadašnje poslove. Vrhunski kuhar je počeo voziti taxi, bankar prešao u pekara, informatičar u poljoprivrednika, a i često se spominju ljudi iz pravne struke (odvjetnici, suci) ili medicine (liječnici) koji prelaze na jednostavnije poslove poput učitelja joge, vinogradara ili barista jer žele manje stresa i više kontrole nad svojim vremenom. Pitali smo se što ih je potaknulo na tu promjenu.
Često se u psihologiji spominje motivacija, kada se raspravlja o životnoj niti vodilji. Istina je da nam je motivacija jedan od ključnih faktora za dobar život i za akciju, ali motivaciju često treba "hraniti" pa što ako nam ponestane te "hrane"?
Kažu da tada uskače disciplina i životna rutina. Koračamo poznatim putevima bez puno razmišljanja i plivamo u poznatim vodama. I tada se nekada zanesemo i ne znamo stati. Počnemo se ponašati poput robota dok nam naše tijelo ili um ne počne davati signale, a nekada i povuče "ručnu kočnicu" i zaustavi nas naglo. Tek kada stanemo, osjetimo umor i pregorjelost. Kao kada trčite po stazi i zaustavi vas poznanik, a vi ostanete bez daha i ne možete s njime pričati, i tek tada shvatite da ste pretjerali. Ljudi iz svijeta informatike će se ovdje sigurno prepoznati, jer kada im krene programiranje nerijetko se ne zaustavljaju do samoga jutra. Jednu noć - pa i dvije se tako može, ali ne i mjesecima i godinama.
U toj fazi dolazi do izražaja važnost životne ravnoteže
Odluka o promjeni karijere i životna ravnoteža su usko povezane, iako ne nužno na očit način. U stvarnosti, jedno često potiče drugo: kad izgubimo ravnotežu, počinjemo preispitivati svoj posao; a kad promijenimo posao, tražimo način da napokon uspostavimo ravnotežu koju prije nismo imali.
U suvremenom svijetu, u kojem posao, tehnologija i privatni život neprestano prelijevaju jedno u drugo, pojam životne ravnoteže postaje važniji nego ikad. Životna ravnoteža je poput osjetila koje nas navodi na osluškivanje nas samih da bi znali kada trebamo stati, usporiti, a i kada ubrzati. Mi ju sami kreiramo tako što se često zapitamo što nam nedostaje, a čega nam je previše. I kreiramo ju kada znamo stati, bez obzira na poraze i ambicije. Jer prave pobjede su one koje su u nama, a ne oko nas. Kada govorimo o životnoj ravnoteži, nije riječ o strogoj podjeli vremena, nego o osjećaju da živimo u skladu sa svojim vrijednostima i da nijedan dio našeg života ne guši onaj drugi.
Kako ju prepoznati?
Ravnoteža se prepoznaje u trenucima kada radimo s predanošću, a pritom ne zaboravljamo na zdravlje, odnose i odmor. Izazov današnjice jest u tome što nas digitalna povezanost stalno drži dostupnima. Posao ulazi u naše domove putem laptopa i mobitela, a društvene mreže brišu razliku između radnog i slobodnog vremena. Ako ne postavimo jasne granice, lako je skliznuti u osjećaj da nikada nismo ni na poslu ni kod kuće, nego negdje između, stalno iscrpljeni. Upravo zato važna je svijest o granicama, i to: znati kada isključiti uređaje, kada odbiti dodatnu obvezu i reći "ne" i kada jednostavno stati i „napuniti baterije“.
Ključni aspekti životne ravnoteže na koje moramo obraćati pažnju i nikako ne smijemo zanemariti su:
- Zdravlje, tjelesno i mentalno. San, prehrana, kretanje i briga o sebi su temelj.
- Odnosi s obitelji, prijateljima, partneri; kvalitetni odnosi daju smisao i podršku.
- Rad i karijera. Važno je raditi, ali ne dopustiti da rad bude jedini identitet.
- Osobni razvoj. Hobiji, učenje, kreativnost.
- Odmor i slobodno vrijeme. Neki kažu da se svi moramo ponekad "isključiti". Vrtlarenje je lijek!
Ravnoteža se gradi i kroz male, svakodnevne geste kao što su šetnja nakon posla, razgovor s prijateljem, vrijeme provedeno u prirodi ili mirno čitanje knjige. Takvi trenuci nisu luksuz nego nužnost; oni nas vraćaju nama samima i podsjećaju da smisao života nije samo u učinkovitosti, već u doživljaju i prisutnosti.
Zašto promjena karijere nije bijeg, nego potraga za ravnotežom
Kada čujemo kako ljudi napuštaju „dobre poslove“, one stabilne, sigurne, ponekad i odlično plaćene i biraju nešto sasvim drugo onda to na prvi pogled, to izgleda kao bijeg. Ali u stvarnosti, promjena posla često nije bijeg od nečega, nego povratak samome sebi.
U svijetu u kojem se od nas stalno traži da budemo dostupni, brzi i učinkoviti, lako je izgubiti osjećaj za mjeru. Posao koji smo nekad voljeli može postati izvor iscrpljenosti, a uspjeh koji smo sanjali može početi gušiti ono što nas zapravo ispunjava. Kada dođemo do točke u kojoj vikend služi samo da „preživimo do ponedjeljka“, tijelo i um počinju slati signale da nešto treba promijeniti. Tada se u nama rađa potreba za ravnotežom, a ta potreba često vodi prema promjeni posla.
Promjena karijere ne mora značiti odustajanje od ambicija. Ona može biti znak zrelosti, priznanje da ne želimo više živjeti u disbalansu, da tražimo smisao, mir i prostor za život izvan ureda. Neki ljudi zato biraju sporiji tempo, drugi prelaze u drugačije sektore, a neki se vraćaju prirodi, obitelji ili jednostavno sebi. U svim tim odlukama krije se ista težnja: pronaći ritam koji nas podržava, umjesto da nas troši.
Zaključak
Na kraju, održavanje životne ravnoteže nije gotov cilj nego stalni proces prilagodbe. Trebamo sebe i druge stalno na nju podsjećati. Zato sam dobila ideju da o njoj pišem, da nekoga motiviram na reviziju samoga sebe. Ponekad će posao zahtijevati više energije, a ponekad obitelj ili osobno zdravlje. Bitno je osluškivati vlastite potrebe i hrabro mijenjati ritam kada osjetimo da vaga previše prevagne na jednu stranu. U tom stalnom traženju i prilagođavanju krije se istinska ravnoteža, a ne u savršenom rasporedu, nego u osjećaju da živimo cjelovit i smislen život.
Nedavno sam u jednoj kutiji od keksa našla porukicu u obliku "misao dana" gdje je pisalo da "život nije kratak, nego se ljudi kasno sjete da trebaju živjeti". Upravo u toj poruci se krije i mudrost životne ravnoteže i toga da se ne smijemo samo prepustiti da nas "životna voda" nosi, nego joj nekada treba malo prkositi, popeti se na neki "slap" i stati, zauzeti se za sebe. Nitko to za nas neće napraviti, nego mi sami.
Svaka promjena u životu iziskuje od vas uravnoteženost. Ravnoteža nije savršeni omjer između rada i odmora. Ona je osjećaj da živimo u skladu sa sobom. A kada taj osjećaj nestane, promjena karijere nije slabost, nego hrabrost da život ponovno postavimo na zdrave temelje. Poznajete li vi nekoga tko je naglo promijenio karijeru?
Primjedbe
Objavi komentar