Detalji o Osnovnom računu banaka koji postaje besplatan

Nakon većeg interesa čitatelja o detaljima Osnovnoga računa banaka čije otvaranje i vođenje postaje besplatno sljedeće godine, po nalogu Vlade, probali smo saznati par važnih detalja o takvom obliku računa, pa ih ovdje dijelimo s vama.

Nakon našeg članka o najavljenom poskupljenju Zagrebačke banke koje će nastupiti nakon 8. siječnja 2025. godine uz ukidanje naknade za otvaranje i vođenje Osnovnog računa banke, javilo se dosta čitatelja s pitanjima o Osnovnom računu. Zanimalo ih je kako ga otvoriti, što sve on sadrži, je li u potpunosti besplatan, kako se prebaciti na njega s nekog paketa banke i hoće li sadržati neke dodatne naknade napisane "sitnim slovima". "Bacili" smo se na novu analizu kako bi našim čitateljima što prije riješili neke od nedoumica.

Malo o Zakonu koji regulira naknade

S obzirom na to da se sve banke pozivaju na Zakon o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu, koji je na snazi od 27.7.2017. godine, malo smo i mi zavirili u taj zakon.

Zakon ima 37 članaka i s njime se uređuju:

1. transparentnost i usporedivost naknada povezanih s računom za plaćanje
2. prebacivanje računa za plaćanje unutar Republike Hrvatske
3. olakšavanje prekograničnog otvaranja računa za plaćanje i
4. otvaranje i korištenje osnovnog računa.

Članak 22. stavak od 3-6. nalažu:

"(3) Kreditna institucija koja prema revidiranim godišnjim financijskim izvještajima za prethodnu godinu ima ukupnu imovinu veću od 15 milijardi kuna dužna je potrošačima nuditi osnovni račun, a ostale ga kreditne institucije mogu nuditi."

(4) Kreditna institucija koja nudi osnovni račun dužna je potrošaču na njegov zahtjev otvoriti osnovni račun u roku od deset radnih dana od primitka zahtjeva ili u istom roku odbiti zahtjev.

(5) Kreditna institucija koja nudi osnovni račun može odbiti zahtjev potrošača za otvaranje tog računa ako potrošač na području Republike Hrvatske već ima otvoren račun za plaćanje koji mu omogućuje korištenje usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona.

(6) Kreditna institucija može kao dokaz nepostojanja razloga za odbijanje iz stavka 5. ovoga članka prihvatiti pisanu izjavu potrošača o tome da nema otvoren takav račun za plaćanje u Republici Hrvatskoj ili da će takav račun za plaćanje biti zatvoren.

Članak 23. stavak od 1-2 i stavak 6. nalažu:

(1) Osnovni račun obuhvaća:

1. usluge otvaranja, vođenja i zatvaranja računa za plaćanje
2. usluge koje omogućuju polaganje novčanih sredstava na račun za plaćanje
3. usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje u državama članicama na šalteru ili bankomatu i
4. usluge izvršenja sljedećih platnih transakcija:
   a) izravnih terećenja
   b) platnih transakcija putem platne kartice, uključujući plaćanja putem interneta i
   c) kreditnih transfera, uključujući trajne naloge, na terminalima, šalterima i putem sustava internetskog bankarstva.

(2) Kreditna institucija ne smije potrošaču nuditi usluge iz stavka 1. ovoga članka u okviru osnovnog računa u opsegu koji je manji od onoga u kojemu ih inače nudi u okviru računa za plaćanje koji nije osnovni račun.

(6) Ugovoreno prekoračenje po osnovnom računu nije dopušteno.

Dakle, zakonodavac je svoje naložio, a što točno banke nude smo saznali na njihovim stranicama.

Što sve trenutačno uključuje Osnovni račun kod većih banaka koje posluju na našem tržištu?

Malo smo posjetili web stranicu svake banke i evo što smo našli:

Za još detaljnije informacije i ažuriranja informacija provjerite direktno na njihovim stranicama ili na njihovom besplatnom telefonu.

Detalji o proceduri prelaska s nekog od paketa banaka na besplatni Osnovni račun

Kontaktirali smo kontakt centar Zagrebačke banke i dobili sljedeće odgovore:

-Koje će točno usluge banke biti uključene u vođenje besplatnog Osnovnog računa od 8. 1. 2025.?

"Uz otvaranje Osnovnog računa, klijent bira on-line uslugu koju želi koristiti (e-zaba/m-zaba) bez naknade.

Uz Osnovni račun mogu se ugovoriti sljedeći proizvodi i u sluge uz standardnu naknadu sukladno tarifi o naknada:

 - opunomoćenik po računu

- trajni nalog ili izravno terećenje na teret / u korist Osnovnog računa

- SEPA izravno terećenje

- multivalutni račun, multivalutni žiroračun, žiro račun u eurima, računi specifičnih namjena

- drugi direktni kanal, m-token, i-Račun, ZABA link."

-Što će se mijenjati osim cijene od 8. 1. 2025. u odnosu na usluga koje sada sadrži Osnovni račun?

"Mijenja se iznos naknada za kreditne transfere/plaćanja. Osim izmjena naknada po Osnovnom računu i dodatnim uslugama uz osnovni račun, od 8. 1. 2025. drugih promjena nema."

-Koja će točno biti procedura za one korisnike koji žele prijeći s nekog od paketa banke (npr. Lepeze) na besplatno vođenje Osnovnog računa? Hoće li korisnik morati mijenjati i IBAN kod tog prelaska?

"Ako postojeći korisnik tekućeg računa u eurima ili postojećeg paketa želi prijeći/ugovoriti Osnovni račun, treba zatvoriti postojeći paket i tekući račun u eurima te nakon toga otvoriti Osnovni račun. Nakon ugovaranja Osnovnog računa, mijenja se IBAN računa, debitna kartica i PIN."

Zaključak

Ako niste "ovisnici" o dopuštenom prekoračenju kod banaka, ako vam nije stalo do toga da imate više otvorenih računa kod različitih banaka, ako ne koristite usluge obročnih plaćanja i ako vam nije problem promijeniti svoj postojeći IBAN onda ste pravi kandidat za otvaranje i korištenje Osnovnog računa. Dakle, možete godišnje uštedjeti na naknadi za otvaranje i vođenje računa oko nekih 35 eura za umirovljenike, oko 70 eura za studente pa do 276 eura za, na primjer, korisnike Obitelj plus Lepeze mogućnosti Zagrebačke banke, plus oko 16 eura za korištenje m-zabe koja nije uključena u većini paketa te banke. U gornjem opisu usluga Osnovnog računa svake banke smo naveli koje usluge su uključene u Osnovni račun, i to se, za sada, ne bi trebalo mijenjati.

Ipak, ako ste "ovisnik" o korištenju prekoračenja, želite imati više debitnih i kreditnih kartica, dodatnih usluga paketa banaka koje mogu uključivati pogodnosti poput osiguranja za pomoć popravaka u kući, medicinsku pomoć u RH, dostavu lijekova, pomoć na cesti u RH i inozemstvu, putno osiguranje u inozemstvu i sl. onda još jednom izračunajte koje su vam opcije, usporedite pakete banaka koji se nude na tržištu s vašim potrebama i odlučite. Kod ovakvih situacija nagle i nepromišljene odluke nisu dobre ni za koga, jer vam mogu uzrokovati nepotrebno trošenje vremena, a i novaca.

Osjećate li da ste pod "tehnostresom"?

Tehnostres (eng. technostress) je pojam koji opisuje stres povezan s korištenjem tehnologije. To je oblik stresa koji nastaje zbog nemogućnosti prilagodbe brzom tehnološkom razvoju, prekomjernog korištenja digitalnih uređaja ili osjećaja opterećenosti tehnologijom. Koncept je prvi put definirao Craig Brod 1984. godine i od tada je postao sve relevantniji u kontekstu modernog društva, gdje tehnologija igra ključnu ulogu u privatnom i profesionalnom životu.

Foto: Gerd Altmann, Pixabay.com

Istraživanja o tehnostresu ispituju njegov utjecaj u različitim kontekstima, poput radnog mjesta, obrazovnih institucija i osobnog života. Tehnostres se najčešće definira kao stres koji nastaje zbog nemogućnosti prilagodbe zahtjevima tehnologije.

Ključni rezultati istraživanja tehnostresa

Utjecaj na obrazovanje:

Kod studenata, tehnostres može izazvati izgaranje, smanjenu motivaciju i probleme s mentalnim zdravljem poput anksioznosti i depresije.

Studija objavljena u časopisu International Journal of Environmental Research and Public Health (2021) pokazala je da tehnostres stvara prepreke u učenju putem tehnologije (npr. digitalne platforme za učenje). Utjecaj je posebno izražen kod studenata s manjkom digitalnih vještina ili samoregulacije​.

Utjecaj na radno mjesto:

Istraživanja su otkrila da tehnostres smanjuje produktivnost, zadovoljstvo poslom i može uzrokovati sindrom izgaranja kod zaposlenika.

Pozitivne intervencije, poput edukacije i podrške na radnom mjestu, mogu značajno smanjiti negativne posljedice​

Zdravstvene posljedice:

Kronični tehnostres negativno utječe na psihološko zdravlje, uzrokujući frustraciju, umor i poteškoće u održavanju ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Studije naglašavaju važnost ograničavanja stalne povezanosti i boljeg upravljanja tehnološkim alatima kako bi se smanjili štetni.

Organizacijsku kulturu:

Ako se ne upravlja tehnostresom, može se pojaviti negativna atmosfera u timu ili organizaciji.

Tehnostres utječe drukčije na različite ljude

Istraživanja su pokazala da, iako je ženski dio ispitanika u velikoj većini izjavilo da im je digitalne tehnologije teže koristiti, muškarci najviše pate od tehnostresa. To je  možda zato što, po rezultatima istraživanja, muškarci više koriste tehnologiju i tako stvaraju vlastite stresne situacije. Prema istim istraživanjima generacijske razlike također su paradoksalne, pri čemu stariji profesionalci doživljavaju manje tehnostresa nego mlađi. Mladi možda jesu digitalni domorodci, ali stariji su se ljudi općenito bolje nosili sa stresom, i imali su više radnog staža.

Tehnika može različito utjecati i na autonomiju, i to s drukčijim rezultatima. Time se bavila druga studija koja je proučavala kako je softver za rješavanje problema rasporeda rada zaposlenika oslobodio dio menadžmenta, ali je ujedno i smanjio autonomiju tvorničkih radnika u organiziranju njihovih proizvodnih linija. To je obradovalo neke zaposlenike jer su bili sretni što su se oslobodili takve odgovornosti, dok su drugi smatrali da za te poslove više nisu kvalificirani ili da im je posao manje zanimljiv.

Vrste tehnostresa

Tehnofobija:

Strah ili nesigurnost u korištenju tehnologije. Često se javlja kod starijih osoba ili onih koji nisu upoznati s tehnologijom.

Tehno-prijetnja:

Osjećaj da tehnologija ugrožava radna mjesta ili privatnost. To predstavlja zabrinutost zbog gubitka posla zbog često mlađih ljudi koji su više upućeni u tehnologiju. Povezan je s automatizacijom i umjetnom inteligencijom.

Tehno-preopterećenje:

Osjećaj preplavljenosti zbog stalne dostupnosti i zahtjeva povezanih s tehnologijom (npr. previše e-mailova, obavijesti, aplikacija). Na neki način to je prisiljavanje profesionalaca da rade brže

Tehno-kompleksnost:

Osjećaj frustracije zbog složenosti novih tehnologija. Pojavljuje se kada korisnik mora savladati brojne nove alate ili sustave. Na neki način to je prisiljavanje profesionalaca da stalno uče, mada možda oni više nisu za to sposobni.

Tehno-invazivnost:

Osjećaj da tehnologija narušava granice između privatnog i profesionalnog života. Profesionalci moraju biti stalno povezani kako bi bili 'dostupni'. Primjer su radne poruke ili e-mailovi izvan radnog vremena.

Tehno-neizvjesnost: 

Stalne promjene i nadogradnje koje ljudima ne daju vremena da uspostave osobnu bazu iskustava prije nego što njihovo znanje zastari.

Simptomi tehnostresa

Psihološki: anksioznost, razdražljivost, depresija.

Fizički: umor, glavobolje, problemi s očima (digitalni zamor očiju).

Socijalni: izolacija, smanjena kvaliteta odnosa zbog prekomjerne uporabe tehnologije.

Profesionalni: smanjenje produktivnosti, izgaranje (burnout).

Kako smanjiti tehnostres?

Postavljanje granica:

-Odvajanje vremena bez tehnologije (npr. digital detox).

-Ograničavanje vremena provedenog na digitalnim uređajima.

Obuka i edukacija:

-Ulaganje u digitalne vještine smanjuje osjećaj nesigurnosti i frustracije.

Organizacija posla:

-Korištenje alata za upravljanje zadacima (ali u mjeri koja ne izaziva dodatni stres!).

-Jasno definiranje radnog vremena bez ometanja tehnologijom.

Fizička briga:

-Redovito vježbanje i briga o zdravlju mogu ublažiti stresne reakcije.

Podrška zajednice:

-Razgovor s kolegama, prijateljima ili obiteljima o izazovima s tehnologijom.

Tehnološka rješenja za tehnologiju:

-Korištenje aplikacija koje pomažu u upravljanju vremenom ili filtriranju obavijesti.

-Utjecaj na društvo i posao

Zaključak

Tehnostres je sveprisutni izazov suvremenog društva, posebno u radnom i obrazovnom okruženju, gdje tehnologija igra ključnu ulogu. Pravovremeno prepoznavanje i primjena strategija za njegovo smanjenje mogu značajno unaprijediti kvalitetu života i rada. Ovaj specifični oblik stresa proizlazi iz složenosti, preopterećenja, invazivnosti, nesigurnosti i stalnih promjena povezanih s tehnologijom. Studije pokazuju da tehnostres može negativno utjecati na mentalno zdravlje, produktivnost, motivaciju i opću dobrobit, s posebnim posljedicama poput izgaranja i anksioznosti.

Međutim, njegova se štetnost može ublažiti kroz edukaciju, podršku u radnom okruženju, postavljanje jasnih granica u korištenju tehnologije te promicanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Ključ uspješnog upravljanja tehnostresom leži u svijesti o njegovim uzrocima i primjeni konkretnih strategija za njegovo smanjenje, čime se osigurava zdraviji i učinkovitiji odnos prema tehnologiji.

S obzirom na rastuću digitalizaciju, upravljanje tehnostresom postaje sve važnije kako bismo tehnologiju koristili na način koji podržava, a ne ugrožava našu dobrobit i učinkovitost.

ANKETA

Osjećate li da ste pod tehnostresom?

Da

Ne

Ne znam

Investicija u nekretnine radi dugoročnog najma: isplati li se ili ne?

U Hrvatskoj je u zadnjem desetljeću trend ulaganja u nekretnine u znatnom porastu. Za one koji žele investirati u nekretnine radi stjecanja dodatne vrijednosti postavlja se vječno pitanje koliko je to isplativo. Nekima je draže svoj novac uložiti u dionice, investicijske fondove ili jednostavno oročiti u banci jer žele investirati u nešto likvidno gdje svoj investirani novac u svakom momentu mogu vratiti i negdje drugo uložiti. Takva ulaganja donose veći rizik i u nekim slučajevima i manju dobit. Da li ulagati u dugoročni najam ili kratkoročni. Koja je razlika? Da li najavljenim Vladinim mjerama poticanja dugoročnog najma gube građani koji žele kratkoročno iznajmljivati?

Hrvatska je treća (s 91 posto) na ljestvici Europske unije po postotku onih koji žive u svojoj nekretnini ili nekretnini članova kućanstva. Ispred nas su Rumunjska (96 posto) i Litva (92posto). Većina živi u kućama nego u stanovima, a skoro trećina živi u kućanstvu s previše članova. Trend ulaganja u nekretnine je "u krvi" Hrvata kao i san o životu u vlastitoj nekretnini, a ne u podstanarstvu.

U zapadnim zemljama Europske unije je situacija potpuno drugačija. Primjer je Švicarska gdje samo 42,5 posto građana živi u vlastitom domu ili domu u vlasništvu članova kućanstva. Netko bi rekao da je razlog nemobilnosti u Hrvatskoj i mentalitet ljudi. Možda ima nešto i u mentalitetu, ali veći je razlog državna politika Švicarske koja nameće velike poreze građanima koji tamo posjeduju stanove.

Postoje tvrdnje da su vlasnici stanova u kojima i žive manje mobilni od onih koji žive u unajmljenim stanovima, i da zbog toga one države koje imaju brži rast vlasnika stanara imaju i brži rast nezaposlenosti. Sigurno da ta tvrdnja ima ekonomske posljedice, ali ne možemo proturječiti ni tvrdnji da je većini naših građana teško svaki dan putovati na posao više od sat vremena. Na primjer s Jaruna do Dubrave na posao i nazad. Nije to više ni lijenost nego problematična gužva na cestama u gradu koji bi trebao imati Metro i gdje bi se trebali pronalaziti načini rasterećenja prometa. Često se kod nas u tramvajima i autobusima ne može sjesti dok se vozimo, a u zapadnim Europskim zemljama ljudi koriste vrijeme vožnje za nastavak posla ili studiranje, i ako moraju dulje putovati to im ne predstavlja veliki gubitak vremena.

U Hrvatskoj je trend ulaganja u nekretnine porastao zbog dosta razloga. Neki od njih su jer je Hrvatska postala atraktivna za digitalne nomade, što povećava interes za dugoročni najam u urbanim i obalnim područjima. Studentski najam je uvijek prisutan u većim gradovima. Potražnja je sezonska, ali konstantna u blizini sveučilišta. Zbog visokih cijena nekretnina, mnogi građani biraju najam umjesto kupnje, pa je i to jedan od većih razloga. Zbog konstantne urbanizacije ljudi se sve više sele u gradove, čime raste potražnja za gradskim stanovima, a i u Hrvatsku doseljava sve više stranih radnika, što potiče dugoročnu potražnju.

Primjer kupnje stana od 65 m2

Analizirali smo situaciju u Hrvatskoj u kojoj jedan građanin nazovimo ga Luka uloži 200.000 eura da bi kupio dvosobni stan od 65 m2 u širem centru Zagreba. Cilj mu je mjesečna zarada kroz dugoročni najam uz mjesečnu najamninu od 700 eura. U cijenu smo uračunali trošak kupnje, agencije, namještanja stana i 3 posto troška poreza za kupnju nekretnine.

Postavljaju se sljedeća pitanja:

1. Koliko će Luka zaraditi kada plati porez i održavanje stana i koji će mu biti ROI?

Izvor: vlastiti

Prema ovom obračunu za utrošenih 200.000 € u kupnju nekretnine i njen dugoročni najam od 700 € mjesečno Luka bi mogao zaraditi godišnje 6.854 € ako mu je nekretnina cijelu godinu popunjena podstanarima, a ako je slabije popunjena uz smanjenje od 25 posto vremena onda bi zarada pala na 5.141 €.

Treba uzeti u obzir da ako se mijenjaju podstanari tijekom godine jednom ili više puta, često nije izvedivo imati kontinuitet najma bez prekida od par dana pa i par tjedana. A ako se moraju vršiti popravke onda može potrajati i dulje.

Isto tako, treba uzeti u obzir i iznos inflacije i aprecijacije cijena nekretnina pa kada se to zbroji u većini slučajeva smo na nuli jer nekako aprecijacija prati inflaciju.

2. Je li isplativiji kratkoročni najam od dugoročnog?

Ako bi se Luka odlučio za dnevni najam istog stana, imat će veće prihode, ali će imati i puno više obveza. Sljedeće dodatne obveze u odnosu na dugoročni najam su:

1. Dobivanje kategorizacije i dozvole za obavljanje turističke djelatnosti. Ovo ima i neke financijske reperkusije.

2. Oglašavanje i komunikacija s platformama za iznajmljivanje, i to košta. Platforme mogu naplatiti i do 15-20 posto od iznosa rezervacije plus na taj iznos PDV od 25 posto.

3. Plaćanje režija stana i troškovi redovitog čišćenje stana i mijenjanje posteljine/ručnika, sanitarne potrepštine, pokloni dobrodošlice, izrada posjetnica i promotivnih letaka.

4. Vođenje administracije što uključuje vođenje rasporeda najma, izdavanje računa, dočekivanje i ispraćanje gostiju.

5. Trošak agencije koji može biti i do 40 posto, u slučaju da nećete sami pronalaziti goste preko platformi.

6. Plaćanje paušalnog poreza za dnevni najam. Na primjer, paušalni porez po ležaju u Zagrebu je 199,08 eura.

7. Plaćanje poreza na nekretninu za odmor koji se kreće od 0,6 do 5 eura po kvadratu, ovisno o općini i gradu.

8. Članarina turističkoj zajednici koja iznosi blizu 6 eura po ležaju i 3 eura po pomoćnom ležaju. Dakle u dvosobnom stanu za bračni krevet i pomoćni ležaj na razvlačenje za jednu osobu, treba platiti 15 eura godišnje članarine. Godišnji paušal turističke pristojbe godišnje košta 53 eura za i glavni i pomoćni krevet.

Izvor: vlastiti

Prema tome, veća godišnja zarada bi iznosila od 715-2.400 eura, ovisno o popunjenosti stana za dugoročni najam i broju dana popunjenosti kratkoročnog najma. Naravno da u idealnoj situaciji ako bi popunjenost kratkoročnog najma bila 100 posto onda bi i zarada bila dva puta veća, ali po iskustvima sugovornika koji iznajmljuju u dnevnom najmu prosjek od 150 dana godišnje popunjenosti je najučestaliji.

Naravno da i cijena dnevnog najma varira od grada do grada, a kako i sami znamo ipak je najveća za stanove/apartmane na Jadranu. Ponegdje je dnevni najam apartmana na Jadranu i po 200-300 eura a možda i više pa bi se onda naša računica vrtoglavo popela na više razine, mada kod dugoročnog najma to nije slučaj.

3. Koliko osobnog angažmana bi Luka imao oko najma stana?

Za dugoročni najam stana osobni angažman vlasnika je puno manji nego za kratkoročni najam stana. Kod dugoročnoga najma vlasnik mora platiti oglašavanje, trošiti vrijeme na pronalasku podstanara (što nekada nije lako ako ste probirljivi), brinuti o održavanju stana, izraditi i platiti ugovor o najmu. Ipak za kratkoročni najam je angažman puno veći, posebno ako se sve radi samostalno. Ali ako se prepusti briga o stanu i iznajmljivanju agencijama onda se zarada smanjuje, ali i angažman je manji.

4. Da li bi s tim novcem Luka mogao imati veću dobit kroz oročenu štednju, kroz ulaganja u dionice ili investicijske fondove.

Oročena štednja kod nas ne donosi velike prihode i građani koji žele što veće prihode od ulaganja ju sve manje koriste. Investicijski fondovi su najpopularniji oblik ulaganja ove vrste i može imati prinose i do 9-10 posto, ali rizik je uvijek prisutan. Znači da bi Luka, ako bi imao sreće u nekom dobrom investicijskom fondu, mogao godišnje ostvariti i 18.000 eura bruto prinosa za svojih 200.000 eura. Minus porez koje bi plaćao prve dvije godine a nakon toga ako se zakon ne bi mijenjao bi bio oslobođen od plaćanja poreza. Treba istaknuti i da ovaj oblik ulaganja je likvidniji od ulaganja u nekretnine jer se novci mogu lakše i brže povući iz fondova nego se nekretnina može prodati.

Ovakvo ulaganje uopće ne kreira puno angažmana, ali možda neki ne bi mirno spavali uz rizik koji nosi. Mnogi Hrvati vole svoje investicije opipati, obilaziti i hvaliti se s njima, pa je njima opcija nekretnina najdraža.

Zaključak

Za one koji žive "od prvog do prvog" ovakve brige ne postoje, jer niti ne razmatraju ulaganja. Ipak za one koji su kroz život uštedjeli ili naslijedili neki kapital je velika briga kamo svoje novce uložiti.

Cilj svakoga je uložiti u nešto s malo rizika, a s velikom dobiti. Ekonomisti bi to stručno nazvali "oportunitetni trošak". Objašnjenje tog naziva je jednostavno, a to je da li se može za isti novac uložen u jedno ulaganje dobiti bolji povrat sredstava nego nekim drugim ulaganjem. Ako smo mogli ostvariti veće prihode, a ipak nismo, ta razlika neostvarenog prihoda za nas predstavlja oportunitetni trošak. Zašto bi se zadovoljili sa 6 posto dobiti ako bi mogli imati 9 posto. Ipak, novac nije uvijek ključan faktor odlučivanja jer treba uzeti i količinu angažmana koju osoba mora posvetiti ulaganju, i da li ima mogućnosti tog angažmana. Treba uzeti u obzir i to da ulaganje u nekretninu nije toliko pasivno koliko može s prve izgledati.

Jedno od najboljih rješenja je ulaganje na dugi rok, pasivno ulaganje i divezifikacija ulaganja. Divezifikacija ulaganja znači da bi investicije bilo dobro rasporediti po različitim instrumentima (dionicama, obveznicama itd.), tržištima, valutama, sektorima i sl. To vrijedi i za ulaganje u nekretnine. Dugoročni vs. kratkoročni najam najviše ovisi o investitoru, odnosno koliko on ima volje, vremena i snage baviti se najmom svoje nekretnine, a ovisi i o tome na kojoj je lokacija nekretnina i kakve je kvalitete.

Zagrebačka banka poskupljuje usluge, znamo li koliko?

Mnogi korisnici usluga Zagrebačke banke su nedavno dobili obavijest o poskupljenju naknada za proizvode i usluge, koje će se početi primjenjivati od 8. siječnja 2025. godine. Isto tako, banka ukida naknadu za ugovaranje i vođenje osnovnog računa, po nalogu Hrvatske Vlade. U nastavku ćemo detaljnije opisati što se mijenja i koliko.

Nakon vijesti koje su stigle početkom ove godine iz Zagrebačke banke o tome da je Grupa Zagrebačke banke ostvarila je 509 milijuna eura dobiti nakon oporezivanja u 2023. godini i da joj je dobit za 261 milijuna eura (čak 105,2 posto) veća u odnosu na 2022. godinu nije se očekivalo da će najaviti nova poskupljenja građanima. Neto prihod od provizija i naknada u prošloj godini iznosio im je 217 milijuna eura što je povećanje od 10 milijuna eura (više za 4,8 posto) u odnosu na prethodnu godinu. Isto tako, iz nedavno objavljenih financijskih izvješća u prvih devet ovogodišnjih mjeseci je ostvarila dobit nakon oporezivanja od 381 milijun eura, što je za 35 milijuna eura (ili 10,1 posto) više u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. Porasli su i poslovni prihodi Banke za 49 milijuna eura (8,6 posto), te su na godišnjoj razini 617 milijuna eura. A što se tiče troškova poslovanja oni su veći za sedam milijuna eura (četiri posto) pa iznose 180 milijuna eura. Omjer troškova i prihoda iznosio je 29,17 posto.

Nedavno je stigla i vijest iz HNB-a o 806,8 milijuna eura dobiti svih banaka u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci ove godine, od čeka je prihod od naknada i provizija iznosio 405,6 milijuna eura.

Iz toga proizlazi logično pitanje, kada će Banci biti dovoljno zarade koju ostvaruju preko svojih klijenata u Hrvatskoj?

Što su izjavili predstavnici banke i udruge banaka?

Iz Zagrebačke banke zamolili su korisnike za razumijevanje zbog poskupljenja obrazloživši ga sa sljedećom izjavom: "Trenutačne okolnosti na tržištu, značajan rast operativnih troškova poslovanja (troškovi infrastrukture poput energenata, poštarine, zakupa, radne snage, tehnologije, sigurnosti i regulatorni troškovi), te ulaganje u unapređenje proizvoda i usluga doveli su do potrebe za usklađenjem dijela naknade Banke".

Iz Hrvatske udruge banaka izjavili su da: "Promjena visine pojedinih naknada nije povezana ni na koji način sa zakonskim izmjenama kojima se omogućava besplatno korištenje osnovnog računa. Dugo vremena se nisu dizale naknade banaka i u kontekstu europskih banaka stojimo ispod prosjeka"

Uzevši u obzir napredak tehnologije i mogućnosti samostalnog provođenja transakcija online, kao i mnogih drugih online usluga, gdje klijent niti ne mora otići u banku i sve radi sam, i gledano sa strane korisnika usluga postavlja se pitanje da li bi banke i svojim korisnicima umjesto poskupljenja trebale reducirati naknade za to što dio njihovog posla obavljaju sami?

Kakva je situacija kod drugih banaka u Hrvatskoj

Erste banka je poskupila svoje usluge u ožujku ove godine, nakon nje OTP u travnju, a u kolovozu je poskupila i PBZ. Ipak, najznačajnije poskupljenje je do sada kod Zagrebačke banke.

Vlada je reagirala na tu vijest o poskupljenju i obećala revidirati bankovna izvješća i njihove razloge poskupljenja.

Što točno poskupljuje u Zagrebačkoj banci?

Gotovo sve naknade za proizvode i usluge poskupljuju ili su na novi način obračunate. Sve paketirane usluge poput Lepeza mogućnosti i Platnog asistenta koje se mjesečno naplaćuju poskupljuju za od 0,59 € pa do 7,07 €. Za korisnike online bankarstva dodaju se mogućnosti određenog broja besplatnih mjesečnih transakcija pa, na primjer, za korisnike Dinamične lepeze broj se povećava s 15 na 20 besplatnih transakcija mjesečno a za neke pakete poput Elastične Lepeze i Premium paketa broj besplatnih online transakcija postaje neograničen. Za korisnike koji svoje račune plaćaju u poslovnici banke, pošte ili Tiska ove besplatne opcije nisu omogućene jer se one koriste samo za online transakcije. Tako da, određeni broj starije ili manje informatički pismene populacije neće imati ove pogodnosti.

Isto tako, poskupljuju i transakcije, odnosno kreditni transferi, unutar i izvan Banke. Za transakcije uz online bankarstvo sada treba izdvojiti 0,08 € više nego prije jer se cijena povećava s 0,17 € na 0,25 € za transakcije provedene prema poslovnim subjektima u Banci. A za transakcije izvan Banke poskupljuje za 0,05 €, odnosno s 0,30 € na 0,35 €. Za one koji imaju na primjer 30-tak mjesečnih transakcija, što unutar i što izvan Banke, poskupljenje može biti i oko 30 € na godišnjoj razini.

Točnije, za 30 online transakcija mjesečno unutar Banke osoba će platiti godišnje 90 € ili 126 € za online transakcije izvan Banke.

Usporedimo troškove mjesečnih naknada i transakcija s poznatim Europskim bankama

S obzirom na to da predstavnici Udruge banaka izjavljuju kako su Hrvatske bankovne naknade i troškovi usluga među najnižima u Europi, odnosno da u kontekstu europskih banaka stojimo ispod prosjeka, usporedili smo troškove Europskih banaka.

1. Francuska

BNP Paribas

Mjesečna naknada za vođenje računa: Osnovni paketi koštaju oko 2-5 € mjesečno, ovisno o vrsti računa.

Naknada za domaće transakcije: SEPA transakcije za račune poput struje ili vode su besplatne putem internetskog bankarstva. Transakcije u poslovnici mogu koštati oko 3-5 €​

Crédit Agricole

Mjesečna naknada za vođenje računa: Cijene su slične, od 2-5 €, s razlikama između regija. 

Naknada za domaće transakcije: SEPA plaćanja putem interneta za kućne račune su obično besplatne. Ručne transakcije mogu imati dodatne troškove​

Société Générale

Mjesečna naknada za vođenje računa: Standardni paketi kreću od 2 € mjesečno, a personalizirani paketi nude više usluga uz dodatne troškove​

Naknada za domaće transakcije: Besplatne SEPA transakcije online, dok transakcije u poslovnici mogu koštati oko 8 €​

2. Njemačka

Commerzbank

Mjesečna naknada za vođenje računa: Osnovni paketi koštaju između 0-4,90 €, ovisno o vrsti paketi. Besplatni računi često zahtijevaju minimalni mjesečni priljev (npr. 700 €)​

Naknada za domaće transakcije: SEPA transakcije putem interneta su besplatne, dok transakcije u poslovnici ili ručno procesirane koštaju 1-3 €​

Deutsche Bank

Mjesečna naknada za vođenje računa: Banka naplaćuje mjesečnu naknadu za održavanje većine računa, koja se kreće od 6 do 10 eura mjesečno za osnovne račune. Međutim, za online račune, kao što je digitalni račun Deutsche Bank, naknada je niža, a digitalni paketi usluga su oblikovani na način kako bi se izbjegle transakcijske naknade.

Naknada za domaće transakcije: SEPA transakcije putem interneta su besplatne, dok transakcije u poslovnici koštaju 1-3 €​

3. Velika Britanija

HSBC

Mjesečna naknada za vođenje računa: Besplatni osnovni račun, dok premium računi, poput Advance ili Premier, koštaju 5-15 GBP mjesečno​

Naknada za domaće transakcije: Standardna plaćanja unutar UK (Faster Payments) su besplatna. Posebne žurne transakcije mogu imati naknadu​.

4. Italija

Intesa Sanpaolo

Mjesečna naknada za vođenje računa: Osnovni paketi koštaju 4-8 € mjesečno. Postoje popusti za mlađe klijente i digitalne račune​

Naknada za domaće transakcije: SEPA transakcije putem interneta obično su besplatne, dok su transakcije na šalteru skuplje​.

5. Španjolska

Santander

Mjesečna naknada za vođenje računa: Standardni paketi naplaćuju 3-8 € mjesečno, no naknada može biti izuzeta ako klijent ispunjava uvjete, poput redovitih uplata plaće​.

Naknada za domaće transakcije: SEPA plaćanja za kućne račune su besplatna putem interneta. Posebne usluge mogu imati dodatne naknade​

6. Švicarska

UBS Bank

Mjesečna naknada za vođenje računa: Klijenti plaćaju vođenje i održavanje računa uz još neke dodatne standardne usluge od 5 do maksimalno 20 CHF mjesečno.

Naknada za domaće transakcije: Ova banka svojim korisnicima ne naplaćuje naknadu za online kreditni transfer ako je proveden prema poslovnim korisnicima na teritoriji Švicarske.

Usporedili smo mjesečna neto primanja u Hrvatskoj s ostalim Europskim zemljama

Logični slijed naše analize je usporediti prosječna primanja Hrvatskih zaposlenika s onima iz Europe. To radimo da bi dobili širu sliku financijskih okolnosti građana. Očito nije isto izdvojiti 10 eura za mjesečnu naknadu zaposlenicima koji imaju primanja od 875 € ili onima iz Švicarske s 5.569 € mjesečno. Da li banke imaju sluha za to?

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečno isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2024. iznosila je 1.302 eura. Prema priopćenju Gradskog ureda za gospodarstvo ekološku održivost i strateško planiranje najviša prosječna mjesečna neto plaća u pravnim osobama za srpanj 2024. isplaćena je u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina u iznosu od 2.221 euro, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda u iznosu od 875 eura.

Prosječne mjesečne plaće u državama EU i Švicarskoj u eurima znatno variraju zbog razlika u troškovima života, porezima i razinama razvoja. Evo približnih vrijednosti neto plaća po državama prema podacima s EuroDev, Comparis, Tech Report:

1. Zapadna i sjeverna Europa:

• Švicarska: €5.569 (najviše u Europi, uz niže poreze)​
• Danska: €4.149​
• Norveška: €3.442​
• Austrija: €3.269​
• Nizozemska: €3.145​
• Irska: €3.086​
• Švedska: €2.885​
• Njemačka: €2.741​
• Finska: €2.634​
• Francuska: €2.464​
• Belgija: €2.463​

2. Južna i istočna Europa:

• Slovenija: €2.370​
• Španjolska: €1.910​
• Češka: €1.900​
• Italija: €1.740​
• Mađarska: €1.577​
• Hrvatska: €1.302
• Poljska: €1.291​
• Portugal: €1.162​
• Bugarska: €1.058 (najniže u EU)​

3. Ostale zemlje:

• Baltičke države (Estonija, Latvija, Litva): €1.212–€2.148​

Ove vrijednosti su okvirne i ovise o industriji, lokalnim zakonima i gospodarskim uvjetima. Švicarska se izdvaja s najvećim plaćama, ali uz visoke troškove života. S druge strane, istočnoeuropske zemlje imaju znatno niže plaće, no često i niže troškove života​.

Zaključak

Kada šire sagledamo situaciju i usporedimo primanja hrvatskih građana s primanjima većine građana Europe mogli bi reći da smo na dnu te ljestvice. To opravdava i očekivanja građana da strane banke na našim područjima ne mogu inzistirati na planiranju velike zarade na račun osnovnih usluga za vođenje računa i troškova online transakcija. Razumljivo je da većine banaka naplaćuju veće naknade za provođenje transakcija u poslovnici banke, gdje se vrijeme zaposlenika banke koristi za to, i na taj način demotivira korisnike za dolazak u poslovnicu i potiče na veće korištenje online transakcija i drugih online usluga. Ipak, neshvatljivo je kako su u većini Europskih banaka online transakcije besplatne u domaćem prometu, a kod nas dosežu iznose i do 0,35 € po transakciji.

Prije par godina su barem transakcije prema poslovnim subjektima, korisnicima usluga Zagrebačke banke, bile besplatne ali su s vremenom i njih počeli naplaćivati. To se jako čini nepravedno jer, u principu, online plaćanje odrađuje sustav zajedno s korisnicima, a ne zaposlenici Banke, pa ne vidimo svrhu tog poskupljivanja.

Nadajmo se kako će buduća intervencija Vlade djelovati na način da će malo "smekšati" banke, a i smanjiti im apetite, barem na našem tržištu.