Postaje li Hrvatska nezanimljiva stranim kupcima nekretnina?

Prema podacima Porezne uprave, Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK i vodećih agencija za prodaju nekretnina, Hrvatska bilježi pad od oko 22 posto prodaje nekretnina strancima u posljednjih devet mjeseci. Probali smo saznati koji su razlozi tome i koje su prognoze za period od 2026. do 2028. godine.

Broj kupoprodaja nekretnina stranim državljanima značajno je pao s oko 11.623 transakcija u 2024. godini na samo 6.592 u prvih devet mjeseci 2025. godine. Ukupno tržište nekretnina u Hrvatskoj zabilježilo je pad transakcija od oko 13 posto u istom razdoblju. Posebno je veliki pad vidljiv na Jadranu, u županijama na obali: npr. Splitsko‑dalmatinska županija bilježi pad prometa i do 30 posto.

Koji su razlozi doveli do tog pada?

Prema dostupnim informacijama financijskih analitičara neki od razloga za ovaj pad su sljedeći:

- Cijene nekretnina tijekom ovog perioda su porasle do “rekordnih” razina. Cijena kvadrata u naseljima poput Splita doseže i do 10.000 € po m² za novogradnju, dok su starije nekretnine često jedva “malo jeftinije”. Takve cijene postaju nepristupačne ne samo za domaće stanovništvo, nego i za mnoge strane kupce koji su ranije kupovali.

- Globalna euro-zonska i međunarodna ekonomska i politička nesigurnost umanjuje povjerenje potencijalnih stranih kupaca što je djelomično dovelo do pada interesa  za nekretnine u Hrvatskoj. Također se u medijima spominje usporavanje tržišta nekretnina u zemljama iz kojih tradicionalno dolazi puno kupaca kao što su Njemačka, Austrija i Slovenija, što ćemo u daljnjem tekstu analizirati.

- Još jedan važan faktor pada prodaje su visoke kamatne stope i skuplji krediti (na razini eurozone). Više kamatne stope u eurozoni otežavaju financiranje kupnje nekretnina, što smanjuje kupovnu moć potražnje,  a to utječe i na strane kupce, ne samo na domaće.

- Isto tako, na tržištu je manjak “povoljnijih” nekretnina tj. onih nekretnina s pristupačnim cijenama. Većina preostalih su skuplji stanovi/novogradnja ili luksuzne nekretnine. Starije nekretnine su većinom manje atraktivne i teže se prodaju jer kupci, i domaći i strani, radije biraju novogradnju.

- I naravno konkurencija drugih mediteranskih zemalja i alternativnih destinacija postaje sve veći problem za Hrvatsku. Dio stručnjaka navodi da su se strani kupci okrenuli i drugim tržištima, onim jeftinijim mediteranskim ili zapadnoeuropskim opcijama, što smanjuje interes za Hrvatsku.

Dodatni faktori i promjena u dinamici

Tržište se izgleda, umjesto eksplozivne potražnje, polako “zasićuje”. Ljudi su oprezniji pri kupnji, više razmišljaju i selektivniji su. Neke regije izvan obale, s nižim cijenama , bilježe rast interesa (npr. Varaždinska županija). To znači da kupci radije biraju  “best buy“, tj. bolji omjer uloženog i dobivenog, nego isključivi luksuz na Jadranu. Starije nekretnine, bez obzira na lokaciju, sve teže nalaze kupce jer dio stranih kupaca preferira novogradnju i modernije standarde. 

Što se događa kod susjednih kupaca Nijemaca,  Austrijanaca i Slovenaca?

Postoji nekoliko vrlo jasnih i mjerljivih razloga zašto se tržište nekretnina u državama iz kojih tradicionalno dolazi najviše kupaca u Hrvatsku (Njemačka, Austrija, Slovenija) značajno usporilo u posljednje dvije godine. Ovo usporavanje direktno se preslikava na pad potražnje nekretnina u Hrvatskoj.

1. Njemačka je doživjela najveći pad tržišta u zadnjih 20 godina, nešto što je praktički “mini-krah” nakon gotovo desetljeća eksplozije cijena. Glavni razlozi su najviše kamatne stope u zadnjih 12+ godina, ECB je podigao referentne stope, hipotekarni krediti u Njemačkoj otišli su s 1 % na 4 do 5 %. Mnogi kupci više ne mogu financirati kupnju. Njemačka je 2023. do 2024. bila u tehničkoj recesiji. Zbog toga kućanstva manje ulažu u nekretnine, više štede i čekaju. Cijene mnogih tipova nekretnina pale su 10–15 % (u nekim gradovima i više). Kupci čekaju daljnje padove. Poskupila je energija i troškovi održavanja, posebno zbog novog zakona o grijanju (Heizungsgesetz). Visoki troškovi materijala isto je dovelo do pada potražnje i mnogi projekti su zaustavljeni pa je to kreiralo i manje povjerenje u tržište. Tako da su njemački kupci, koji su činili jedan od najvećih segmenata stranih kupaca u Hrvatskoj, danas su oprezniji, manje likvidni i manje spremni ulagati u strane nekretnine.

2. Austrija doživljava usporavanje zbog zaduženosti i visokih kamata. Austro tržište nije “puklo” kao njemačko, ali je i dalje usporilo. Razlozi su velika zaduženost kućanstava jer austrijsko stanovništvo tradicionalno koristi hipotekarne kredite s promjenjivom kamatnom stopom tako da je povećanje kamate uzrokovalo značajno povećanje mjesečnih troškova. Isto tako centralna banka (FMA) je uvela stroža pravila tako da su od 2022. uvedena ograničenja: minimalni depozit 20–30 % i stroži omjer duga i prihoda. Pa zbog toga manje ljudi ispunjava uvjete za kredit. Inflacija je dugo bila viša od EU prosjeka, a realne plaće su padale. Zbog svega navedenog dolazimo do zaključka da su Austrijanci, koji su ranije ulagali u obalu (Istra, Kvarner, Dalmacija), sada značajno prorijedili kupuju jer im je prioritet stabilizirati vlastite financije i ne kupovati u inozemstvu.

3. Slovenci su bili među najaktivnijim kupcima na Jadranu (posebno u Istri) naročito rekordne 2020. do 2022. godine. Razlozi pada potražnje su zamrzavanje tržišta zbog rasta kamata jer su slovenska tržišta vrlo osjetljiva na kreditne uvjete. Reklo bi se da su cijene dosegle plafon. Mnogi kupci “čekaju korekciju”. Isto tako, turistički najam postaje strože reguliran u mnogim slovenskim općinama što automatski rezultira s manjom motivacijom za kupnju dodatnih nekretnina u Hrvatskoj. Kao i ostali iz EU, zbog geopolitičkih i gospodarskih rizika Slovenci su oprezniji pri investiranju van zemlje. Znači da Slovenci sada kupuju, ali “pametnije”, samo posebne nekretnine ili parcele.

Koje su prognoze za 2026. godinu?

Prema podacima i prognozama koje smo pribavili iz medija i financijskih izvora postoje tri scenarija koja bi se mogla dogoditi u 2026. pa do 2028. godine:

1) OPTIMISTIČAN SCENARIJ (vjerojatnost: 25 - 30 %)

Tržište se stabilizira, potražnja se vraća, cijene umjereno rastu.

Pretpostavke:
Eurozona izbjegne recesiju i kamatne stope lagano padaju od 2026.
Strani kupci se vraćaju jer se Hrvatska ponovno čini “sigurnom” destinacijom za kapital.
Turizam nastavi jak rast.
Ponuda novogradnje ostaje ograničena zbog visokih troškova gradnje.
Vlada ne uvodi nove poreze na nekretnine/iznajmljivanje.

Posljedice:
Cijene rastu 4-6 % godišnje (više na obali, manje u unutrašnjosti).
Apartmani uz more, novogradnja i luksuzne nekretnine rastu čak i 6-8 %.
Strana potražnja raste posebno iz Njemačke, Nizozemske, SAD-a i Skandinavije (što ohrabruje i potencijalni ulazak Hrvatske u članstvo OECD-a).
Rabljeni stanovi rastu minimalno ali ne padaju.

Kako ovo utječe na kupce:
Ako se planira kupnja što ranije to bolje.
Investicije u turističke objekte postaju vrlo isplative zbog visoke popunjenosti.

2) REALISTIČAN (NAJIZGLEDNIJI) SCENARIJ (vjerojatnost: 50 - 55 %)

Tržište ulazi u dugoročnu stabilizaciju bez velikih skokova – ni gore ni dolje.

Pretpostavke:
Kamatne stope padaju, ali polako.
Turizam stabilan, bez rasta kao prije pandemije.
Strani kupci ostaju aktivni, ali ne u onim količinama kao 2021.- 2023.
Ponuda novogradnje se povećava (završavaju se projekti započeti ranije).
Domaća kupovna moć stagnira.

Posljedice:
Cijene stagniraju ili rastu 1-3 % godišnje.
Luksuzne i “top lokacije” drže cijenu.
Rabljene nekretnine stagniraju ili lagano korigiraju (0 do -3 %).
Stranci i dalje kupuju, ali više biraju, pregovaraju i traže “value for money”.

Kako ovo utječe na kupce:
2026.-2028. može biti dobro vrijeme za kupnju rabljenih stanova, posebno na lokacijama koje nisu uz more.
Investicije se isplate samo ako je lokacija vrhunska ili ako je cijena povoljna.

3) PESIMISTIČAN SCENARIJ (vjerojatnost: 15 - 20 %)

Tržište slabi, dolazi korekcija cijena u određenim segmentima.

Pretpostavke:
Recesija u EU ili slabljenje glavnih turističkih tržišta (Njemačka, Austrija).
Pad turističkih dolazaka 5-10 %.
Pad interesa stranaca (politička nesigurnost, tečajevi, investicijska nelikvidnost).
Manje kupaca zbog visokih troškova života u Hrvatskoj.
Povećava se ponuda jer investitori završavaju već započete projekte.

Posljedice:
Pad cijena 5-12 % u većini segmenata.
Rabljeni stanovi padnu više (10-15 %), novogradnja puno manje (2-5 %).
Nekretnine u unutrašnjosti trpe najveći pad.
Investicije u turistički najam postaju rizičnije.

Kako ovo utječe na kupce:
Za kupce: odlično vrijeme za pregovaranje i lov na povoljne ponude.
Za prodavatelje: loše, prodaja traje dugo, cijene se moraju spuštati.

Zaključak

Pad prodaje nekretnina strancima u Hrvatskoj nije “samo slučajnost”, to je posljedica kombinacije visokih cijena, skupljih kredita, globalne nesigurnosti, promjene preferencija kupaca i pada kupovne moći u dijelu inozemnih zajednica koje su ranije kupovale. Istovremeno, tržište se pomalo reorijentira, traži se bolji omjer cijene i kvalitete, te realnija ponuda.

Najizgledniji scenarij prognoze za 2026. godinu i dalje je stabilizacija tržišta, bez velikih skokova, uz moguće male korekcije u segmentu rabljenih nekretnina. Krah tržišta je malo vjerojatan, ali lokalne korekcije (osobito izvan obale) su realne. Ne treba očekivati veliki pad cijena nekretnina, jer se on najvjerojatnije neće dogoditi, ali je realno očekivati stabilizaciju cijena. Najbolje će se držati nekretnine kod kojih prevladava kvaliteta, novogradnja, blizina mora kao i gradovi s jakom potražnjom (Split, Zagreb, Dubrovnik, Zadar).

Što se točno očekuje od financijski pismene osobe?

U zadnjih par godina u medijima i na razini EU se često spominje financijska pismenost građana. U nekim komponentama financijske pismenosti smo napredni, a u nekima nazadni. O čemu je točno riječ?

Izvor: Finax.eu

Financijska pismenost podrazumijeva znanje, vještine i stavove koji omogućuju osobi da donosi informirane i racionalne odluke u vezi s upravljanjem svojim financijama, to uključuje razumijevanje financijskih proizvoda (štednja, krediti, kartice, ulaganja), razumijevanje rizika i koristi, ponašanje koje vodi održivom financijskom stanju i sposobnost planiranja. Točnije prema definiciji OECD-a to je „proces u kojem financijski potrošači / ulagači poboljšavaju svoje razumijevanje financijskih proizvoda i koncepata te putem informacija, uputa i/ili objektivnih savjeta razvijaju potrebne vještine i sigurnost kako bi postali svjesniji financijskih rizika i prilika, kako bi mogli donositi utemeljene odluke, kako bi znali gdje se obratiti za pomoć te kako bi poduzimali druge učinkovite mjere za poboljšanje svoje financijske dobrobiti”.

U Hrvatskoj, često se navode tri osnovne komponente financijske pismenosti. Što se očekuje da osoba razumije i koristi u svakoj komponenti je:

• Financijsko znanje (razumijevanje pojmova kao što su kamatna stopa, inflacija, rizik)
• Financijsko ponašanje (način na koji osoba upravlja novcem: plaćanje obveza, štednja, ulaganje)
• Stav ili odnos prema novcu (kako osoba gleda na štednju, potrošnju, dug, planiranje).

Kako Hrvatska “stoji“ s financijskom pismenošću prema istraživanjima OECD-a

OECD-ovo istraživanje je provedeno metodom osobnog intervjua s ispitanicima u dobi od 18 do 79 godina, na reprezentativnom uzorku od 1079 ispitanika te je pokazalo rezultate različitih društvenih slojeva, strukturiranih u dobne, rodne i obrazovne skupine. Veću razinu pismenosti pokazali su ispitanici koji žive u gradovima, u odnosu na one koji žive u ruralnim područjima, a financijska pismenost pozitivno je korelirana s razinom informatičke pismenosti. Muškarci su pokazali nešto višu razinu financijskog znanja od žena.

Pozitivni pomaci

• U najnovijem istraživanju koje su proveli Hrvatska narodna banka (HNB) i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) u 2023. godini, prosječna ocjena financijske pismenosti građana iznosi 12 od mogućih 20 bodova, odnosno oko 60 %.
• Financijsko znanje u Hrvatskoj raste, primjerice, 2015. bilo je oko 60 %, 2019. oko 65 %, a 2023. oko 70 %.
• Financijsko ponašanje je poraslo s 51 % na 55 %. Ta istraživanja pokazuju da građani bolje plaćaju obveze, svjesnije troše i štednja ima veću razinu u određenim segmentima.

Izazovi i slabosti

• Mladi (18–29 godina) pokazuju znatno slabiju razinu pismenosti od starijih dobnih skupina.
• Digitalna financijska pismenost (uporaba digitalnih financijskih usluga, rizici, prijevare) je znatno niža, primjerice u jednoj analizi iz 2025. navedeno je da je digitalna pismenost 49 %.
• Još uvijek nedostaje dugoročno financijsko planiranje, vođenje osobnog budžeta, bolje korištenje financijskih proizvoda (npr. ulaganja) i bolja zaštita od rizika.

Socio-demografske razlike

• Razina financijske pismenosti bolje je kod osoba s višim obrazovanjem, višim dohotkom i koji su radno aktivni.
• Razlike ne ovise o regiji (u smislu geografske podjele Hrvatske), ali razlikuje se po tipu naselja (urbanije vs ruralnije) i razini informatičke pismenosti.

Što znači biti digitalno financijski pismen?

Digitalna financijska pismenost znači sposobnost sigurnog, odgovornog i učinkovitog korištenja digitalnih financijskih alata i usluga, poput internetskog i mobilnog bankarstva, kartičnog plaćanja, kriptovaluta, online trgovina, digitalnih novčanika (npr. Revolut, Apple Pay) i drugih oblika financijske tehnologije (fintech). Drugim riječima, to je spoj financijskog znanja i digitalnih vještina.

Službena definicija

Prema OECD-u i Europskoj komisiji, digitalna financijska pismenost obuhvaća: “sposobnost razumijevanja, ocjenjivanja i korištenja digitalnih financijskih usluga na način koji potiče financijsko blagostanje i smanjuje rizike koji proizlaze iz digitalnog okruženja”.

Ključne sastavnice digitalne financijske pismenosti

1. Poznavanje digitalnih financijskih usluga
   Treba razumjeti što su internet bankarstvo, mobilno plaćanje, kriptovalute, e-novčanici, online krediti itd.
   Treba znati kako ih koristiti i koje su njihove prednosti (brzina, dostupnost, niži troškovi).
2. Sigurnost i zaštita od prijevara
   Treba znati prepoznati phishing poruke, lažne web-stranice i internetske prijevare.
   Koristiti jake lozinke, dvofaktorsku autentifikaciju i sigurne mreže.
3. Razumijevanje digitalnih rizika
   Treba biti svjestan rizika poput krađe identiteta, lažnih investicija, manipulacije na društvenim mrežama (npr. “brze zarade”).
4. Digitalno financijsko ponašanje
   Odgovorno upravljanje novcem putem digitalnih kanala (ne impulzivna kupnja online, praćenje troškova kroz aplikacije).
   Vođenje digitalnog budžeta, korištenje aplikacija za štednju i praćenje financijskih ciljeva.
5. Pristup i inkluzija
   Sposobnost korištenja digitalnih financijskih usluga i u ruralnim područjima ili kod starijih osoba, uz razumijevanje tehnologije i povjerenje u nju.

Kolika je digitalna financijska pismenost u Hrvatskoj

• Prema Ministarstvu financija RH i HNB-u, digitalna financijska pismenost hrvatskih građana u 2023./2024. procijenjena je na 49 % što je niže od ukupne financijske pismenosti EU (~60 %).
• Glavni problemi su:
  – nedostatak povjerenja u digitalne kanale (posebno kod starijih),
  – nepoznavanje osnovnih sigurnosnih mjera,
  – niska razina razumijevanja rizika online prijevara.

Primjeri digitalne financijske pismenosti u praksi

• Sigurno plaćanje putem mobilnog bankarstva (provjera primatelja, HTTPS veze).
• Praćenje osobnih financija s pomoću aplikacija poput KeksPay, Revolut i sl.
• Prepoznavanje lažnih investicijskih oglasa na društvenim mrežama.
• Ulaganje preko digitalnih platformi uz razumijevanje naknada i rizika.

Što država poduzima kako bi što više opismenila građane?

U Hrvatskoj su pokrenute različite mjere i inicijative za unapređenje financijske pismenosti:

– Udruga banaka Hrvatske (HUB) je već od 2006. godine uvidjela važnost financijske pismenosti, organizirala besplatne radionice za građane, razvila e-learning materijale, vodi skrb o temama kao što su online plaćanja, bankarske usluge i zaštita potrošača.

– Ministarstvo financija Republike Hrvatske je od 2015. godine formiralo Operativnu radnu grupu za financijsku pismenost, u suradnji s različitim institucijama (ministarstva, agencije, škole, sveučilišta) te razvilo veliki broj edukativnih materijala – knjige, priručnike, letke, online kvizove, materijale za osnovne i srednje škole.

– Pokrenuti su tematski tjedni („Tjedan financijske pismenosti”), edukacije u školama, integracija financijskih tema u školske planove i programe.

– Na 83. sjednici, 16. travnja 2025. godine, Vlada Republike Hrvatske donijela je Zaključak kojim se prihvaća Izvješće o provedbi Akcijskog plana za unaprjeđenje financijske pismenosti potrošača za 2023. i 2024. godinu koje se može se pronaći na poveznici.

– U srijedu, 24. rujna 2025., u Kući Europe u Zagrebu predstavljen je projekt CroCIP – Croatian Central Info Point for Debt Advice Services and Financial Literacy, čiji je cilj podići razinu financijske pismenosti građana te povećati dostupnost savjetodavne pomoći na području upravljanja dugom. Nositelj projekta je Financijska agencija (Fina), a projekt se provodi uz financijsku potporu Europske unije kroz Program jedinstvenog tržišta. Tijekom razdoblja provedbe – od 1. rujna 2025. do 31. kolovoza 2026. na Fininoj web stranici će biti uspostavljena centralna platforma s edukativnim materijalima, praktičnim alatima i kontaktima institucija koje građanima mogu pružiti podršku u rješavanju financijskih poteškoća. Projekt obuhvaća niz aktivnosti usmjerenih na prevenciju prezaduženosti i jačanje znanja o odgovornom upravljanju financijama, osobito među mladima. U planu su edukacije u srednjim školama i na fakultetima, uspostava e-kutaka u 23 Finine poslovnice, kao i provedba promotivne kampanje kroz online i offline kanale.

Vinka Ilak, članica Uprave FINA-e, istaknula je kako je projekt CroCIP logičan nastavak niza aktivnosti koje Fina već godinama provodi s ciljem jačanja financijske pismenosti: „Počeli smo s kampanjom „Znanjem do financijskog oporavka“ i besplatnim savjetovalištima u suradnji s Udrugom Padobran, nastavili s edukativnim videima i podcastima u suradnji s Tonijem Milunom, a kroz konferencije, medijske nastupe i lokalne inicijative kontinuirano radimo na tome da građanima približimo ključne financijske teme. CroCIP predstavlja sljedeći iskorak – pouzdano, jasno i dostupno mjesto za informiranje i podršku građanima u svim fazama upravljanja dugom.“

Razgovarala sam s Tonijem Milunom

Toni Milun je predavač matematike na Sveučilištu Algebra Bernays i financijski vloger. Javnosti je poznat po oko 2,500 videa u kojima detaljno objašnjava pojmove i izračune iz matematike (njih oko 2,000) i financija (oko 500 videa). Isto tako poznat je i kao koautor udžbenike iz matematike za srednju školu i fakultet, i kao voditelj TV emisije Financijalac 2015.- 2019., a povremeno vodi i financijski prilog u HRT emisiji “Kod nas doma“.

Foto: Filip Bašić, Dokufilms

1. U zadnje vrijeme se dosta govori o financijskoj pismenosti građana u Hrvatskoj i vrše se usporedbe s cijelom EU. Koje je Vaše mišljenje o razini financijske, a i digitalne financijske, pismenosti u Hrvatskoj?

Nažalost, financijska pismenost nije na zavidnoj razini. Od tri komponente u znanju smo najbolji. Nažalost, financijsko ponašanje i stavovi prema novcu nisu na zadovoljavajućem nivou. Ukratko, to znači da znamo izračunati koliko ćemo platiti kamata banci ako smo u minusu na tekućem računu 1.000 eura godinu dana uz kamatnu stopu od npr. 8 % (znanje je OK). Ipak, mi svejedno odemo u taj minus (loše ponašanje). Što se stavova tiče, mnogima novac služi da se olako troši, imamo stav „živi se samo jednom“ i ne marimo baš za sutra.

2. Kako komentirate napore hrvatske Vlade vezane za financijsko opismenjavanje građana?

Postoje inicijative, ali može to puno bolje.

3. Kako bolje?

Uvesti financijsku pismenost kao poseban predmet u škole. Svaka osoba ima ili će jednog dana imati bankovni račun, mnogi će uzeti kredit, velik dio ljudi će investirati novac. Te se stvari trebaju obrađivati u školi

4. Ako dobro shvaćamo, prema riječima Vinke Ilak članice Uprave FINA-e, Vi preko Vaših videa, surađujete na projektu CroCIP – Croatian Central Info Point for Debt Advice Services and Financial Literacy. Opišite nam na koji način surađujete?

Snimio sam seriju od deset videa u kojima na jednostavan način objašnjavam građanima kako ne dospjeti u blokadu, što učiniti ako smo ovršeni, kome se isplati stečaj potrošača i slično.

5. Može li neki jednostavni savjeti za sve?

Prvi je uvijek: nastojmo trošiti manje nego što zarađujemo. To možemo tako da smanjimo troškove, a ako to ne ide, obrazujmo se tako da dobijemo bolje plaćeni posao.

Drugo: barem neko vrijeme vodimo evidenciju troškova. Danas je to moguće s pomoću bankovnih ili nekih drugih aplikacija, a neki baš vole excelice. Na taj način najbolje otkrijemo postoje li neke rupe kroz koje klizi novac.

Treće: prvo platimo budućem sebi. Ako možemo, odmah od prve sljedeće plaće izdvojimo barem 20 eura i počnimo investirati. Važno je steći naviku, a ne brinuti o iznosu. Tih 20 eura će malo po malo rasti.

6. Nedavno ste izdali knjigu “Budi financijski fit” koja daje svoj doprinos financijskom opismenjavanju. Recite nam malo o Vašoj knjizi i njenoj prihvaćenosti u javnosti?

Knjiga je iznenađujuće dobro primljena, pogotovo zato što se radi o financijama, a to nije nešto što ljudi rado čitaju. Izgleda da smo brojnim jednostavnim primjerima privukli čitatelje jer je „Budi financijski fit“ najčitanija knjiga u Hrvatskoj ovog ljeta. U njoj obuhvaćamo sve najbitnije teme za nekog početnika: od toga kako postaviti financijske ciljeve, preko opisivanja sedam načina izvora prihoda do teme mirovine i odabira odgovarajućeg mirovinskog fonda. Dosta smo opisali različite načine ulaganja, uključujući nekretnine, zlato, dionice, obveznice. Kao zaključak u zadnjem poglavlju nudimo detaljan opis kako početi investirati, tako da svaki početnik može za sebe pronaći optimalan način ulaganja.

Zaključak

Nakon uvida u FINA-ine izvještaje, OECD-ovo istraživanje i razgovora s Tonijem zaključujemo da se u Hrvatskoj financijska pismenost poboljšava iz godine u godinu u komponenti financijskog znanja stanovništva, što je pohvalno. Međutim, postoje značajni odmaci, u financijskom ponašanju i navikama, te u digitalnoj financijskoj komponenti (korištenje digitalnih financijskih usluga, zaštita od prijevara, razumijevanje rizika internetskih transakcija) jer digitalno okruženje brzo raste.

Tako da je potrebno se u budućnosti fokusirati više na financijsko ponašanje i navike, jer je znanje već prilično dobro, ali kako to znanje pretvoriti u svakodnevno financijsko ponašanje je trenutni izazov. Rano uključivanje financijska pismenost u obrazovanju (osnovna i srednja škola) kroz dio nastavnih planova, kako bi se razvila navika upravljanja novcem od mladih dana. Može se djelovati i kroz veću dostupnost edukacija za specifične skupine: mlade, starije osobe, ruralna područja, osobe s nižim obrazovanjem ili prihodom. Kroz razne instrumente komunikacije potrebno je i državno poticanje dugoročnog financijskog planiranja kao što su štednja, ulaganje, upravljanje dugom i sl.

 

Koje su najveće osobne brige ljudi današnjice?

Najnovije istraživanje Allianza koje se zove „Allianz 3am Report 2025" anketirano na 8.000 ispitanika iz osam zemalja otkriva najveće osobne brige ljudi u ovoj godini i što ljude noću drži budnima.

Izvor: Allianz, 2025.

Prema ovom istraživanju zdravlje (49 %), financije (45 %) i sigurnost (35 %) su vrhu spomenute liste kao najvećih briga, koje se značajno razlikuje ovisno o regiji i generaciji. Ispitanici su bili iz Australije, Brazila, Francuske, Njemačke, Indonezije, Italije, Turske i Ujedinjenog Kraljevstva koji su krajem kolovoza 2025. godine odgovarali na pitanja o osobnim brigama.

Ako se vratimo na Maslowljevu piramidu potreba koju je  Abraham Maslow predstavio u svojoj knjizi „Teorija čovječje motivacije“ (1943.) ove tri brige su na drugom osnovnom nivou piramide potreba kojeg je on opisao kao sigurnosne potrebe. Izgleda da se čovječanstvo uvijek vrti oko tih potreba nakon što zadovolji svoje osnovne potrebe preživljavanja kao što su voda, hrana spavanje i sl.

Nekada su financije bile na prvom mjestu briga, zašto ih je zdravlje prestiglo?

U cijelom je svijetu zdravlje postalo glavni razlog neprospavanih noći, nedavno prestigavši financije, koje su sada druga najveća briga u svijetu. 

Taj je trend prisutan u različitim zemljama: Zdravlje je najveća briga u pet od osam tržišta (Brazilu, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu), dok financije ostaju najveća briga u dva tržišta (Australiji i Indoneziji). Turska je jedina zemlja u kojoj je neizvjesnost oko budućnosti na prvom mjestu. Iako postoji konsenzus oko najvažnije brige, razlike među zemljama su jasne, primjerice, Nijemci su više fokusirani na političke i društvene promjene, Australci na stambene uvjete i troškove života, dok u Indoneziji najviše razmišljaju o profesionalnom životu.

Kad je riječ o zdravlju, ljudi se najviše brinu o vlastitoj fizičkoj dobrobiti (47 %), zdravlju članova obitelji (44 %) i pristupu zdravstvenoj skrbi i liječenju (43 %) u svim zemljama. Ipak, zdravstvene brige razlikuju se ovisno o zemlji i dobi. 

U istom istraživanju provedenom u svibnju 2025. godine osobne financije (50 %) bile su glavna briga u svim zemljama, a slijedilo je zdravlje (47 %) i zabrinutost zbog budućnosti (35 %).

Zašto financije?

Neplaćeni računi, rastući dugovi, mirovinska pitanja i donošenje financijskih odluka drugi su najveći strah u svijetu, gdje se mnogi ljudi suočavaju s višim troškovima života. 

Novac znači sigurnost: krov nad glavom, hrana, grijanje, zdravlje. Kada ljudi osjećaju da nemaju dovoljno financijskih resursa, mozak reagira kao da je u stanju opasnosti. To aktivira stresni odgovor (kortizol, tjeskoba, nesanica). Dakle, novac nije samo broj, on je simbol sigurnosti. 

Isto tako, financijski stres oduzima mentalnu energiju. Studije s Harvard i Princeton sveučilišta (npr. Mullainathan & Shafir, 2013.) pokazuju da siromaštvo i financijski stres smanjuju kognitivne kapacitete. Teško je racionalno planirati kad si stalno zabrinut za novac. To stvara začarani krug: manje mentalne energije uzrokuje lošije odluke a to uzrokuje još veći stres. 

Kada govorimo o brigama vezanim za financije tu je isto društveni pritisak i usporedba s drugima. Društvene mreže i društvene norme stvaraju pritisak da se izgleda uspješno, ističe se da jažno imati jako dobar auto, stan, putovanja. Kada financije ne prate taj tempo, javlja se osjećaj neuspjeha ili srama, iako stvarni životni standard možda nije loš. Isto tako životna nesigurnost i nepredvidivost poput problema sa zaposlenjem, inflaciji, visokim stanarinama, kreditima i sl. Sve su to stvari koje se lako mogu promijeniti pa ta neizvjesnost pojačava anksioznost: čak i ako danas ide dobro, ljudi se brinu što će biti sutra. 

Treba istaknuti da financije utječu na odnose u obitelji. Novac je čest uzrok sukoba u rodbinskim i prijateljskim vezama. Kad se miješaju emocije i novac, stres se multiplicira. Zato su financije često povezane i s osjećajem identiteta, samopoštovanja i međuljudskih odnosa.

A što ljude brine kod osobne sigurnosti?

Kako je prema ovom istraživanju, osobna sigurnost treća najveća briga u svim zemljama zanimalo nas je što ljude brine najviše. Konkretno, osjećaj nesigurnosti izvan doma i zabrinutost zbog kibernetičke sigurnosti i zaštite podataka muče ljude svih dobnih skupina diljem svijeta.

Kako se brige dijele među generacijama?

Različite generacije također imaju različite brige: Starije generacije (baby boomeri i generacija X) najviše su zaokupljene zdravljem i širim društvenim pitanjima, dok mlađe generacije financije smatraju svojim glavnim problemom. Milenijalci i generacija Z više brinu o temama usko povezanim s njihovim osobnim i profesionalnim životom, poput obrazovanja, karijere, odnosa i tehnoloških promjena. Ovaj generacijski kontrast proteže se i na ekološku svijest. Baby boomeri su ekološki najosvještenija generacija , barem sedam postotnih bodova zabrinutiji od bilo koje druge skupine, a čak dvanaest bodova više od generacije Z. 

Ako usporedimo generacijske razlike u bodovima, generacija baby boomera usredotočuje se na fizičko zdravlje i pristup liječenju (+14 postotnih bodova u odnosu na generaciju Z), dok mlađe generacije daju prioritet mentalnom zdravlju, pri čemu su milenijalci generacija najviše orijentirana na mentalno zdravlje (42 %). Milenijalci, generacija Z i generacija X gotovo su dvostruko više zabrinuti zbog stresa i upravljanja stresom od generacije baby boomera, dok generacija X također dosljedno kotira na najvišoj razini zabrinutosti oko zdravlja obitelji, što odražava njihove odgovornosti vezane za skrb u srednjim godinama.

Zaključak

Briga za zdravlje, financije i osobnu sigurnost vrlo su snažno povezane jer sve tri predstavljaju temeljne izvore životne sigurnosti. Zdravlje znači fizičku i mentalnu sposobnost da funkcioniramo. Financije omogućuju pristup resursima koji to zdravlje i sigurnost održavaju. Osobna sigurnost (fizička, emocionalna, socijalna) daje osjećaj kontrole i stabilnosti. Kad jedna od tih dimenzija padne, npr. izgubi se posao (financije), to često ugrožava i druge: raste stres (zdravlje) i osjećaj nesigurnosti. Zato ih psiholozi i sociolozi vide kao međusobno povezane stupove blagostanja. Održavanje ravnoteže među njima ključno je za osjećaj sreće i stabilnosti.

Različite generacije ljudi na različite načine brinu o financijama, što odražava njihove životne okolnosti i društvene promjene. Baby boomeri odrastali su u razdoblju stabilnosti i ekonomskog rasta, pa financije doživljavaju kroz prizmu sigurnosti i štednje. Njihova je glavna briga očuvanje životnog standarda u mirovini i pokrivanje zdravstvenih troškova. Generacija X formirala se u vremenu gospodarskih promjena i sve većih životnih troškova. Njihove brige usmjerene su na otplatu kredita, podizanje djece i istodobno planiranje buduće mirovine. Za njih su financije način održavanja ravnoteže između obiteljskih i osobnih potreba. Milenijalci i Generacija Z suočavaju se s nestabilnim tržištem rada, rastućim troškovima života i pritiskom potrošačkog društva. Njihova briga nije samo preživljavanje, nego i pronalaženje načina kako postići financijsku neovisnost u nesigurnom svijetu. Češće razmišljaju o dodatnim izvorima prihoda, digitalnim ulaganjima i fleksibilnim oblicima rada.

U konačnici, iako se generacije razlikuju po pristupu, zajedničko svim ljudima je to da financije vide kao temelj sigurnosti i slobode, samo što svaka generacija tu sigurnost traži na drugačiji način.

Što izmijenjeni Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti donosi?

Zaštita prijavitelja nepravilnosti, često nazivanih “zviždačima”, jedan je od ključnih mehanizama borbe protiv korupcije, zlouporabe ovlasti i nepravilnosti u javnom i privatnom sektoru. U modernim pravnim sustavima, poticanje zaposlenika i građana da prijave nezakonita postupanja moguće je jedino ako se osigura sveobuhvatna i učinkovita zaštita od odmazde. U tom kontekstu, Republika Hrvatska je donijela izmjene i dopune Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti s ciljem jačanja pravne sigurnosti prijavitelja, preciznijeg definiranja njihovih prava te usklađivanja domaćeg zakonodavstva s novim europskim propisima i međunarodnim standardima, uključujući i preporuke OECD-a.

Posebno značajna izmjena Zakona odnosi se na proširenje prava na zaštitu i na osobe koje nepravilnosti prijavljuju izravno policiji ili državnom odvjetništvu, čime se otklanja ranija pravna praznina i nedoumica o trenutku stjecanja statusa zaštićenog prijavitelja. Osim toga, prošireno je područje primjene zakona, uvedeni su stroži i brži sudski rokovi, a prekršajne kazne su znatno povećane kako bi se ojačala prevencija i odgovornost poslodavaca. Sve ove promjene osmišljene su kako bi se sustav zaštite prijavitelja nepravilnosti učinio učinkovitijim, dostupnijim i transparentnim.

Ključne promjene

Prošireno područje primjene Zakona

Zakon sada izričito pokriva prijave nepravilnosti koje su povezane s kaznenim djelima: protiv gospodarstva, protiv službene dužnosti, pronevjerom i podmićivanjem zastupnika. Dodana je i primjena na “druge akte EU”: zakonom se proširuje primjena i na akte Europske unije koje možda prije nisu bili obuhvaćeni. Time je sustav zaštite prijavitelja bolje usklađen s europskom pravnom stečevinom 

Pravo na zaštitu i za prijave izravno policiji i državnom odvjetništvu

Osobe koje prijavljuju nepravilnosti izravno policiji ili državnom odvjetništvu sada imaju pravo na zaštitu sukladno zakonu, pod istim uvjetima kao oni koji prijavu podnose pučkom pravobranitelju (tj. tijelu za vanjsko prijavljivanje).

Ako u prijavi (ili naknadno) prijavitelj navede da je izložen (ili bi mogao biti izložen) osveti zbog prijave, tada policija i/ili državno odvjetništvo moraju bez odlaganja proslijediti prijavu pučkom pravobranitelju. Također, ako povezana osoba (npr. netko blizak prijavitelju) navede da je već počinjena ili pokušavana osveta prema njoj zbog prijavitelja, vrijedi ista obaveza prosljeđivanja.

Međutim, postoji iznimka: ako su policija ili DORH jedina nadležna tijela za postupanje po sadržaju prijave, ne mora doći do prosljeđivanja drugim tijelima.

Ova promjena je značajna jer rješava “nedoumice o trenutku stjecanja prava na zaštitu” pitanje kada prijavitelj počinje uživati zaštitu zakona je sada jasnije regulirano.

Rokovi u sudskoj zaštiti prijavitelja

Novi zakonski rokovi su uvedeni za sudske postupke kako bi zaštita prijavitelja bila brža i efikasnija. Tuženi mora odgovoriti na tužbu u roku od 15 dana. Prvo ročište mora biti održano unutar 30 dana od primitka odgovora na tužbu. Prvostupanjski postupak (sud) mora završiti u roku od 6 mjeseci od početka (od odgovora / ročišta). Žalbeni sud (drugostupanjski) mora donijeti odluku u roku od 30 dana od podnošenja žalbe. Ovi rokovi su usmjereni na bržu zaštitu prijavitelja, da postupci ne traju predugo.

Povećanje kazni (prekršajne sankcije)

Značajno su povećane novčane kazne za prekršaje vezane uz kršenje zakona o zaštiti prijavitelja. Za pravne osobe (npr. tvrtke) su predviđene kazne od 5.000 do 100.000 eura za “najteže povrede” zakona (npr. sprječavanje prijave, otkrivanje identiteta prijavitelja, osvetnički postupci). Kazne su povećane i za odgovorne osobe u pravnim osobama, te za fizičke osobe (obrtnike) koje krše odredbe Zakona. 

Usklađivanje s EU propisima

Zakon je dopunjen s novim propisima EU koji su proširili područje primjene Direktive (EU) 2019/1937 o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije. Time se osigurava da hrvatski sustav “hvata korak” s novim europskim propisima koji su doneseni nakon prenošenja Direktive u nacionalno zakonodavstvo. Prema TEB-ovom pregledu, ove izmjene su dijelom motivirane preporukama OECD-a (npr. u sklopu procesa pristupanja Hrvatske OECD-u).

Kritike i potencijalni problemi

Kapacitet institucija: Pučka pravobraniteljica (Tena Šimonović Einwalter) upozorava da bi broj novih prijava mogao znatno rasti s obzirom na prošireno područje primjene i veću mogućnost prijave (npr. izravno DORH-u/policiji). To znači veći teret za pučkog pravobranitelja, analiza velikog broja prijava, provjera materijalne/pravne primjenjivosti zakona, komunikacija s prijaviteljima.

Pravna i psihosocijalna pomoć: Pravobraniteljica traži bolju podršku prijaviteljima, ne samo pravnu (odvjetnik), nego i psihosocijalnu, zbog stresa, mogućih posljedica prijave i osvete. Posebno je kritiziran imovinski cenzus za sekundarnu besplatnu pravnu pomoć (odvjetnika), koji mnogim prijaviteljima može onemogućiti pristup toj pomoći.

Motiv izmjena: Dio kritika ide u smjeru da su izmjene donijete prvenstveno da bi se zadovoljile preporuke OECD-a, a ne nužno da bi se sustav zaštite prijavitelja stvarno ojačao.

Također, prema Glasu Slavonije udruge za promicanje dobrog upravljanja (npr. Pomak) smatraju da proces izmjena nije dovoljno sudjeljujući: da određene udruge i praktičari (iskustvo sa zviždačima) nisu bili dovoljno uključeni. Postoji zabrinutost da, unatoč većim kaznama, postupci i sankcioniranje mogu biti i dalje spori. Prijavitelji bi mogli i dalje biti u težim položajima, posebno ako nemaju resurse za dugotrajne sudske postupke. 

Što to znači u praksi

• Za prijavitelje nepravilnosti (zviždače): Ove izmjene donose jaču zakonsku zaštitu. Širi se pravilo po kojem se određuje tko se može zaštititi, te pod kojim uvjetima. Ako netko prijavi nepravilnost policiji ili DORH-u, sada bi trebao biti eksplicitno pokriven zakonom.

• Za poslodavce i organizacije: Rizik od kazni značajno raste (budući da su kazne vrlo visoke za teške povrede). To znači da bi organizacije trebale ozbiljnije planirati politike prijave nepravilnosti (whistleblower politike), edukaciju zaposlenika i procedure kako reagirati na prijave.

• Za sustav pravosuđa: Suđenje u slučajevima zaštite prijavitelja mora biti brže prema novim rokovima, što može zahtijevati dodatne sudske resurse ili reorganizaciju da bi se ispoštivali rokovi.

• Za državu i javne institucije: Veća usklađenost s EU standardima i OECD preporukama može pozitivno utjecati na kredibilitet Hrvatske u međunarodnim okvirima (posebno u pitanjima borbe protiv korupcije).

• Za nevladine udruge i zagovornike zviždača: I dalje je važno pratiti kako će se zakon provoditi u praksi tj. da li prijavitelji imaju stvarnu podršku, da li se kazne primjenjuju, te da li institucionalni kapaciteti (poput pučke pravobranitelja) mogu podnijeti veći broj prijava.

Zaključak

Izmjene Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti predstavljaju bitan iskorak u daljnjem razvoju hrvatskog sustava borbe protiv korupcije i jačanju integriteta institucija. Proširenje mogućnosti prijavljivanja nepravilnosti izravno policiji i državnom odvjetništvu, uz istodobno priznanje prava na zaštitu, uklanja dosadašnje pravne dvojbe i povećava sigurnost onih koji se odlučuju ukazati na nezakonita postupanja. Uvođenje jasnih rokova u sudskim postupcima, kao i znatno veće kazne za povredu prava prijavitelja, dodatno potiču brže, učinkovitije i odgovornije postupanje svih sudionika sustava.

Unatoč pozitivnim pomacima, izazovi i dalje ostaju, prije svega potreba za jačanjem institucionalnih kapaciteta pučkog pravobranitelja, te osiguravanje dostupne pravne i psihološke podrške prijaviteljima. Uspješnost primjene zakona u praksi ovisit će o tome hoće li institucije stvarno provoditi propisane mehanizme zaštite i hoće li poslodavci prepoznati važnost stvaranja sigurnog okruženja za prijavljivanje. Ipak, ove izmjene predstavljaju važan korak prema sustavu u kojem prijavitelji nepravilnosti nisu izloženi riziku, nego shvaćeni kao ključni saveznici u očuvanju zakonitosti i javnog interesa.

Može li AI biti karizmatičan?

Karizma se dugo smatrala isključivo ljudskom osobinom, neodoljivom silom koja osvaja ljude, što proizlazi iz kombinacije prisutnosti i emocionalne topline. Obilje popularno-znanstvene literature, podcasta i rasprava vrti se oko ove fascinacije, pružajući vježbe za usvajanje karizmatičnog stila, uz veliko obećanje uspjeha i privlačnosti drugima. Fascinacija s karizmatičnošću dolazi s jedne strane iz tih obećanja a s druge strane, karizma ostaje složen fenomen. Osim velikog interesa, tema karizmatičnog ponašanja također ima istraživačku tradiciju u sociologiji i psihologiji te je sada sve popularnija u računalstvu, posebno u umjetnoj inteligenciji (AI).

Suvremena istraživanja pokazuju da se karizma može raščlaniti, opisati i barem djelomično modelirati. Upravo se time bave istraživači koji u posljednjih nekoliko godina proučavaju “karizmatičnu umjetnu inteligenciju”. Jedan od najcitiranijih radova, u kombinaciji s drugim novijim izvorima iz područja računalne komunikacije i društvenih znanosti, pokušava odgovoriti na pitanje: može li AI biti karizmatičan, i ako može kako se ta karizma gradi?

Karizma je kombinacija osobina i ponašanja zbog kojih ljudi prirodno privlače pažnju i povjerenje drugih. Tipične karakteristike uključuju samopouzdanje jer karizmatične osobe djeluju sigurno, čak i u neizvjesnim situacijama i znaju jednostavno izraziti složene ideje. Emocionalna inteligencija je njihova važna karakteristika jer dobro “čitaju” ljude i prilagođavaju svoj pristup. Kada uđu u prostoriju, ljudi ih odmah primijete, često zrače posebnom energijom. Inspirativni su jer motiviraju druge bez prisile. Karizma nije samo urođena; može se razvijati kroz komunikacijske vještine i osobnu svjesnost.

Kaže se da vođe većinom budu karizmatični ljudi za razliku od šefova koji to uglavnom nisu. Najbolje organizacije imaju i kvalitetne šefove (za strukturu) i kvalitetne vođe (za inspiraciju).

Kako se gradi karizma?

U središtu tih istraživanja nalazi se ideja da je karizma rezultat dviju temeljenih dimenzija: sposobnosti utjecanja i osjećaja pristupačnosti. Kod ljudi se te dimenzije manifestiraju kroz ton glasa, ritam govora, način izražavanja, neverbalnu komunikaciju i stil prisutnosti.

Ako se karizma može naučiti u ponašanju, i nije urođena osobina, teorijski je moguće replicirati njezine ključne obrasce i u umjetno stvorenim sustavima. Istraživači zato razgrađuju karizmu na sljedeće elemente:

- vokalne karakteristike poput ritmičnih pauza, raznolike intonacije i kontrolirane modulacije glasa;
- jezične obrasce koji naglašavaju jasnoću, emocionalnu rezonanciju i sigurnost;
- te obrasce ponašanja poput suptilnog “usklađivanja” s korisnikom.

Kombiniranjem tih elemenata stvara se okvir s pomoću kojeg AI sustavi mogu prepoznavati karizmu u ljudskom govoru, ali i generirati vlastite karizmatične odgovore ili način obraćanja.

Postavlja se pitanje je li onda emocija kod karizmatičnih ljudi gluma?

Mnogi ljudi se pitaju: “Ako ja nisam emotivna osoba, a učim to biti, zar to nije gluma?”

Odgovor je: ne, nije gluma. Ali važno je razumjeti zašto. Toplina nije osobnost, toplina je vještina izražavanja. Možda je netko emotivna i topla osoba u sebi, ali to ne pokazuje prema van jer nije navikao, boji se biti pogrešno shvaćen ili je odrastao u okruženju gdje se emocije nisu pokazivale. I onda misli da je emotivnost slabost, a u biti je emocija način na koji komuniciramo svoje pozitivne namjere. A komunicirati nešto nije isto što i glumiti nešto.

“Glumljenje” je kada radiš nešto suprotno sebi. Vježbanje je kada radiš ono što želiš postati. Ako osoba želi biti fizički jača i ide u teretanu, ona ne glumi snažnu osobu, ona gradi snagu. Ako osoba želi biti toplija, ona ne glumi toplinu, ona uči izražavati toplinu. To je proces razvoja, ne pretvaranja. Ako je nekome namjera manipulirati, to je gluma, a ako je namjera stvoriti bolju komunikaciju to je rast. Toplina koju osoba odluči pokazati iz dobre namjere nikada nije lažna. Toplina je vještina komunikacije a ne promjena osobnosti. Nisi netko drugi samo postaješ vidljiviji.

Dva načina za razvijanje karizmatičnog AI-a

Posebno je zanimljivo što se karizmatični AI može razvijati na dva načina:

- Prvi je stručni koji se temelji se na postojećem znanju iz psihologije vođenja, retorike i komunikacijskih znanosti. U tom pristupu dizajneri u AI ugrađuju poznate karizmatične obrasce: usporen govor, jasne poruke, emocionalno usklađene izraze, strukturu govora nalik motivacijskim vođama ili terapeutima.

- Drugi pristup temelji se na učenju gdje AI promatra tisuće interakcija, prima povratne informacije o tome koja ponašanja ljudi doživljavaju kao privlačna, motivirajuća ili topla, te s vremenom samostalno optimizira vlastite obrasce komunikacije. U ovom pristupu karizma ne postaje samo programirana vještina, već oblik ponašajne prilagodbe.

Koja im je primjena u praksi?

U praksi se takvi sustavi počinju primjenjivati u raznim područjima: u edukaciji, gdje karizmatični AI može motivirati učenike. U terapijskim aplikacijama, gdje “toplina” i ugodan ton mogu povećati povjerenje. Posebno je zanimljiva primjena u korisničkoj podršci, gdje pristupačnost popravlja iskustvo korisnika, pa čak i u timskom vodstvu, gdje AI može služiti kao podrška menadžerima.

U zdravstvu, terapijama, karizmatični AI terapeut može bolje uspostaviti emotivnu povezanost, pružiti potporu i smanjiti otpor pacijenata

Što je tu zabrinjavajuće?

Ipak, ovaj razvoj otvara ozbiljna etička pitanja. Ako AI može koristiti karizmu kako bi oblikovao ponašanje ljudi, gdje završava pomoći, a počinje manipulacija? Karizmatična umjetna inteligencija također može osnažiti „mračne“ svrhe ili dovesti do negativnih učinaka poput utjecaja umjetne inteligencije na birače, online kupce, stvaranja ovisnosti, zaljubljivanja korisnika u AI i mnogo više.

Što ako će ljudi lakše vjerovati sustavima koji zvuče uvjerljivo i toplo, iako njihovi ciljevi nisu uvijek transparentni? Zbog tih dilema mnogi znanstvenici naglašavaju potrebu za jasnim pravilima, transparentnošću interakcije i ograničavanjem upotrebe karizme u područjima gdje se donose važne odluke.

Zaključak

Istraživanja karizmatičnog AI-ja pokazuju da karizma nije magična kategorija, već skup ponašajnih signala koji se mogu prepoznati, mjeriti i pod određenim uvjetima reproducirati. Iako umjetna inteligencija ne može posjedovati “pravu” ljudsku karizmu, može generirati njezine manifestacije dovoljno uvjerljivo da utječe na ljude i pozitivno ali i negativno, ovisno o namjeni. Upravo zato ova tema prelazi granice tehnologije i zadire u psihologiju, etiku i društvo. Pitanje više nije može li AI biti karizmatičan, već kako osigurati da njegova karizma služi ljudskoj dobrobiti, a ne ljudskoj ranjivosti.

Novi fenomen Geoarbitraže sve više postaje popularan u nekim zemljama Jugoistočne Azije, znate li zašto?

Geoarbitraža je stvaran i sve rašireniji fenomen, posebno među mladima iz Europe i šire, a znači da ljudi zarađuju u zemljama s višim primanjima (npr. Europa, SAD), a žive u zemljama gdje je trošak života puno manji  poput Tajlanda, Indonezije, Vijetnama i sl. To im omogućava viši standard života. Luksuzniji stan, više slobodnog vremena, štednju i balans između posla i života. Usporedili smo Bangkok i Zagreb po troškovima života, zdravstvu, sigurnosti i kvaliteti svakodnevice, i rezultat je iznenađujući.

Ideju za pisanje ovoga teksta sam dobila kada sam čula od meni drage osobe, koja živi i radi u Europi, da će prekinuti rad na tri mjeseca kako bi se malo "resetirala". Svoj odmor će provesti na Tajlandu, gdje su troškovi života značajno manji nego u zemlji u kojoj živi i radi, a životni stil bi joj ostao sličan. Tako bi se, na taj način, odmorila bez odricanja kvalitete življenja a ujedno i uštedjela. Da ostaje u svome gradu ta tri mjeseca imala bi duplo veće životne troškove. Objasnila mi je da geoarbitraža nije samo “avantura”, nego i nova filozofija rada i života mlađih ljudi. Isto tako sam iz medija saznala da ljudi koji mogu raditi na daljinu sve više odlaze u nabrojane zemlje kako bi od tamo radili i trošili svoj zarađeni novac.

Tko su ti ljudi? 

Najčešće su to ljudi koji se žele negdje odmorit i obnoviti energiju a ne trošiti puno. Primjerice to mogu biti ljudi koji mogu raditi na daljinu kao što su freelanceri (programeri, dizajneri, prevoditelji, copywriteri, marketinški stručnjaci), remote zaposlenici za europske ili američke tvrtke, ili digitalni nomadi koji putuju i rade iz različitih zemalja. Većina njih su generacija Z (rođeni nakon 1995.) ili mlađi milenijalci (1985.-1995.). Ti ljudi ne žele klasičan ured ni stalni posao, više cijene slobodu, iskustva i fleksibilnost, žive po principu “radim da bih živio, a ne obrnuto” i često kombiniraju posao s putovanjem, osobnim razvojem i minimalizmom.

Zašto je odabrala baš Tajland?

Iskreno sam bila iznenađena da bi netko živio u Tajlandu na više od par tjedana pa sam se dublje zainteresirala da saznam o tom novom trendu. Iz medija saznajem da Tajland postaje među najpopularnijim destinacijama za ove geoarbitražne skupine jer nudi niske troškove života (stanarina, hrana, transport), brzi internet i coworking prostore, dobru infrastrukturu za strance, sigurnost i prijateljsku lokalnu kulturu, sunčano vrijeme i lijep životni stil. Gradovi poput Chiang Mai, Bangkok i Phuket imaju velike zajednice digitalnih nomada iz cijelog svijeta.

Mnogi koji su tamo živjeli tvrde da su stanovnici jako ljubazni, tolerantni i nasmijani i da “Land of Smiles” nije samo marketinški slogan. Klima je tropska: puno sunca sa svakodnevnim temperaturama od 30 do 35 C, ali i velika vlažnost. Hrana je zdrava, raznolika i jeftina, što pridonosi općem zdravlju.

Koja je tu ekonomska logika?

Usporedili smo realne troškove života između Bangkoka, Zagreba te Beča. Posebno iz perspektive mladog čovjeka koji ima europske prihode. U našoj analizi smo uzeli u obzir zaposlene osobe s plaćom zarađenom iz Zagreba ili Beča, koji su u dilemi da li ostati doma trošiti svoj novac ili otići u Tajland.  Podaci su okvirni, bazirani na 2025. cijenama (iz realnih izvora poput Numbeo i Expatistan).

Primjer: Ako netko u Hrvatskoj ili Austriji zarađuje online 2.500 € mjesečno, u Tajlandu je to kao da ima plaću od 6.000-8.000 € u lokalnim uvjetima. 

Usporedba između Bangkoka, Zagreba i Beča jasno pokazuje financijsku logiku geoarbitraže. Osoba koja zarađuje 2.500 € mjesečno u Bangkoku može živjeti vrlo udobno, koristiti vrhunsko privatno zdravstvo i još uštedi oko 13.000 € godišnje. U Zagrebu, uz sličan standard (privatni pregledi, stan u centru, povremena putovanja), Zagrepčanin uštedi oko 7.500 € godišnje. Osoba iz Beča, gdje su troškovi života najviši, bila bi u minusu ako s tim primanjima ostane doma, a želi sav nabrojani komfor. Drugim riječima, Bangkok prema ovom primjeru, omogućuje dvostruko više za isti novac. I to bez odricanja, naprotiv, mnogi nomadi ističu da im je kvaliteta hrane, dostupnost usluga, osjećaj slobode i društveni život znatno bolji nego kod kuće.

A što je sa sigurnošću i zdravstvenom skrbi na Tajlandu?

Vjerujem, da će "ziherašima" ovo pitanje odmah pasti na pamet. Je li zemlja poput Tajlanda sigurna za život i da li tamo postoje bolnice i privatne klinike.

Pozitivne strane pitanja o zdravstvu su da je privatno zdravstvo u Tajlandu vrlo dobro i moderno, često na razini zapadnoeuropskih standarda. Bolnice poput Bumrungrad International (Bangkok) ili Bangkok Hospital su svjetski poznate, s engleski govorećim osobljem i odličnom opremom. Cijene su puno niže nego u Europi ili SAD-u (često 50-70% niže za iste tretmane). Telemedicina i digitalne usluge su pristupačne i jeftine. Lijekovi i ljekarne su lako dostupne i često bez recepta. Ono na što treba paziti je javno zdravstvo (državne bolnice) koje je prvenstveno namijenjeno za lokalno stanovništvo pa stranci moraju plaćati sami ili imati zdravstveno osiguranje. U ruralnim područjima kvaliteta skrbi je niža nego u Bangkoku ili Chiang Maiu. Zdravstveno osiguranje je obavezno za svakoga tko planira boraviti dulje (digitalni nomadi, freelanceri, umirovljenici). Privatno međunarodno osiguranje (npr. SafetyWing, Allianz, Cigna, AXA) pokriva sve i nije preskupo (npr. 40–100 € mjesečno, ovisno o pokriću).

Prema dostupnim informacijama  o sigurnosti na ulicama Tajland je općenito vrlo sigurna zemlja, odnosno čak se smatra među najsigurnijim zemljama jugoistočne Azije. U gradovima poput Chiang Mai, Bangkok i Phuket, noćne šetnje su normalne i ljudi se osjećaju sigurno. Nema oružanog kriminala ni čestih pljački kao u nekim drugim azijskim zemljama. Policija uglavnom održava red u turističkim područjima. Mogući rizici su, kao i svugdje, sitni kriminal (krađe, prevare s taksijima, preplaćene usluge), koji je češći u turističkim zonama. Promet je najveća realna opasnost. Vožnja motora ili skutera bez iskustva i kacige je rizična; prometni propisi se ne poštuju strogo. Političke demonstracije se povremeno događaju u Bangkoku, ali rijetko postanu nasilne. Prirodne pojave mogu biti rizik poput monsunskih kiša, vjetrova i povremenih poplava, ali to nije ozbiljna prijetnja ako se prate lokalne vijesti. Ekspatske zajednice i digitalni nomadi često žive u sigurnim četvrtima s dobrom infrastrukturom.

Zaključak

Geoarbitraža između Europe i jugoistočne Azije pokazuje da novi luksuz nije samo imati više novca, nego i više kontrole nad vlastitim životom. Tajland i ostale slične zemlje koje nude kombinaciju pristupačne cijene, sigurnosti i vrhunskih usluga, postaju laboratorij za novu generaciju koja mjeri uspjeh u vremenu, slobodi i iskustvima, a ne samo u novcu. Zagreb, iako ugodan i stabilan, zasad nudi svojim građanima tek dio te fleksibilnosti. Što se tiče iseljavanja mladih, naša država se dugo na jedan inertan način oslanjala na nefleksibilnost prijašnjih generacija koje su imale strah od preseljenja van domovine, učenja novih jezika i prilagodbi novim kulturama, ali bojim se da s novim generacijama poput Z generacije i milenijalaca to nije slučaj.

Brojevi jasno pokazuju da je geoarbitraža racionalan, a ne romantičan izbor. U svijetu, gdje se vrijednost novca sve više topi, mladi traže načine kako bi ga “pretvorili” u iskustvo i slobodu, a ne samo u preživljavanje. Čini se da je to svjesna odluka da se promijeni omjer vremena, novca i kvalitete života.

Za mnoge mlade Europljane, njihov dom će uvijek biti emocionalna točka povratka. Dok u ekonomskom i životnom smislu Geoarbitraža pokazuje kako izgleda budućnost rada i življenja kad granice prestanu biti bitne. Iako imaju osjećaj sigurnosti i poznatog kulturnog konteksta, mladi ljudi iz Hrvatske koji mogu raditi i globalno i doma se često se pri odluci da ostanu u domovini  suočavaju s ograničenjima u birokraciji, visokim troškovima stanovanja i nedostatku fleksibilnosti. Taj kontrast stvara dojam da je Hrvatska sigurna luka, ali ne i odskočna daska za životni stil kakav očekuju nove generacije. To bi se trebalo promijeniti.

Hoće li to shvatiti i naši vladajući, pa svoje snage preusmjeriti na kreiranje veće fleksibilnosti, manjih troškova i smanjene birokracije kod nas? Vrijeme će pokazati. U svakom slučaju moraju se osvrnuti na nove trendove, potrebe i životnu filozofiju mladih generacija u Hrvatskoj, kako bi zaustavili njihov odlazak.