Skrivena opasnost sjedenja: Evo što vas stvarno košta

Sve je više "sjedilačkih" poslova, a naročito kod zaposlenika tehnološkog sektora. Možda nam to nekad odgovara, posebno za vrijeme hladnih i kišnih dana, ali pitanje je koliko to odgovara našem tijelu? Hipokrat je rekao da je hodanje najbolji ljudski lijek, a čovječanstvo sve više pribjegava poslovima na kojima se jako malo, ili skoro nikako, hoda. U nastavku pročitajte što se događa u našem tijelu ako hodamo svaki dan barem pola sata.

Foto: Icons8 tim, Unsplash

Možda bi netko pomislio da otkrivamo toplu vodu i da je opće poznato da je hodanje zdravo. Istina je da to znamo od malih nogu, ali da li znamo zašto je hodanje zdravo i što se točno događa u našem tijelu ako svaki dan hodamo, a koje opasnosti se skrivaju ako po cijele dane sjedimo, i ako se općenito malo krećemo. Cilj je da vas ovaj članak inspirira, i da se nakon što ga pročitate uputite u šetnju barem na pet minuta. Znamo da će mnogi pomisliti da je lako onima koji imaju takav posao gdje mogu izaći svako malo i hodati, ali hodanje ne mora nužno biti vani, možete hodati i po stanu a i po uredu. Možda će se neki kolege smijati vašem hodanju po uredu, ali nemojte da vas to obeshrabri jer će oni jednoga dana biti ljubomorni kada vide vaše rezultate, a i možda vam se uskoro i pridruže u uredskoj šetnji. Preporuka stručnjaka je dnevno napraviti barem 6.000 koraka, a idealno bi bilo dnevno napraviti 10,000 koraka, pa i više.

Što se to točno događa u našem tijelu ako svaki dan hodamo?

Idemo sada objasniti čemu sav taj trud i što točno svakodnevnim hodanjem dobivamo.

1. Poboljšavamo svoj vid 

Sada će neki pomisliti kakve veže ima micanje nogama s poboljšavanjem vida. Evo stručnjaci su dokazali da ima. Hodanjem snižavamo očni tlak i tako se borimo protiv pojave glaukoma ili pomažemo smanjenu simptoma. Glaukom se razvija kada se u oku zadržava previše tekućine i time se povećava očni tlak, koji pak djeluje na očni živac što na kraju rezultira oštećenjem vida. Uz to, hodanjem općenito pomažemo vidu jer stimuliramo i jačamo vidni korteks, dio mozga koji procesuira slike koje dolaze iz očiju. Zato, krenite hodati što više kako biste poboljšali vid i zaštitili svoje oči od potencijalnih problema.

2. Pomažemo u prevenciji srčanih bolesti

Prema informacijama stručnjaka iz Američke udruge za srčane bolesti, hodanje nije ništa manje učinkovito od trčanja kada je u pitanju prevencija srčanih bolesti i moždanog udara. Prema njihovim istraživanjima dnevna polusatna šetnja pomaže u izbjegavanju ozbiljnih bolesti poput koronarnih bolesti srca snižavajući krvni tlak i kolesterol, i općenito poboljšavajući cirkulaciju krvi u tijelu..

3. Sprječavamo ranu pojavu demencije

Stručnjaci predviđaju da osobe koje se cijeli život bave fizičkim aktivnostima u kojima posebno ističu hodanje, puno više imaju šanse u sprječavanju rane pojave demencije i smanjenju rizika od razvoja Alzheimerove bolesti od osoba koje vode "sjedilački" život, poboljšavajući cjelokupno psihičko zdravlje kroz smanjenje stresa i otpuštanje endorfina. To je zato što se hodanjem povećava volumen hipokampusa, dijela mozga zaduženog za verbalno pamćenje i učenje. Uz poboljšanje mentalnog zdravlja hodanje pomaže rastu i održavanju nervnih krvnih žila i stanica.

4. Hodanjem hranimo i podmazujemo zglobove i jačamo kosti

Jeste li nekad osjetili "krckanje" u vašim zglobovima i potrebu da ih nečim "podmažete"? Hodanje može omogućiti veću pokretljivost zglobova, spriječiti gubitak gustoće kostiju, pa čak i smanjiti rizik od prijeloma. Udruga za prevenciju Artritisa  preporučuje barem 30 minuta dnevnog hodanja kako bi spriječili bolove, ukočenost i upale zglobova. Značajnu pomoć koju tijelo dobiva hodanjem je i sprječavanje bolova u leđima. Ovo je posebno značajno za ljude koje leđa počnu boljeti tijekom tjelovježbe, jer hodanjem se značajno povećava cirkulacija krvi unutar kralježnice čime se unose značajni nutrijenti  koji hrane kralježnicu, a i mišiće koji drže kralježnicu, rezultirajući poboljšanju držanja i fleksibilnosti.

5. Pomažemo svojim plućima

Hodanje je aerobna vježba, što znači da povećava protok kisika u krvotoku i pomaže u eliminaciji toksina, što je odlično za vaša pluća.

6. Smirujemo um i tijelo

Ako su um i tijelo povezani, kao što stručnjaci kažu, onda je hodanje na prvom mjestu. Prema izjavama  Journal of  Psychiatrics Research medija koji su napravili istraživanje nad 50 osoba koje su patile od depresije, dnevno hodanje od 30-45 minuta pet dana u tjednu je značajno popravilo njihovo stanje. Zamislite samo kako nam onda hodanje lako može pomoći da se nosimo samo s osjećajem potištenosti ili iscrpljenosti?! Također, studije pokazuju da hodanje poboljšava kvalitetu i duljinu sna.

7. Hodanje pomaže u sprječavanju dijabetesa, čak učinkovitije od trčanja 

Hodanje u svrhu vježbanja iznenađujuće je učinkovitiji način sprječavanja dijabetesa od trčanja. Duke univerzitet je proveo šestomjesečno istraživanje kod grupe "hodača" što je rezultiralo šest puta većoj toleranciji na glukozu ili apsorpciju šećera u krvi od grupe "trkaća". Učinkovitija apsorpcija šećera u krvi pomaže pankreasu da proizvede manje inzulina, što rezultira manjem naporu da tijelo dobije veću snagu.

8. Pomaže radu naših crijeva i probave

Samo pola sata hodanja svaki dan, ne samo da smanjuje rizik od razvoja raka debelog crijeva, već i poboljšava probavu i regulira rad crijeva. Stručnjaci kažu da se sve vrste probavnih zastoja i problema mogu ublažiti ako ne i izliječiti svakodnevnim hodanjem.

9. Smanjuje pretilost

Hodanje je izvrstan način za sagorjevanje viška kalorija i u borbi protiv pretilosti. O borbi s pretilosti sam već pisala ovdje. Znanstveno je dokazano da su pretile osobe izloženije kroničnim bolestima uključujući bolesti srca, astme pa čak i određenih karcinoma. Isto tako, istraživanja pokazuju da pretile osobe hodaju manje od ostalih, i da njihova aktivnost opada proporcionalno debljanju.

Želim hodati ali mi posao to ne dozvoljava, kako onda?

Vjerujem da je nakon ovih devet faktora koji pomažu našem tijelu barem pola čitatelja poželjelo odmah prošetati. To je potpuno u redu, i svi koji žele zdrav život će ove savjete shvatiti ozbiljno. Ali što ako zaista imamo takav posao koji nam ne dozvoljava da se maknemo od radnoga stola? Možda će neki reći, lako je to nabrajati ali kako to izvesti u praksu, i kako ostvariti tih minimalnih 6.000 koraka dnevno? Nije lako, ali evo za ideju pogledajte ovaj video, čovjeka koji je odlučio mjesec dana hodati dnevno 10.000 koraka.

I on se u početku borio s brojem od 10.000 koraka dnevno ali s vremenom je shvatio na koje načine ih se može ostvariti. Neki od načina su sljedeći:

1. Usputno hodanje

To su male šetnje koje osoba obavlja na mjestima normalnih dnevnih aktivnosti, gdje je trebala sjediti ili stajati. Na primjer, na mjestima gdje inače idete liftom idite stepenicama. Ili na kraćim lokacijama kojima inače idete autom uputite se bržim hodom, možda do dućana ili ljekarne. Ili ako imate bocu vode iz koje pijete tijekom dana, zamijenite ju s manjom bočicom tako da više puta morate ustati i otići do slavine da ju napunite. Tako ćete skupljati sto koraka ovdje, ili tisuću ondje.

2. Obavite manje formalne sastanke ili telefonske pozive dok hodate

Vjerujem da vam kolege ili klijenti neće zamjeriti, a neki neće ni osjetiti, da telefonirate dok hodate. Možda ćete sklopiti nova prijateljstva s istomišljenicima, ili nekima dati ideju da i oni to probaju.

3. Obiteljski razgovori u predvečerju

U vrijeme kada inače sjedite s djecom i razgovarate o školskim zadacima ili obvezama, povedite ih u šetnju po kvartu i usput razgovarajte o potrebnim temama. Isto tako možete i s prijateljima ili rodbinom.

4. Ležanje na kauču zamijenite šetnjom u prirodi

Vjerujem da puno toga niste otkrili u vašem susjedstvu ili malo dalje od njega. Istražite kvart u kojem živite možda naiđete na neko lijepo jezerce, šumicu ili proplanak. Ako volite glazbu, možete ponijeti i slušalice i uživati u šetnji pri lijepom zalasku sunca.

5. Nabavite traku za hodanje/trčanje u stanu

U principu, za one koji mogu naći kutak za tu traku, svakako bih preporučila. Istina je da za djecu to ipak predstavlja određenu opasnost, pa ako ju možete nesmetano koristiti od djece iskoristite tu mogućnost. 

Ako vam se svidi ideja hodanja i u praksi, sve ćete više i sami smišljati načine uz koje ćete zamijeniti sjedenje s hodanjem. Ja sam u uredu imala mogućnost pomičnog stalka za monitor i povišeni stolac, pa sam znala par sati dnevno stajati dok tipkam na računalu, jer mi je to jednostavno više pasalo u odnosu da sjedim većinu radnog dana, tako da je i to dobra ideja ako ne možete hodati.

Foto: NEOM, Unsplash

U čemu je razlika ako hodate dnevno pet, trideset ili šezdeset minuta?

Naše tijelo stvara kemijske promjene u količinama i razmjerno duljini hodanja. Ovaj video je to odlično prikazao. Nakon što shvatite ove dobrobiti, bit ćete nadahnuti što više hodati.

Video nam je detaljno opisao kako hodanje od 5, 30 ili čak 60 minuta može promijeniti zdravlje i pomoći nam da se osjećamo sjajno. 

Što se događa kada hodate 1 do 5 minuta

U trenutku kada izađete iz kuće kako biste napravili prve korake, vaše će tijelo proizvesti kemikalije koje daju tijelu energiju i pokrenuti vas za šetnju. Kad počnete hodati, vaš će se broj otkucaja srca povećati s približno 70 na 100 otkucaja u minuti, što nam zagrijava mišiće i potiče protok krvi. Također ćete otkriti da se ukočenost tijela smanjuje, a sve to zahvaljujući tekućini za podmazivanje koju proizvode vaši zglobovi, osjetit ćete lakoću kretanja. U tom trenutku vaše tijelo počinje sagorijevati do pet kalorija u minuti, masti i ugljikohidrati će se koristiti kao gorivo za sagorijevanje energije.

6 do 10 minuta

U tom razdoblju otkucaji vašeg srca će se kretati približno od 100 do 140 otkucaja u minuti. I počet ćete sagorijevati do šest kalorija u minuti. Trenutačno će vaš krvni tlak malo porasti, ali će se i dalje suprotstavljati oslobađanju kemikalija koje šire krvne žile. To onda opskrbljuje mišiće s više krvi i kisika. Što dulje hodate to vaše tijelo, srce i kardiovaskularni sustav ima sve više onoga što je potrebno za održavanje otpornosti, a vaš krvni tlak dugoročnije pada.

11 do 20 minuta

Tjelesna temperatura raste i to je dobra stvar. Zašto? Pa, prvenstveno zato što se počinjete znojiti i krvne žile u blizini kože šire se oslobađajući toplinu. Kako vaše hodanje postaje intenzivnije, sagorjet ćete do sedam kalorija u minuti i disati dublje nego prije. U ovom trenutku, dva hormona, epinefrin i glukagon rastu kako bi potaknuli vaše mišiće. Uglavnom, epinefrin je adrenalinski hormon koji ublažava napadaje astme i alergijske reakcije. On se prodaje u ljekarnama, a vi ga možete dobiti besplatno nakon 20 minuta hoda!

21 do 45 minuta

Ovo je točka u kojoj vaše tijelo oslobađa više napetosti i dodatno se opušta. To se obično događa kao rezultat otpuštanja endorfina u vašem mozgu. Dobra stvar je što ćete u ovoj fazi sagorjeti više masti i razina inzulina će značajno pasti. To je sjajno za ljude koji žele skinuti višak kilograma, pa budite u korak ako ste jedan od njih! 

45 do 60 minuta

U ovom trenutku premašujete sve prethodne prednosti na dulje vrijeme. Znači pojačavate protok krvi kroz tijelo, sagorijevate više kalorija, a i više ćete oksigenirati svoje tijelo. Jačajući srce gubite i nezdravu masnoću, jačate svoj imunološki sustav pa bi se doista trebali osjećati dobro.

Zaključak

Ako cijeli dan moramo sjediti, radi vrste posla koji obavljamo, onda nam nije lako naći vremena za hodanje i tjelesne aktivnosti. Ipak, ako smo uporni i ako zaista želimo hodati i kretati se koristit ćemo se usputnim i ostalim metodama koje sam gore u tekstu navela. Kao što smo vidjeli, jako puno gubimo ako se po cijele dane vučemo s kreveta na stolac i obratno. 

Samo 6.000 koraka dnevno može za nas puno značiti, a 10.000 koraka dnevno može biti jednako učinkovito kao i potpuni trening u teretani. Pogotovo ako dodate neke manje vježbe dok hodate, na primjer da idete po stepenicama tamo gdje ne morate, ili kad dio puta izaberete hodati uzbrdo.

Kod hodanja stručnjaci naglašavaju važnost FIT formule (FIT engl. frequency, intensity, time). FIT označava učestalost (koliko često hodamo), intenzitet (koliko brzo hodamo) i vrijeme (koliko dugo). Ne postoji pravilo te formule nego ga mi sami stvaramo na osnovu naših mogućnosti i potreba.

Ako ste odlučni preuzeti zdravlje u svoje ruke, i makar probati izbjeći što više posjeta liječniku u budućnosti, onda nemojte čekati. Već odmah krenite u akciju i napravite plan promjena svojih navika i aktivnosti. Nabavite neki od pametnih pomagala, jer ćete uz njega lakše pratiti vaše napravljene korake i vrijeme provedeno u aktivnosti. Nećete požaliti, jer kako naši stari kažu "zdravlje se prodaje na kile, a kupuje na grame!

Koliko nam umjetna inteligencija (AI) pomaže u redukciji sve veće pretilosti stanovništva?

Starenje stanovništva povezano je s porastom nezaraznih bolesti kao što su dijabetes, hipertenzija, ishijalgije i sl., stoga je neophodno prebaciti fokus s konvencionalne skupe medicine i kirurgije na tehnološku prevenciju i liječenje. Jedan od uzroka spomenutih bolesti je i pretilost. Prema The World Obesity Atlas 2023. studiji, trenutni trendovi pokazuju da će više od polovice globalne populacije biti pretilo ili prekomjerno teško do kraja 2035. godine. Poražavajući je i podatak Eurostata da je u Hrvatskoj 65 posto stanovništva pretilo i 35 posto djece, što nas stavlja na vrh ljestvice zemalja Europske Unije. Stručnjaci s Cambridge Judge smatraju da nam digitalne tehnologije uključujući umjetnu inteligenciju mogu pomoći da promijenimo ponašanje i smanjimo zdravstvene troškove u borbi protiv pretilosti i dijabetesa.

Foto: Marko Picek, Pixsell, Izvor Eurosat, HZJZ

Eksperimentalna studija s Cambridge Judge usredotočila se na Japan, jer je Japan društvo koje ubrzano stari s eskalirajućim troškovima zdravstvene skrbi povezanim s nezaraznim bolestima, pa zemlja nastoji implementirati preventivna rješenja vođena digitalnim zdravstvenim i terapeutskim (DH/DTx - eng. Digital Health/Digital Therapy) inovacijama. Istraživanje unutar studije je obuhvatilo sustavni pregled prethodnih studija povezanih s potencijalom digitalnog zdravlja i terapije (DH/DTx), posebice kroz primjenu bihevioralne ekonomije i IT-a u upravljanju kroničnim bolestima, kao što su pretilost i dijabetes tipa 2.

Što je studija pokazala?

„Studija je pokazale da su IT rješenja, uključujući nosive uređaje, aplikacije za pametne telefone i slanje tekstualnih poruka u samoliječenju bolesti znatno pripomogli pri mršavljenju sudionika istraživanja. Tradicionalni medicinski tretmani uključujući operaciju imaju svoju ulogu u raznim situacijama, ali postoje mnoge bolesti i stanja, a pretilost je jedna od njih, u kojima su način života i ponašanje presudni čimbenici. U tim situacijama digitalna rješenja i umjetna inteligencija zauzeti će važnu ulogu u budućnosti, a ujedno će ta rješenja pomoći u smanjenju medicinskih troškova posebno u društvima koja stare" poručio je prof. Vincent Mak s Cambridge Judge-a koji je i jedan od osnivača ove studije.

Kao i u svim sferama zakonodavstva i u ovoj sferi je bilo potrebno detaljno razraditi procedure s kojima su se tehnološka poduzeća služila pri ulasku na Japansko tržište.  Kako bi se potaknuo razvoj programa koji katalizira promjenu ponašanja, kao što je DH/DTx,  kroz primjenu uvida u biheviorističku ekonomiju, japansko Ministarstvo gospodarstva, trgovine i industrije (METI) i Japanska agencija za medicinska istraživanja i razvoj (AMED) predstavili su glavni dokument pod naslovom "Smjernice za razvoj programa medicinskih uređaja za promicanje promjene ponašanja u medicinskim i zdravstvenim područjima,2023". Taj dokument služi kao temeljni vodič za subjekte koji se upuštaju u domenu DH/DTx, posebno one nove sudionike koji se kreću složenim terenom povezanim s medicinskim zakonodavstvom i propisima.

Koje su popularne AI inovacije za borbu protiv pretilosti trenutno na tržištu?

Tehnologija umjetne inteligencije (AI) trenutno već ima brojne inovacije koje pomažu ljudima da bolje upravljaju prehranom, tjelovježbom i općim zdravljem. Navesti ćemo neka od poznatijih AI postignuća usmjerena na smanjenje pretilosti kako bi čitateljima dali ideju što se trenutno nudi na tom tržištu:

1. Personalizirani planovi prehrane i vježbanja

AI algoritmi koriste se za izradu personaliziranih planova prehrane i vježbanja na temelju podataka o korisniku, poput tjelesne težine, zdravstvenog stanja, razine tjelesne aktivnosti, metabolizma i ciljeva. AI aplikacije analiziraju podatke o navikama i ponašanjima korisnika kako bi generirale preporuke prilagođene njihovim potrebama.

Noom je popularna AI aplikacija koja koristi psihološki pristup kako bi pomogla ljudima razumjeti njihove prehrambene navike i razviti zdraviji način života.

2. Aplikacije za prepoznavanje hrane

Tehnologija prepoznavanja slike s pomoću AI omogućuje korisnicima da fotografiraju svoj obrok, a aplikacija potom analizira sastojke, kalorije i nutritivne vrijednosti hrane. To olakšava praćenje unosa kalorija i donošenje zdravijih odluka.

Lose It! Snap It koristi AI za analizu fotografija hrane i trebala bi automatski prepoznati sadržaj obroka, pomažući korisnicima u praćenju kalorijskog unosa.

Bitesnap radi na sličan način, omogućujući korisnicima procjenu kalorijske i nutritivne vrijednosti hrane.

3. Nosiva tehnologija i fitness brojači

AI se koristi u nosivim uređajima (poput pametnih satova i fitness narukvica) za praćenje tjelesnih parametara i fizičke aktivnosti, što pomaže korisnicima da ostanu aktivni i postignu ciljeve vezane uz mršavljenje.

Apple Watch i Fitbit koriste AI algoritme za analizu podataka o broju otkucaja srca, potrošnji kalorija, kvaliteti sna i ukupnom fizičkom naporu. Ovi uređaji pružaju personalizirane preporuke kako bi korisnici ostali na dobrom putu prema svojim zdravstvenim ciljevima.

4. AI asistenti za mentalno zdravlje

S obzirom na to da mentalno zdravlje može značajno utjecati na prehrambene navike, AI alati poput chatbota i virtualnih terapeuta koriste se za pružanje podrške korisnicima u suočavanju s emocionalnim jedenjem ili stresom koji može dovesti do prejedanja.

Wysa i Woebot koriste AI za pružanje podrške u upravljanju stresom, anksioznošću i lošim navikama, uključujući i prejedanje.

5. Algoritmi za praćenje metabolizma

AI tehnologije pomažu u analizi podataka o metabolizmu korisnika, uključujući tjelesnu temperaturu, razine šećera u krvi i inzulina. Ovi podaci omogućuju izradu detaljnih planova prehrane i tjelovježbe koji su prilagođeni specifičnom metabolizmu korisnika.

Lumen je uređaj koji koristi senzore i AI za analizu disanja kako bi odredio sagorijeva li tijelo ugljikohidrate ili masti, te na temelju tih podataka daje preporuke o prehrani i vježbanju.

6. Virtualni nutricionisti i treneri

AI može poslužiti kao virtualni nutricionist i trener, pružajući korisnicima personalizirane savjete na dnevnoj bazi, temeljene na njihovim ciljevima, napretku i preferencijama. Ovi sustavi se kontinuirano prilagođavaju novim podacima, osiguravajući optimalne preporuke u stvarnom vremenu.

Vida Health je primjer aplikacije koja koristi AI za pružanje personaliziranih savjeta licenciranih nutricionista i trenera, uključujući prilagodbu prehrane i vježbanja.

7. AI u medicinskom nadzoru

AI tehnologije mogu pomoći liječnicima i medicinskim stručnjacima u nadzoru pacijenata s pretilošću, analizirajući velike količine podataka iz medicinskih zapisa, genetskih informacija i podataka o načinu života kako bi ponudili precizne dijagnostičke i terapijske preporuke.

IBM Watson Health koristi AI za obradu medicinskih podataka i otkrivanje obrazaca koji mogu sugerirati optimalne tretmane za pretilost.

8. AI analitika u prevenciji pretilosti

AI se također koristi za analizu trendova na društvenim mrežama, praćenje promjena u ponašanju potrošača, te proučavanje ekonomskih i kulturnih čimbenika koji pridonose pretilosti, pomažući tako javnozdravstvenim stručnjacima prepoznati rizične skupine i razviti strategije za prevenciju pretilosti.

Što nam govori statistika?

Studije su također pokazale da su se od 1975. globalne stope pretilosti gotovo  utrostručile. Do 2016. više od 1,9 milijardi odraslih osoba u dobi od 18 i više godina klasificirano je kao pretilo, a više od 650 milijuna pati od pretilosti. Ova statistika pokazuje da oko 39 posto odrasle populacije ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok je 13 posto pretilo. Čak i da pretilost ostane na razini iz 2016. (s prevalencijom od 5 posto), procijenjeni medicinski izdaci u sljedeća 2 desetljeća bili bi gotovo 550 milijardi dolara. "Ovi statistički podaci naglašavaju hitnu potrebu za globalnim inicijativama za rješavanje problema širenja pretilosti kroz poboljšanja u medicinskim politikama, kampanjama podizanja svijesti i intervencijama u načinu života", kaže prof. Mak.

Zabrinjavajući je podatak Eurostata iz 2019. da je u Hrvatskoj 65 posto stanovništva pretilo i čak 35 posto djece, gdje ispada da smo najdeblja nacija Europske Unije. Kako je to moguće? Iskreno se nadam da smo se popravili u međuvremenu, jer svježije podatke ne nalazim. 

Stručnjaci smatraju da pretilost "nije bolest s jednim uzrokom", već je uzrokovana s više čimbenika koji dovode do pretilosti, uključujući prekomjerni unos hrane, problemi s metabolizmom i nedostatak tjelesne aktivnosti, zbog sve više sjedilačkog urbanog načina života. Prema The World Obesity Atlas 2023, trenutni trendovi pokazuju da će više od polovice globalne populacije biti pretilo ili prekomjerno teško do 2035. godine. Je li vama ovo zvuči zastrašujuće?

Interdisciplinarni pristup digitalnim rješenjima za sprječavanje pretilosti među vladinim, poslovnim i akademskim krugovima trebao bi se poticati uz snažnu podršku vlade za promociju povezanih aktivnosti u cijelome ekosustavu, zaključuje istraživanje. Po uzoru na Japan, svaka država, prilagođena svome stanovništvu, bi trebala donijeti detaljne upute i zakonske smjernice pri uvođenju i korištenju tehnologije u svrhu zdravstvene pomoći stanovništvu.

Što država može učiniti da bi pomogla pri smanjenju pretilosti stanovništva?

Države mogu poduzeti niz mjera za smanjenje pretilosti među stanovništvom, fokusirajući se na unapređenje javnog zdravlja kroz prevenciju i obrazovanje, kao i stvaranje poticajnog okruženja za zdrav način života. Neke od mjera koje su se pokazale učinkovitima uključuju:

1. Obrazovne kampanje o prehrani i zdravlju

Jedna od najvažnijih strategija za smanjenje pretilosti je edukacija stanovništva o zdravim prehrambenim navikama i važnosti tjelesne aktivnosti. Državne institucije mogu provoditi informativne kampanje putem medija, društvenih mreža, škola i javnih ustanova, kako bi podigle svijest o pravilnoj prehrani, kontroli porcija, važnosti unosa voća i povrća te štetnosti prekomjernog unosa šećera i masnoća.

Primjer učinkovitosti: U Velikoj Britaniji, kampanja "Change4Life" nudi savjete o zdravoj prehrani i vježbanju za obitelji, a slične kampanje provode se i u drugim zemljama poput Australije i Kanade, gdje su podigle svijest i potaknule pozitivne promjene u ponašanju stanovništva.

2. Regulacija oglašavanja nezdravih proizvoda

Države mogu ograničiti ili zabraniti oglašavanje nezdravih prehrambenih proizvoda, osobito onih koji su usmjereni na djecu. Ograničavanje reklama za proizvode bogate šećerom, mastima i soli tijekom dječjih TV programa i na društvenim mrežama može smanjiti potrošnju takvih proizvoda.

Primjer učinkovitosti: Čile je uveo stroga pravila za oglašavanje hrane s visokim udjelom šećera, soli i zasićenih masnoća. Uvedene su i zabrane maskota i promotivnih igračaka na nezdravim proizvodima, što je rezultiralo smanjenjem prodaje takvih proizvoda, posebno među djecom.

3. Oporezivanje nezdravih proizvoda ("porez na šećer")

Jedna od najizravnijih mjera je uvođenje poreza na visokokalorične, niskonutritivne proizvode, poput gaziranih pića s visokim udjelom šećera. Ovakve mjere ne samo da povećavaju cijenu tih proizvoda i destimuliraju kupce, već i potiču proizvođače da smanje udio šećera u svojim proizvodima.

Primjer učinkovitosti: Meksiko je 2014. uveo porez na zaslađena pića, što je rezultiralo smanjenjem potrošnje tih proizvoda, posebno među nižim socioekonomskim skupinama. Slične mjere su uvedene i u Velikoj Britaniji i Francuskoj, gdje su zabilježeni pozitivni rezultati u smanjenju potrošnje slatkih pića.

4. Poboljšanje kvalitete školske prehrane

Države mogu propisati stroge nutritivne standarde za školsku prehranu kako bi osigurale da djeca imaju pristup zdravim obrocima. Promicanje voća, povrća i integralnih žitarica u školama, sa smanjenjem ponude nezdrave hrane, može pomoći djeci da usvoje zdrave prehrambene navike od rane dobi.

Primjer učinkovitosti: U Sjedinjenim Državama, program "Healthy, Hunger-Free Kids Act" postavio je nove standarde za školske obroke, koji su doveli do povećanja konzumacije voća i povrća među djecom. U Francuskoj i Finskoj također se promiče zdrava prehrana u školama, a učenici se aktivno potiču na konzumaciju nutritivno bogatih obroka.

5. Poticaji za fizičku aktivnost

Države mogu poticati tjelesnu aktivnost kroz ulaganja u infrastrukturu, poput biciklističkih staza, parkova, sportskih terena i rekreacijskih centara. Također, mogu se provoditi kampanje i programi za poticanje tjelesne aktivnosti, poput besplatnih sportskih programa u školama i zajednicama.

Primjer učinkovitosti: Nizozemska i Danska su razvile odličnu infrastrukturu za bicikliste, što je dovelo do visoke razine tjelesne aktivnosti među stanovništvom. Skandinavske zemlje općenito imaju visoke stope sudjelovanja u sportovima i tjelesnim aktivnostima, dijelom zahvaljujući državnim poticajima i dostupnoj infrastrukturi.

6. Označavanje nutritivnih vrijednosti na proizvodima

Provođenje jasnog i jednostavnog označavanja nutritivnih vrijednosti na prehrambenim proizvodima pomaže potrošačima da donesu informirane odluke o tome što kupuju. Jednostavni sustavi označavanja, poput "zelenih" i "crvenih" oznaka, mogu olakšati prepoznavanje zdravijih proizvoda u trgovinama.

Primjer učinkovitosti: Francuska je uvela sustav označavanja "Nutri-Score", koji koristi boje i ocjene kako bi informirao potrošače o nutritivnoj vrijednosti proizvoda. Ovaj sustav je postao popularan i u drugim europskim zemljama te je pridonio povećanju kupovine zdravijih proizvoda.

7. Podrška za gubitak težine kroz zdravstvene usluge

Država može pružiti podršku za programe mršavljenja kroz zdravstvene ustanove. Ovo uključuje osiguravanje dostupnosti savjetovanja o prehrani, fizičkoj aktivnosti i mentalnom zdravlju kao dio zdravstvene skrbi. Uključivanje liječnika, nutricionista i psihologa može pomoći pacijentima da postignu dugoročne promjene.

Primjer učinkovitosti: Ujedinjeno Kraljevstvo nudi programe za mršavljenje i upravljanje težinom, posebno za pacijente s visokim rizikom od pretilosti. Ovi programi uključuju multidisciplinarne pristupe, kombinirajući prehranu, tjelovježbu i mentalno zdravlje.

8. Subvencije za zdrave namirnice

Država može poticati konzumaciju zdravih namirnica kroz subvencioniranje voća i povrća, kao i smanjenje poreza na nutritivno bogate proizvode. Poticaji mogu uključivati i vaučere ili bonove za ugrožene skupine stanovništva kako bi si mogli priuštiti zdravu hranu.

Primjer učinkovitosti: SAD ima program SNAP (Supplemental Nutrition Assistance Program) koji pruža vaučere za kupovinu hrane, a nedavno je proširen kako bi potaknuo kupovinu voća i povrća.

Zaključak

Tehnološka dostignuća utemeljena na umjetnoj inteligenciji imaju golem potencijal u stvaranju detaljnih uvida u podatke povezane sa zdravljem pojedinaca kao i u podatke iz svjetske populacije. Time omogućuju preciznije, personaliziranije i učinkovitije metode za smanjenje pretilosti, čime postaju ključni alati u suvremenoj borbi protiv ovog globalnog zdravstvenog problema. Ta dostignuća pružaju i mogućnosti pri poboljšanju kliničkih intervencija kako bi se ponašanje ljudi usmjerilo u zdravijem pravcu.

Ipak, jedno je imati mogućnosti a drugo je znati ih i moći ih iskoristiti u pozitivnom pravcu. Kako se čini, svijet će se sve više prebacivati s problema s glađu na probleme s pretilošću. Vlade pojedinih država, a vjerujem i naša, moraju hitno početi poduzimati veće mjere. Učinkovite mjere u borbi protiv pretilosti uključuju sveobuhvatan pristup koji kombinira obrazovanje, poticanje zdravog izbora hrane, regulaciju nezdravih proizvoda i stvaranje poticajnog okruženja za tjelesnu aktivnost. Državne motivirajuće  intervencije mogu biti ključne u smanjenju stope pretilosti i promoviranju zdravijih stilova života.

S obzirom na sve ove nabrojane tehnološke inovacije ne možemo reći da nemamo mogućnosti i sami početi brinuti o svome zdravlju, bez da nam to država naredi nekim mjerama. Smatram da država treba imati motivirajuću politiku, nagrađujuću, ali nikako naređivačku ili kažnjalačku. Upitne su mjere određenih država koje žele poskupiti zdravstvene usluge pretilima. Ljude treba znati motivirati na pravi način, da zaista požele paziti na svoju prehranu i svoje zdravlje. To doista nije lako, ali vjerujem da je moguće. Još jedna od motivirajućih politika države, uz one gore nabrojane, može biti besplatni pristup nekim od provjerenih spomenutih AI aplikacija/inovacija za svoje građane ili subvencije pri kupnji nekih od zdravstvenih nosivih  uređaja. Znamo i sami da nije svima moguće izdvojiti određeni iznos za neke inovativne uređaje ili aplikacije, pa je svaki doprinos tome dobrodošao.

Strahujete li da će vašu šefovsku fotelju "zaklimati" umjetna inteligencija?

Do danas je bilo jako malo empirijskih podataka o tome kako bi umjetna inteligencija funkcionirala kao izvršni direktor u stvarnim scenarijima, osobito u usporedbi s ljudskim odlučivanjem u sličnim uvjetima. Zanimljiv članak portala Harvard Business Review, temeljen na eksperimentu provedenom na Cambridge Judge Business School -u koji simulira automobilsku industriju, prenosi da umjetna inteligencija (AI) poboljšava ljudske sudionike u donošenju strateških odluka o tržišnom udjelu i profitabilnosti. Članak otkriva da impresivno prikazivanje AI-ja u eksperimentu ima dalekosežne implikacije.

Poto: Mathew Schwartz, Unsplash

Na prvi pogled, mišljenje da umjetna inteligencija može zamijeniti CEO-e može se činiti jako upitnom. A to je zato što je umjetna inteligencija sklona značajnim pogreškama, generiranjem netočnih ili pogrešnih informacija. To nisu kvalitete koje se obično povezuju s učinkovitim vodstvom, posebno u ulozi koja zahtijeva balansiranje interesa višestrukih dionika, analiziranje povijesnih trendova, otkrivanje suptilnih promjena na tržištu i donošenje strateških odluka koje oblikuju budućnost tvrtke. Između ostaloga postavlja se i šaljivo pitanje: ako bi nam umjetna inteligencija šefovala na poslu koga bi onda zaposlenici krivili za njihove neuspjehe? 

Bez obzira na to, generativna umjetna inteligencija već preoblikuje industrije koje zahtijevaju i preciznost i kreativnost. Na primjer, AlphaFold je napravio revoluciju u savijanju proteina s neviđenom preciznošću, transformirajući polje biofizike, dok OpenAI-jev Codex može generirati čitave softverske programe iz jednostavnih ljudskih uputa, unapređujući mogućnosti softverskog inženjeringa. To su složeni, teški zadaci koji su prije samo nekoliko godina izgledali znatno iznad sposobnosti umjetne inteligencije. Dakle, zašto bi preuzimanje uloge izvršnog direktora bilo nedostižno?

Snage i slabosti umjetne inteligencije bit će u potpunosti otkrivene tek kada se testira u širokom rasponu. Poduzet je prvi korak u tom smjeru s velikim eksperimentom u stvarnom svijetu, otvarajući vrata dubljem istraživanju potencijalne uloge i utjecaja umjetne inteligencije unutar CEO pozicija. “Uspon umjetnih izvršnih direktora (CEO-a) mogao bi poremetiti tradicionalno strateško savjetovanje i interne strateške odjele. Tvrtke poput McKinsey mogu pronaći svoje usluge nadopunjene, ili čak zamijenjene, sustavima umjetne inteligencije prilagođenim sustavima njihovih klijenata.”

Kako je taj eksperiment izgledao?

Eksperiment je trajao od veljače do srpnja 2024., uključivši 344 sudionika (studente dodiplomskih i diplomskih studija sa sveučilišta srednje i južne Azije i više rukovoditelje u južnoazijskoj banci) i GPT-4.0, suvremeni veliki jezični model (LLM) koji je stvorio OpenAI. Vodili su ga vrhunski stručnjaci u tom području: Hamza Mudassir, osnivač Strategize.inc i predavač strategije na Judge Business School na Sveučilištu Cambridge; Kamal Munir je prorektor i profesor strategije na Sveučilištu Cambridge; Shahzad Ansari je profesor strategije i inovacija na Judge Business School na Sveučilištu Cambridge i Amal Zahra je istraživačica umjetne inteligencije u Strategize.inc. 

Sudionici su se kretali kroz gamificiranu simulaciju osmišljenu da replicira vrste izazova u donošenju odluka s kojima se suočavaju glavni izvršni direktori, uz različite metrike koje prate kvalitetu njihovih izbora. Simulacija je bila grubi digitalni blizanac američke automobilske industrije, koja uključuje matematičke modele temeljene na stvarnim podacima o prodaji automobila, tržišnim pomacima, povijesnim strategijama cijena i elastičnosti, kao i širim utjecajima poput gospodarskih trendova i učinaka Covid-19 . (igru ​​je razvio startup iz Cambridgea u Engleskoj, Strategize.inc).

Igrači su donijeli mnoštvo korporativnih strateških odluka putem sučelja igre, po rundi. Svaki je krug predstavljao fiskalnu godinu, a ova je struktura omogućila sudionicima da se pozabave strateškim izazovima tijekom nekoliko simuliranih, međusobno povezanih godina. Igra je stoga imala preko 500 000 mogućih kombinacija odluka po rundi i nije imala fiksnu pobjedničku formulu. Cilj igre bio je jednostavan, trebalo je "preživjeti" što je dulje moguće, a da vas virtualna ploča ne blokira, a istovremeno povećati tržišnu kapitalizaciju. Prvi faktor ocjenjivanja je određen skupinom jedinstvenih ključnih pokazatelja uspješnosti (KPI) koje postavlja uprava, a drugi je vođen kombinacijom održivih stopa rasta i slobodnog novčanog toka. Ovaj je cilj poslužio kao realna zamjena za mjerenje učinka CEO-a u stvarnom svijetu.

Nakon što su ljudski sudionici završili svoj red, predali su kontrolu GPT-4.0. Zatim su usporedili izvedbu GPT-4.0 s četiri ljudska sudionika: dva najbolja učenika i dva rukovoditelja. Rezultati su bili i iznenađujući i provokativni, dovodeći u pitanje mnoge pretpostavke o vodstvu, strategiji i potencijalnoj ulozi umjetne inteligencije u donošenju odluka na najvišim razinama poslovanja.

Tko je u konačnici bolji??

U ovom eksperimentu učinak GPT-4.0 kao izvršnog direktora bio je dugo vremena zadovoljavajući. LLM je dosljedno nadmašivao najbolje ljudske sudionike u gotovo svakoj metrici. Dizajnirao je proizvode s kirurškom preciznošću, povećavajući privlačnost uz održavanje stroge kontrole troškova. Dobro je reagirao na tržišne signale, držeći svoje konkurente s umjetnom inteligencijom na rubu i izgradio toliko snažan zamah da je premašio tržišni udio i profitabilnost najuspješnijeg studenta tri runde unaprijed.

Međutim, postojala je kritična greška: GPT-4.0 je brže blokirala virtualna ploča nego učenike koji su igrali igru. Zašto? AI se borio s događajima poput kolapsa tržišta tijekom pandemije Covid-19. Programirali su te nepredvidive tržišne šokove da pomaknu potražnju kupaca, sruše razine cijena i napregnu opskrbne lance. Studenti s najboljim učinkom usvojili su dugoročne strategije koje su ih uzele u obzir. Izbjegavali su krute ugovore, minimizirali rizike zaliha i oprezno upravljali rastom, osiguravajući fleksibilnost u situacijama kada su se tržišni uvjeti mijenjali. Njihova je strategija bila jasna: očuvati prilagodljivost, a ne juriti za agresivnim kratkoročnim dobicima.

GPT-4.0, s druge strane, nakon niza ranih uspjeha, zaokupio se kratkoročnim optimizacijskim načinom razmišljanja, nemilosrdno maksimizirajući rast i profitabilnost sve dok tržišni šok nije ukinuo njegov pobjednički niz. AI može brzo učiti i ponavljati u kontroliranom okruženju, što ga čini manje idealnim za suočavanje s vrlo razornim događajima koji zahtijevaju ljudsku intuiciju i predviđanje. Zanimljivo je i to da su u tu istu zamku upali i najviši rukovoditelji; njih je, kao i GPT-4.0, virtualna ploča brže blokirala od učenika. I GPT-4.0 i rukovoditelji podlegli su istoj mani, a to je pretjerano samopouzdanje u sustav koji nagrađuje fleksibilnost i dugoročno razmišljanje jednako kao i agresivnu nepromišljenu ambiciju.

Koji su zaključci ovog eksperimenta?

Unatoč svojim ograničenjima, GPT-4.0, je pokazao impresivne performanse iako je u virtualnoj igri bio blokiran češće od ljudskih igrača, još uvijek se održavao protiv najboljih i najpametnijih među  344 sudionika. Doneseni su sljedeći zaključci ovoga eksperimenta:

Generativna umjetna inteligencija ključni je strateški resurs

Ignoriranje generativne umjetne inteligencije u korporativnoj strategiji više nije održivo. Ovaj eksperiment pokazuje da čak i nepodešeni modeli mogu ponuditi jedinstvene i kreativne pristupe strategiji kada ih se pravilno zatraži, generirajući snažne rezultate. Ako generativna umjetna inteligencija može pomoći tvrtkama da učinkovitije maksimiziraju vrijednost za dioničare, zašto se onda opirati? 

Kvaliteta podataka je ključna

Da bi umjetna inteligencija briljirala u korporativnoj strategiji, potrebni su joj podaci visoke kvalitete. GPT-4.0 se dobro pokazao u ovom eksperimentu jer je imao pristup bogatim podacima iz simulatora. Međutim, mnoge tvrtke ne generiraju dovoljno podataka u smislu brzine, količine, istinitosti i raznolikosti. Izgradnja robusne podatkovne infrastrukture ključna je prije uvođenja generativne umjetne inteligencije u sustav.

Učinkovitost nasuprot riziku

Dok učinkovitost vođena umjetnom inteligencijom može stvoriti značajne dobitke, ona također dolazi s rizicima. Agresivne strategije za maksimiziranje cijene dionice od strane ljudskih rukovoditelja bez dovoljnog nadzora mogu dovesti do katastrofalnih ishoda. 

Pitanja odgovornosti

Gotovo je nemoguće pozvati AI na odgovornost na isti način kao i ljudskog izvršnog direktora. Brisanje sustava ne poništava štetu od pogrešnih odluka, postavljajući kritična pitanja o odgovornosti i javnoj zaštiti. Uspostavljanje transparentnih zaštitnih ograda koje osiguravaju usklađivanje odluka vođenih umjetnom inteligencijom s vrijednostima tvrtke i društvenim dobrom ključno je za sprječavanje neželjenih posljedica.

Prekid strateškog savjetovanja

Uspon "umjetnih izvršnih direktora" mogao bi poremetiti tradicionalno strateško savjetovanje i interne strateške odjele. Tvrtke poput McKinsey mogu pronaći svoje usluge nadopunjene, ili čak zamijenjene, sustavima umjetne inteligencije prilagođenim ekosustavima njihovih klijenata.

Zaključak

Unatoč svojim impresivnim performansama, umjetna inteligencija (AI) ne može, a kako sada izgleda neće nikada ni moći, u potpunosti preuzeti odgovornosti izvršnog direktora na tržištima koja služe ljudima. Međutim, umjetna inteligencija može značajno unaprijediti proces strateškog planiranja i pomoći u sprječavanju skupih pogrešaka. Prva generacija umjetne inteligencije uspješno upravlja s mikrostrategijom na funkcionalnoj razini tehnoloških divova poput Amazona i Googlea, baveći se zadacima poput usklađivanja cijena i upravljanja oglasnim inventarom.  

Automatizirajući analize velikih količina podataka i modelirajući složene scenarije, AI omogućuje ljudskim vođama da se usredotoče na strateško promišljanje, empatiju i etičko donošenje odluka, a to su definitivno područja u kojima se ljudi ističu. Najveća snaga generativne umjetne inteligencije nije u zamjeni ljudskih izvršnih direktora, već u unaprjeđenju procesa donošenja odluka. AI tako omogućuje ljudskim izvršnim direktorima donošenje boljih odluka nego što bi to sami mogli.

Neizvjesnost definitivno vlada našim umovima, ali se ipak čini da je budućnost vodstva u hibridnom obliku, gdje umjetna inteligencija nadopunjuje ljudske sposobnosti, a izvršni direktori se fokusiraju na dugoročnu održivost svojih poduzeća, viziju i glavne vrijednosti. Adaptabilnost i fleksibilnost su jedne od ključnih odlika budućih lidera. Tako da će oni koji će napredovati i biti u skladu s vremenom biti izvršni direktori koji ovladaju ovom sinergijom, koristeći prednosti umjetne inteligencije u donošenju odluka. Ne kao suparnika već kao partnera.

Koliko znate o EU AI Paktu?

Početkom kolovoza je stupio na snagu EU Akt o umjetnoj inteligenciji (AI). Da bi se Akt implementirao komisija je formirala EU AI Pakt čija je osnovna funkcija prikupljanje i razmjena podataka s članicama AI Pakta, kao i komunikacija o provođenju zadanih smjernica AI Akta.  Komisija Europske unije je krajem rujna objavila više od stotinu tvrtki koje su prve potpisnice Pakta EU-a o umjetnoj inteligenciji (AI) i njegovih dobrovoljnih obveza. 

Očito je EU komisija aktivno krenula u borbu za transformaciju u tehnološkog lidera na globalnoj razini. Nedugo nakon stupanja na snagu EU AI Akta formirali su i EU AI Pakt.  Pakt podupire dobrovoljne obveze industrije da počne primjenjivati ​​načela Akta o umjetnoj inteligenciji prije njegove primjene i podupire poboljšanje suradnje između Ureda EU za umjetnu inteligenciju i svih relevantnih dionika, uključujući industriju, civilno društvo i akademsku zajednicu.

Izvor: Ec.europa.eu

Koje su osnovne smjernice ovoga Pakta?

Smjernice EU Pakta u području umjetne inteligencije pozivaju tvrtke članice da se obvežu s najmanje tri ključne strategije:

1. Strategijom upravljanja umjetnom inteligencijom za poticanje prihvaćanja umjetne inteligencije u organizaciji, i radom na budućoj usklađenosti s Aktom o umjetnoj inteligenciji.

2. Mapiranjem visokorizičnih sustava umjetne inteligencije: Identificiranje sustava umjetne inteligencije koji će vjerojatno biti kategorizirani kao visokorizični prema Aktu o umjetnoj inteligenciji

3. Promicanjem AI pismenosti i svijesti među zaposlenicima, osiguravanje etičkog i odgovornog razvoja umjetne inteligencije.

Uz ove temeljne obveze, više od polovice potpisnika obvezalo se i na dodatne aktivnosti uključujući osiguravanje ljudskog nadzora, ublažavanje rizika i transparentno označavanje određenih vrsta sadržaja generiranih umjetnom inteligencijom. Tvrtke su dobrodošle pridružiti se EU Paktu o umjetnoj inteligenciji i posvetiti se temeljnim i dodatnim obećanjima u bilo kojem trenutku dok se Akt o umjetnoj inteligenciji ne počne u potpunosti primjenjivati. Detalje o obvezama članova pakta možete naći ovdje.

Tko su trenutni potpisnici EU AI Pakta?

Potpisnici Pakta uključuju multinacionalne korporacije i europska mala i srednja poduzeća (SME) iz različitih sektora, uključujući IT, telekomunikacije, zdravstvo, bankarstvo, automobilsku industriju i aeronautiku. Listu trenutnih potpisnika možete naći ovdje.

Organizacije se i dalje mogu prijavljivati kako bi postale članice ovoga Pakta. Prijava je na ovom linku.

 Zaključak

Ova inicijativa potiče organizacije da proaktivno otkrivaju procese i prakse koje provode kako bi predvidjeli usklađenost. Konkretno, tvrtke koje pružaju ili implementiraju AI sustave mogu pokazati i podijeliti svoje dobrovoljne obveze prema zahtjevima transparentnosti i visokog rizika, te se rano pripremiti za njihovu implementaciju. Nadam se da će ovime EU uspjeti privući globalne talente kao i zadržati svoje, uz dodatno poticanje domaćeg obrazovnog sustava kako bi odgovorila na potrebe digitalne ekonomije.

Sjedinjene Američke Države prednjače u tehnološkom sektoru zbog svojih inovacijskih hubova kao što su Silicijska dolina, snažnog sustava financiranja startupa kroz "venture capital" i izuzetnih ulaganja privatnog sektora u istraživanje i razvoj. Njihove tehnološke kompanije dominiraju globalnim tržištem i često diktiraju smjer razvoja novih tehnologija, kao što su umjetna inteligencija, 5G, kvantno računalstvo, poluvodići i sl. S druge strane, Kina je postigla impresivan rast zahvaljujući državnim subvencijama, strateškim ulaganjima u ključne tehnologije i velikom domaćem tržištu koje potiče inovacije. Kineske kompanije poput Huaweija, Alibabe i Tencenta postale su globalni lideri u sektorima poput telekomunikacija, e-trgovine i digitalnih usluga.

Još uvijek je neizvjesno kako će se ovakve inicijative usmjeravati, i da li će opstati na dulje staze, ali vrijeme će pokazati.

Koje su kritične tehnologije koje će ubuduće financirati EU?

U važnom istraživanju Europske komisije nazvanom " The EU's Critical Tech Gap" najavljuje se najvažnija revolucija nakon industrijske revolucije, a to je podatkovna revolucija. Pretpostavlja se da će ova revolucija značajno utjecati na odvajanje vodećih tvrtki od ostalih, i da će pomoći EU zajednici da se transformira u tehnološkog lidera, ili barem ravnopravnog partnera u globalnoj digitalnoj ekonomiji. Opisati ćemo o kojim se kritičnim tehnologijama radi kako bi ukazali u kojem pravcu će EU usmjeriti svoje aktivnosti i koje će projekte financirati u budućnosti.

Photo by Joshua Sortino, Unsplash.com

  

Ekonomska studija pod nazivom" The EU's Critical Tech Gap" identificirala je osam kritičnih tehnologija u kojima EU značajno zaostaje za njihovim globalnim konkurentima poput SAD-a i Kine. Studija se temelji  na preciznom istraživanju svakog elementa tih kritičkih tehnologija  i pokazuje da EU ne može riješiti svoje probleme bez ozbiljnog sagledavanja svojih konkurenata.

Studija navodi kako je zabrinjavajuće da je samo 11 od 100 najvećih svjetskih tehnoloških kompanija, prema tržišnoj kapitalizaciji, iz EU. Isto tako, studija iznosi da je od 1992. njihov udio u globalnom BDP-u pao s 29 posto na 17 posto. Jedan od razloga za ovu situaciju je propust u provođenju smjernica strategije ekonomske sigurnosti  EU-a. U toj strategiji  navedena su tri fokusa: zaštita, promicanje i partnerstvo – ali se do sada uglavnom fokusiralo na "zaštitu", a vrlo malo na "promociju" i "partnerstvo". Cilj ove studije je dolazak EU-a na poziciju globalnog lidera u inovacijama umjetne inteligencije.

Koje su to kritične tehnologije u kojima EU zaostaje za globalnom konkurencijom?

1. Tehnologije aditivne proizvodnje

Izraz aditivna proizvodnja odnosi se na proces izrade fizičkih 3D objekata ekstrudiranjem materijala, sloj po sloj, kako bi se oblikovali željeni oblici. Za proizvođače, aditivna proizvodnja obično se odnosi na industrijsku upotrebu 3D ispisa za aktivnosti kao što su građevinski alati i oprema, izrada prototipova i validacija dizajna te proizvodnja dijelova za krajnju upotrebu male količine. Etimologija pojma "aditivna proizvodnja" dolazi iz metodičkog kontrasta između načina na koji 3D ispis i tradicionalni "suptraktivni" proizvodni procesi rade na oblikovanju predmeta. 3D pisači rade dodavanjem (addition) slojeva materijala u različitim oblicima jedan na drugi.

Konkurentnost EU-a u aditivnoj proizvodnji iznosi 69 posto, ispred SAD-a i Kine. Budući da čini dom pionirskim tvrtkama u ovoj tehnologiji, EU tradicionalno ima snažan lanac vrijednosti i još uvijek ima dobru prisutnost u opskrbi sirovinama i softvera za dizajn.

Međutim, suočava se s rastućom konkurencijom iz SAD-a i Kine i riskira gubitak povijesnog vodstva zbog tekućih trendova konsolidacije tržišta. Glavni izazovi su nedostatak koordinirane podrške europskim proizvođačima i nedovoljno prihvaćanje industrije. Preporučena rješenja uključuju pružanje poticaja za usvajanje, omogućavanje tržišne konsolidacije i ulaganje u obrazovanje stručnjaka za usavršavanje i prekvalificiranje.

2. Tehnologije naprednog povezivanja

Napredno povezivanje odnosi se na korištenje najsuvremenijih tehnologija za omogućavanje brzih, pouzdanih i sigurnih komunikacijskih mreža. Iako se uglavnom oslanja na sirovine i komponente uvezene iz SAD-a i Kine, EU predvodi u istraživanju i razvoju komunikacijskih mreža, kao i u standardizaciji i mrežnim inovacijama,

EU je dom vodećih tvrtki u telekomunikacijskoj opremi i uslugama. Unatoč tome, EU zaostaje u sektoru usluga povezivanja, a ispred njega su SAD, Kina i Indija, zbog lošeg poslovnog okruženja uglavnom uzrokovanim nedostatkom tržišne koncentracije i nedovoljnom potražnjom korisnika, čineći ulaganja u nove tehnologije manje privlačnima.

Dok je rizik od prekida opskrbnog lanca nizak, potencijalni utjecaj na kritične sektore poput obrane i zdravstva je značajan. Kako bi se povećala konkurentnost u uslugama povezivanja, EU zaključuje da bi trebala poticati klimu koja je pogodnija za ulaganja, poticati tržišnu  konsolidaciju i poboljšati povrat ulaganja u sektor.

3. Tehnologija naprednih poluvodiča

EU se prvenstveno bavi strojevima i opremom segmenta lanca vrijednosti poluvodiča, zajedno s nekim specijaliziranim kategorijama poluvodiča. Međutim, zaostaje u dizajnu čipa s malim nodovima i nedostatak prisutnosti u front-end i back-end proizvodnji. Zbog toga ovaj sektor je izložen riziku zbog tih kritičkih točaka lanca opskrbe zbog nekoliko "igrača" koji djeluju izvan EU.  Da bi se povećala konkurentnost, EU bi trebala povećati poticaje da proizvođači ovih kritičkih točaka ostanu u Europi i ojačaju suradnja između kupaca čipova, dizajnera i proizvođača boreći se za održiv model proizvodnih pogona poluvodiča u Europi.

Postoje najmanje četiri dimenzije koje se smatraju važnima od strane "igrača" u ovoj industriji pomoću kojih se razlikuju napredni čipovi od drugih čipova. To su: računalna snaga, energetska učinkovitost, i ekološki učinci i izvedba. Kada kažemo ekološki učinci misli se na napredne materijale i inovativne podloge koje nude vrhunska električna svojstva u usporedbi s tradicionalnim silicijem. 

Kako bi povećala svoju konkurentnost u naprednim poluvodičima, ova strategija koju predlaže EU uključuje razmatranje sljedećih mjera:

-Ponuditi izravne i neizravne poticaje, kao i povećati potporu ulaganjima za pogone i operacije prve vrste povezane s čipovima u EU-u.

-Olakšati procese otvaranja proizvodnih pogona poluvodiča u EU. 

-Ojačati partnerstvo sa zemljama istomišljenicima.

-Podržati i koordinirati napore država članica u obrazovanju i usavršavanju.

4. Umjetna inteligencija

Rezultati analize ove strategije pretpostavljaju da bi s nekim od vodećih u razvoju i integraciji rješenja između poduzeća (B2B) EU mogao postati predvodnik u integraciji umjetne inteligencije u mnoštvu poslovnih praksi. Ipak, EU nedostaje prisutnost u ranim fazama ključnim za razvoj LLM-a, kao što je opskrba naprednih procesorskih jedinica. Također, nedostaje im mogućnosti podatkovnog centra koje su neophodne za faze obuke i zaključivanja razvoja LLM-a. To ograničava sposobnost Europe da u potpunosti iskoristi svoje B2B snage. Kako bi prevladali te izazove i potaknuli konkurentnost, EU bi trebala povećati javna i privatna ulaganja, posebno u uzlazne aktivnosti lanca vrijednosti, implementirati regulatorne "Sandboxove" i "one-stop-shop" za usklađenost s propisima, te ojačati partnerstva s globalnim čelnicima kako bi osigurali svoju sposobnost i ostali na vodećem mjestu.

Kako bi povećala svoju konkurentnost, EU zaključuje da bi trebala razmotriti sljedeće mjere:

I. Uskladiti propise:  Propisi koji se odnose na AI, kao što su Akt o umjetnoj inteligenciji i Podatkovni Akt, bi se trebali  provoditi  jednostavno i ravnomjerno širom EU, izbjegavajući stroža pravila od ostalih regija. To će omogućiti tvrtkama iz EU-a da se natječu dalje s jednakim uvjetima. Tvrtke bi trebale imati jedinstvene kontaktne točke za provjere sukladnosti i informacije, omogućujući siguran rast bez pravnih problema. EU i članica Države bi također trebale promovirati Sandboxove kao sigurna okruženja za tvrtke za testiranje i poboljšavanje proizvoda, olakšavajući poslovanje i regulatorni pristup.

II. Povezati nedostatke financiranja s ulagačima u velikim infrastrukturama. Privatna ulaganja u AI Startupe i Scaleupe u EU su samo dio toga u SAD-u (oko jedne sedmine). EU može voditi u kasnijim fazama vrijednosni lanac, posebno u B2B segmentu, ali mora osigurati da tvrtke imaju resurse i poticaje za razvoj tehnologije unutar svojih granica, i tako ostati globalno konkurentna. Nedavna Izvješće Europskog revizorskog suda to podupire, pozivajući na kapitalnu potporu usmjerenu na AI ulaganja koja su usmjerena na više investicije konkurentne globalnim liderima.

III. Edukacija i razvijanje vještina umjetne inteligencije. EU mora provesti mjere privući i zadržati najbolje obrazovane talente u Europi, omogućujući tvrtkama da ponude konkurentne uvjete kroz pakete plaća vis-à-vis drugih regija. Bez ovih mjera, talenti će migrirati u Aziju i SAD, uzrokujući gubitak za EU u povratu svojih ulaganja u visokokvalitetno obrazovanje.

IV. Održavanje i njegovanje suradnje s istomišljenicima. EU želi ojačati suradnju s vodećim svjetskim igračima, posebno SAD-om. S obzirom na visoka ulaganja potrebna u hardveru i energetici, EU ograničenja u ključnim dijelovima opskrbnog lanca se moraju prevazići kroz ulaganja u neophodna partnerstva. 

5. Energetske tehnologije

Unatoč tome što je globalni lider u tehnologiji i proizvodnji energije vjetra, EU zaostaje za Kinom u solarnoj energiji zbog nižih ulaganja i ovisnosti o kineskim materijalima za solarne module, iako se ističe u proizvodnji invertera. Oba sektora suočena su s velikom ovisnošću o pred-komponentama i oštroj cjenovnoj konkurenciji iz Kine. Kako bi zadržali svoju konkurentsku prednost u čistim tehnologijama, EU treba pojednostaviti izdavanje dozvola za projekte, redizajnirati  nabavu energije kako cijena nebi bila jedini faktor vrijednosti, i poticati lokalnu solarnu proizvodnju. Diversifikacija opskrbnih lanaca ka materijalima za vjetro-turbine i povećanje mogućnosti recikliranja u Europi također su ključni. Iako ovisnost o Kini za solarne panele možda ne predstavlja neposredan sigurnosni rizik, ovaj sektor je u EU-u i dalje osjetljiv na poremećaje u opskrbnom lancu.

Kako bi EU bila konkurentna u tehnologijama čiste energije, EU zaključuje da bi trebala i na području solarnih izvora i na podrčju vjetroelektrana činiti slijedeće:

I. Pojednostaviti regulaciju kako biste olakšali izgradnju novih solarnih tvornica i vjetroelektrana u Europi, kao što je trenutni postupak izdavanja dozvola previše glomazan i dug u usporedbi s drugim iz regije.

II. Revidirati plan aktivnosti obnovljive energije i nagraditi ponuditelje projekata po drugim kriterijima nego samo po cijeni, uključujući održivost, sigurnost ili učinkovitosti, kako bi se osigurali jednaki uvjeti za europske proizvođače koji imaju strože zahtjeve kvalitete u odnosu na proizvođače na jeftinijim lokacijama.

Dodatno kod vjetroelektrana:

I. Potaknuti lokalni izvor materijala, postavljanjem regulatornih pragova i nuđenje poreznih poticaja europskim proizvođačima za podršku razvoja odabranih materijala i predkomponenata proizvedenih u Europi, dok ne postanu cjenovno konkurentni na globalnoj razini. Ovo bi omogućilo EU-u diverzifikaciju opskrbnog lanca i tako bi bili manje izloženi poremećajima koji utječu na njegovu prerađivačku industriju.

II. Poboljšati planiranje razvoja mreže i izgradnju iskorištavanjem privatnih financija i javno financiranje iz fonda Europske investicijske banke. Brzina širenja električne mreže pojavljuje se kao glavno usko grlo koje usporava niz priključaka novih vjetroelektrana i veliki je izazov za razvojne programere diljem svijeta država članica.

III. Povećati ulaganja u mogućnosti recikliranja u Europi za komponente vjetroturbina  kako bi istinski podržali rast kružnog gospodarstva u skladu s ambicioznim regulatornim ciljevima. Trenutno je tržište za recikliranje malo s obzirom na dug životni vijek vjetroturbina, a vodeći igrači su specijalizirana mala i srednja poduzeća. Po ovom istraživanju se očekuje da će ovo tržište u budućnosti rasti u nadolazećim godinama počevši od 2030.,pa zbog toga u  EU mora pojačati svoje mogućnosti.

6. Zdravstvene biotehnologije

Iako je jaka u istraživanju i razvoju, EU se uvelike oslanja na sirovine iz američkih i kineskih biobanki i nema veće sposobnosti u razvoju procesa i proizvodnje u usporedbi sa SAD-om. Biotehnološki sektor u regiji pati od nepovoljnog poslovnog okruženja i restriktivnog, opterećujućeg financiranja usmjerenog na istraživanje, što tjera velike biotehnološke tvrtke u EU da razvijaju i širi svoje proizvode i terapije u SAD-u. 

Biotehnologija se definira kao primjena znanosti i tehnologije na žive organizme, kao i njihove dijelove, proizvode i modele, za promjenu živih ili neživih materijala u svrhu poticanja novih saznanja, i proizvodnju dobara i usluga. Ovo je široko tehnološko područje, s nizom tehnika i primjena u različitim sektorima. Ovo EU istraživanje se specifično odnosilo na zdravstvenu biotehnologiju, koja koristi žive stanice i materijale za proizvodnju lijekova ili za razvoj terapija. Postoji i sintetska biotehnologija koja uključuje agregirane podatke o biotehnologiji za neke pokazatelje koji imaju ograničenja.

Kako bi povećala svoju konkurentnost u zdravstvenoj biotehnologiji, EU zaključuje da bi trebala:

I. Revolucionizirati trenutni model financiranja EU-a, znatnim povećanjem potpora i učiniti ga privlačnijim za biotehnološke proizvođače, da se prijave za financiranje. Instrumenti financiranja EU-a su restriktivni i uglavnom usmjereni na istraživanje te postaju nedostupni za biotehnološke start-upove koji svoje terapije provode izvan istraživanja.

II. Poticati korištenje javno-privatnog partnerstva u području zdravstvene biotehnologije, omogućujući zajedničke inovacije i razvoj novih proizvoda koji kombiniraju privatna ulaganja s javnim sredstvima. Sadašnji model financiranja je potaknut privatnim ulaganjima. Isto tako, preporuka je poticati snažniju suradnju između industrije i akademske zajednice u svrhu podrške učinkovitim inovacijama.

III. Razviti holistički pristup biotehnologiji na razini EU-a, promatrajući je ne samo kao izvor gospodarskog rasta, već i kao strateško područje s implikacijama na javno zdravlje i nacionalnu sigurnost, kao što to čine druge vodeće regije. EU zaključuje da bi trebala nastojati osigurati prisutnost tijekom cijelog procesa u opskrbnom lancu kontrolirajući ključne korake u procesu.

IV. Stvoriti poticajnije regulatorno okruženje za biotehnološke igrače, uklanjanjem ulaznih prepreka i skraćivanjem dugih vremenskih okvira za izlazak na tržište. To bi EU učinilo privlačnom za novoosnovana poduzeća, koja su važni partneri velikim proizvođačima, što bi omogućilo EU da se natječe s drugim regijama poput SAD-a, koje imaju koristi od aktivnog i većeg biotehnološkog ekosustava početnih poduzeća.

7. Kvantno računalstvo

Iako je kvantna industrija tek u povoju, EU je trenutačno konkurentna u istraživanju i razvoju komponenti, s brzorastućim start-up ekosustavom duž lanca vrijednosti. Unatoč tome, EU zaostaje u razvoju hardvera, gdje leži buduća konkurentska prednost. Stabilnost opskrbnog lanca trenutačno je osigurana, ali je ranjiva bez ulaganja jednakih onima u SAD-u i Kini. Kako bi ostala konkurentna, EU zaključuje da bi trebala konsolidirati svoje tržište povećanjem veličine ulaganja i njihovim usmjeravanjem na centralizirane proizvodne pogone i aplikacije za izlazak na tržište, prelazeći dalje od osnovnog istraživanja. Ukratko, EU bi sada trebala podržati i osigurati domaće kapacitete za proizvodnju kvantnih čipova.

Kako bi ostala ključni igrač u globalnoj utrci kvantnog računalstva, EU zaključuje da bi trebala:

I. Značajno povećati ulaganja kako bi odgovarala onima u SAD-u i Kini i konsolidirala svoje tržište. EU bi trebala povećati obujam ulaganja i koncentrirati ih u izgradnju centraliziranih pogona za proizvodnju kvantnih čipova. To bi ojačalo EU u ključnom i neriješenom segmentu opskrbnog lanca koji je pretjerano skup i predstavlja velike prepreke za ulazak na tržište za svakog malog igrača. Osim toga, EU bi trebala usmjeriti financiranje na izgradnju najsuvremenijih i velikih kvantnih računalnih sustava, kao i na tržišne aplikacije, a ne samo na istraživanje.

II. Poticati koordiniranu strategiju EU-a o kvantumu, rješavanjem trenutne rascjepkanosti nacionalnih planova i približavanjem korporativnih igrača istraživačkim institucijama kako bi se ubrzale inovacije.

III. Izbjegavati prerano reguliranje ove nove tehnologije prije nego što se shvati njezin potencijal, jer bi to moglo potkopati sposobnost EU-a da stekne kvantnu prednost.

8. Svemirske tehnologije

Ova tehnologija uključuje istraživanje, dizajn, proizvodnju, rad ili održavanje zrakoplova i svemirskih letjelica, kao i satelita. EU se ističe u navigacijskim tehnologijama kroz svoj program Galileo, a konkurentna je na globalnoj razini u promatranju Zemlje i satelitskim komunikacijama. Međutim, Europske mogućnosti u uslugama lansiranja i nadzoru svemira su umjerene, s očekivanjima da će Ariane 6 riješiti ovaj nedostatak. Unatoč tome, EU se suočava sa značajnim nedostatkom javnih ulaganja u usporedbi sa SAD-om, trošeći oko 6-7 puta manje. To, zajedno s oslanjanjem na neeuropske izvore za ključne komponente, predstavlja izazov za razvoj svemirskog sektora EU-a.

Kako bi povećala svoju konkurentnost u svemirskim tehnologijama, EU zaključuje da bi trebala razmotriti sljedeće mjere:

1. Potaknuti javna ulaganja u strateški razvoj tehnologije, dajući prioritet područjima u kojima EU nedostaje kao što su Satcom korisnički terminali i proizvodnja navigacijskih čipsetova.

2. Povećati ulaganje u talente kako bi se uhvatili u koštac s nedostatkom inženjera, kritičnim ne samo za svemirski sektor već i za industrije ovisne o STEM-u.

3. Revidirati regulatorni okvir EU-a, posebno se baveći „zahtjevima za georeturn” u politikama nabave ESA-e kako bi se uklonile neučinkovitosti i povećala konkurentnost u europskom svemirskom sektoru.

Zaključak

Očito je da je konačno EU vodstvo shvatilo potrebu za temeljitim promjenama u politici, ulaganjima i strateškom pristupu. Iako EU ima važne prednosti poput visoko obrazovane radne snage, bogate industrijske povijesti i snažnog regulatornog okvira koji podržava zaštitu privatnosti i prava korisnika, ove prednosti često postaju prepreka brzom tehnološkom napretku u usporedbi s fleksibilnijim i agresivnijim pristupom globalnih sila poput SAD-a i Kine. Problem leži i u tome da SAD i Kina aktivno privlače talente iz cijelog svijeta, dok se Europa suočava s odljevom "mozgova", što dodatno pogoršava njezinu konkurentsku poziciju. Europski startup ekosustav zaostaje zbog manjka financijskih resursa, konzervativnijeg pristupa investitora i manjka poduzetničke kulture koja potiče visokorizične, ali potencijalno visokoprofitne tehnološke projekte. Isto tako, fragmentacija tržišta unutar EU, različite regulatorne politike među državama članicama, manjak koordinacije u razvoju ključnih tehnologija te sporost u usvajanju novih digitalnih rješenja dodatno koče konkurentnost europskog tehnološkog sektora.

S obzirom na globalne izazove, EU se ovim novim direktivama pokušava prilagoditi kako bi smanjila zaostatak za globalnim tehnološkim liderima. Ključne komponente ove reforme će uključivati povećanje ulaganja u digitalnu infrastrukturu, istraživanje i razvoj, te stvaranje fleksibilnijeg i poticajnijeg okruženja za inovacije. Inicijative poput "Digitalne Europe" i "Horizon Europe" već su bili prvi koraci u pravom smjeru, ali zahtijevaju daljnje jačanje kako bi mogle imati značajniji utjecaj. EU bi također trebala poticati suradnju između privatnog i javnog sektora, te osigurati veću integraciju tržišta i usklađenost regulativa između država članica. Također, pohvalne su mjere za razvoj vlastitih industrijskih kapaciteta u strateškim područjima kao što su umjetna inteligencija, kvantno računalstvo i poluvodiči, kako bi EU smanjila ovisnost o vanjskim dobavljačima i osigurala tehnološku suverenost.

U konačnici, budućnost tehnološkog sektora u EU ovisit će o spremnosti europskih lidera da prepoznaju globalnu dinamiku i provedu najavljene promjene kako bi EU postala konkurentnija. Ako se te reforme ne provedu dovoljno brzo, rizik je da će Europa ostati na margini globalne tehnološke arene, dok će SAD i Kina nastaviti diktirati smjer razvoja ključnih tehnologija i inovacija. Dugoročna održivost europskog gospodarstva i njegova sposobnost da se natječe na globalnoj sceni uvelike ovisi o sposobnosti EU da se transformira u ravnopravnog tehnološkog partnera u globalnoj digitalnoj ekonomiji.