Znate li što je "conversational commerce" ili "konverzacijska trgovina"?

Izraz "konverzacijska trgovina" postao je popularan 2015. godine nakon objave članka na Mediumu autora Chrisa Messine, američkog blogera i tvorca Hashtaga. Messina je skrenuo pozornost na novi trend prodaje proizvoda i usluga putem aplikacija za slanje poruka. Konverzacijska trgovina, također poznata kao "chat trgovina" ili "razgovorni marketing", predstavlja novi način prodaje na koji prodavatelji koriste mogućnost razgovora kako bi prodavali svoje proizvode i usluge. Prema istraživanju britanske analitičke tvrtke Juniper Research, tržište konverzacijske trgovine bilježi značajan rast i očekuje se da će do 2025. doseći vrijednost od 290 milijardi dolara. To predstavlja porast od 590 posto u odnosu na 41 milijardu dolara koliko je iznosilo tržište konverzacijske trgovine 2021. godine.

Kome je namijenjena?

Iskustvo razgovora prilikom prodaje pruža se potencijalnim kupcima korištenjem umjetne inteligencije (AI) kao što su chatbotovi ili glasovni asistenti, ali  i aplikacije za chat ili platforme za razmjenu poruka.  Neki trgovci i dalje drže ljudske prodajne pomoćnike da bi komunikaciju učinili osobnijom. Kompletan proces se odvija preko interneta. Sve u cilju poticanja prodaje i poboljšanja korisničkog iskustva.  Bitno je da je komunikacija s kupcima personalizirana, korisna i olakšava brži prolazak kroz prodajni proces. Ovaj prelazak na platforme za razmjenu poruka potaknut je rastućem broju korisnika ovih platformi.

Prema istraživanju koju je napravila Statista u 2020. godini WhatsApp je aplikacija broj jedan za razmjenu poruka s više od 2 milijarde aktivnih korisnika. Messenger ima manje korisnika, oko 1,3 milijarde, no najpopularnija je aplikacija na američkom tržištu. Slijedi WeChat u kineskom vlasništvu, s 1,2 milijarde korisnika, GG, Snapchat, Telegram, Kik i mnogi drugi manji igrači.

Što o tome kaže stručnjakinja za potrošače Nimisha Jain?

U jako emotivnom i zanimljivom TED talk videu koji se zove „The joy of shopping — and how to recapture it online“  (TED, 2020.) stručnjakinja za potrošače Nimisha Jain, objašnjava ključne principe na kojima je zasnovana kupnja. Ona objašnjava da je kupnja puno više od onoga što kupimo. Klasična kupnja je ujedno i vrijeme za druženje s obitelji i prijateljima, potraga za nečim što će nas zadovoljiti, usrećiti i ispuniti. Ona opisuje da magija koja ju je okruživala dok je s majkom kupovala u djetinjstvu je nešto što ona želi vratiti kroz neke druge nove oblike kupnje. Ona objašnjava da u usporedbi s klasičnom kupovinom, online kupovina joj je davala osjećaj usamljenosti, bezličnosti i gotovo nelagodnog događaja dok nije upoznala "Conversational Commerce." Kroz primjere u Indiji, Jugoistočnoj Aziji i Kini gospođa Jain nas uvodi u " konverzacijsku trgovinu ". Objašnjava da je to novi maloprodajni model koji kombinira praktičnost digitalnog iskustva s personaliziranim dodirom stvarne, ljudske interakcije. Ona ističe da kupci koji kupuju preko modela „konverzacijskih trgovina“ potroše 40% više novaca uz puno veće zadovoljstvo i smanjene povrate robe. Isto tako ovaj novi model trgovine se puno brže razvija nego otvaranje web shopova.

Slika 1:Stručnjakinja za potrošače Nimisha Jain

Izvor: TED Summit

Moram priznati da mi je gospođa Jain ostavila veliki dojam i da sam sigurna da je jako stručna i uvjerljiva u svojem poslu. Sve što je spomenula u vezi tradicionalnog načina kupnje je istina. Kada se sjetim iz djetinjstva kupnje sa svojim roditeljima to je i meni svaki put zaista bio lijep i magičan događaj. Vjerujem da je i kod vas bilo tako. I dan danas je tako, sve do dolaska pandemije, kada nam je kupnja po centrima bila prilično ograničena i reklo bi se riskantna. Odlazak u kupnju je, barem nama ženama, većinom ugoda. Znam i da muški svijet isto u tome uživa ali nam se samo artikli razlikuju. Neki vole sitnice, a neki motore i aute. Istina da one klasične artikle poput hrane i sanitarija već odavno naručujem online jer sam shvatila da taj dio kupnje mi samo nepotrebno oduzima vrijeme koje mogu puno bolje iskoristiti. Tako da je kod mene online narudžba osnovnih namirnica hrane već jedno desetljeće prisutna. Naravno na taj način se lako odlučujem za kupnju namirnica koje već unaprijed znam i nije potrebno birati, ali za stvari poput voća, povrća i sličnih artikala rado izdvojim vrijeme.

Kako to u stvari funkcionira?

Ovaj virtualni oblik trgovine pokušava oponašati interakciju koju bi kupci inače doživjeli svojim fizičkim ulaskom u trgovini i razgovorom s prodavateljem unutar te trgovine. Kroz razgovornu trgovinu webshop-ovi imaju priliku uspostaviti interakciju s kupcima tijekom svakog koraka njihovog kupovnog putovanja. Umjesto agresivnih pop-up prozora i banera, ovaj oblik prodaje omogućava otvaranje dijaloga između prodavatelja i potencijalnih kupaca, što rezultira stvaranjem kvalitetnijih odnosa.

Putovanje kupca može se podijeliti u pet faza: razmišljanje o kupnji, traženje informacija, razmatranje, odluka i lojalnost. Kroz primjenu odgovarajućih alata i strategija razgovorne trgovine, može se uspostaviti povezanost s klijentima u svakoj od ovih faza, unaprijediti trgovinsko iskustvo i svaki susret pretvoriti u dugoročan odnos.

Sada se postavlja pitanje: "A kako kupovati odjeću i obuću?"

Kako je gospođa Jain spomenula da se putem tog oblika kupnje osoba potpuno osjeća posvećeno od strane prodavatelja, i na sve načine može pogledati artikl koji kupuje, čak i uživo preko videa, to zaista mijenja stvar. Velika je to razlika od jedne ili dvije fotografije koje možete vidjeti u web-shopu pa do video razgledavanja. Naravno ništa ne može zamijeniti osjećaj  kada haljinu probate na sebi, ali ako to nije moguće ovo bi bilo najbliže isprobavanju.

Vrste konverzacijskih trgovina

Ono što je trenutno popularno je:

1. Live chat

Live chat je jedan od najomiljenijih kanala za komunikaciju. Njegova jednostavnost korištenja omogućuje kupcima da odmah dobiju odgovore putem trgovčeve web stranice. Ova značajka pruža značajnu prednost u odnosu na e-poštu ili telefon, jer jedan agent može istovremeno razgovarati s dva ili čak tri kupca, što smanjuje vrijeme čekanja i povećava zadovoljstvo kupaca. Aplikacije za live chat također imaju veliki potencijal u e-trgovini. Možete ih koristiti za proaktivno angažiranje kupaca koji posjećuju vašu web stranicu i za komunikaciju s korisnicima koji su sramežljivi i možda sami ne bi zatražili pomoć. Nakon što se uspostavi inicijalni kontakt, možete voditi kupca kroz vašu web stranicu i pružiti personalizirane preporuke koje mu mogu pomoći u odabiru proizvoda.

2. Chatbots

Chatbotovi su softverski alati koji korisnicima pružaju odgovore na njihova pitanja putem tekstualnih poruka. Oni su sposobni istovremeno komunicirati s više korisnika i pružiti informacije u nekoliko sekundi, 24 sata dnevno. Chatbotovi se mogu implementirati na web stranice i platforme za slanje poruka, omogućujući pružanje iskustva razgovora u različitim fazama korisnikovog putovanja putem prirodnih komunikacijskih kanala. Ove funkcionalnosti su učinile chatbotove iznimno popularnim u konverzacijskoj trgovini. Veći trgovački lanci i brendovi ih koriste kako bi se povezali s kupcima uz minimalan napor. Osim toga, za razliku od tradicionalnih aplikacija, chatbotovi ne zahtijevaju od korisnika da nauče njihov način rada. Korisnici ih mogu jednostavno pitati o statusu narudžbe, promijeniti let, ili provjeriti lokaciju najbliže trgovine u samo nekoliko klikova. To je učinilo chatbotove popularnima među manje tehnički osviještenim korisnicima.

3. Aplikacije za razmjenu poruka poput WhatsApp, Viber, Messenger i sl.

Aplikacije za razmjenu poruka poput Messengera ili WhatsAppa pružaju platformu za izravnu komunikaciju putem chat-a. Potrošači ih rado koriste radi privatne komunikacije, kontaktiranja robnih marki i obavljanja online kupovine. Prema istraživanju od Addweek-a ove aplikacije su čak nadmašile popularnost društvenih mreža, s 20 posto više korisnika nego platforme društvenih medija. Osim toga, popularne alate za razmjenu poruka karakterizira mogućnost korištenja memeova, GIF-ova, videozapisa i emojija koji olakšavaju razgovor i povećavaju angažman korisnika. Zbog toga brendovi koriste aplikacije za slanje poruka kako bi ostvarili osobniju i prirodniju komunikaciju s klijentima, što rezultira većim stopama konverzije. Statistike pokazuju da 70 posto emocionalno angažiranih kupaca troše dvostruko više na robne marke s kojima su emocionalno povezani u usporedbi s onima s kojima nemaju emocionalnu povezanost.

4. Glasovni asistenti

Glasovni asistenti su softverski alati koji se aktiviraju glasovnim naredbama i pružaju odgovore na pitanja korisnika. Popularni glasovni pomoćnici poput Google Assistant, Alexa, Cortana ili Siri sve su češća značajka mnogih elektroničkih uređaja. Kupci ih cijene zbog njihove praktičnosti, zabavnosti i mogućnosti obavljanja više zadataka.

Rastuća popularnost glasovnih asistenata potiče robne marke da ih integriraju u svoje marketinške strategije i strategije korisničkog iskustva. Glasovni pomoćnici mogu pružiti brze odgovore ili preusmjeriti korisnike na web stranice brendova, pomažući tako u povećanju svijesti o robnoj marki.

Zanimljivo je da neki glasovni pomoćnici mogu prepoznati glas korisnika, što je posebno korisno kada uređaj dijele više korisnika, poput obitelji. Zahvaljujući tehnologijama strojnog učenja, umjetne inteligencije i obrade prirodnog jezika, glasovni asistenti mogu naučiti o interesima pojedinog korisnika i preporučiti rješenja koja odgovaraju njihovim prethodnim preferencijama. Marketinški stručnjaci koriste ovu priliku za stvaranje personaliziranih glasovnih oglasa i izgradnju snažnije veze s kupcima.

Zaključak

Mišljenja sam da je ovaj vid trgovanja trenutno primjereniji za mnogoljudna tržišta poput Kine i Indije nego za Europska tržišta jer u ovom modelu trgovanja treba biti uključeno više radne snage. Ja bih osobno pokušala i dala šansu takvom modelu kupnje, a ako je tako brzo rastući model, kako je gospođa Jain spomenula, sigurno će naći svoje tržište i kupce. Istraživanje poznate američke korporacije za istraživanje tržišta Forrester pokazalo je da 68 posto kupaca bira brendove koji nude prikladnu komunikaciju poput chata. 

Nedavno izvješće američkog istraživačkog instituta Aberdeen Standard Investments Research, ukazuje na to da tvrtke koje uspješno koriste konverzacijsku trgovinu bilježe godišnji rast prihoda od prodaje od 75 posto. Beneficije ovakvoga modela kupnje za trgovce su višestruka. Ako se zna po zadnjim istraživanjima da oko 70 posto "košarica" u web-trgovinama budu zanemarene, na ovaj način taj broj se značajno smanjuje. Povećava se lojalnost kupaca. Isto tako, povratna informacija kupaca je ključna svakoj trgovini, na ovaj način prikupljanje povratnih informacija od kupaca kroz prirodne razgovore puno je učinkovitije od korištenja uobičajenih web obrazaca.

Da li vam se ovaj model kupnje sviđa i da li bi mu dali šansu?

Za još više savjeta o menadžmentu svega što nas okružuje posjetite moj blog: MENADŽMENT "tips  & tricks" by Suzana Vezilić

Podržavate li koncept "Internet kao temeljno ljudsko pravo"?

Koncept nazvan »Internet kao temeljno ljudsko pravo« je inicijativa za koju se zalažu grupe ljudi i pojedinci s ciljem da se u svim državama svijeta Internet proglasi temeljnim ljudskim pravom, baš kao što je na primjer pravo na vodu, pravo svih ljudi. Priznavanje interneta kao ljudskog prava ima za cilj osigurati da svi ljudi imaju jednaku priliku i pristup digitalnom svijetu, te da se Internet koristi kao alat za promicanje ljudskih sloboda, informiranosti, obrazovanja i društvenog razvoja.

Izvor fotografije: Bljesak.info

Podaci iz lokalnih medija

Prema prilogu iz Jutarnjeg lista u Hrvatskoj je u 2015. godini brzi Internet postao zakonsko pravo svakog njezinog građanina. (Badanjak, Jutarnji list, 2021.).

Prema podacima portala Bljesak iz 2019. godine, polovica ljudi na zemlji još uvijek nema pristup internetu. Pojedincima i državama koje si ne mogu Internet priuštiti treba omogućiti besplatan pristup. (Bljesak, 2019.).

Što u suštini znači taj koncept "Internet kao temeljno ljudsko pravo"?

Kada se Internet prepozna kao ljudsko pravo, to znači da svaki pojedinac ima pravo na pristup internetu i koristiti ga kako bi ostvario svoje temeljne ljudske slobode i prava. To uključuje pravo na slobodu izražavanja, pristup informacijama, obrazovanje, sudjelovanje u javnom životu i druge prava koja se mogu ostvariti putem interneta. Priznavanje interneta kao ljudskog prava ima nekoliko implikacija. Prvo, države imaju odgovornost da osiguraju pristup i infrastrukturu interneta svim svojim građanima bez diskriminacije. To uključuje i osiguravanje pristupa ranjivim skupinama, ruralnim područjima i drugim marginaliziranim skupinama.

Drugo, priznavanje interneta kao ljudskog prava podrazumijeva zaštitu slobode izražavanja na internetu. Države bi trebale osigurati da nema neopravdanog ograničavanja pristupa informacijama i slobodi izražavanja na internetu, osim u slučajevima kada su ta ograničenja strogo neophodna i proporcionalna radi zaštite drugih temeljnih prava ili interesa.

Konačno, priznavanje interneta kao ljudskog prava stavlja odgovornost na države da zaštite privatnost i podatke korisnika na internetu. To uključuje usvajanje zakonodavstva i politika kojima se osigurava sigurnost i zaštita podataka, kao i reguliranje pristupa i nadzora nad internetom kako bi se spriječila zloupotreba.

Ne znam zašto bi se netko uopće protivio da Internet postane pravo svih ljudi jer očigledno više to nije nikakav luksuz nego je Internet nužda većini ljudi pri poslu koji rade, zarađuju i opstaju. Naravno da će ljudi biti podijeljeni i da će postojati raznorazni strahovi kod pojedinaca tipa što ako bi baš svi na svijetu imali Internet. Pretpostavljam da bi to bili strahovi poput kibernetičkih napada, špijunaže i sl.

Tko je to uopće pokrenuo?

Jedni od najpoznatijih aktera u pokretanju te inicijative su:

Organizacija Ujedinjenih naroda (UN): UN-ova posebna izvjestiteljica za slobodu izražavanja, Irene Khan, pozvala je 2009. godine na priznavanje pristupa internetu kao temeljnog prava. Također je postojala inicijativa koju je podržao UN-ov Internet Governance Forum (IGF).

Organizacija Amnesty International: Amnesty International aktivno se bavi promicanjem digitalnih prava i pristupa internetu kao ljudskog prava. Oni zagovaraju slobodu izražavanja na internetu, zaštitu privatnosti i digitalnu sigurnost.

UNESCO: Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) također se zalaže za priznavanje interneta kao ljudskog prava. Oni naglašavaju važnost digitalne pismenosti i pristupa obrazovanju putem interneta.

Nevladine organizacije (NGO): Različite nevladine organizacije, poput Electronic Frontier Foundation (EFF), Human Rights Watch (HRW) i Access Now, aktivno se bore za digitalna prava i priznavanje interneta kao ljudskog prava. Oni ističu pitanja slobode izražavanja, pristupa informacijama i privatnosti na internetu.

Što je učinjeno do sada po tom pitanju?

Nekoliko je zemalja poduzelo korake za eksplicitno priznavanje pristupa internetu kao temeljnog prava, smatrajući da je neophodno da pojedinci u potpunosti koriste svoja prava na slobodu izražavanja, informacija i sudjelovanja u digitalnom dobu.

Na primjer, Estonija je 2000. godine postala prva zemlja u svijetu koja je pristup internetu proglasila ljudskim pravom. Finska je to učinila 2010. godine, učinivši širokopojasni pristup internetu zakonskim pravom svakog građanina. Godine 2016. Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda donijelo je neobvezujuću rezoluciju kojom se osuđuje namjerno ometanje pristupa internetu od strane vlada i naglašava važnost slobode izražavanja na internetu.

Druge zemlje, poput Francuske, Grčke i Kostarike, priznale su pristup internetu kao temeljno pravo kroz različite pravne okvire ili sudske odluke. Međutim, opseg i provedba ovih prava mogu varirati.

Zaključujem da se čak i u zemljama u kojima pristup internetu nije izričito priznat kao ljudsko pravo, nastoji premostiti digitalni jaz i osigurati širi pristup internetu, s obzirom na njegov sve veći značaj u današnjem digitalnom društvu. 

Da li vi smatrate ovu inicijativu utopijskom i da li bi se za nju založili kada bi mogli?

Za još više savjeta o menadžmentu svega što nas okružuje posjetite moj blog: MENADŽMENT "tips  & tricks" by Suzana Vezilić

Pozitivna psihologija u sektoru tehnologije: Da li vas usrećuje posao koji radite?

Volite li svoj posao i da li se na njemu osjećate sretno? Nova grana psihologije nazvana "pozitivna psihologija" pojavila se kao odgovor na ograničenja tradicionalne psihologije, usredotočuje se na razumijevanje i promicanje pozitivnih aspekata ljudskog iskustva kao što su sreća, blagostanje i procvat. Bavi se i pitanjima radne sreće zaposlenika i takozvanih "sretnih poduzeća" 

Pozitivna psihologija se razvila pod ključnom ulogom Martina E.P. Seligmana i utjecajem nekoliko čimbenika i motiva koji uključuju: kritiku postojećih teorija, napredak u znanju i tehnologiji, kulturne promjene, inovativne teorije  te društvenim potrebama i praktičnim primjenama. Istraživanja su obuhvatila i zaposlenike tehnološkog sektora čiji rad je dosta vezan za boravak uz računalo i koji se vremenom mogu osjećati izolirano, demotivirano i nesretno. Cilj joj je pomaknuti tradicionalni fokus psihologije s isključivog bavljenja psihološkim poremećajima i problemima na istraživanje i jačanje snaga i vrlina koje pojedincima i zajednicama omogućuju napredak. 

Izvor: Word stock image library

Biti sretan na poslu ne znači isto za svakoga, pa svakoj osobi treba pristupiti na njoj/njemu svojstven način. Na poslu nas usrećuje sve što gradi odnose i sve što donosi rezultate. Kada volimo posao koji radimo, lakše i bolje preuzimamo odgovornost, spremni smo za poslovne izazove jer vjerujemo u sebe i tako stvaramo pozitivna radna iskustva, koja još više hrane naš odnos sreće i blagostanja. Začetnik ove grane psihologije Martin E.P. Seligman, definirao je 5 elemenata blagostanja po kojima se mjeri radna sreća a koje naziva PERMA - (P) pozitivne emocije, (E) angažman, (R) odnosi, (M) značenje i (A) postignuća.

Zašto nam je važna radna sreća? 

Radna sreća koju osjećaju zaposlenici može stvoriti značajnu promjenu poduzeća. Takvi zaposlenici su uspješniji, kreativniji  i produktivniji, rade s više entuzijazma i motivacije, pozitivnoga su raspoloženja i spremni za prilagodbe i promjene, bolji su voditelji, rješavaju i donose bolje odluke,  općenito su boljega zdravlja i donose dodatnu vrijednost poslodavcu. Kada osjećamo da je naš rad važan, kada u njemu pronalazimo smisao i kada smo na svoje poslovne rezultate ponosni naš osjećaj blagostanja se znatno povećava što onda i  povećava našu radnu motiviranost. Nema boljeg radnika od motiviranog i sretnog radnika koji tada stvara inovativne ideje i poboljšanja za poduzeće. Kada radnici osjete da ih na poslu cijene i poštuju kao ljudska bića, da ih trebaju i vole, i da su ti osjećaji obostrani, tada su usredotočeni na poslovne rezultate, prodaju i profit. Nekada smo toliko fokusirani na što veće poslovne rezultate da zaboravimo na radne odnose, što nije dobro. Radni odnosi su ključni za osjećaj sreće i blagostanja na radnom mjestu. Često vjerujemo da se odnosi njeguju sami od sebe i da se ne treba raditi na odnosima s radnim kolegama. Ponekad zaista pozitivni odnosi dođu sami od sebe ali se ipak mora uložiti svakodnevni dodatni napor za kvalitetnim i dugotrajnijim odnosima. Nedavno smo obrađivali temu 10 ključnih strategija za izgradnju povjerenja na radnom mjestu gdje smo vidjeli da među komentarima čitatelja ima onih koji smatraju da bi rad na izgradnji povjerenja šefa sa zaposlenicima zahtijevao "full time job" i da poslodavci imaju važnijega posla od toga. Ova nova grana psihologije dokazuje i govori upravo suprotno. 

Što poduzeća dobivaju sa sretnim zaposlenicima?

Uložite napor u brigu o sebi i drugim na poslu i vratit će vam se višestruko jer prema riječima  Petre Božič Blagajac iz Palete znanja "sretna poduzeća" imaju zaposlenike koji su: usredotočeni na cilj, lojalni su poduzeću i ne napuštaju ga bez većeg razloga pa time je stvoreno okruženje koje ima i dugoročne i sretne klijente. Takva poduzeća imaju zaposlenike s niskom stopom apsentizma (odsutnosti s posla  radi bolovanja) pa mogu biti fleksibilni i pouzdani klijentima kod ugovaranja novih projekata i poslova s kratkim rokovima. Time poduzeća postižu više prihode, višu tržišnu vrijednost jer im je kvaliteta proizvoda i usluga na visokom nivou. Kao takvi imaju i dobru reputaciju pa mogu birati među najboljim i najtalentiranijim radnicima.

Da li je jednako važno imati sretne zaposlenike kao i zadovoljne zaposlenike?

Treba razlikovati zadovoljstvo na poslu i osjećaj sreće i blagostanja. Poznato je da su zaposlenici zadovoljni na poslu s većim plaćama i pogodnostima i to pomaže u trenutnom zadovoljavanju njihovih potreba ali to ima kratkoročni učinak, a od poslodavca iziskuje dodatne troškove. Radna sreća ima dugotrajni učinak u odnos na radno zadovoljstvo. Izgraditi sreću na radnome mjestu je jeftinije od poticanja zadovoljstva nagradama ali zahtjeva puno više angažmana, osobne posvećenosti, kako menadžera tako i svih zaposlenika. Znači gradnja sreće zaposlenika ne košta puno a ima dugotrajne rezultate.  Najučinkovitiji su radnici koji uživaju na svome poslu, imaju dobre odnose, koji vide smisao u onome što rade i imaju dobar tim s kojima surađuju. 

Ako vodstvo poduzeća kaže: "mi želimo da radnici budu sretni i da budu predani i angažirani" to može izgledati kao kritika zaposlenicima da nisu u biti takvi i da se moraju truditi više.  To može imati demotivirajući učinak. Najbolje je kada zaposlenik ne osjeća pritisak i kritiku nego je angažiran i predan zato što se tako osjeća i želi i jer je za njega na poslu stvoreno takvo radno okruženje.

Ovo se ne odnosi sam na zaposlenike nego i na šefove i voditelje. Kada je šef sretan bolje donosi odluke i širi pozitivnu energiju među zaposlenicima, bolje postavlja prioritete, empatičan je, optimističan, bolje postiže uspjeh. Sretni vođe stvaraju održive organizacije ne samo ekonomski nego i psihološki.

Što nam kažu statistike  o razinama sreće i raspoloženja zaposlenika u tehnološkom sektoru?

Zadovoljstvo poslom: Tehnološki sektor obično ima relativno visoke razine zadovoljstva poslom. To se često pripisuje čimbenicima kao što su konkurentne plaće, prilike za rast i dinamična priroda industrije.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života: Održavanje zdrave ravnoteže između poslovnog i privatnog života može biti izazov u tehnološkom sektoru zbog zahtjevne prirode posla. Međutim, neke tvrtke u industriji prepoznale su važnost ravnoteže između poslovnog i privatnog života i implementirale politiku podrške svojim zaposlenicima u tom pogledu.

Razine stresa: Tehnološki stručnjaci mogu iskusiti visoku razinu stresa zbog kratkih rokova, zahtjevnih projekata i potrebe za stalnim unapređenjem svojih vještina kako bi išli u korak s tehnološkim napretkom. Međutim, specifične razine stresa mogu varirati ovisno o kulturi tvrtke, radnom okruženju i individualnim čimbenicima.

Izgaranje: Izgaranje je problem u tehnološkom sektoru, posebno među zaposlenicima koji dugo rade ili se suočavaju sa situacijama visokog pritiska. Sagorijevanje može biti posljedica kroničnog stresa na radnom mjestu i može dovesti do smanjene produktivnosti, povećanog izostanka s posla i negativnih učinaka na mentalno zdravlje.

Angažman zaposlenika: Angažman zaposlenika odnosi se na razinu entuzijazma, predanosti i zadovoljstva koje zaposlenici imaju prema svom poslu. Vjerojatnije je da će angažirani zaposlenici biti motivirani, produktivni i lojalni svojim organizacijama. U tehnološkom sektoru na angažman zaposlenika mogu utjecati čimbenici kao što su izazovni projekti, prilike za profesionalni razvoj i podržavajuće upravljanje.

Kako ostvariti radnu sreću?

Do sada smo pisali o tome što nam donosi radna sreća a sada moramo odgovoriti na pitanje kako do nje doći. Sreća je zarazna i kada usrećujemo druge usrećujemo i sebe. I sami znamo da jedna osoba može usrećiti tisuće ljudi. Pozitivna psihologija je uz dosta istraživanja ponudila rješenja. 

Zaposlenici su najvažniji kapital poduzeća. Rukovodstvo bi trebalo gledati na zaposlenike kao na najvažniji kapital i strateški stup poduzeća kroz fokusiranje na zaposlenike i sreću na poslu. To bi trebali jasno deklarirati i integrirati u svoju viziju i misiju poduzeća.  Isto tako i zaposlenici trebaju sudjelovati u tome. Prvenstveno svaka osoba treba poteći od samoga sebe, raditi na sebi da bi mogla ostvariti radnu sreću i zračiti njome. Ne može se očekivati da će poslodavac usrećiti zaposlenike ako i oni sami ne rade na tome da budu sretni. Znači recept leži u rukovodstvu, pojedincu i  u svima nama da bi stvorili pozitivno okružje tamo gdje radimo. Krenimo od jednostavnih stvari koje ništa ne koštaju, puno vrijede a često su zaboravljene.

Pohvala: Ne zaboravite na pohvalu. Ako ste zaposlenik pohvalite kolege i šefa, ako ste šef ne zaboravite pohvaliti zaposlenike. Kada nekoga pohvalite odašiljete poruku da brinete za te osobe. Za to vam ne treba ni novac a neće uzeti ni puno vašega vremena ali se ipak morate potruditi. Jer za pohvalu morate imati dobar "tajming" u momentu kada se za to ukaže konkretan razlog. Iz pohvale svaka osoba zaključuje: "Znači radim dobro i drugi vide moje dobro djelo, kvalitetu kada im je stalo da mi to kažu". Pohvala stvara povjerenje. 

Osmjeh: Često se osmjehnite drugima a i sami sebi. Osmjeh izaziva osmjeh kod drugih. Ako i niste raspoloženi osmjehnite se. Možda će to sada nekima zvučati glupo i možda izazovem osmjeh kod nekih ovime. Dokazano je da se smijanjem oslobađaju hormoni sreće u našem tijelu samom gestikulacijom lica razvučenom u osmjeh. Probajte to kada se ne osjećate sretni i vidjet ćete kako ćete oraspoložiti i sebe i druge. Nitko ne voli namrštena lica pa ni vi sami ne volite sebe vidjeti namrštene. Kada vam je najteže osmjehnite se barem na 10 sekundi.

Postignuća i pogreške: Ako slavite postignuća onda proslavite i vaše pogreške. Jer svi znamo reći da "onaj tko radi taj i griješi". Stari mudraci su govorili da "oni koji ne griješe nisu motivirani za inovacije". Neka vas svaka greška motivira da iz nje naučite i da stvarate i kreirate dalje. Jedan moj bivši šef, koji je inače jako uspješan poslovni čovjek, mi je rekao "Da nikada nisam pogriješio danas nebi bio ovako uspješan". Vremenom je shvatio da ga je svaka pogreška, pa i propast poduzeća,  pogurala na nešto bolje i zanimljivije od toga što je prije radio. Naši stari su rekli da je "svako loše za neko dobro" i vjerujete u to, i budite sretni i kada griješite.

Zahvala: Zahvaliti se nekome i reći "hvala" isto ne košta ništa a puno vrijedi. Nemojte zaboraviti se zahvaliti za sve što osjećate da je kod drugih iziskivalo napor, angažman i brigu za vas.

Radite na sebi: Nemojte zaboraviti da sreće kreće od vas samih i ako ste nenaspavani, gladni, iscrpljeni i pod stresom ne možete ni biti sretni. Ako ćete odašiljati negativnost i prema drugima u vašem radnom okruženju. Vaš govor tijela izražava vašu sreću. Kada ste umorni i iscrpljeni to se vidi. Ako radite s klijentima i oni to osjete.

-ne zaboravite na relaksaciju, vježbu i kraći odmor. To znači da morate voditi brigu da ako imate puno posla napravite svako malo kraće pauze za relaksaciju, šetnju, tjelovježbu ili što god kod za vas znači opuštanje i odmor.

-dovoljno spavajte. Svi kažu 7-8 sati svaki dan sna je nužan našem tijelu. Nemojte to zanemariti. Probajte održavati ritam spavanja i pazite na svoj dnevni cirkadijani ritam.

-tehnike disanja. Nekada kada smo u stresu zaboravimo pravilno disati i naše tijelo ne opskrbljujemo dovoljno energijom. Kada god osjetite neki stres ili pritisak na vas zbog rokova na poslu ili iznenadnih situacija dovoljno je da 10-15 puta lagano udahnete što više zraka i da ga onda isto tako lagano izbacite iz sebe. Neću puno o tome pisati jer je o tehnikama disanja postoji puno teorija a ja mislim da je najbolja ona koja vama odgovara da li ćete imati tehniku 5-4-5 ili samo 3-3-3 to je na vama. Važno je da udahnete malo više zraka, da se energizirate i opustite. Zaista pomaže za sve oblike smirivanja. Neka vam to bude dnevni ritual kod ustajanja ili usnivanja. Ne može vam naštetiti da udahnete par puta malo zraka više nego bi inače disanjem udahnuli.

-pazite što jedete. Ne kaže se bez razloga da treba svaki dan unositi vitamine i minerale.  Osobno sam osjetila manjak energije kada sam imala smanjenu razinu vitamina D ili C. Znači najbolje je da vitamine unosite kroz zdravu prehranu, ali ako to nije dovoljno možete ih uzimati kroz suplemente. Ako osjećate manjak energije ili slabost testirajte krv da saznate koji vam vitamini fale jer nije dobro niti piti ih samo zato jer drugi kažu da su dobri, pa onda pretjerati. Nego nadomjestite ono što vama treba i fali. Na taj način ćete i sami sebi dokazati da brinete za svoje zdravlje što vam samima daje osjećaj sreće i motiviranosti.

-imajte neki hobi. Jako je važno da imate neki hobi koji radite kao relaksaciju i koji vas ispunjava. Pa čak i da svaki dan pogledate neku epizodu svoje omiljene serije i to se ubraja u to. Ako ste kreativni možete šivati, izrađivati nakit ili pak slagati makete aviona, automobila i sl. Neka to vrijeme bude samo za vas. 

-pišite i bilježite zahvalnost. Ako volite pisati kao ja možete se i time dnevno par sati okupirati. Svaki dan napišite nešto što vas zanima, savjetujte druge ili pak napišite na čemu ste taj dan zahvali. Naš DNK je napravljen tako da pamtimo negativno pa zapisivanjem stvari koje su pozitivne i na kojima smo zahvalni se tome možemo usprotiviti. Sve to ispunjava i puni nas energijom koja nam je potrebna da budemo sretni i nasmijani. Nije to lako ali se može ako radite na sebi.

Mjerenje radne sreće: Još jedan važan faktor poslodavcima je mjerenje radne sreće svojih zaposlenika. To je jedini način da saznaju trenutno stanje sreće i morala zaposlenika u poduzeću. Postoje razni načini za mjerenje, a i na tržištu ima dosta aplikacije od kojih je meni najpoznatija "Moodboard"od Heartcount-a.  Za savjete zašto i kako mjeriti radnu sreću pročitajte članak od 20 savjeta.

Zaključujem da pozitivna psihologija uvodi novi trend u odnosima sa zaposlenicima i podiže poslovnu kulturu na viši nivo u poduzeću. U ovom novom trendu su posebno zastupljena poduzeća iz tehnološkog sektora jer su to većinom "mnogoljudna" poduzeća a informatičari i sve srodne struke su u ovo moderno doba deficitarna zanimanja pa da bi poduzeće dovelo i zadržalo stručno osoblje moraju razmišljati o novim oblicima odnosa sa zaposlenicima praćenju i uvođenju novih trendova vođenja i upravljanja.

Nalazite li vi sebe u ovom novom trendu pozitivne psihologije, jeste li sretni na poslu i koliko smatrate da je radna sreća važna vama i vašem poduzeću?

Za još više savjeta o menadžmentu svega što nas okružuje posjetite moj blog: MENADŽMENT "tips  & tricks" by Suzana Vezilić