Za 500 eura manja plaća onima koji ne rade iz ureda!?
U Hrvatskoj postaje sve teže zadržati zaposlenike da rade iz ureda, a istodobno je još teže zaposlenicima dobiti odobrenje za rad od kuće. Neki poslodavci pribjegavaju politici smanjenja plaće od čak 500 eura onima koji rade od kuće. To se odnosi na djelatnike raznih sektora, a posebno na djelatnike čiji se poslovi većinom mogu obavljati od kuće, tj. s bilo koje lokacije izvan ureda poput programiranja, digitalnog marketinga, dizajna, kodiranja i sl. Dosta se polemiziralo u post-pandemijsko vrijeme oko toga koji oblik rada je najbolji za poduzeće i za zaposlenika. Nekako je "isplivao" hibridni način rada kao "win-win" rješenje situacije, ali i dalje mnogi nisu time zadovoljni pa se i takav rad ukida. Zašto je to tako? Radi li se o jazu generacija X i Baby-boomersa s generacijom Z i Milenijalcima? Ili se radi o nesposobnosti prihvaćanja promjena? Je li produktivnost radnika opala? Ili, pak, takav rad loše utječe na gospodarstvo i javnu potrošnju? Koji sve mogu biti razlozi, pročitajte u nastavku.
Jedne od najgorih situacija u kojima se narušavaju odnosi između zaposlenika i poslodavaca su kada poslodavac bezrazložno zabranjuje nešto što zaposleniku puno znači, ili kada poslodavac smanjuje plaću. Smanjenje plaće je formula za demoralizaciju radnika i njihov otkaz ili "tihi štrajk". Iz pouzdanog izvora saznala sam da su iz jedne hrvatske tvrtke zaposlenicima postavili uvjet smanjenja plaće od čak 500 eura ako žele nastaviti raditi od kuće za poslove koji se apsolutno mogu obavljati od kuće. U ovom slučaju to bi bilo smanjenje od 50 posto plaće. Mislila sam da je to izolirani slučaj ali nakon manjeg istraživanja po lokalnim medijima shvatila sam da takvi ultimatumi zaposlenicima, koji žele raditi od kuće, postaju trend.
Nizozemska multinacionalna konzultantska tvrtka za ljudske resurse Randstad je izjavila: “Jasno je da neki poslodavci vraćaju zaposlene u urede, ali postoji značajan rizik da kompanije izgube najbolje radnike koji nisu voljni odustati od fleksibilnosti”. “Otkrili smo kako bi više od trećine (37 posto) radnika razmislila o napuštanju posla kada bi se od njih tražilo da provode više vremena u uredu. Četvrtina njih (25 posto) je čak i dala otkaz jer poslodavac nije pružao fleksibilnost.” Iz istih se izvora saznaje "da su radnici na daljinu jednako produktivni kao i njihove kolege na licu mjesta i čak smanjuju troškove za poslodavce, pa bi njihov rad trebao biti jednako nadoknađen."
Prema izvještajima društvenih poslovnih platformi za zapošljavanje pozicije koje nude mogućnost rada na daljinu dobivaju skoro pet puta veći udio prijava za takva radna mjesta u odnosu na poslove koje ne nude tu fleksibilnost.
Vremena su se promijenila, dolaze nam generacije koje ne žive u strahu od gubitka posla jer im se nude višestruke mogućnosti za rad kako u Hrvatskoj tako i izvan nje. To su generacije Milenijalaca i generacije Z. Za njih se govori da su "razmaženi" ali ja bih rekla kako oni znaju što žele jer pružaju otpor na poslovima gdje nema lidera nego vladaju "šefovi", gdje nema fleksibilnosti i gdje se radnik ne prihvaća kao član tima nego kao podređeni.
Jaz generacija - tko je generacija "Z"?
Ne postoji točan konsenzus oko godina od kad do kada su spomenute generacije demografski podijeljene. Ipak postoje pretpostavke. Generacija Z su oni koji su rođeni otprilike od 1996. do 2010. Znači trenutno imaju od oko 14 do 28 godina i dio ih je već neko vrijeme na tržištu rada. Prema podatku od SapientNitro u 2022. godini ih je bilo više od 1,9 milijardi na svijetu tj. 27 posto populacije. Njih se proglašava nesposobnima jer im je tehnologija omogućila "lak život" pa se, navodno, nisu naučili snalaziti i logički razmišljati. S obzirom na to da su im od malih nogu bili dostupni svi mediji i internet oni se ne čude različitostima i prihvaćaju ih najviše u odnosu na dosadašnje generacije.
Ovoj generaciji je najveći izazov puno radno vrijeme jer osjećaju da im nakon rada u punom radnom vremenu ostane premalo vremena za život izvan radnog okvira, pa im je time i teško ostvariti ravnotežu između privatnog i poslovnog. Fleksibilno radno vrijeme i rad izvan ureda je ono čemu oni teže, a generacije koje su svoj radni vijek proveli radeći iz ureda to nikako ne mogu prihvatiti i za njih to nije rad.
Koje razloge navode poslodavci kada zahtijevaju od zaposlenika povratak u urede?
Prema istraživanjima koje su proveli znanstvenici s vodećih svjetskih sveučilišta razlog za tjeranje zaposlenika na povratak u urede je jednak kod većine poslodavaca a to je produktivnost. Poslovni dnevnik navodi kako su neke studije pokazale da se produktivnost radnika koji rade od kuće smanjila za 18 posto i da je to bio jedan od razloga zašto poslodavci vraćaju zaposlenike u ured i ukidaju i hibridni model rada. Drugi razlog koji poslodavci navode je potreba za mentorstvom starijih kolega novim zaposlenicima. Trend vraćanja zaposlenike na rad u uredu su nakon završetka pandemije pokrenuli divovi tehnološkog sektora Google, Meta, Apple i sl., koji su u stvari i prvi započeli trend rada od kuće. Zakuhalo se kada je Elon Musk gotovo preko noći naredio povratak u urede ili otkaz i to email porukom u 2:30 ujutro. On je naveo razlog u kojem ne želi diskriminirati one zaposlenike koji ne mogu raditi od kuće i naveo je kako ne želi da je nitko povlašten. Mark Zuckerberg je na malo ljepši način zamolio zaposlenike da se vrate u urede i dao priliku određenima kojima posao dopušta rad od kuće i imaju posebne razloge da apliciraju za individualno odobrenje takvog rada.
Ipak, prema istraživanju na 3.000 menadžera i zaposlenika iz SAD-a koje je Checkr objavio u prosincu prošle godine čak 68 posto menadžera željeli su u 2024. godini nastaviti raditi od kuće ili hibridno, iako su svojim zaposlenicima nametali rad iz ureda. I sam Zuckerberg se ne želi odreći rada od kuće.
Treba istaknuti da potreba za uštedama zasigurno jedan od razloga zbog kojega poslodavci pribjegavaju smanjenju plaće, samo o tome naravno ne govore javno.
Problem prihvaćanja promjena
Treba istaknuti da postoje pojedinci kojima je svaka promjena teška i ne mogu je prihvatiti niti za sebe niti za druge. Takvi pojedinci promjene smatraju pogoršanjem i ne žele ni razmišljati o pozitivnim stranama promjena. Od takvih pojedinaca tražiti odobrenje za rad izvan ureda je gotovo nemoguća misija. Bez obzira na to što su se takvi i sami uvjerili da mogu odraditi posao od kuće, jednako kao da su u uredu, oni i dalje inzistiraju na rad u uredu jer makar žele doći u ured i ručati u kantini. Dostava ručka doma im ne pada na pamet jer bi im to bila velika promjena.
Ja ne bih mogla zaključiti da je to problem jedne generacije niti problem u godinama, jer sam se uvjerila da ima ljudi svih generacija koji se vesele promjenama i objeručke ih prihvaćaju, nego se tu radi o osobinama karaktera pojedinaca koji ne znaju, niti žele, prihvatiti promjene i onda ih niti ne odobravaju drugima. Ako su takvi u menadžmentu organizacije onda ne možete očekivati puno.
Utječe li rad od kuće loše na gospodarstvo i javnu potrošnju?
Mislim da će se većina složiti da bi utjecaj na javnu potrošnju mogao biti jedan od velikih razloga zbog kojega su vladajući suzdržani ili bi bili protiv ovakvog oblika rada. Razmislite na što sve utječe vaš rad od kuće? Ako ostanete raditi doma ne trošite taj dan gorivo za odlazak na posao automobilom, ne idete u kafić na "ćik-pauze", ne kupujete ručak u restoranu ili kantini poduzeća, manje vam treba odjeće i obuće. U tim su situacijama hoteli, restorani, shopping centri manje posjećeni, ljudi manje koriste javni prijevoz i taksije. Mogla bih puno toga nabrajati ali to prepuštam dragim forumašima koji će nam navesti primjere svojih ušteda dok rade od kuće. Sve u svemu, ako je manja potrošnja, manje je poreza u državnoj blagajni.
I nije to sve, kada bi većina radila od kuće ne bi više trebale tolike poslovne zgrade i pala bi cijena nekretnina, građevinski sektor bi se destabilizirao zajedno s bankovnim sektorom koji financira poslovne nekretnine. To se upravo događa u SAD-u i nekim Europskim državama. Michelle Bowman iz FED-a upozorila je prošlog mjeseca da bi problem poslovnih nekretnina i zajmova mogao postati dugoročan "ako se više ljudi ne vrati na posao u urede". Prema riječima predsjednika Udruženja poslovanja nekretninama Hrvatske gospodarske komore Dubravka Ranilovića u Hrvatskoj je situacija stabilna pa čak i nedostaje ureda. Prema njegovim riječima trenutno postoji svega dva do tri posto slobodnih ureda. Isto tako, prema informaciji HUB-a (hrvatskog udruženja banaka) banke u Hrvatskoj potpadaju među ponajbolje kapitaliziranim bankama na svijetu, s omjerom ukupnog kapitala od 23,3 posto. Prema tim podacima s krajem 2023 ukupan dug hrvatskog korporativnog sektora prema bankama iznosio je oko 15 milijardi eura, što čini oko 20 posto BDP-a. Taj podatak ukazuje na relativno nisku razinu zaduženosti hrvatskih poduzeća. Znači da trenutno nema straha u Hrvatskoj da bi rad od kuće poremetio bankarski sustav.
Onima koji se pitaju kakvu podršku hrvatsko zakonodavstvo daje firmama i zaposlenicima vezano za rad od kuće pročitajte moj osvrt na novi Zakon koji je stupio na snagu 01.01. 2023. godine.
Postoji li zaista veliki rizik da bi rad od kuće negativno utjecao na psihu zaposlenika?
U medijima se dosta polemiziralo dosta o tome koliko i kako bi utjecao rad od kuće na pojedince. Kao što se polemiziralo i to koliko i kako, bi u budućnosti ekrani, mobiteli i slični uređaji mogli utjecati na pojedince. Da li zrače, utječu li na vid, psihu i sl. Bez obzira na to što se govori/lo o tome ljudi i dalje gledaju u svoje ekrane i mobilne uređaje svakodnevno. Isti je strah postojao od 5G mreže.
Tako postoje i velike teorije o tome što bi sve rad od kuće donio pojedincu. Hoće li se ljudi otuđiti, deprimirati, izolirati, pregorjeti sl.? Ja bih rekla da to opet ovisi o pojedincima i da ne možemo ništa generalizirati. Bit je u tome da se zaposlenike ne tjera na ono što oni ne mogu ispuniti. Niti da ih se tjera da rade ili ne rade od kuće. Poslodavac treba imati sluha i ljudskosti. Na jednom je mojem prijašnjem članku o radu od kuće čitatelj na forumu je komentirao kako on obožava raditi od kuće jer tamo ima pravi mir i koncentraciju, a onda nakon radnoga vremena ili vikendom se nađe sa svojom radnom ekipom na piću i tada se socijaliziraju. Mislim da ne treba ništa više reći. On je odgovorio na sve ove dileme. Različiti ljudi, različite situacije proizvode i različite utjecaje.
Što s tvrtkama (startupima) koji tek nastaju?
Dobila sam upit o tome hoće li razvoj novih tvrtki biti problematičniji ukoliko se radio o iole većem broju radnika ako bi dio njih inzistirao već u samom startu da radi od doma. Da li će trebati ovladati novim vještinama da bi takav rad bio uspješan?
Ja vjerujem da bi kod njih hibridni način rada bio idealan. Po meni su najgore zabrane i ucjene, to na samom početku ubija komunikaciju i povjerenje. Startupi bi mogli imati takav model rada gdje bi povremeno radili u uredu, a povremeno od doma, ovisno o projektima. Kod novih bi tvrtki iskusnije kolege trebali mentorirati nove bilo to da se radi o mentoriranju u uredu, preko virtualnih platformi ili u kafiću uz piće. Smatram da je najvažnije kod startupa da su podijeljene uloge zaposlenika jasne i koncizne, da je posao odrađen na vrijeme i da nema toksične uredske atmosfere. Uz tu će formulu "posao cvjetati" radili oni od kuće ili iz ureda. Ne treba zaboraviti da su zadovoljni zaposlenici najproduktivniji.
Zaključak
Uvažavanje različitosti postaje sve veći trend i jedan je od ključnih aspekta provođenja ESG koncepta održivog poslovanja. Upravo zbog toga bi se trebalo dobro razmisliti prije nego se uvode neke politike unutar organizacija koje će ograničavati zaposlenike ili im nešto zabranjivati. Kod zaposlenika postoje mnogobrojne različitosti i zaista je nezahvalno uspoređivati ih. Neki vole rad od kuće jer tako nalaze balans između privatnog i poslovnog života, a neki ne mogu niti zamisliti da bi cijeli dan provodili u kući, posebno ako žive sami ili ako imaju preveliku obitelj, pa nemaju uvjete za rad od kuće. Mnogima odgovara hibridni način rada, ali ima i pojedinaca kojima niti to ne odgovara jer uopće ne žele doma raditi za poslodavca. Takvi žele postaviti jasnu crtu i razgraničiti ta dva života: jedan na poslu a drugi kod kuće. Ipak, takvi pojedinci koji žele raditi samo ako su u uredu sve će više odskakati od budućih generacija, ovisno o poslu na kojem će raditi. Na puno budućih radnih mjesta od zaposlenika će se očekivati da dovrše projekt kod kuće ako to nisu stigli u uredu ili da odgovore na određenu email poruku od važnosti za poduzeće, bez obzira na to kada je poslana. Očekuje se i da pravovremeno reagiraju na neke goruće probleme jer, kako god bilo, živimo u digitalnom dobu i to ne možemo zanemariti i vratiti se u prošlo stoljeće.
Što se tiče straha vladajućih o smanjenju potrošnje trebali bismo razmotriti i pozitivnu stranu toga i konačno ljude vratiti u ruralna područja i decentralizirati velike gradove smanjujući na njih pritisak.
Za vrijeme kada sam isključivo radila iz ureda, znalo se dogoditi da zbog prevelike gužve u uredu nisam stigla do kraja radnog vremena završiti neki važan posao. Tada nisam mogla ići mirno spavati već sam došla doma i nastavila raditi, pa i do iza ponoći ako je trebalo. Nije me to nitko tražio od poslodavaca, ali moja savjest nije dozvoljavala nedovršene važne poslove. Mislim da je ta vrsta savjesnosti bitna kompetencija koja će se tražiti u budućim zanimanjima i kod takvih zaposlenika nema straha od pada produktivnosti.
Sjetimo se situacija kada se tražila "veza" za zaposlenje u poznatim trgovinama ili trgovačkim centrima, a sada svugdje u tim istim trgovinama nedostaje zaposlenika i posvuda su njihovi oglasi za upošljavanje. Čak se u tim trgovinama "uvozi" radna snaga. Bojim se da bi se to isto moglo dogoditi poslodavcima koji uvode zabrane i smanjuju plaće, i koji ne budu željeli izaći u susret potrebama svojih zaposlenika. Posebno onih iz Z generacije kao i nadolazeće generacije Alpha. Popis nepoželjnih poslodavaca biti će sve javniji. Neki jednostavno ne mogu prihvatiti da je robovlasnički način upravljanja daleko iza nas i da žive u novom vremenu gdje dolaze nove generacije. Prihvaćanje promjena je još jedna od važnih kompetencija budućnosti i što je prije pojedinci svladaju - uto će si olakšati budućnost.
Primjedbe
Objavi komentar