Koliko se isplati biti vloger i koji je hrvatski YouTube kanal najuspješniji

Razvoj digitalnih medija u posljednja dva desetljeća u potpunosti je promijenio način na koji ljudi stvaraju i konzumiraju sadržaj. YouTube se nametnuo kao jedna od najutjecajnijih platformi današnjice. U posljednjih nekoliko godina pojava vlogera, nove vrste javnih osoba kreatora sadržaja koji redovito snimaju video uratke i tako okupljaju milijunsku publiku, postala je izrazito popularna i privlačna mnogima koji razmišljaju o tome kako spojiti hobi i potencijalnu zaradu. Međutim, pitanje je isplati li se biti vloger, te može li se ta aktivnost smatrati ozbiljnim zanimanjem ili je pak riječ samo o hobiju. Kako u zadnje vrijeme sve više vlogera javno objavljuju svoju zaradu s Youtubea, prikazali smo nekoliko primjera takve zarade u 2025. godini.

Za one koji nisu upućeni u vloganje, snimanje i vrijednost gledanja tuđeg video sadržaja dali smo osnovno objašnjenje.

Što je vlog?

Vlog je videozapis u kojem autor, najčešće u neformalnom i osobnom tonu, prikazuje svoj svakodnevni život, mišljenja, putovanja, interese ili određenu temu poput mode, gaminga, edukacije ili tehnologije. Ono što vlog razlikuje od tradicionalnih medija jest neposrednost i osjećaj bliskosti između autora i publike. Upravo ta povezanost omogućila je vlogerima da izgrade vjerne zajednice pratitelja, što je temelj njihove moguće financijske zarade.

Kako kreatori zarađuju na YouTubeu

Zarada na YouTubeu najčešće dolazi iz više izvora. Osnovni oblik prihoda ostvaruje se putem reklama koje se prikazuju uz videozapise, no značajniji prihodi obično dolaze od sponzorstva, suradnji s brendovima, donacija gledatelja te prodaje vlastitih proizvoda ili usluga. Uspješni vlogeri mogu ostvarivati visoke prihode i živjeti isključivo od svog sadržaja. Međutim, važno je naglasiti da takvi primjeri predstavljaju manjinu. Većina kanala nikada ne dosegne razinu gledanosti koja bi omogućila stabilnu i dovoljnu zaradu.

Prednosti vlogovanja

Jedna od prednosti vlogovanja jest relativno niska početna ulaganja. Za početak su dovoljni pametni telefon, pristup internetu i osnovno znanje montaže. Osim toga, vloger ima veliku kreativnu slobodu te samostalno bira teme, stil izražavanja i tempo rada. Mnogi u tome vide priliku za osobni razvoj, izražavanje identiteta i izgradnju vlastitog brenda. YouTube također omogućuje izravan utjecaj na publiku, pa vlogeri mogu informirati, educirati i poticati društvene rasprave.

Izazovi

S druge strane, vlogovanje nosi brojne izazove. Konkurencija na YouTubeu iznimno je velika, jer se svakodnevno objavljuju milijuni novih videozapisa. Probiti se među tolikim sadržajem zahtjeva vrijeme, znanje, upornost i često dozu sreće. Zarada je nestabilna i ovisi o algoritmima platforme, interesu publike i oglašivačima, što znači da prihodi mogu naglo rasti, ali i jednako brzo pasti. Uz to, uspješno vođenje kanala zahtijeva stalnu produkciju sadržaja, što uključuje snimanje, montažu, planiranje, promociju i komunikaciju s publikom, pa taj posao često preraste u više od punog radnog vremena.

Ne smije se zanemariti ni psihološki aspekt. Izloženost javnosti donosi negativne komentare, pritisak stalne prisutnosti i usporedbe s drugima, što može dovesti do stresa i izgaranja. Mnogi vlogeri javno govore o gubitku privatnosti i mentalnim teškoćama koje prate život pred kamerama.

Što kaže statistika

Procjenjuje se da postoje više od 114 milijuna aktivnih YouTube kanala širom svijeta, što uključuje individualne kreatore, medijske tvrtke i organizacije. Svakog dana se na platformu učitavaju milijuni novih videozapisa koji doprinose ukupnom broju sadržaja, koji doseže milijarde dnevnih prikaza diljem svijeta. U 2025. godini YouTube je imao oko 5,1 milijardi videozapisa na platformi i preko 360 sati videozapisa učitanih svake minute.

Tako da milijuni ljudi svakodnevno provode vrijeme gledajući videozapise, a vlogeri koji privuku veliki broj gledatelja mogu očekivati i značajniju zaradu. Zarada se najčešće ostvaruje putem AdSense programa, gdje platforma plaća dio prihoda od oglasa koji se prikazuju na videozapisima, kao i kroz sponzorstva, donacije, prodaju proizvoda ili članstva. 

Na koji način se dođe do veće zarade?

Zarade mogu jako varirati, dok neki veliki kanali zarađuju tisuće ili čak stotine tisuća eura mjesečno, manji kanali često zarađuju vrlo malo ili gotovo ništa. Svaki novi kanal mora prvo privući 1000 pretplatnika, imati 4.000 sati gledanja unutar zadnjih 12 mjeseci ili deset milijuna pregleda Shortsa u zadnjih 90 dana da bi se mogao monetizirati tj. pristupiti YouTube Partner Programu. Mnogi se pitaju da li mu se to uopće isplati i što ako ne uspije?

Važno je istaknuti da broj pretplatnika nije jedini faktor uspjeha, ključnu ulogu igraju pregledi videozapisa, angažman publike i vrsta sadržaja. Dakle, prva karakteristika koja određuje zaradu je geolokacija publike, odnosno iz kojih država ljudi gledaju određene video sadržaje (za većinu kreatora najbolja je zarada za publiku iz Amerike, Švicarske, Njemačke, Australije i sl.). Druga važna karakteristika je kategorija kojoj pripada vaš video, nije isto je li riječ o kategoriji marketinga, biznisa, financija ili o nečem manje zanimljivom za bogatiju publiku. Treća karakteristika je duljina videa. U dulji video stane više reklama i zato su oni bolje plaćeni. Videozapisi s višim brojem pregleda znatno bolje zarađuju putem oglasa, a popularnost određenih tema može značajno utjecati na to koliko će kanal privući gledatelja i oglašivača.

Također, sami vlogeri moraju uložiti dosta vremena u planiranje, snimanje i uređivanje sadržaja, komunikaciju s publikom te pratiti trendove kako bi ostali relevantni i vidljivi među konkurencijom.

Uspješni primjeri svjetskih kanala

Primjerice, popularni kanal „WORLD TOP“ s milijunima pretplatnika može imati procijenjenu mjesečnu zaradu u rasponu od 156 tisuća do 935 tisuća eura samo od pregleda i oglasa. Nasuprot tomu, manji kanali s nekoliko stotina tisuća pregleda često imaju zarade mjesečno u rasponu od samo nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura i moraju kombinirati YouTube s drugim aktivnostima ili izvorima prihoda.

Jedan od najpoznatijih primjera je Ryan’s World, dječji YouTube kanal s desecima milijuna pretplatnika i milijardama pregleda, koji je prema procjenama generirao milijune dolara prihoda tijekom godina.

Koliko su u 2025. godini zaradili pojedini vlogeri?

Evo par primjera, za orijentaciju, vlogera koji su svoju zaradu javno iznijeli:

Vlasnik kanala Biznis priče je u 2025. godini za objavljeni sadržaj imao oko 40 milijuna pregleda, 2,7 milijuna sati gledanja, dobio je 21 tisuću novih pretplatnika i ukupno je zaradio 25.000 eura.

Kanal Cile ST, koji je u 2025. imao 5 milijuna pregleda, oko 370 tisuća sati gledanja i novih 9 tisuća pretplatnika je zaradio oko 5 tisuća eura. U 14 godina rada ovaj kanal je zaradio oko 38.500 eura.

Kanal Moto Dnevnik, koji je u 2025. imao oko 1 milijuna pregleda, oko 21 tisuća sati gledanja i novih 3,5 tisuća pretplatnika je zaradio oko 200 eura.

Kanal Šemso u Njemačkoj koji ima oko 9.5 tisuća pretplatnika je zaradio za objavu 181 video uradaka oko 2.585 eura. I kako on kaže kada plati porez će mu ostati oko 1.900 eura.

Ako ćete sami gledati izvještaje važne su vam dva podatka CPM i RPM. Njihovo značenje je: CPM - znači koliko tvrtke plate Youtubeu za 1.000 pregleda, a RPM - koliko dobije kreator sadržaja za 1.000 pregleda.

Koji su uspješni hrvatski kanali?

Prema najnovijim statističkim listama Hafe koja prati broj pretplatnika na YouTubeu, trenutačno najviše pretplatnika, među kanalima koji se smatraju hrvatskim, ima 2CELLOS, glazbeni kanal dvojca Luka Šulić i Stjepan Hauser. Taj kanal broji više od 5,7 milijuna pretplatnika, što ga čini najpraćenijim YouTube kanalom povezanim s Hrvatskom. Uz to ima i milijarde pregleda ukupno, što pokazuje ogromnu globalnu gledanost njihovih videozapisa. Kanal se procjenjuje da može godišnje zaraditi do pola milijuna eura samo od AdSense prihoda u slučaju velikog broja pregleda.

Za primjer popularnih hrvatskih kanala sa sadržajima koji nisu glazbeni nego su zabavni ili općeniti je KingsOfFailsShow, s više od milijun i pol pretplatnika, što ga čini jednim od najjačih u toj kategoriji.

Za usporedbu, Kanal Hrvatska radiotelevizija (HRT) s oko 293 tisuća pretplatnika i stotinama milijuna pregleda može mjesečno generirati oko €2.560 do €15.400 od oglasa.

Još ću jednom napomenuti da zarada nije direktno proporcionalna broju pretplatnika i da su pregledi videozapisa i angažman publike važniji faktori, jer AdSense i oglašivači više plaćaju za stvarnu gledanost i interakciju. Osim toga, kreatori također često ostvaruju prihode kroz sponzorstva, affiliate marketing i prodaju vlastitih proizvoda ili usluga, što često nadmašuje zaradu od oglasa.

Zaključak

Na kraju, odgovor na pitanje isplati li se biti vloger na YouTubeu nije jednostavan. S jedne strane, platforma nudi jedinstvenu priliku za kreativno izražavanje, izgradnju zajednice i potencijalnu financijsku zaradu. Mnogi vlogeri su uspjeli izgraditi snažne karijere i privući široku publiku, a neke od najvećih YouTube zvijezda ostvaruju milijunske prihode. S druge strane, većina vlogera neće ni približno doseći takav uspjeh, a zarada je često neizvjesna i zahtjeva dosta vremena, truda i kvalitete u sadržaju.

Treba uzeti u obzir da je AI preuzeo dosta kreativnih sadržaja i ako planirate na taj način početi zarađivati, da vam AI izrađuje videa, dobro razmislite. Stručnjaci to ne preporučuju jer YouTubeovi algoritmi to brzo prepoznaju i takve sadržaje stavljaju u drugi plan. S obzirom na takvu vrstu konkurencije, ako se želite time baviti probajte biti autentični i stvarati sadržaj koji AI neće moći kopirati. Neka vaši sadržaji izražavaju emociju, prisnost s publikom, mane i vrline kao i mogućnost poistovjećivanja.

Zaključno, može se reći da se biti vloger na YouTubeu može isplatiti, ali ne većini i ne brzo. Biti vloger se može isplatiti samo ako postoji jasna strategija, dosljednost i sposobnost da se stvori sadržaj koji publika želi gledati. Riječ je o dugoročnom i neizvjesnom pothvatu koji zahtijeva rad, strpljenje i prilagodbu stalnim promjenama digitalnog okruženja. Upravo ta neizvjesnost čini vlogerski posao istodobno privlačnim i rizičnim obilježjem suvremenog digitalnog društva. Ta ravnoteža između kreativne slobode i ekonomskih izazova čini vloganje zanimljivim ali i zahtjevnim izborom u svijetu digitalnih medija. Tako da, vloganje može postati unosno zanimanje za one koji uspiju izgraditi publiku i prepoznatljiv identitet, no iz sadašnje perspektive za većinu će ostati samo zanimljiva dodatna aktivnost ili kreativni hobi.

Život u samoodrživim kućama - je li to bijeg od sustava?

Zbog nepovjerenja u dugoročno funkcioniranje financijskog i mirovinskog sustava, dio građana sve se češće okreće ideji samoodrživosti. Umjesto da novac vežu u mirovinske stupove ili dugoročne štedne proizvode, radije ulažu u zemlju, energetsku neovisnost ili vlastitu proizvodnju hrane. Takav izbor ne proizlazi iz financijske nepismenosti, nego iz straha da će inflacija i promjene pravila igre s vremenom nagristi vrijednost današnjih ušteda. Istražili smo koji su izazovi tog izbora.

Za mnoge je samoodrživost način povratka osjećaja kontrole. Vlastiti vrt, bunar, solarni paneli ili kuća s nižim režijama nekima djeluju opipljivije i sigurnije od apstraktnih brojki na računu koji će biti dostupan tek za dvadeset ili trideset godina. U tom kontekstu, financijski instrumenti doživljavaju se kao obećanje sustava kojem se ne vjeruje u potpunosti, dok se samoodrživost percipira kao osobna garancija.

No, takav zaokret često dolazi s pretpostavkom da su financijska štednja i samoodrživost suprotstavljeni koncepti. Međutim, u stvarnosti oni su komplementarni. Samoodrživost može smanjiti životne troškove i povećati otpornost na krize, ali ne može zamijeniti mirovinu, zdravstvenu skrb ili dugoročnu financijsku sigurnost. Financijski instrumenti, s druge strane, nose tržišne i političke rizike, ali omogućuju rast kapitala i zaštitu od inflacije, ako su pravilno korišteni.

Nova definicija doma u vremenu nesigurnosti

Pandemija 2020. godine, energetska kriza koja je uslijedila nakon 2021., te kontinuirani rast cijena stanovanja i režija u Hrvatskoj, snažno su promijenili način na koji građani razmišljaju o pojmu doma. Kuća više nije samo mjesto stanovanja, nego i potencijalni izvor energije, hrane i sigurnosti. U tom kontekstu, samoodržive kuće, one koje koriste obnovljive izvore energije, sakupljaju kišnicu, smanjuju ovisnost o javnim mrežama i često uključuju vlastitu proizvodnju hrane, postaju simbol novog životnog modela. No, postavlja se pitanje: je li riječ o bijegu od sustava ili o prilagodbi sustavu koji se mijenja?

Energetska neovisnost kao racionalna odluka

Nakon naglog rasta cijena električne energije i plina 2021. i 2022. godine, interes za solarne elektrane u Hrvatskoj dosegnuo je povijesni maksimum. 

Prema podacima Hrvatske elektroprivrede na dan 28. veljače 2025. na distribucijsku mrežu HEP ODS-a bilo je priključeno ukupno 27.540 sunčanih elektrana, ukupne priključne snage proizvodnje 835,26 MW. To znači da je tisuće kućanstava ugradilo fotonaponske panele, često uz državne i europske poticaje, čime su postali proizvođači vlastite energije. Posebno su se istaknuli primjeri iz kontinentalne Hrvatske, gdje su obiteljske kuće u manjim mjestima postale gotovo energetski samodostatne, kombinirajući solarne sustave s dizalicama topline i pametnim upravljanjem potrošnjom.

Ovakve kuće često ostaju priključene na mrežu, ali je koriste minimalno. To ne znači prekid odnosa s državom ili institucijama, već racionalan odgovor na nestabilno tržište energenata. U tom smislu, samoodrživost nije čin otpora, već oblik prilagodbe koji sustav sve više potiče kroz zakone, subvencije i strateške ciljeve klimatske neutralnosti.

U Hrvatskoj se približno 60 posto ukupne proizvodnje električne energije ostvaruje iz obnovljivih izvora. Međutim, taj udio u najvećoj mjeri počiva na hidroelektranama, koje same proizvode više od 40 posto ukupne struje. Vjetroelektrane sudjeluju s oko 15 do 17 posto, dok je solarna energija, unatoč velikom prirodnom potencijalu, u 2024. godini činila tek 4,07 posto ukupne proizvodnje, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Ipak je skok na 4,07 posto s 0,56 posto iz 2022 godine za hrvatske okolnosti značajan.

Ruralni povratak i novi životni stil

Od 2020. nadalje primjetan je porast preseljenja iz urbanih sredina u ruralna područja Hrvatske. Mladi parovi, obitelji s djecom, ali i freelanceri i digitalni nomadi sve češće kupuju ili obnavljaju stare kuće na selu, pretvarajući ih u energetski učinkovite i djelomično samoodržive domove. U Slavoniji, Lici i Dalmatinskoj zagori postoje primjeri kućanstava koja kombiniraju obnovljene stare kuće s vrtovima, plastenicima i sustavima za sakupljanje vode.

Za mnoge od njih, samoodrživost nije ideološki projekt, nego praktičan izbor. Rad na daljinu omogućio je fizičko udaljavanje od gradova, a pandemija je pokazala vrijednost prostora, zemlje i vlastitih resursa. Ipak, ti ljudi nisu izvan društva, koriste digitalnu infrastrukturu, sudjeluju u lokalnim zajednicama i ovise o javnim sustavima zdravstva i obrazovanja.

Granica između slobode i privilegije

Unatoč rastućoj popularnosti, dobrim primjerima iz prakse postoje i upozorenja da život u samoodrživim kućama je potencijalno ograničen određenim preprekama. Početna ulaganja su visoka, administrativni procesi često spori, a zakonodavni okvir još uvijek nije u potpunosti prilagođen off-grid rješenjima. Samoodrživost je, barem zasad, dostupnija onima koji već posjeduju zemljište, kapital, građevinsko ili tehničko znanje.

Zbog toga se postavlja važno društveno pitanje: hoće li samoodrživost postati novi standard ili ostati privilegija manjine? Ako se promatra kao individualni bijeg, ona može produbiti društvene razlike. Ako se, međutim, integrira u javne politike stanovanja, energetike i ruralnog razvoja, može postati alat šire društvene otpornosti.

Drugi izazovi

Tehnički i financijski izazovi ostaju jedna od ključnih prepreka širem prihvaćanju samoodrživih kuća. Iako su tehnologije poput solarnih panela, baterijskih sustava i dizalica topline posljednjih godina znatno napredovale. Mada, njihova pouzdanost i učinkovitost i dalje ovise o pravilnom projektiranju, održavanju i prilagodbi lokalnim uvjetima. 

Pogrešno dimenzionirani sustavi mogu rezultirati energetskim viškovima ljeti i nedostatkom energije zimi, osobito u kućama koje su potpuno izvan mreže. Financijski gledano, početna ulaganja često premašuju mogućnosti prosječnog kućanstva, čak i uz dostupne poticaje, dok povrat investicije može trajati deset i više godina. Dodatni problem predstavlja ograničen pristup kreditima za nekonvencionalne projekte, jer neke banke i dalje preferiraju standardne modele gradnje, što samoodržive kuće stavlja u nepovoljniji položaj unatoč njihovoj dugoročnoj održivosti i nižim operativnim troškovima.

Zaključak

Život u samoodrživim kućama u Hrvatskoj nakon 2020. godine teško je svesti na jednostavno objašnjenje. Rast interesa za samoodrživost je shvaćen kao signal dublje nesigurnosti u dugoročnu stabilnost sustava, nesigurnosti koja traži više slojeva zaštite, a ne jedan jedini odgovor. Razuman pristup zato nije izbor između “sustava” i “bijega od sustava”, nego kombinacija. Dio građana traži sigurnost u zemlji i energiji, dio u tržištima kapitala, a dio u državnim poticajima. Ključno pitanje više nije kome vjerovati u potpunosti, nego kako raspodijeliti rizik tako da ni inflacija, ni tržišni potresi, ni političke odluke ne mogu pojedinca ostaviti bez ikakve zaštite. 

Treba jasno naglasiti da se u samoodrživosti sustav ne napušta, nego se redefinira odnos prema njemu. Samoodrživa kuća tako ne postaje simbol izolacije, nego mjesto razvoja budućeg načina života u kojem se osobna odgovornost, tehnologija i zajednica isprepliću više nego ikad prije.

S druge strane, tu su država i Europska unija koja kroz projekte za zelenu tranziciju opet očekuje, a i nameće, određena postupanja radi ekološke svijesti i discipline građana. Fondovi energetske obnove nude poticaje čak i za obitelji u riziku od energetskog siromaštva (do 25 milijuna EUR poticaja). Financiranjem ovakvih projekata ostvaruju se ciljevi zelene tranzicije te se unaprjeđuje kvaliteta životnih uvjeta građana koji žive u riziku od energetskog siromaštva. 

Koje promjene nastupaju u 2026. godini za hrvatske građane

Kada se osvrnemo unazad u 2025. godinu i pogledamo najave promjena i usvojene izmjene zakona, koji su stupili na snagu krajem ili od početka ove godine, shvatit ćemo da se puno toga očekuje u ovoj godini. Spomenut ćemo one najvažnije, za sve čitatelje koji su neku od tih novina propustili.

Budući da smo cijelu godinu pisali i pratili nadolazeće zakone vrijeme je da ih početkom godine rezimiramo i probamo svesti neke zaključke. Napravili smo pregled važnijih promjena od kojih ima i onih dobrih ali i onih manje dobrih.

Kakva nas poskupljena očekuju?

Izdvojili smo par najvažnijih poskupljenja koje nas očekuju. Dopunsko zdravstveno osiguranje poskupljuje za oko 60 % i to s 9,29 € na 15 € mjesečno. Poskupljenje se odnosi na sve građane, koji nisu izuzeti od njegovog plaćanja. Poskupljuju i cigarete, sitno rezani duhan, grijani duhanski proizvodi i e-tekućine a sve to zbog povećanja trošarina. Prema novom Vladinom paketu mjera pomoći stanovništvu i gospodarstvu počinje postupno ukidanje energetskih subvencija, pa se očekuje i blagi rast cijene struje i plina.

Naknada za uporabu cesta poskupljuje za oko 60 % što će osjetiti vozači prilikom registracije vozila. Poskupljenje će se bazirati na osnovici koja će rasti s 28,50 € na 40 € i ovisit će o koeficijentu obujma motora.

Obujam motora          Prije             Sada             Razlika

do 1000 cm3              23,94 €        38,40 €        +14,46 €

1001 – 1600 cm3       49,59 €        79,60 €         +30,01 €

1601 – 2000 cm3       59,85 €       95,60 €         +35,75 €

2001 – 2500 cm3      99,47 €        159,20 €       +59,73 €

preko 2500 cm3        159,32 €      254,80 €       +95,48 €

Ima li i nekih dobrih vijesti?

Ima. Da ne počinjemo godinu samo s lošijim vijestima donosimo i neke dobre financijske vijesti.

Umirovljenici koji su se umirovili prijevremeno i dugo godina bili penalizirani s nižim mirovinama će nakon 70. godine života biti potpuno financijski izjednačeni s onima koji su otišli u "punu" mirovinu, što znači da će oko 127 tisuća korisnika dobiti povećanje mirovine u prosjeku od 54 eura, i to bez podnošenja zahtjeva. I oni koji su u invalidskoj mirovini će dobiti veću mirovinu u prosjeku za 74 eura. O mirovinama i promjenama u mirovinskom sustavu smo nedavno pisali ovdje.

Minimalna mjesečna bruto plaća povišena je na 1.050 € od 1. siječnja 2026. (s oko 970 €). To znači da najmanje plaćeni radnici dobivaju veći prihod, što direktno povećava njihov mjesečni budžet.

Vlada i Ministarstvo planiraju program pristupačnog najma, kupnje i gradnje stanova kroz mjere za povećanje ponude stanova, što bi dugoročno moglo ubrzati izgradnju i smanjiti cijene nekretnina, posebno za mlade obitelji. Donošenje Zakona o priuštivom stanovanju se očekuje tijekom prvog kvartala ove godine. O tome smo pisali ovdje.

Povećani porezni prihodovni pragovi za studente. Jedna od najvažnijih olakšica za studente i njihove roditelje koja je stupila na snagu su veći godišnji pragovi prihoda koje studenti mogu ostvariti bez plaćanja poreza. 4.800 € godišnje ako je student prijavljen kao uzdržavan član na poreznoj olakšici roditelja i 12.000 € godišnje ako student nije na poreznoj olakšici roditelja i direktno plaća porez na vlastitu karticu. To je značajan rast u odnosu na dosadašnje pragove (koji su bili oko 3.360 € za uzdržavane i oko 10.080 € za ostale studente). To znači da od ove godine student može više raditi i zaraditi bez oporezivanja, što je posebno važno tijekom turističke sezone kada se puno studenata zapošljava. Ako student prelazi ove limite, plaća se porez samo na onaj dio iznad pragova.

Od 1. siječnja 2026. nekoliko gradova i općina u Hrvatskoj promijenio je stope lokalnog poreza na dohodak. Prema dostupnim podacima, neke jedinice lokalne samouprave su smanjile porezne stope, a neke ih pak povećale u odnosu na ranije razdoblje.

Građani su dobili mogućnost besplatnog paketa bankovnih usluga

Od 1. siječnja 2026. u Hrvatskoj se počeo primjenjivati novi zakon koji građanima s redovitim primanjima jamči pravo na paket besplatnih bankarskih usluga. Vijest je dočekana s velikim interesom javnosti jer se prvi put na razini zakona ograničava što banke smiju naplaćivati, a što ne. Ipak, iza pojma “besplatni paket” krije se niz nijansi koje će u praksi odlučivati hoće li taj paket doista biti svima povoljniji od postojećih. O tome smo detaljno pisali ovdje.

Nova pravila za kriptoimovinu: građani pod povećalom Porezne uprave od 2026.

Od 1. siječnja 2026. na snagu stupaju nova pravila vezana uz kriptoimovinu koja će značajno promijeniti odnos građana i Porezne uprave. Riječ je o dijelu europske porezne reforme kojom se uvodi znatno veća transparentnost i nadzor nad kripto-transakcijama.

Ključna novost je primjena EU standarda DAC8 i CARF, kojima se uvodi obvezna i automatizirana razmjena poreznih informacija o kriptoimovini. Na temelju tih pravila, platforme za trgovanje kriptoimovinom i drugi pružatelji kripto-usluga morat će prikupljati i dostavljati podatke o korisnicima i njihovim transakcijama poreznim tijelima. Ti će se podaci razmjenjivati između država članica Europske unije, čime hrvatska Porezna uprava dobiva uvid u kripto-transakcije hrvatskih poreznih rezidenata, bez obzira na to jesu li provedene u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Prikupljat će se detaljni podaci o identitetu korisnika (ime, adresa, porezni identifikacijski broj i država rezidentnosti), kao i podaci o transakcijama: kupnji, prodaji, zamjenama kriptovaluta, prijenosima te drugim oblicima raspolaganja kriptoimovinom. Prvi izvještaji odnosit će se na transakcije ostvarene tijekom 2026. godine, a poreznim upravama bit će dostavljeni tijekom 2027.

Za građane to znači da porezna anonimnost kriptoimovine praktično prestaje. Svaki ostvareni prihod ili dobit morat će se prijaviti u godišnjoj poreznoj prijavi. Porezna uprava će zaprimljene podatke uspoređivati s prijavama građana te, u slučaju odstupanja, pokretati porezne nadzore. DAC8 i CARF osiguravaju obuhvat podataka s velikih međunarodnih burzi i posrednika, uključujući one sa sjedištem izvan Hrvatske ali unutar europskog i međunarodnog regulatornog okvira. Cilj novih pravila je suzbijanje utaje poreza i izjednačavanje poreznog tretmana kriptoimovine s ostalim oblicima financijske imovine. Poruka građanima koji trguju kriptovalutama je jasna: od 2026. kriptoimovina postaje potpuno vidljiva poreznim vlastima, a odgovornost za pravodobnu i točnu prijavu prihoda ostaje na poreznim obveznicima.

Osniva se i Središnji registar stanovništva

U Hrvatskoj se od 2026. uvodi potpuno nova baza podataka o stanovništvu koja će zamijeniti dosadašnji popis stanovništva kakvog smo poznavali. Umjesto popisivanja „na terenu“ svaki desetak godina, država uvodi digitalni Središnji registar stanovništva, u koji se automatski povezuju podaci iz brojnih postojećih evidencija i registara. Puni rad očekuje se od 1. lipnja 2026.

Registar će objediniti podatke iz postojećih državnih evidencija, poput OIB-a, prebivališta i boravišta, matičnih knjiga, obrazovanja, zaposlenja, mirovinskog i zdravstvenog sustava. Cilj je da država u svakom trenutku ima točne i ažurne podatke o broju stanovnika, kućanstvima i osnovnim demografskim obilježjima. U Središnjem registru vodit će se podaci o identitetu građana, adresi stanovanja, obiteljskim i kućanskim odnosima, obrazovanju, radnom statusu, migracijama te stambenom statusu. Dio podataka, poput izjašnjavanja o nacionalnosti, vjeri ili materinskom jeziku, bit će dobrovoljan i neće se unositi bez pristanka građana.

Za građane to u praksi znači manje birokracije. Podaci će se povlačiti iz registra, pa više neće biti potrebe za donošenjem potvrda o prebivalištu, kućanstvu ili obiteljskom statusu prilikom ostvarivanja prava poput dječjeg doplatka, stipendija, socijalnih naknada ili poreznih olakšica. Administrativni postupci trebali bi biti brži, a dio prava moći će se obračunavati automatski. Središnji registar koristit će državna tijela i lokalne jedinice za provedbu javnih politika, planiranje obrazovanja, zdravstva i socijalnih usluga te za demografske i statističke analize. Građanima će biti omogućen uvid u vlastite podatke i mogućnost ispravka netočnosti.

Istodobno, uvođenje registra otvara i pitanja zaštite privatnosti. Iako podaci neće biti javno dostupni, registar omogućuje znatno širi uvid državnih tijela u osobne informacije nego dosad. Nadležne institucije ističu da će se sustav koristiti isključivo u zakonom propisane svrhe te uz primjenu strogih sigurnosnih i zaštitnih mjera. Tako da, središnji registar stanovništva predstavlja veliki iskorak u digitalizaciji države: manje papira i čekanja za građane, bržu administraciju za sustav, ali i novu razinu centraliziranog upravljanja podacima o stanovništvu. Detaljnije o tome sam pisala ovdje.

EU Direktiva o transparentnosti plaća: veća jednakost u plaćama od 2026

Od 2026. godine u Hrvatskoj se počinje primjenjivati EU Direktiva o transparentnosti plaća, čiji je cilj smanjiti razlike u plaćama između muškaraca i žena i osigurati veće informacije zaposlenicima o njihovim pravima. Direktiva zahtijeva da poslodavci budu otvoreniji u pogledu plaća i kriterija obračuna, a time se želi potaknuti pravičnija i transparentnija radna mjesta.

Ključne odredbe koje će utjecati na hrvatsko tržište rada uključuju obvezu poslodavaca da jasno definiraju kriterije za obračun plaća i dodataka, zaposlenicima omogućuju informacije o rasponima plaća za slična radna mjesta a u većim tvrtkama redovito provode analize razlika u plaćama prema spolu i izvještavaju o rezultatima zaposlenicima ili nadležnim tijelima na zahtjev.

Prema službenim smjernicama EU o Direktivi o transparentnosti plaća poslodavci s više od 250 zaposlenih dužni su godišnje izvješćivati o razlikama u plaćama počevši od 7. lipnja 2027. godine. Poslodavci sa 150–249 zaposlenika izvješćuju svake tri godine počevši od 7. lipnja 2027. godine. Poslodavci sa 100–149 zaposlenika će početi izvješćivati svake tri godine počevši od 2031.To znači da će veći dio privatnog sektora biti obvezan prikazivati kriterije plaća i redovito provoditi izvještavanje o jednakosti.

Za zaposlenike ovo donosi jasniju sliku o vlastitim plaćama u odnosu na kolege, te veću zaštitu od diskriminacije. Također, omogućuje jednostavniju usporedbu plaća unutar sektora i tvrtke, što može biti alat za pregovaranje i ostvarivanje svojih prava. Za poslodavce direktiva znači veće administrativne obveze, ali i priliku da pokažu transparentnost i društvenu odgovornost. Tvrtke će morati pratiti plaće, analizirati razlike među zaposlenicima i izvještavati u skladu s pravilima, a u slučaju nepridržavanja mogući su inspekcijski nadzor i sankcije.

Cilj Direktive je stvoriti poštenije i transparentnije radno okruženje, smanjiti rodne razlike u plaćama i osnažiti zaposlenike da razumiju kako se obračunavaju njihove plaće. Hrvatska, implementacijom ovog EU standarda, ulazi u sustav koji već u mnogim državama članicama pokazuje pozitivne rezultate u smanjenju plačnih razlika i povećanju povjerenja u poslodavce.

Izmijenjeni Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, često nazivanih “zviždačima”

Zaštita prijavitelja nepravilnosti, često nazivanih “zviždačima”, jedan je od ključnih mehanizama borbe protiv korupcije, zlouporabe ovlasti i nepravilnosti u javnom i privatnom sektoru. U tom kontekstu, hrvatska Vlada je usvojila izmjene i dopune Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti s ciljem jačanja pravne sigurnosti prijavitelja, preciznijeg definiranja njihovih prava te usklađivanja domaćeg zakonodavstva s novim europskim propisima i međunarodnim standardima, uključujući i preporuke OECD-a. Detaljno smo o tom Zakonu pisali ovdje.

Što donosi izmjena Zakona o sudovima

Već dulje vrijeme se najavljuje reforma pravosuđa zbog raznih medijskih pritisaka i nezadovoljstva građana radom sudova, sporosti rješavanja predmeta i sl. Kao dio te reforme je došlo i do usvajanja novim izmjena Zakona o sudovima.

Neke od glavnih novosti:

• Za suce se propisuje zabrana primanja darova osim protokolarnih darova manje vrijednosti. Ne smatraju se darovima, u smislu ovoga Zakona, uobičajeni darovi između članova obitelji, rodbine i prijatelja te državna i međunarodna priznanja, odličja i nagrade.
• 
  
• Povećavaju se udjeli „mjere kvalitete i kvantitete rada sudaca” u njihovom ocjenjivanju (dosad najviše 60 bodova, sada do najviše 70).
• 
  
• Uređuje se nadležnost za zahtjeve za suđenje u razumnom roku, prenosi se odlučivanje s predsjednika neposredno višeg suda na predsjednika suda pred kojim je postupak.
• 
  
• Uvode se dodatne specijalizacije i uvjeti za rad na određenim vrstama predmeta (npr. obiteljski odnosi, zemljišnoknjižni predmeti).

Uvođenje mogućnosti da Vrhovni sud Republike Hrvatske zasjeda u proširenom vijeću kada to propisuje Zakon. O tom Zakonu smo detaljnije pisali ovdje.

Zgrade dobivaju OIB i Registar zajednice suvlasnika

Novost je da se uvodi pravna osobnost za zajednicu suvlasnika višestambene zgrade. Porezna uprava dodijelit će joj OIB, a nakon toga Državna geodetska uprava upisat će je u Registar zgrada odnosno Registar zajednice suvlasnika. O tome smo opširnije pisali ovdje. Prema Članku 1. Zakona: "Ovim se Zakonom uređuje područje upravljanja i održavanja višestambenih zgrada, stambeno-poslovnih zgrada, poslovnih zgrada i blokovskih garaža, uređuju se odnosi između sudionika u području upravljanja zgradama, određuju se zajednički dijelovi zgrade, minimalni iznos i način plaćanja zajedničke pričuve, održavanje zajedničkih dijelova zgrade, upravljanje zgradom, te prava, obveze i odgovornosti suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade."

Proces dodjele OIB-a zgradama je u tijeku, i ako ga predstavnici stanara ne pokrenu na vrijeme zgrade mogu očekivati kazne.

Konačno je usvojen i Pravilnik o kućnom redu u zgradama

U lipnju prošle godine Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine usvojilo je novi Pravilnik o kućnom redu u zgradama. Pravilnik sadrži dvadeset i četiri članka i većinom se odnosi na pravila korištenja zajedničkih prostorija u zgradama, dopuštenu razinu buke i sprječavanje skupljanja otpada u korištenju posebnih dijelova zgrade, satnicu kućnog mira, obveze kod iznajmljivanja stanova i ostale obveze stanara. O tom Pravilniku smo detaljno pisali ovdje.

Fiskalizacija 2.0.

I za kraj ostavljamo promjenu zvanu Fiskalizacija 2.0 o kojoj već i ptice na grani cvrkuću.

Ukratko, od 1. siječnja 2026. u Hrvatskoj je uvedena Fiskalizacija 2.0, najveća reforma sustava fiskalizacije od njegova uvođenja. Novi sustav proširuje obveze izdavanja i praćenja računa na eRačune u poslovanju između poduzetnika (B2B) i s državom (B2G), dok svi PDV‑obveznici moraju izdavati i primati eRačune. Cilj reforme je digitalizirati poslovanje, smanjiti administrativno opterećenje i povećati transparentnost. Digitalni eRačuni zamjenjuju papirnate, a njihovo arhiviranje u elektroničkom obliku postaje obavezno.

Međutim, uvođenje novog sustava već je naišlo na probleme. Mnogi poduzetnici suočili su se s tehničkim poteškoćama, kašnjenjem u slanju eRačuna i potrebom za prilagodbom softvera. Tradicionalnije djelatnosti, poput građevinarstva, imaju dodatne izazove jer moraju integrirati nove digitalne procese u svakodnevno poslovanje. Projekt je imao testnu fazu krajem 2025., što je omogućilo pripremu, no potpuna implementacija u 2026. donosi i nove troškove i prilagodbe. Ključna obveza od početka 2026. je da svi obveznici PDV‑a moraju izdavati i primati eRačune, dok oni koji nisu u sustavu PDV‑a moraju barem primati eRačune, a njihova obveza izdavanja kreće od 1. siječnja 2027. kada se novim sustavom obuhvaća oko 320 000 subjekata ukupno.

Ipak, uz ovo brzo nametanje tako složenog sustava, njegovom implementacijom stručnjaci smatraju da će dugoročno ubrzati poslovanje, smanjiti papirnati rad i povećati kontrolu nad poreznim prihodima, što je važno za modernizaciju hrvatskog gospodarstva.

Zaključak

Godina 2026. donosi niz promjena koje će duboko utjecati na svakodnevni život građana i poslovanje poduzetnika. S jedne strane, poskupljenja energenata, hrane i drugih osnovnih proizvoda predstavljaju dodatni pritisak na kućne budžete i povećavaju troškove života. Ipak, s druge strane, država uvodi i neke mjere koje olakšavaju građanima svakodnevicu: porezne olakšice za studente i određene kategorije poreznih obveznika, kao i smanjenje poreza na dohodak u nekim gradovima, financijsku potporu obiteljima i ranjivim skupinama, veća primanja za umirovljenike i invalide.

Digitalna transformacija javne i porezne administracije namijenjena je ubrzavanju i nastojanju olakšavanja određenih procesa. Poduzetnici se trenutno suočavaju s izazovima prilagodbe digitalnim sustavima, posebno Fiskalizaciji 2.0, sve s potencijalom učinkovitijeg i bržeg poslovanja. Središnji registar stanovništva bi trebao zamijeniti tradicionalni popis stanovništva, povezati različite baze podataka i omogućiti bržu i precizniju evidenciju građana, dok EU Direktiva o transparentnosti plaća i porezne novosti naglašava poštenje, ravnopravnost i transparentnost u poslovanju, osiguravajući zaposlenicima bolji uvid u kriterije obračuna plaća.

U konačnici, 2026. godina za Hrvatsku bi trebala predstavljati prijelaz u novu eru: digitalne modernizacije, manje birokracije, učinkovitijem upravljanju podacima, većoj transparentnosti i kontroli poslovnih procesa, uz jasno prepoznavanje i ublažavanje učinaka ekonomskih izazova za građane. Prema obećanjima građani bi trebali dobiti olakšice, osiguranje socijalne ravnoteže i bolje administrativne alate. Hoće li to samo biti slovo na papiru? Pomalo smo skeptični, ali nadajmo se najboljem. Sretna vam Nova godina!

Što obuhvaća Vladin paket besplatnih bankarskih usluga građanima kojeg od 1. siječnja 2026. nude sve banke?

Od 1. siječnja 2026. u Hrvatskoj se počinje primjenjivati novi zakon koji građanima s redovitim primanjima jamči pravo na paket besplatnih bankarskih usluga. Vijest je dočekana s velikim interesom javnosti jer se prvi put na razini zakona ograničava što banke smiju naplaćivati, a što ne. Ipak, iza pojma “besplatni paket” krije se niz nijansi koje će u praksi odlučivati hoće li taj paket doista biti svima povoljniji od postojećih. Usporedili smo ga kod četiri najveće banke u Hrvatskoj i došli do zanimljivih zaključaka.

Već postaje tradicija da u ovo doba godine pišemo o izmjenama Zakona o bankarskim naknadama prema građanima u Hrvatskoj, jer bez obzira na iznimno dobro poslovanje banaka na hrvatskom tržištu, njihove usluge svako malo poskupljuju. Za one koji to prate, sjetit će se da su banke od 8. siječnja 2025. godine poskupile svoje usluge kroz cijene paketa i transakcija, u nekim slučajevima i skoro duplo, ali su zauzvrat uvele besplatni Osnovni račun kod kojega ste, da bi prešli na njega, morali mijenjati IBAN. O tome smo pisali ovdje. Nakon toga, u svibnju ove godine, i nakon pritiska javnosti na Vladu zbog tih poskupljenja, Vlada je najavila nove izmjene Zakona o bankarskim naknadama, o čemu smo pisali u ovom tekstu. U tim novim izmjenama Zakona Vlada pokušava zaustaviti bankarska poskupljenja i odgovoriti na pritiske javnosti. Nakon toga, u srpnju 2025. godine spomenuta je izmjena Zakona usvojena u Saboru, sa stupanjem na snagu od 1. siječnja 2026. godine.

Što donosi novi zakon u besplatnom paketu usluga: što građani doista dobivaju, a što mogu izgubiti?

Zanimalo nas je kako novi Zakon provode vodeće banke u Hrvatskoj, s naznakom na koju informaciju građani moraju obratiti pažnju prije prelaska na besplatni paket. Posebnu pozornost posvetili smo umirovljenicima i osjetljivoj skupini građana, uz konkretnu usporedbu nekadašnjeg ZABA Senior Lepeze paketa i novog paketa besplatnih bankarskih usluga.

Novi zakonski okvir obvezuje banke da svakom građaninu koji prima redovita primanja (plaću, mirovinu, stipendiju ili slične prihode) omoguće račun za plaćanje s paketom osnovnih usluga bez naknade. Važno je naglasiti da se paket ne aktivira automatski, nego ga korisnik mora izričito zatražiti, i to osobnim dolaskom u poslovnicu banke. Isto tako, dobra je vijest da postojeći IBAN korisnika, kao i PIN na već izdanim debitnim karticama, ostaje isti kod prelaska na besplatni paket.

Zakon propisuje da paket mora uključivati:

1. Usluge otvaranja, vođenja i zatvaranja računa za plaćanje
2. Usluge internetskog ili mobilnog bankarstva prema odabiru kreditne institucije
3. Usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje na šalteru ili bankomatu, osim obrade kovanog novca
4. Usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na šalteru ili bankomatu kreditne institucije koja vodi račun za plaćanje, prema odabiru kreditne institucije
5. Priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima
6. Usluge redovitog izdavanja debitne kartice i njezino korištenje, ako kreditna institucija tu uslugu pruža 
7. Usluge izvršenja plaćanja debitnom karticom na fizičkim prodajnim mjestima a za plaćanja debitnom karticom na internetskim prodajnim mjestima se može naplatiti naknada samo ako se klijentu i inače naplaćuju sukladno tarifi banke.
8. Priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima.

No, upravo u tim općim formulacijama kriju se ključna ograničenja.

Prvo, zakon ne propisuje kvotu “besplatnih transakcija”, poput one od pet pa do dvadeset besplatnih transakcija mjesečno. Znači, takve kvote postojale su u postojećim komercijalnim paketima, ali u zakonskom paketu one nisu zajamčene.

Drugo, kod uplate/isplate gotovine zakon jasno kaže: besplatno mora biti podizanje i uplata gotovine ili na šalteru ili na bankomatu, prema odluci banke. Banke nisu obvezne omogućiti oba kanala besplatno, osim ako se radi o umirovljenicima ili posebno zaštićenim skupinama, za koje su po nalogu Zakona mnoge banke morale ponuditi povoljniji tretman.

Treće, plaćanje debitnom karticom zajamčeno je bez naknade samo na fizičkim prodajnim mjestima. Online plaćanja karticom nisu izričito obuhvaćena zakonom, što znači da ih banke zasad uglavnom ne naplaćuju, ali zadržavaju pravo promjene politike u budućnosti.

Dodatne napomene Zakona

Banka može odbiti zahtjev potrošača za otvaranje paketa besplatnih usluga ako potrošač na području Republike Hrvatske ili u banci već ima otvoren takav račun za plaćanje.

Ako potrošač prestane primati redovita primanja na račun za plaćanje uključen u paket besplatnih usluga u razdoblju od tri uzastopna kalendarska mjeseca, banka će potrošaču početi naplaćivati naknade za usluge za koje u okviru paketa besplatnih usluga potrošač nije plaćao naknadu, a o početku naplaćivanja naknade obavijestiti će potrošača najkasnije 15 dana prije početka naplate tih naknada.

Na kraju, Zakon ne uključuje dopušteno prekoračenje. Minus na računu nije pravo iz besplatnog paketa, nego poseban kreditni proizvod koji banka može, ali ne mora, odobriti pod svojim uvjetima.

Kako besplatni paket izgleda u praksi kod najvećih banaka

Zagrebačka banka (ZABA)

ZABA omogućuje paket besplatnih usluga bez promjene IBAN-a za postojeće korisnike. Uključeni su račun, debitna kartica i internetsko bankarstvo (e-zaba). Za umirovljenike i klijente sa socijalnim statusom osobito je važno to što im banka omogućuje besplatno podizanje gotovine i na bankomatu i na šalteru poslovnice matične banke. Međutim, ZABA u ovom paketu ne nudi besplatne naloge za plaćanje, a svaki nalog izvan osnovnog minimuma može se naplatiti prema važećem cjeniku. Dopušteno prekoračenje moguće je ugovoriti, ali nije dio paketa, ovisi o procjeni banke i najviše iznosi 250 eura. Internet bankarstvo je uključeno samo za e-zabu, ali ne i za m-zabu. Naknada za isplatu gotovine na šalteru banke za iznose iznad 70.000 eura je 0,3%.

Privredna banka Zagreb (PBZ)

PBZ nudi vrlo sličan model. Paket je bez mjesečne naknade i uključuje internetsko bankarstvo i karticu. Podizanje gotovog novca s računa za plaćanje u PBZ poslovnici Banke je besplatno svim korisnicima besplatnog paketa. Banka u okviru Paketa besplatnih usluga umirovljeniku i potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini iz članka 24. stavka 9. Zakona ne naplaćuje naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje ni na šalterima u PBZ poslovnicama ni na PBZ bankomatima. No, kao i kod ZABE, nema zajamčene kvote besplatnih naloga, a sve dodatne usluge naplaćuju se zasebno. Prekoračenje se ugovara posebno.

Erste banka

Erste besplatni paket uključuje osnovne usluge vođenja računa, podizanje i polaganje gotovog novca bez naknade, izdavanje Visa debitne kartice  i PIN-a, uplate nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima, ali posebno upozorava na internetsko bankarstvo. Paket besplatnih usluga uključuje korištenje usluge online bankarstva George. Iznimno, korisnici Paketa besplatnih usluga mogu u probnom periodu do 31. ožujka 2026. koristiti i mobilno bankarstvo George bez naplate naknade, a od 1. travnja 2026. mogu nastaviti koristiti tu uslugu ako izričito potvrde nastavak korištenja uz naplatu naknade. To je primjer kako banke mogu minimalno ispuniti zakonsku obvezu, a dodatne funkcionalnosti tretirati kao komercijalni proizvod.

OTP banka

OTP omogućuje osnovni besplatni paket s klasičnom uslugom otvaranja, vođenja i zatvaranja računa za plaćanje, usluge OTPmini, uključuje mogućnost identifikacije korisnika na daljinu, korištenja aplikacije internetskog bankarstva, korištenja 3D Secure usluge (Programa sigurne kupnje na internetu) i usluge telefonskog bankarstva za građane. Uključuje i polaganje novčanih sredstava na račun za plaćanje na šalteru ili bankomatu OTP banke, izuzev kovanog novca, podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na bankomatu OTP banke, priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima, usluge redovnog izdavanja debitne kartice i njezino korištenje kao i usluge plaćanja debitnom karticom na prodajnim mjestima. Umirovljenicima i klijentima koji pripadaju osjetljivoj skupini, banka će omogućiti besplatno podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na šalteru i na bankomatu OTP banke.

Dakle, kao i u svima bankama umirovljenici imaju povlašten tretman kod gotovine, no kvote besplatnih transakcija nigdje nisu predviđene. Dopušteno prekoračenje nije uključeno u ovaj paket.

Što građani mogu izgubiti prelaskom na besplatni paket

Iako besplatni paket zvuči primamljivo, prelazak s postojećih paketa znači odricanje od:

• unaprijed definirane kvote besplatnih transakcija
• dodatnih debitnih i kreditnih kartica uključenih u paket
• korištenja računom od strane opunomoćenika (može uz dodatnu naknadu)
• posebnih pogodnosti (osiguranja, asistencije, popusti)
• fleksibilnijeg pristupa gotovini
• automatskog dopuštenog minusa
• mobilno bankarstvo uključeno u paket (dodatna naplata)
• naplatu naknade za usluge izvršenja plaćanja debitnom karticom preko interneta

Primjer iz prakse: ZABA Senior Lepeza paket vs. novi besplatni paket bankarskih usluga za umirovljenike

ZABA Senior Lepeza paket bio je posebno osmišljen za umirovljenike. Više nije u ponudi za nove korisnike ali ga stari korisnici i dalje mogu koristiti. Uz mjesečnu naknadu od 2.98 eura mjesečno nudi:
- pet besplatnih plaćanja nacionalnim i prekograničnim kreditnim transferom u eurima s tekućeg računa u eurima iniciranih putem usluga on-line bankarstva,
- uslugu online-bankarstvo (e-zaba i m-zaba),
- mogućnost izdavanja kreditne kartice na zahtjev klijenta i prema internim pravilima Banke, bez upisnine i članarine za osnovnog i 50 % popusta za dodatnog korisnika,
- dopušteno prekoračenje do maksimalno 7.000 EUR prema odluci banke,
- obročno plaćanje debitnom karticom tekućeg računa u eurima - bez kamata i naknada,
- limit do 700 EUR i
- financiranje dodatnih servisnih usluga do određenog eur limita koje nisu strogo bankarske prirode poput pomoći u kući, medicinske pomoći i pomoći na cesti.

Novi besplatni paket umirovljenicima donosi već nabrojane prednosti poput potpuno ukidanja mjesečne naknade i besplatnog podizanja gotovine u poslovnici matične banke, no prelaskom sa Senior Lepeze na besplatni paket za umirovljenike se gube besplatne transakcije, dodatne opunomoćeničke račune, usluga m-zaba, dodatna kreditna kartica, plaćanje na rate, a dozvoljeno prekoračenje može biti do samo 250 eura. Osoba gubi i pravo na pomoći u kući, medicinske pomoći i pomoći na cesti. 

Ako umirovljenik koji pređe na besplatni paket želi dodatno platiti uslugu m-zabe, jer planira račune plaćati mobitelom a ne preko računala, to će ga koštati mjesečno 1,33 €, plus ako plati iniciranje pet online kreditnih transfera (transakcija) mjesečno u korist računa izvan banke (npr. plati režije) to će ga koštati 5 x 0,35 € =1,75 €. Znači, 1,75 € plus 1,33€ za m-zabu je ukupno 3,08 €. I kada se oduzme ovaj iznos od 2,98 € naknade za Senior Lepezu umirovljenik koji je prešao na besplatni paket je čak u minusu od 0.1 € i izgubio je sve one gore nabrojane pogodnosti. Dakle, ovakvom umirovljeniku koji redovito plaća račune putem mobilnog bankarstva se ovaj besplatni paket ne bi isplatio.

Ovaj primjer jasno pokazuje da “besplatno” ne znači nužno i “povoljnije” za svakog korisnika.

Zaključak

Novi Zakon o besplatnim bankarskim paketima predstavlja važan korak prema zaštiti potrošača i transparentnom bankarstvu. On osigurava temeljno pravo na račun bez mjesečne naknade i sprječava naplatu osnovnih usluga koje su danas nužne za svakodnevni život.

Međutim, zakon je svjesno postavljen minimalistički. Sve što nadilazi osnovu, a to su kvote besplatnih naknada za iniciranje transakcija, online kartična plaćanja, mobilno bankarstvo, veće dopušteno prekoračenje i sl. ostaje u domeni zarade banaka. Zasigurno postoje građani kojima nisu potrebne dodatne opcije banke i koji koriste račun samo za primanje novca i povremeno plaćanje i njima će besplatni paket donijeti stvarnu uštedu. Onim građanima koji se ne žele odreći proširenih pogodnosti koje imaju u svojim dosadašnjim bankarskim paketima, koji intenzivno koriste digitalne usluge i često izvršavaju naloge će stari paketi i dalje biti bolja opcija i ovaj im se besplatni paket neće svidjeti.

Dakle, za građane to znači jedno: prije prelaska na besplatni paket nužno je sagledati vlastite navike i mogućnosti. Besplatni paket bankarskih usluga je pravo, ali pametni financijski izbor ostaje odgovornost svakog pojedinca.

Koje se mjere predlažu za ublažavanje urbanih toplinskih otoka u Hrvatskoj?

Toplinski otoci predstavljaju klimatski fenomen u urbanim područjima u kojima je temperatura zraka znatno viša nego u okolnim ruralnim područjima. Nastaju kao posljedica urbanizacije i ljudske aktivnosti, osobito zbog velike gustoće zgrada, nedostatka zelenih površina, prometa te oslobađanja topline pri korištenju fosilnih goriva. Posljedice uključuju povećanu potrošnju energije, negativan utjecaj na zdravlje ljudi te doprinos globalnom zatopljenju. Istražili smo što se u Hrvatskoj poduzima po tom pitanju.

Uzroci i mehanizmi nastanka

Toplinski otoci nastaju zbog korištenja građevinskih materijala poput betona i asfalta koji apsorbiraju i ponovno zrače velike količine topline, zatim zbog manjka zelenih i vodenih površina koje inače omogućuju prirodno hlađenje, kao i zbog brojnih toplinskih izvora poput prometa, industrije, klimatizacijskih uređaja i kućanstava. Takvi materijali i aktivnosti zadržavaju i dodatno zagrijavaju okoliš te smanjuju prirodno provjetravanje prostora. Urbanistička struktura gradova, osobito gusta i visoka izgradnja, smanjuje prirodno strujanje zraka i zadržava toplinu u nižim slojevima atmosfere.

Pojava toplinskih otoka najizraženija je noću i u hladnijem dijelu godine, osobito pri slabom vjetru, kada razlika temperature između grada i okolice može doseći i do 10 °C. 

Posljedice urbanih toplinskih otoka

Posljedice urbanih toplinskih otoka višestruke su i zahvaćaju okoliš, društvo i gospodarstvo. Povišene temperature povećavaju potrošnju energije, posebno za hlađenje prostora, što dodatno opterećuje energetske sustave i povećava emisije stakleničkih plinova.

Zdravlje ljudi također je ugroženo, osobito tijekom toplinskih valova. Povećava se rizik od toplinskog stresa, dehidracije i pogoršanja kroničnih bolesti, pri čemu su najugroženije starije osobe, djeca i kronični bolesnici. Uz to, visoke temperature pogoršavaju kvalitetu zraka i potiču stvaranje prizemnog ozona.

Urbani toplinski otoci (UTO) u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je učinak urbanih toplinskih otoka najizraženiji u većim gradovima, osobito u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Analize pokazuju porast broja toplih dana i toplih noći, što je u skladu s općim trendovima klimatskih promjena. Učestalost toplinskih valova dodatno pojačava negativne učinke UTO-a i povećava potrebu za prilagodbom urbanih prostora.

Mjere ublažavanja

Ublažavanje urbanih toplinskih otoka moguće je primjenom kombinacije urbanističkih, ekoloških i tehničkih mjera. Posebno je važna zelena i plava infrastruktura, uključujući parkove, drvorede, zelene krovove i vodene površine, koje prirodno hlade prostor. Korištenje svijetlih i reflektirajućih materijala smanjuje apsorpciju topline, dok bolje planiranje urbanih prostora omogućuje prirodnu ventilaciju i smanjuje zadržavanje topline.

Započete i planirane aktivnosti

U Hrvatskoj se aktivnosti na sprječavanju i ublažavanju urbanih toplinskih otoka razvijaju, ali su još u ranoj fazi implementacije. Na nacionalnoj razini izrađeni su vodiči i metodologije koje daju okvir za akciju. Gradovi poput Zagreba i Karlovca već djelomično integriraju mjere u svoje planove, s naglaskom na zelenu infrastrukturu i pilot projekte. Istraživanja i modeli doprinose razumijevanju problema i boljem informiraju. Ostali veći gradovi još nisu imali sustavne strategije, iako postoje inicijative za uključivanje toplinskih otoka u planske dokumente.

Projekt ozelenjivanja dvorišta

Primjer je Grad Zagreb koji kroz Projekt ozelenjivanja dvorišta za koji djelomično koristi EU fondove financira preoblikovanje zapuštenih zajedničkih prostora u stambenim blokovima u zelene, funkcionalne i klimatski otporne zone. Za taj projekt je bio objavljen javni poziv za sudjelovanje na koji je pristiglo 271 zahtjeva. Za 236 dvorišta odobreno je provođenje i financiranje mjera ozelenjivanja. Redoslijed provedbe utvrđen je Zaključkom Povjerenstva, a svi relevantni dokumenti dostupni su na. U 2025/2026. godini planira se uređenje 25 dvorišta. Od tog broja, sedam dvorišta sufinancira se kroz EU projekt ActGREEN, Aktiviranje zelenih dvorišta za ugljičnu neutralnost, financiran iz programa Horizon Europe. ActGREEN se provodi u partnerstvu Grada Zagreba s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim društvom krajobraznih arhitekata i udrugom ODRAZ - Održivi razvoj zajednice.

Mjere ozelenjivanja uključuju uklanjanje nepropusnih površina, sadnju stabala i grmlja, postavljanje travnjaka, kišnih vrtova, cvjetnih livada, gredica za povrće i bilje, sjenica, dječjih igrališta, solarne rasvjete te opreme za očuvanje i poticanje bioraznolikosti poput kućica za ptice. Projekt se provodi po modelu u kojem Grad osigurava početnu investiciju, a suvlasnici preuzimaju obavezu redovitog održavanja.

Priručnik i metodologija za identifikaciju toplinskih otoka

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine izradilo je Priručnik za ublažavanje urbanih toplinskih otoka i metodologiju za njihovu identifikaciju i kartiranje. Cilj tog priručnika je dati metodološki i praktični okvir koji pomaže lokalnim jedinicama uprave u prepoznavanju i ublažavanju učinaka toplinskog otoka kroz planiranje prostora i mjere prilagodbe. On omogućuje prikupljanje, održavanje i analizu podataka o zelenoj infrastrukturi u gradovima RH, što je važan korak prema dugoročnom praćenju i upravljanju učinkom mjera hlađenja.

Zaključak

Urbani toplinski otoci predstavljaju ozbiljan izazov za održivi razvoj gradova, posebno u kontekstu klimatskih promjena. Razumijevanje uzroka, posljedica i mogućnosti ublažavanja ključno je za poboljšanje kvalitete života u urbanim sredinama. Sustavno planiranje i primjena mjera prilagodbe mogu značajno smanjiti negativne učinke ovog fenomena. U ovome trebamo biti svi uključeni jer posljedice toplinskih otoka u gradovima su već sada vidljive i utječu na naše zdravlje, a ako se ništa konkretno ne poduzme buduće posljedice mogu biti nesagledive.

Koliko nas godišnje može koštati osobna financijska nepismenost?

Ne posjedovanje dovoljno znanja i vještina za donošenje razumnih financijskih odluka se ocjenjuje kao “niska razina financijske pismenosti” ili  financijska nepismenost i ima svoje dalekosežne financijske posljedice. Kada je riječ o tome koliko bi veće znanje o financijama doprinijelo kućnom proračunu, na temelju financijske imovine prosječnog kućanstva, jedno osiguravajuće društvo je prije par godina istražilo kako osobe visoke razine financijske pismenosti mogu godišnje očekivati zaradu i uštedu u rasponu od 1.910 do 5.000 eura.

Iako rijetko o tome razmišljamo, osobna financijska nepismenost nije apstraktan problem, ona ima vrlo konkretne, mjerljive posljedice na naše živote. Od skupljih kredita, gotovo neprimjetnih bankarskih naknada, pa sve do dugoročno izgubljenih prinosa na ulaganjima.

Prema definiciji OECD-a financijska pismenost je „proces u kojem financijski potrošači / ulagači poboljšavaju svoje razumijevanje financijskih proizvoda i koncepata te putem informacija, uputa i objektivnih savjeta razvijaju potrebne vještine i sigurnost kako bi postali svjesniji financijskih rizika i prilika, kako bi mogli donositi utemeljene odluke, kako bi znali gdje se obratiti za pomoć te kako bi poduzimali druge učinkovite mjere za poboljšanje svoje financijske dobrobiti”.

U Hrvatskoj, često se navode tri osnovne komponente financijske pismenosti. Ono što se očekuje od osobe je razumijevanje i korištenje tih komponenti koje se dijele na: financijsko znanje (razumijevanje pojmova kao što su kamatna stopa, inflacija, rizik i sl.), financijsko ponašanje (način na koji osoba upravlja novcem: plaćanje obveza, štednja, ulaganje) i odnos prema novcu (kako osoba gleda na štednju, potrošnju, dug, planiranje).

Neznanje u području financija iz godine u godinu košta prosječnu osobu stotine, a nerijetko i tisuće eura. No, šteta nije samo materijalna. Ona se prelijeva i na psihološko zdravlje, životne odluke, karijeru i opću stabilnost kućanstva.

Plaćamo više na kreditima, dugovima i svakodnevnim lošim financijskim odlukama

Jedan od najvidljivijih učinaka financijske nepismenosti je preplaćivanje kredita. Ljudi koji ne razumiju koncept kamata, rokova dospijeća i trenutačne vrijednosti novca kroz život plaćaju tisuće eura više nego što bi morali. Najčešća greška je fokus na mjesečnoj rati, umjesto na ukupnom trošku kredita. Upravo tu nastaje najveće financijsko “curenje” novca.

No, gubici se ne događaju samo kod velikih kredita. Mnogi građani preplaćuju životna i auto-osiguranja jer ne razumiju razlike među policama. Iz neznanja i straha od ulaganja mnogi ostavljaju novac na tekućem računu gdje ga polako nagriza inflacija, ili, jednostavno, plaćaju nepotrebne bankarske naknade za usluge koje ne koriste i koje su se mogle izbjeći jednim podešavanjem kroz mobilne aplikacije.

Manje ulažemo, i dugoročno gubimo najviše

Možda najveći, ali najmanje vidljiv trošak nepismenosti krije se u propuštenim prilikama i takozvanom oportunitetnom trošku. Ljudi koji ne štede ili ne investiraju, ili to rade stihijski, stvaraju znatno manju imovinu tijekom života.

Razlike postaju dramatične u dužem roku. Netko tko redovito ulaže i razumije osnovne principe investiranja može tijekom 30 godina ostvariti desetke tisuća eura veću imovinu od nekoga tko drži novac na računu. U mirovinskoj štednji taj jaz postaje još veći, a posljedice se najviše osjete upravo onda kada je najteže nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

Neznanje otvara prostor gubicima koje ni ne primjećujemo

Nepoznavanje financijskih proizvoda dovodi i do manje očitih gubitaka. Primjerice, mnogi građani ne koriste državne poticaje, poput onih za stambenu štednju ili mirovinske fondove trećeg stupa, iako im doslovno ostavljaju “besplatan” novac na stolu. Drugi pak uzimaju kredite ili osiguranja na prvu ruku, bez usporedbe ponuda drugih banaka na tržištu, što dugoročno znači stotine ili tisuće eura izgubljenih samo zato što nisu proveli pola sata istraživanja.

Financijski stres: skrivena posljedica koju plaćamo zdravljem

Kad se sve zbroji, financijska nepismenost često vodi prema jednom kroničnom financijskom stresu. Ljudi koji ne upravljaju novcem svjesno češće imaju dugove, žive od plaće do plaće i teško podnose izvanredne troškove. Taj stres ulazi u sve pore života i narušava zdravlje, obiteljske odnose, pa čak i radnu produktivnost.

Gdje se sve financijska nepismenost najviše vidi?

1. Kupnja nekretnine i dugoročno zaduživanje

Ovo je najveći test financijske pismenosti. Pogrešna odluka kod kredita može osobu koštati i do 20-50 posto više nego što bi platila uz informiraniji pristup.

2. Upravljanje potrošnjom i dugovima

Kreditne kartice, revolving krediti i “sitna” potrošačka zaduženja često su klopka u koju upadnu ljudi bez jasnog razumijevanja kamata i uvjeta.

3. Štednja i ulaganje

Najveće pogreške su držanje novca isključivo na tekućem računu (ili kako volimo reći „u čarapi“), prekasni početak ulaganja i impulzivno trgovanje bez strategije.

4. Mirovinsko planiranje

Niska financijska edukacija rezultira nedovoljnom mirovinom i nerazumijevanjem rizika koji se kroz desetljeća akumuliraju. O mirovinskom planiranju i opcijama smo već detaljno pisali ovdje.

5. Donošenje životnih odluka

Financijska nepismenost utječe i na širi spektar života: od pregovaranja o plaći, odabira posla, studijskih odluka pa sve do ulaska u poduzetništvo.

Što možemo poduzeti?

Unatoč svemu, financijska pismenost može se izgraditi relativno brzo i uz vrlo konkretne koristi. Svakako bi trebali:

1. Postaviti osnovni financijski sustav. To znači jasan budžet za potrošnju i prihode, imati uvijek u pričuvi toliko novaca da možemo 3 do 6 mjeseci "preživjeti", kao i jasno razdvojiti novce za potrošnju od novca za štednju.

2. Naučiti nekoliko ključnih financijskih koncepata. Nije potrebna stručna razina znanja. Dovoljno je razumjeti složenu kamatnu stopu, inflaciju, diversifikaciju, omjer duga i prihoda te uvijek razmatrati ukupni trošak kredita a ne samo mjesečnu ratu.

3. Automatizirati dobre financijske navike tako da automatski štedimo i ulažemo kroz npr. ugovorene trajne naloge ili sličan način štednje, kroz uvođenje automatskog plaćanje računa kako bi uklonili emotivni faktor iz upravljanja novcem i ne bi došli u "napast" višak novca usmjeravati na loše financijske odluke.

4. Ulagati postupno i razumno. Mali iznosi, ali redovito uloženi u dugoročna, različita ulaganja stvaraju najveći efekt. Jednako važno je izbjegavati ulaganja u proizvode koje ne razumijemo.

5. Ulagati u edukaciju. Knjige, tečajevi, podcasti i razgovor s licenciranim financijskim savjetnikom mogu u samo nekoliko sati spriječiti greške koje bi inače koštale tisuće eura.

Napravili smo par banalnih primjera svakodnevnih gubitaka:

GUBITAK 1 -  Kreditna kartica / revolving kredit (čest realan slučaj)

Situacija:

Dug po kreditnoj kartici: 3.000 €
Minimalna uplata: 90 € mjesečno
Kamata (revolving): 8-9 % godišnje
Većina uplaćenog iznosa ide na kamatu.

Računica gubitka:

U godinu dana: Kamata na 3.000 € kreditne kartice duga pri 9 % je oko 270 € godišnje
Minimalne uplate slabije smanjuju glavnicu, dug se sporo smanjuje

Što bi financijski pismena osoba napravila?

Otplatiti kredit u fiksnom iznosu da se izbjegne revolving kamata. Ili prebaciti dug u gotovinski kredit po 5 % kamate. Kamata tada pada s oko 270 € na 150 €. Ušteda: 120 €

Idealno: izbjegavati dug po kreditnim karticama nego štedjeti unaprijed za potrošnju! Problem revolving kartica u Hrvatskoj nije ekstremna kamata, nego psihološka lakoća zaduživanja, minimalna uplata koja daje lažan osjećaj kontrole i dug koji se “vuče” godinama. Minimalna uplata možda je dopuštena opcija, ali je dugoročno najskuplja strategija.

GUBITAK 2 - Preplaćeni stambeni kredit

Situacija:

Stambeni kredit: 100.000 €, rok: 25 godina
Kamata: 4,2 % (česta pogreška je uzeti prvu ponudu bez usporedbe s drugim ponudama)

Računica:

Mjesečna rata: ~ 547 €
Ukupno plaćene kamate: ~ 64.000 €

Financijski pismena alternativa:

Ponuda usporednog kreditora: 3,2 %
Mjesečna rata: ~ 486 €
Ukupne kamate: ~ 45.000 €

Godišnji gubitak:

Razlika u mjesečnoj rati = 61 €
Godišnji “gubitak” = 730 €
Dugoročni gubitak = 19.000 €

Samo usporedba ponuda (4 banke) i razumijevanje efektivne kamate (EKS) rezultira godišnjoj uštedi od 730 €.

GUBITAK 3 - Neulaganje štednje (inflacija ti “pojede“ novac)

Situacija: Imaš 5.000 € štednje. Držiš ju na tekućem s prinosom 0 % Inflacija: 5 % Realna kupovna moć pada.

Računica gubitka:

Novac štednje vrijedi 5 % manje i 250 € godišnje gubiš realne vrijednosti.

Financijski pismena alternativa:

Ulagati u štedni fond / ETF s prosječnim povratom 5-7 %. Time se inflacija neutralizira, a prinos ostaje pozitivan. Potencijalna ušteda = 250 € godišnje + dugoročni ostvareni prinos (npr. 250-350 €).

GUBITAK 4 - Neiskorišteni poticaji (mirovinski fond III. stup)

Situacija:

Ne uplaćuješ ništa u III. stup. Državni poticaj: 15 % do maksimalno 663,61 eura rezultira 99,54 eura poticaja. 

Gubitak:

Ako ne uplatiš 663,61 €, gubiš 99,54 € “poklonjenog” novca godišnje plus prinos fonda (npr. 20 €). Ukupno ~120 €.

Financijski pismena alternativa:

Uplatiti barem 55-60 € mjesečno. Dobiti poticaj plus prinos.

GUBITAK 5 - Bankarske naknade i neoptimizirani računi

Česti mjesečni troškovi:

vođenje računa: 2-5 €
SMS obavijesti: 1-2 €
održavanje kartice: 1,50-2 €
pogrešna tarifa / pogrešna banka
Ukupno: do 10-15 € mjesečno

Godišnji prosječni gubitak

10-15 € × 12 mjeseci = 120-180 € godišnje

Financijski pismena alternativa:

Prijeći na model “bez naknade” (više o besplatnim paketima smo pisali ovdje)
Ugasiti SMS, koristiti push notifikacije. Pregledati uvjete i prebaciti se što je moguće u besplatne ili minimalne opcije.

KADA SVE ZBROJIMO: onda nastane “godišnji gubitak od oko 1.400 €”

Realno se događa ovako. Izvor godišnjeg gubitka:

Revolving kreditna kartica              120 €
Preplaćeni stambeni kredit              730 €
Inflacija na novac koji ne ulažeš     250 €
Neiskorišten mirovinski poticaj      120 €
Bankarske naknade        .                180 €
                               UKUPNO      1.400 € 

Ovo je samo jedan običan primjer kako bi vam dali ideju gdje nam sve može "curiti" novac, a da toga nismo svjesni. Ima još ovakvih primjera svakodnevnih gubitaka dosta, pa svoja iskustva možete napisati u komentarima.

Je li rast interesa za samoodrživost spada pod financijsku nepismenost?

Zbog nepovjerenja u dugoročno funkcioniranje financijskog i mirovinskog sustava, dio građana sve se češće okreće ideji samoodrživosti. Umjesto da novac vežu u mirovinske stupove ili dugoročne štedne proizvode, radije ulažu u zemlju, energetsku neovisnost ili vlastitu proizvodnju hrane. Takav izbor ne proizlazi iz financijske nepismenosti, nego iz straha da će inflacija i promjene pravila igre s vremenom nagristi vrijednost današnjih ušteda.

Za mnoge je samoodrživost način da povrate osjećaj kontrole. Vlastiti vrt, bunar,  solarni paneli ili kuća s nižim režijama djeluju opipljivije i sigurnije od apstraktnih brojki na računu koji će biti dostupan tek za trideset ili četrdeset godina. U tom kontekstu, financijski instrumenti doživljavaju se kao obećanje sustava kojem se ne vjeruje u potpunosti, dok se samoodrživost percipira kao osobna garancija.

No takav zaokret često dolazi s pretpostavkom da su financijska štednja i samoodrživost suprotstavljeni koncepti. U stvarnosti, oni su komplementarni. Samoodrživost može smanjiti životne troškove i povećati otpornost na krize, ali ne može zamijeniti mirovinu, zdravstvenu skrb ili dugoročnu financijsku sigurnost. Financijski instrumenti, s druge strane, nose tržišne i političke rizike, ali omogućuju rast kapitala i zaštitu od inflacije ako su pravilno korišteni.

Razuman pristup zato nije izbor između “sustava” i “bijega od sustava”, nego kombinacija. Dio građana traži sigurnost u zemlji i energiji, dio u tržištima kapitala, a dio u državnim poticajima. Ključno pitanje više nije kome vjerovati u potpunosti, nego kako raspodijeliti rizik tako da ni inflacija, ni tržišni potresi, ni političke odluke ne mogu pojedinca ostaviti bez ikakve zaštite.

U tom smislu, rast interesa za samoodrživost nije znak odbacivanja financijske pismenosti, nego signal dublje nesigurnosti u dugoročnu stabilnost sustava, nesigurnosti koja traži više slojeva zaštite, a ne jedan jedini odgovor.

Zaključak

Brojevi pokazuju da financijska nepismenost, posebno dugoročno, nije trivijalan problem. Mogli bismo izaći s realnom procjenom da “prosječan građanin bez financijske edukacije” eventualno izgubi tisuće eura godišnje, a kroz život i desetke tisuća eura. To je dovoljno da ozbiljno naruši financijsku slobodu, mogućnost ulaganja, planiranje i dugoročnu sigurnost.

Financijska nepismenost nije mana karaktera, već posljedica nedostatka edukacije u društvu. No u današnje vrijeme, kada su informacije dostupnije nego ikad, ona postaje osobni, ali i društveni rizik. Svaki izgubljeni euro zbog lošeg financijskog znanja zapravo je euro koji je mogao ostati u našem džepu ili rasti za godinu, dvije ili trideset. Kažu da je najbolje vrijeme za početak financijskog opismenjavanja bilo jučer. Drugo najbolje vrijeme je sada.

Financijska nepismenost ne košta nas samo kroz kredite i kamate, nego i kroz svakodnevne odluke koje se čine beznačajnima. No upravo te “sitnice” poput impulzivnih kupnji, nepotrebnih usluga i propuštenih prilika za uštedu kroz trideset do četrdeset godina radnog vijeka mogu "pojesti" iznos dovoljan za pristojnu mirovinsku sigurnost. O tome ćemo posebno pisati. Na tržištu se sve više nudi besplatnih tečaja, videa i radionica na temu financijskog opismenjavanja, obratite pažnju i iskoristite te dobre prilike i naučite nešto novo.

Zašto se smanjuje broj stranih radnika u Hrvatskoj?

Hrvatsko tržište rada tijekom posljednjeg desetljeća naviklo je na snažan priljev radnika iz trećih zemalja. No prema najnovijim podacima HZZ-a i MUP-a za prvih deset mjeseci 2025., vidljiv je preokret: broj izdanih dozvola za boravak i rad stranih radnika po prvi put nakon godina rasta bilježi značajan pad. Dok su prethodne godine završavale rekordnim brojkama, ove godine ritam se usporio i to u svim kategorijama: od novih zapošljavanja do dozvola po produženju radnog odnosa. Trend je dovoljno izražen da ga se više ne može tumačiti kao statističko odstupanje, nego kao početak nove faze na tržištu rada.

Pisali smo o izmjenama Zakona o stranim radnicima koji se posebno odnosio na prava i obveze stranih radnika i agencija koje ih dovode, hrvatske iseljenike i zaštitu domaćih radnika. Nakon usvajanja tog Zakona nastupile su značajne promjene koje se odnose na uređivanje statusa i zaštite stranih radnika, kao i na nadzor agencija koje ih dovode. Čini se da je novi Zakon uvelike doprinio ovom smanjenju jer se prema podacima HZZ-a broj odbijenih dozvola u prvih deset mjeseci ove godine  povećao za oko 12.260 negativnih mišljenja u odnosu na cijelu 2024. godinu. Naravno,  postoje i drugi faktori za ovo smanjenje.

Brojke koje mijenjaju perspektivu

Pojasnit ćemo situaciju. Dakle, u prvih deset mjeseci 2025. evidentno je smanjenje ukupno izdanih dozvola za rad. Riječ je o padu od oko 15 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Posebno se ističe pad u broju izdanih dozvola za novo zapošljavanje. Promatra li se samo listopad, trend je još izraženiji. Od ukupno nešto manje od 13 tisuća izdanih dozvola, samo se oko 4400, otprilike jedna trećina, odnosilo na nova zapošljavanja. Velika većina, njih oko 8170, bila su produljenja postojećih radnih odnosa, dok je približno 400 dozvola izdano za sezonski rad.

Osim ukupnog pada od oko 15 posto, najnoviji podaci MUP-a potvrđuju i nastavak trenda smanjivanja udjela dozvola izdanih za novo zapošljavanje državljana trećih zemalja. Ove je godine izdanih dozvola za nove radnike gotovo 40 tisuća manje nego lani, oko 73 tisuće naspram prošlogodišnjih približno 113 tisuća, pa njihov udio prvi put pada ispod polovice svih izdanih dozvola. Takav rezultat ponajprije proizlazi iz porasta broja produljenja postojećih dozvola, kojih je oko 9400 više nego prošle godine, ali i blagoga rasta sezonskih dozvola, kojih je oko 2450 više.

Ako se ritam iz prvih deset mjeseci nastavi do kraja godine, Hrvatska bi mogla završiti s ukupnim brojem izdanih dozvola znatno manjim nego lani, kada je prvi put pređena granica od preko 200 tisuća dozvola. Iako će apsolutni broj radnika iz trećih zemalja i dalje ostati velik, dinamika se osjetno mijenja.

U kojem sektoru je pad najvidljiviji

Najveći pad potražnje zabilježen je u graditeljstvu i turizmu, dvjema granama koje su u posljednjim godinama bile glavni magnet za strane radnike.

• Graditeljstvo, koje je godinama raslo potaknuto obnovom i investicijama, ulazi u fazu zasićenja. Poslodavci upućuju na smanjen broj projekata i oprez investitora.
• Turizam, koji svake godine troši goleme količine sezonske radne snage, usporio je tempo zapošljavanja u ranim mjesecima godine, dijelom i zbog pooštravanja procedura i manjeg broja novih radnika koji se prijavljuju.

Unatoč padu, oba sektora i dalje su glavni korisnici stranih radnika. Za njima slijede industrija, trgovina i uslužne djelatnosti sve s blažim, ali vidljivim padom.

Zašto se događa pad: kombinacija domaćih i globalnih faktora

Stručnjaci ističu nekoliko razloga:

1. Stroži propisi i procedure - novi sustav kontrole i provjera produžio je i zakomplicirao put od prijave do dozvole. Poslodavci sve češće upozoravaju na administrativna kašnjenja.
2. Slabija potražnja za radom - nakon razdoblja ubrzanog rasta, građevinarstvo i dio turističkog sektora ulaze u stabilniju fazu, što prirodno smanjuje potrebu za novim radnicima.
3. Rast interesa domaćih radnika - rast plaća i bolja radna prava polako vraćaju dio radne snage u sektore koje su stranci ranije gotovo u potpunosti nadomjestili.
4. Globalne promjene migracijskih tokova - konkurencija među europskim državama za radnike iz Azije i Afrike raste, a dio radnika odustaje od Hrvatske zbog strožih pravila ili sve većih očekivanja poslodavaca.

Radnici nisu nestali ali dinamika jest

Premda se broj izdanih dozvola smanjuje, broj aktivnih stranih radnika u Hrvatskoj i dalje je vrlo visok. Većina radnika koji su u zemlju došli prethodnih godina produžuju svoje ugovore i ostaju na istim radnim mjestima.

To znači da Hrvatska i dalje ostaje zemlja koja ovisi o stranim radnicima ali više ne u onoj mjeri u kojoj je ovisila tijekom prošlog „uvoznog vrhunca“.

Što možemo očekivati u idućim mjesecima

Ako se trend nastavi, Hrvatska će se suočiti s prijelaznim razdobljem. Manji broj novih radnika mogao bi donijeti pritisak na pojedine sektore tijekom turističke sezone, dok se poslodavci intenzivnije okreću domaćoj radnoj snazi i automatizaciji.

S druge strane, dugoročno bi se mogla smanjiti ovisnost o uvozu radne snage ali samo ako rast plaća i kvaliteta radnih uvjeta budu dovoljno privlačni domaćim radnicima.

Pad broja stranih radnika ne mora biti loša vijest, ali sigurno je poruka: hrvatsko tržište rada ulazi u novu fazu u kojoj će ravnoteža između domaće i strane radne snage biti sve važnije pitanje.

Zaključak

Pad broja izdanih dozvola za rad stranim radnicima u posljednjih deset mjeseci ne označava nagli zaokret, nego postupno smirivanje tržišta koje je godinama funkcioniralo u izvanrednom režimu. Nakon razdoblja snažnog rasta, Hrvatska se suočava s posljedicama vlastitog modela razvoja i zakona, oslanjanja na brzi uvoz radne snage kao rješenja za strukturni manjak domaćih radnika. Hrvatsko gospodarstvo i dalje počiva na sektorima s niskom dodanom vrijednošću u kojima su, kao što već znamo, uvjeti rada i plaće godinama bili nedovoljno konkurentni domaćoj radnoj snazi.

U tom kontekstu, buduća politika ne bi smjela ići ni u smjeru zatvaranja tržišta rada, ali ni u nekontroliranom uvozu radnika. Umjesto toga, potrebno je razvijati uravnotežen model: poticati povratak i zadržavanje domaćih radnika kroz rast plaća, sigurnije ugovore i bolju zaštitu radnih prava, uz istodobno zadržavanje selektivnog i zakonom reguliranog sustava zapošljavanja stranih radnika. Poseban naglasak treba staviti na ulaganje u obrazovanje, prekvalifikacije i tehnološku modernizaciju, kako bi se smanjila ovisnost o velikom broju niskokvalificiranih radnih mjesta. U sektorima u kojima strani radnici ostaju nužnost, ključno je osigurati brze, transparentne i predvidive procedure, ali i njihovu stvarnu integraciju u društvo i radno okruženje.

Pad broja dozvola treba promatrati kao trenutak u kojem Hrvatska može redefinirati svoju politiku rada i migracija te prijeći s kratkoročnih rješenja na dugoročno održiv model razvoja.

Konačno je objavljen prijedlog Zakona o priuštivom stanovanju i pušten u javno savjetovanje

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine uputilo prijedlog Zakona o priuštivom stanovanju u proces javnog savjetovanja 4. prosinca. Prijedlog Zakona uključuje najam, kupnju prve nekretnine, rekonstrukcije, gradnju jednoobiteljskih kuća, aktivacije praznih stanova i poticanje osnivanja neprofitnih stambenih zadruga. Savjetovanje će biti otvoreno do 3. siječnja 2026. godine.  Donosimo detaljniju analizu predloženog Zakona.

Predloženi Zakon o priuštivom stanovanju ulazi u javnu raspravu u trenutku kada Hrvatska prolazi kroz najveću stambenu krizu od osamostaljenja. Cijene kvadrata u većim gradovima dosegnule su povijesne vrhunce, troškovi gradnje porasli su 30 do 70 posto u samo nekoliko godina, a prosječna primanja stanovništva ne prate ubrzani rast tržišta. Mladi ulaze u radni vijek s nestabilnim ugovorima, stambeni kredit se sve teže dobivaju, a tržište najma istovremeno postaje poligon za turističku i investicijsku zaradu, a ne za dugoročno stanovanje građana. U takvim se okolnostima novi Zakon nameće kao pokušaj stvaranja potpuno drugačijeg, modernijeg i pravednijeg modela stambene politike, koja je predviđena Nacionalnim planom stambene politike Republike Hrvatske do 2030. godine. Predlagatelj Zakona objašnjava da se ovime pokušava stvoriti sveobuhvatniji okvir, koji nije nastavak POS-a, nego novi pristup priuštivom stambenom zbrinjavanju. 

Kako prijedlog Zakona definira priuštivo stanovanje?

"Priuštivo stanovanje je stanovanje kod kojeg iznos najma odnosno rate kredita stana pripadne vrijednosne povr š ine uvećan za prosječne režijske troškove i prosječne troškove održavanja ne prelazi 30 % neto prihoda uže obitelji u jedinici lokalne samouprave u kojoj se stambena nekretnina nalazi."

Što se planira uvesti i tko su ciljane skupine građana?

Prema prijedlogu ovoga Zakona ciljne skupine građana su "građani s prihodima koji ne mogu biti veći od 2,5 lokalne medijalne neto plaće za samca, a za svakog sljedećeg člana uže obitelji granica njihovih ukupnih prihoda je uvećana za 0,5 lokalne medijalne neto plaće, mladi do 45 godina, obitelji s djecom, osobe s deficitarnim zanimanjima, osobe koje rade u prekarnom radu, djelatne vojne osobe, policijski službenici te drugi državni i javni službenici i namještenici deficitarnih zanimanja, građani stariji od 65 godina i građani koji imaju ograničen pristup zdravstvenoj skrbi, uz uvjet da nemaju u vlasništvu". odgovarajuću stambenu nekretninu.

Širi i fleksibilniji pristup priuštivom stanovanju

- Novi zakon predviđa da se kroz njega reguliraju prodaja, najam, izgradnja i rekonstrukcija stanova i jednoobiteljskih kuća, a ne samo gradnja stanova za prodaju (kao što je bilo u POS-u).
- Fokus je i na aktivaciji postojećih praznih stanova, dakle ne samo gradnju novih, nego i pretvaranje postojećih, neiskorištenih nekretnina u stanove za najam.
- Potiče se model stanovanja kroz neprofitne stambene zadruge, koji omogućava da građani zajednički sudjeluju u rješavanju stambenog pitanja, uz poticaje države i jedinica lokalne samouprave.

Kombinirani programi: kupnja, najam, pomoć za mlade i kupce prve nekretnine

- Zakon predviđa potpore za kupnju prve nekretnine i za gradnju jednoobiteljskih kuća ili rekonstrukciju obiteljskih kuća, posebno za građane mlađe od 45 godina. To uključuje povoljnije kreditne linije, povoljnije cijene zemljišta i subvencije. U nekim situacijama, ovisno o JLS-u neka zemljišta će moći i biti poklonjena obiteljima koji planiraju graditi.
- Omogućava program priuštivog najma stanova , s najamninama koje bi bile definirane prema prihodima obitelji (tako da trošak stanovanja ne prelazi 30 % prihoda).

Priuštiva najamnina predstavlja iznos u eurima mjesečno koji se dobiva prema formuli:
         N = (P x 0,30) - T
N = priuštiva najamnina; P = ukupni prihod uže obitelji; T = režijski troškovi stanovanja i troškovi održavanja. Prihod utvrđuje se na temelju potvrde porezne uprave o ukupnom dohotku u prethodnoj godini izdanoj od Ministarstva financija, Porezne uprave za najmoprimca i sve članove uže obitelji.

- Kod novih stanova za najam predviđeno je da ne mogu biti otkupljeni; dakle ostaju u najmu, kako bi se osiguralo dugoročno dostupno stanovanje za najpotrebitije.
- Kod stanova iz programa za kupnju: nova pravila da se nekretnina ne može prodavati niti mijenjati namjenu barem 35 godina nakon kupnje, osim uz pravo prvokupa države ili jedinice lokalne samouprave, radi sprječavanja špekulacija.

Prilagođavanje tržišnim okolnostima, realističnije cijene i uvjeti gradnje

- Etalonska cijena građenja za poticajne stanove usklađuje se s realnim tržišnim troškovima (posljednjih godina taj iznos je značajno narastao).
- Proširuje se krug subjekata koji mogu sudjelovati u gradnji, ne samo državna agencija (Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, APN) ili javne ustanove JLS-a, nego i županije, čime se omogućuje priuštivo stanovanje i u manje razvijenim dijelovima zemlje.
- Uvođenje obaveze da sve jedinice lokalne samouprave (JLS) i županije donesu Program priuštivog stanovanja, time se očekuje aktivniji lokalni doprinos u rješavanju stambene problematike.

Nove mjere i zaštite za kupce i najmoprimce

- Povoljniji uvjeti kreditiranja: u programu je predviđeno produljenje trajanja kredita s 30 na 35 godina i smanjenje kamatne stope (za APN-ov kredit) s 2 % na 1 % godišnje.
- Za najamnine, regulacija da budu proporcionalne prihodima, s ciljem da stanovanje bude dugoročno održivo.
- Za kupce poticajnih stanova: zaštita od špekulacija i preprodaje, kroz zabranu preprodaje ili preuređenja namjene barem 35 godina; time se želi da stanovi ostanu dostupni onima kojima su namijenjeni. 

Zakon propisuje da zgrade moraju biti projektirane prema načelima racionalnosti, modularne gradnje i zelene infrastrukture. Najmanje 50 % stanova mora biti namijenjeno priuštivom najmu, osim u zgradama s manje od 10 stanova, gdje svi stanovi moraju biti namijenjeni priuštivom najmu.

Sredstva za gradnju osiguravaju Republika Hrvatska, jedinice lokalne i regionalne samouprave, APN i financijske institucije. Predviđeno je korištenje sredstava državnog proračuna, a u budućnosti i različitih modela financiranja Europske unije te kredita.

Zakon se odmiče od dosadašnje logike koja se oslanjala primarno na POS, model koji je prije petnaestak godina bio funkcionalan, ali je danas postao financijski neodrživ. Umjesto jednostavne gradnje stanova za prodaju, novi zakon uvodi složeniju strukturu stambenih rješenja: priuštivu kupnju, strogo reguliran dugoročni najam, aktivaciju praznih stanova i poticanje pokretanja neprofitnih stambenih zadruga koje bi trebale postati alternativni način stanovanja. Time se hrvatska stambena politika počinje približavati standardima zemalja koje su davno prepoznale da se pitanje stanovanja ne može prepustiti isključivo tržištu.

Analizirali smo ključne promjene

Jedna od ključnih promjena jest vrlo precizno definiranje tko smije sudjelovati u programu. Pristup će imati mladi do 45 godina, osobe s niskim i srednjim primanjima, obitelji s djecom, stariji građani iznad 65 godina, kao i radnici u zanimanjima koja su lokalno deficitarna. Time se priznaje ono što je dugo bilo očito, ali nikada jasno artikulirano: priuštivo stanovanje je uvjet razvoja države. Nije slučajno da se u brojnim europskim gradovima medicinskim sestrama, učiteljima, vatrogascima ili policajcima osigurava pravo na priuštivi najam, kako bi mogli živjeti ondje gdje rade. Hrvatska sada uvodi prve elemente takve politike.

Najstrože su regulirane odredbe o zabrani preprodaje i iznajmljivanja stanova kupljenih ili izgrašenih u sklopu programa. Stan se neće smjeti prodavati ni registrirati za najam najmanje trideset i pet godina, osim u specifičnim okolnostima (poput raspadanja obiteljske zajednice razvodom ili smrću) i tada država ili lokalna zajednica imaju pravo prvokupa. Ovakve mjere možda zvuče restriktivno, ali imaju jasan cilj: spriječiti da stanovi kupljeni uz potporu javnog novca završavaju kao investicije na tržištu turizma ili kratkoročnog najma. Mnoge europske metropole godinama se bore protiv takvih pojava. Primjerice, Beč i Rotterdam aktivno otkupljuju stanove koji napuštaju javni fond, kako bi spriječili da se subvencionirana gradnja pretvori u privatni profit.

Drugi dio zakona definira priuštivi dugoročni najam, koji je jednako važan kao i kupnja. Dok hrvatsko tržište najma posljednjih godina funkcionira kaotično, bez jasnih pravila i pod snažnim utjecajem turističkog sektora, novi se zakon pokušava približiti modelima poput onog bečkog. U Beču je, podsjetimo, više od 60 posto stambenog fonda u javnom ili neprofitnom sektoru, a cijene najma stabilne su desetljećima. Hrvatska je daleko od tog udjela, ali uvođenjem državnog i lokalnog fonda priuštivih stanova barem započinje sustavno građenje tog segmenta.

Ovim prijedlogom Zakona raspoložive stambene nekretnine moći će se  pribavljati od njihovih vlasnika, kako bi ih APN davao u podnajam po priuštivoj najamnini, uz uvjet da nekretnine nisu rabljene najmanje dvije godine prije dana objave javnog poziva, odnosno da su uporabljive ili zahtijevaju manje radove.

Posebno je zanimljiv dio zakona koji potiče obnovu i aktivaciju praznih stanova. Hrvatska ima desetke tisuća neiskorištenih nekretnina, a neke su rezultat kombinacije nedovršene ostavinske procedure, nejasnog vlasništva, neisplativosti održavanja i emigracije. Ako se ova odredba pravilno provede, otvara se mogućnost preobrazbe mnogih zapuštenih zgrada u održive stambene jedinice, što bi moglo biti ključno za starije gradove poput Splita, Rijeke i Osijeka.

Poticanje razvoja stambenih zadruga jedna je od inovativnijih komponenti ovoga prijedloga Zakona. U zemljama poput Danske, Švicarske i Njemačke zadruge su ključni nositelji neprofitnog stanovanja. Zadrugari zajednički grade i održavaju zgrade, a stanovi ostaju dugoročno dostupni po troškovnim cijenama. U Hrvatskoj zadruge dugo nisu imale odgovarajuću pravnu podršku, pa bi novi zakon mogao otvoriti prostor mladim obiteljima koje žele sigurnost stanovanja, ali bez dugoročnog zaduživanja ili tržišne nesigurnosti.

Zakonom je predviđena izrada nacionalnog Programa priuštivog stanovanja (izrađuje APN), a jedinice jedinice lokalne i područne samouprave izrađivat će svoje programe. Time se osigurava priuštivo stanovanje kroz gradnju zgrada za tu namjenu u gradskim, prigradskim i ruralnim naseljima, definiraju se lokacije, potrebe stanovništva, mjere provedbe, raspoloživa sredstva i planovi gradnje stanova za najam ili kupnju.

Koji će biti izazovi ovoga Zakona?

Ipak, zakon otvara i neka pitanja na koja će praksa morati dati odgovore. Najveći izazov bit će kapacitet lokalnih jedinica da uistinu provode programe. Mnoge općine nemaju dovoljno stručnih kadrova, dostupnog građevinskog zemljišta ili financijskih kapaciteta, što bi moglo dovesti do velikih regionalnih nejednakosti. U nekim sredinama zakon bi mogao brzo zaživjeti, dok bi u drugima mogao ostati mrtvo slovo na papiru. Bilo bi stoga razumno razmotriti dodatnu državnu potporu slabijim općinama kako bi se spriječilo da čitave regije ostanu izvan stambenog razvoja.

Drugo otvoreno pitanje jest održivost financiranja. Iako država planira ulagati znatna sredstva, dugoročno će biti potrebno stvoriti stabilan model sufinanciranja koji neće ovisiti isključivo o godišnjim proračunskim odlukama. Primjeri iz drugih zemalja pokazuju da uspješni modeli koriste kombinaciju javnih sredstava, povoljnih kredita razvojnih banaka, europskih fondova, zadružnih ulaganja i kontrole profita. Hrvatska bi u tom smislu mogla razmotriti stvaranje posebnog državnog fonda za stambenu politiku, koji bi se punio kroz više izvora i omogućio dugoročnu stabilnost.

Treći problem odnosi se na kontrolu zabrane špekulacije. Iako su zakonske odredbe jasne, njihovo provođenje neće biti jednostavno. Za nadzor će trebati precizna evidencija, redovite kontrole i učinkovita komunikacija između državnih tijela, javnih bilježnika, porezne uprave i banaka. Ako se sustav nadzora ne organizira kvalitetno, postoji rizik da se pojave rupe koje bi omogućile nepoštivanje pravila. Jedno od poboljšanja moglo bi biti uvođenje obveze registracije stvarnog korisnika nekretnine i strože evidencije promjena stanovanja.

Zaključak

Unatoč tim izazovima, ovaj prijedlog Zakona o priuštivom stanovanju predstavlja značajan korak naprijed. Po prvi put stambena politika dobiva više od jednoga instrumenta. Po prvi put se jasno definira da je cilj stvarati stambeni fond koji ostaje trajno priuštiv, priznaje se da tržište ne može samo riješiti stambene probleme i da je potrebno uvesti mehanizme zaštite građana od ekstremnih cijena.

Cilj zakona jest stvaranje stabilnog i dugoročnog sustava koji bi građanima omogućio održivo stanovanje bez obzira na tržišne oscilacije. Time se, posredno, pokušava doprinijeti rješavanju demografskih izazova, zadržavanju mladih u zemlji i stabilizaciji tržišta nekretnina. Iako provedba zahtijeva značajna javna ulaganja i aktivnu participaciju lokalnih vlasti, zakon predstavlja pokušaj da se izgradi dugoročna i sveobuhvatna stambena politika. 

Pali su i prvi medijski komentari na okolnosti pod kojima će se moći prodati nekretnina kupljena u programu ovoga Zakona i prije nego protekne period od 35 godina od stjecanja nekretnine, a to je da će se kupci koji su u braku razvoditi kako bi prodali nekretninu, kao što je to navodno bilo za vrijeme bivše nam države. Nadam se da se takvi scenariji ipak neće ponavljati jer sada živimo u digitalnom dobu umjetne inteligencije gdje se puno toga lakše može provjeriti i dokučiti. Mada znamo da će uvijek biti pojedinaca, genijalaca, koji će špekulirati i tražiti rupe u zakonu, ali se nadam da će takvih biti sve manje i da ćemo se sve više odmicati od tih nepoštenih navika pojedinaca.

U konačnici, uspjeh ovog Zakona ovisit će o tri faktora: dosljednoj provedbi, jednakom pristupu građanima u svim dijelovima Hrvatske i stvaranju sustava koji će nadživjeti političke cikluse. Ako se to postigne, Hrvatska bi mogla prvi put nakon desetljeća privremenih i fragmentiranih rješenja dobiti istinski moderan, europski i održiv stambeni model.