Podržavate li koncept "Internet kao temeljno ljudsko pravo"?

Koncept nazvan »Internet kao temeljno ljudsko pravo« je inicijativa za koju se zalažu grupe ljudi i pojedinci s ciljem da se u svim državama svijeta Internet proglasi temeljnim ljudskim pravom, baš kao što je na primjer pravo na vodu, pravo svih ljudi. Priznavanje interneta kao ljudskog prava ima za cilj osigurati da svi ljudi imaju jednaku priliku i pristup digitalnom svijetu, te da se Internet koristi kao alat za promicanje ljudskih sloboda, informiranosti, obrazovanja i društvenog razvoja.

Izvor fotografije: Bljesak.info

Podaci iz lokalnih medija

Prema prilogu iz Jutarnjeg lista u Hrvatskoj je u 2015. godini brzi Internet postao zakonsko pravo svakog njezinog građanina. (Badanjak, Jutarnji list, 2021.).

Prema podacima portala Bljesak iz 2019. godine, polovica ljudi na zemlji još uvijek nema pristup internetu. Pojedincima i državama koje si ne mogu Internet priuštiti treba omogućiti besplatan pristup. (Bljesak, 2019.).

Što u suštini znači taj koncept "Internet kao temeljno ljudsko pravo"?

Kada se Internet prepozna kao ljudsko pravo, to znači da svaki pojedinac ima pravo na pristup internetu i koristiti ga kako bi ostvario svoje temeljne ljudske slobode i prava. To uključuje pravo na slobodu izražavanja, pristup informacijama, obrazovanje, sudjelovanje u javnom životu i druge prava koja se mogu ostvariti putem interneta. Priznavanje interneta kao ljudskog prava ima nekoliko implikacija. Prvo, države imaju odgovornost da osiguraju pristup i infrastrukturu interneta svim svojim građanima bez diskriminacije. To uključuje i osiguravanje pristupa ranjivim skupinama, ruralnim područjima i drugim marginaliziranim skupinama.

Drugo, priznavanje interneta kao ljudskog prava podrazumijeva zaštitu slobode izražavanja na internetu. Države bi trebale osigurati da nema neopravdanog ograničavanja pristupa informacijama i slobodi izražavanja na internetu, osim u slučajevima kada su ta ograničenja strogo neophodna i proporcionalna radi zaštite drugih temeljnih prava ili interesa.

Konačno, priznavanje interneta kao ljudskog prava stavlja odgovornost na države da zaštite privatnost i podatke korisnika na internetu. To uključuje usvajanje zakonodavstva i politika kojima se osigurava sigurnost i zaštita podataka, kao i reguliranje pristupa i nadzora nad internetom kako bi se spriječila zloupotreba.

Ne znam zašto bi se netko uopće protivio da Internet postane pravo svih ljudi jer očigledno više to nije nikakav luksuz nego je Internet nužda većini ljudi pri poslu koji rade, zarađuju i opstaju. Naravno da će ljudi biti podijeljeni i da će postojati raznorazni strahovi kod pojedinaca tipa što ako bi baš svi na svijetu imali Internet. Pretpostavljam da bi to bili strahovi poput kibernetičkih napada, špijunaže i sl.

Tko je to uopće pokrenuo?

Jedni od najpoznatijih aktera u pokretanju te inicijative su:

Organizacija Ujedinjenih naroda (UN): UN-ova posebna izvjestiteljica za slobodu izražavanja, Irene Khan, pozvala je 2009. godine na priznavanje pristupa internetu kao temeljnog prava. Također je postojala inicijativa koju je podržao UN-ov Internet Governance Forum (IGF).

Organizacija Amnesty International: Amnesty International aktivno se bavi promicanjem digitalnih prava i pristupa internetu kao ljudskog prava. Oni zagovaraju slobodu izražavanja na internetu, zaštitu privatnosti i digitalnu sigurnost.

UNESCO: Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) također se zalaže za priznavanje interneta kao ljudskog prava. Oni naglašavaju važnost digitalne pismenosti i pristupa obrazovanju putem interneta.

Nevladine organizacije (NGO): Različite nevladine organizacije, poput Electronic Frontier Foundation (EFF), Human Rights Watch (HRW) i Access Now, aktivno se bore za digitalna prava i priznavanje interneta kao ljudskog prava. Oni ističu pitanja slobode izražavanja, pristupa informacijama i privatnosti na internetu.

Što je učinjeno do sada po tom pitanju?

Nekoliko je zemalja poduzelo korake za eksplicitno priznavanje pristupa internetu kao temeljnog prava, smatrajući da je neophodno da pojedinci u potpunosti koriste svoja prava na slobodu izražavanja, informacija i sudjelovanja u digitalnom dobu.

Na primjer, Estonija je 2000. godine postala prva zemlja u svijetu koja je pristup internetu proglasila ljudskim pravom. Finska je to učinila 2010. godine, učinivši širokopojasni pristup internetu zakonskim pravom svakog građanina. Godine 2016. Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda donijelo je neobvezujuću rezoluciju kojom se osuđuje namjerno ometanje pristupa internetu od strane vlada i naglašava važnost slobode izražavanja na internetu.

Druge zemlje, poput Francuske, Grčke i Kostarike, priznale su pristup internetu kao temeljno pravo kroz različite pravne okvire ili sudske odluke. Međutim, opseg i provedba ovih prava mogu varirati.

Zaključujem da se čak i u zemljama u kojima pristup internetu nije izričito priznat kao ljudsko pravo, nastoji premostiti digitalni jaz i osigurati širi pristup internetu, s obzirom na njegov sve veći značaj u današnjem digitalnom društvu. 

Da li vi smatrate ovu inicijativu utopijskom i da li bi se za nju založili kada bi mogli?

Za još više savjeta o menadžmentu svega što nas okružuje posjetite moj blog: MENADŽMENT "tips  & tricks" by Suzana Vezilić