Novi fenomen Geoarbitraže sve više postaje popularan u nekim zemljama Jugoistočne Azije, znate li zašto?

Geoarbitraža je stvaran i sve rašireniji fenomen, posebno među mladima iz Europe i šire, a znači da ljudi zarađuju u zemljama s višim primanjima (npr. Europa, SAD), a žive u zemljama gdje je trošak života puno manji  poput Tajlanda, Indonezije, Vijetnama i sl. To im omogućava viši standard života. Luksuzniji stan, više slobodnog vremena, štednju i balans između posla i života. Usporedili smo Bangkok i Zagreb po troškovima života, zdravstvu, sigurnosti i kvaliteti svakodnevice, i rezultat je iznenađujući.

Ideju za pisanje ovoga teksta sam dobila kada sam čula od meni drage osobe, koja živi i radi u Europi, da će prekinuti rad na tri mjeseca kako bi se malo "resetirala". Svoj odmor će provesti na Tajlandu, gdje su troškovi života značajno manji nego u zemlji u kojoj živi i radi, a životni stil bi joj ostao sličan. Tako bi se, na taj način, odmorila bez odricanja kvalitete življenja a ujedno i uštedjela. Da ostaje u svome gradu ta tri mjeseca imala bi duplo veće životne troškove. Objasnila mi je da geoarbitraža nije samo “avantura”, nego i nova filozofija rada i života mlađih ljudi. Isto tako sam iz medija saznala da ljudi koji mogu raditi na daljinu sve više odlaze u nabrojane zemlje kako bi od tamo radili i trošili svoj zarađeni novac.

Tko su ti ljudi? 

Najčešće su to ljudi koji se žele negdje odmorit i obnoviti energiju a ne trošiti puno. Primjerice to mogu biti ljudi koji mogu raditi na daljinu kao što su freelanceri (programeri, dizajneri, prevoditelji, copywriteri, marketinški stručnjaci), remote zaposlenici za europske ili američke tvrtke, ili digitalni nomadi koji putuju i rade iz različitih zemalja. Većina njih su generacija Z (rođeni nakon 1995.) ili mlađi milenijalci (1985.-1995.). Ti ljudi ne žele klasičan ured ni stalni posao, više cijene slobodu, iskustva i fleksibilnost, žive po principu “radim da bih živio, a ne obrnuto” i često kombiniraju posao s putovanjem, osobnim razvojem i minimalizmom.

Zašto je odabrala baš Tajland?

Iskreno sam bila iznenađena da bi netko živio u Tajlandu na više od par tjedana pa sam se dublje zainteresirala da saznam o tom novom trendu. Iz medija saznajem da Tajland postaje među najpopularnijim destinacijama za ove geoarbitražne skupine jer nudi niske troškove života (stanarina, hrana, transport), brzi internet i coworking prostore, dobru infrastrukturu za strance, sigurnost i prijateljsku lokalnu kulturu, sunčano vrijeme i lijep životni stil. Gradovi poput Chiang Mai, Bangkok i Phuket imaju velike zajednice digitalnih nomada iz cijelog svijeta.

Mnogi koji su tamo živjeli tvrde da su stanovnici jako ljubazni, tolerantni i nasmijani i da “Land of Smiles” nije samo marketinški slogan. Klima je tropska: puno sunca sa svakodnevnim temperaturama od 30 do 35 C, ali i velika vlažnost. Hrana je zdrava, raznolika i jeftina, što pridonosi općem zdravlju.

Koja je tu ekonomska logika?

Usporedili smo realne troškove života između Bangkoka, Zagreba te Beča. Posebno iz perspektive mladog čovjeka koji ima europske prihode. U našoj analizi smo uzeli u obzir zaposlene osobe s plaćom zarađenom iz Zagreba ili Beča, koji su u dilemi da li ostati doma trošiti svoj novac ili otići u Tajland.  Podaci su okvirni, bazirani na 2025. cijenama (iz realnih izvora poput Numbeo i Expatistan).

Primjer: Ako netko u Hrvatskoj ili Austriji zarađuje online 2.500 € mjesečno, u Tajlandu je to kao da ima plaću od 6.000-8.000 € u lokalnim uvjetima. 

Usporedba između Bangkoka, Zagreba i Beča jasno pokazuje financijsku logiku geoarbitraže. Osoba koja zarađuje 2.500 € mjesečno u Bangkoku može živjeti vrlo udobno, koristiti vrhunsko privatno zdravstvo i još uštedi oko 13.000 € godišnje. U Zagrebu, uz sličan standard (privatni pregledi, stan u centru, povremena putovanja), Zagrepčanin uštedi oko 7.500 € godišnje. Osoba iz Beča, gdje su troškovi života najviši, bila bi u minusu ako s tim primanjima ostane doma, a želi sav nabrojani komfor. Drugim riječima, Bangkok prema ovom primjeru, omogućuje dvostruko više za isti novac. I to bez odricanja, naprotiv, mnogi nomadi ističu da im je kvaliteta hrane, dostupnost usluga, osjećaj slobode i društveni život znatno bolji nego kod kuće.

A što je sa sigurnošću i zdravstvenom skrbi na Tajlandu?

Vjerujem, da će "ziherašima" ovo pitanje odmah pasti na pamet. Je li zemlja poput Tajlanda sigurna za život i da li tamo postoje bolnice i privatne klinike.

Pozitivne strane pitanja o zdravstvu su da je privatno zdravstvo u Tajlandu vrlo dobro i moderno, često na razini zapadnoeuropskih standarda. Bolnice poput Bumrungrad International (Bangkok) ili Bangkok Hospital su svjetski poznate, s engleski govorećim osobljem i odličnom opremom. Cijene su puno niže nego u Europi ili SAD-u (često 50-70% niže za iste tretmane). Telemedicina i digitalne usluge su pristupačne i jeftine. Lijekovi i ljekarne su lako dostupne i često bez recepta. Ono na što treba paziti je javno zdravstvo (državne bolnice) koje je prvenstveno namijenjeno za lokalno stanovništvo pa stranci moraju plaćati sami ili imati zdravstveno osiguranje. U ruralnim područjima kvaliteta skrbi je niža nego u Bangkoku ili Chiang Maiu. Zdravstveno osiguranje je obavezno za svakoga tko planira boraviti dulje (digitalni nomadi, freelanceri, umirovljenici). Privatno međunarodno osiguranje (npr. SafetyWing, Allianz, Cigna, AXA) pokriva sve i nije preskupo (npr. 40–100 € mjesečno, ovisno o pokriću).

Prema dostupnim informacijama  o sigurnosti na ulicama Tajland je općenito vrlo sigurna zemlja, odnosno čak se smatra među najsigurnijim zemljama jugoistočne Azije. U gradovima poput Chiang Mai, Bangkok i Phuket, noćne šetnje su normalne i ljudi se osjećaju sigurno. Nema oružanog kriminala ni čestih pljački kao u nekim drugim azijskim zemljama. Policija uglavnom održava red u turističkim područjima. Mogući rizici su, kao i svugdje, sitni kriminal (krađe, prevare s taksijima, preplaćene usluge), koji je češći u turističkim zonama. Promet je najveća realna opasnost. Vožnja motora ili skutera bez iskustva i kacige je rizična; prometni propisi se ne poštuju strogo. Političke demonstracije se povremeno događaju u Bangkoku, ali rijetko postanu nasilne. Prirodne pojave mogu biti rizik poput monsunskih kiša, vjetrova i povremenih poplava, ali to nije ozbiljna prijetnja ako se prate lokalne vijesti. Ekspatske zajednice i digitalni nomadi često žive u sigurnim četvrtima s dobrom infrastrukturom.

Zaključak

Geoarbitraža između Europe i jugoistočne Azije pokazuje da novi luksuz nije samo imati više novca, nego i više kontrole nad vlastitim životom. Tajland i ostale slične zemlje koje nude kombinaciju pristupačne cijene, sigurnosti i vrhunskih usluga, postaju laboratorij za novu generaciju koja mjeri uspjeh u vremenu, slobodi i iskustvima, a ne samo u novcu. Zagreb, iako ugodan i stabilan, zasad nudi svojim građanima tek dio te fleksibilnosti. Što se tiče iseljavanja mladih, naša država se dugo na jedan inertan način oslanjala na nefleksibilnost prijašnjih generacija koje su imale strah od preseljenja van domovine, učenja novih jezika i prilagodbi novim kulturama, ali bojim se da s novim generacijama poput Z generacije i milenijalaca to nije slučaj.

Brojevi jasno pokazuju da je geoarbitraža racionalan, a ne romantičan izbor. U svijetu, gdje se vrijednost novca sve više topi, mladi traže načine kako bi ga “pretvorili” u iskustvo i slobodu, a ne samo u preživljavanje. Čini se da je to svjesna odluka da se promijeni omjer vremena, novca i kvalitete života.

Za mnoge mlade Europljane, njihov dom će uvijek biti emocionalna točka povratka. Dok u ekonomskom i životnom smislu Geoarbitraža pokazuje kako izgleda budućnost rada i življenja kad granice prestanu biti bitne. Iako imaju osjećaj sigurnosti i poznatog kulturnog konteksta, mladi ljudi iz Hrvatske koji mogu raditi i globalno i doma se često se pri odluci da ostanu u domovini  suočavaju s ograničenjima u birokraciji, visokim troškovima stanovanja i nedostatku fleksibilnosti. Taj kontrast stvara dojam da je Hrvatska sigurna luka, ali ne i odskočna daska za životni stil kakav očekuju nove generacije. To bi se trebalo promijeniti.

Hoće li to shvatiti i naši vladajući, pa svoje snage preusmjeriti na kreiranje veće fleksibilnosti, manjih troškova i smanjene birokracije kod nas? Vrijeme će pokazati. U svakom slučaju moraju se osvrnuti na nove trendove, potrebe i životnu filozofiju mladih generacija u Hrvatskoj, kako bi zaustavili njihov odlazak.