Osjećate li da ste pod "tehnostresom"?

Tehnostres (eng. technostress) je pojam koji opisuje stres povezan s korištenjem tehnologije. To je oblik stresa koji nastaje zbog nemogućnosti prilagodbe brzom tehnološkom razvoju, prekomjernog korištenja digitalnih uređaja ili osjećaja opterećenosti tehnologijom. Koncept je prvi put definirao Craig Brod 1984. godine i od tada je postao sve relevantniji u kontekstu modernog društva, gdje tehnologija igra ključnu ulogu u privatnom i profesionalnom životu.

Foto: Gerd Altmann, Pixabay.com

Istraživanja o tehnostresu ispituju njegov utjecaj u različitim kontekstima, poput radnog mjesta, obrazovnih institucija i osobnog života. Tehnostres se najčešće definira kao stres koji nastaje zbog nemogućnosti prilagodbe zahtjevima tehnologije.

Ključni rezultati istraživanja tehnostresa

Utjecaj na obrazovanje:

Kod studenata, tehnostres može izazvati izgaranje, smanjenu motivaciju i probleme s mentalnim zdravljem poput anksioznosti i depresije.

Studija objavljena u časopisu International Journal of Environmental Research and Public Health (2021) pokazala je da tehnostres stvara prepreke u učenju putem tehnologije (npr. digitalne platforme za učenje). Utjecaj je posebno izražen kod studenata s manjkom digitalnih vještina ili samoregulacije.

Utjecaj na radno mjesto:

Istraživanja su otkrila da tehnostres smanjuje produktivnost, zadovoljstvo poslom i može uzrokovati sindrom izgaranja kod zaposlenika.

Pozitivne intervencije, poput edukacije i podrške na radnom mjestu, mogu značajno smanjiti negativne posljedice

Zdravstvene posljedice:

Kronični tehnostres negativno utječe na psihološko zdravlje, uzrokujući frustraciju, umor i poteškoće u održavanju ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Studije naglašavaju važnost ograničavanja stalne povezanosti i boljeg upravljanja tehnološkim alatima kako bi se smanjili štetni.

Organizacijsku kulturu:

Ako se ne upravlja tehnostresom, može se pojaviti negativna atmosfera u timu ili organizaciji.

Tehnostres utječe drukčije na različite ljude

Istraživanja su pokazala da, iako je ženski dio ispitanika u velikoj većini izjavilo da im je digitalne tehnologije teže koristiti, muškarci najviše pate od tehnostresa. To je možda zato što, po rezultatima istraživanja, muškarci više koriste tehnologiju i tako stvaraju vlastite stresne situacije. Prema istim istraživanjima generacijske razlike također su paradoksalne, pri čemu stariji profesionalci doživljavaju manje tehnostresa nego mlađi. Mladi možda jesu digitalni domorodci, ali stariji su se ljudi općenito bolje nosili sa stresom, i imali su više radnog staža.

Tehnika može različito utjecati i na autonomiju, i to s drukčijim rezultatima. Time se bavila druga studija koja je proučavala kako je softver za rješavanje problema rasporeda rada zaposlenika oslobodio dio menadžmenta, ali je ujedno i smanjio autonomiju tvorničkih radnika u organiziranju njihovih proizvodnih linija. To je obradovalo neke zaposlenike jer su bili sretni što su se oslobodili takve odgovornosti, dok su drugi smatrali da za te poslove više nisu kvalificirani ili da im je posao manje zanimljiv.

Vrste tehnostresa

Tehnofobija:

Strah ili nesigurnost u korištenju tehnologije. Često se javlja kod starijih osoba ili onih koji nisu upoznati s tehnologijom.

Tehno-prijetnja:

Osjećaj da tehnologija ugrožava radna mjesta ili privatnost. To predstavlja zabrinutost zbog gubitka posla zbog često mlađih ljudi koji su više upućeni u tehnologiju. Povezan je s automatizacijom i umjetnom inteligencijom.

Tehno-preopterećenje:

Osjećaj preplavljenosti zbog stalne dostupnosti i zahtjeva povezanih s tehnologijom (npr. previše e-mailova, obavijesti, aplikacija). Na neki način to je prisiljavanje profesionalaca da rade brže

Tehno-kompleksnost:

Osjećaj frustracije zbog složenosti novih tehnologija. Pojavljuje se kada korisnik mora savladati brojne nove alate ili sustave. Na neki način to je prisiljavanje profesionalaca da stalno uče, mada možda oni više nisu za to sposobni.

Tehno-invazivnost:

Osjećaj da tehnologija narušava granice između privatnog i profesionalnog života. Profesionalci moraju biti stalno povezani kako bi bili 'dostupni'. Primjer su radne poruke ili e-mailovi izvan radnog vremena.

Tehno-neizvjesnost:

Stalne promjene i nadogradnje koje ljudima ne daju vremena da uspostave osobnu bazu iskustava prije nego što njihovo znanje zastari.

Simptomi tehnostresa

Psihološki: anksioznost, razdražljivost, depresija.

Fizički: umor, glavobolje, problemi s očima (digitalni zamor očiju).

Socijalni: izolacija, smanjena kvaliteta odnosa zbog prekomjerne uporabe tehnologije.

Profesionalni: smanjenje produktivnosti, izgaranje (burnout).

Kako smanjiti tehnostres?

Postavljanje granica:

-Odvajanje vremena bez tehnologije (npr. digital detox).

-Ograničavanje vremena provedenog na digitalnim uređajima.

Obuka i edukacija:

-Ulaganje u digitalne vještine smanjuje osjećaj nesigurnosti i frustracije.

Organizacija posla:

-Korištenje alata za upravljanje zadacima (ali u mjeri koja ne izaziva dodatni stres!).

-Jasno definiranje radnog vremena bez ometanja tehnologijom.

Fizička briga:

-Redovito vježbanje i briga o zdravlju mogu ublažiti stresne reakcije.

Podrška zajednice:

-Razgovor s kolegama, prijateljima ili obiteljima o izazovima s tehnologijom.

Tehnološka rješenja za tehnologiju:

-Korištenje aplikacija koje pomažu u upravljanju vremenom ili filtriranju obavijesti.

-Utjecaj na društvo i posao

Zaključak

Tehnostres je sveprisutni izazov suvremenog društva, posebno u radnom i obrazovnom okruženju, gdje tehnologija igra ključnu ulogu. Pravovremeno prepoznavanje i primjena strategija za njegovo smanjenje mogu značajno unaprijediti kvalitetu života i rada. Ovaj specifični oblik stresa proizlazi iz složenosti, preopterećenja, invazivnosti, nesigurnosti i stalnih promjena povezanih s tehnologijom. Studije pokazuju da tehnostres može negativno utjecati na mentalno zdravlje, produktivnost, motivaciju i opću dobrobit, s posebnim posljedicama poput izgaranja i anksioznosti.

Međutim, njegova se štetnost može ublažiti kroz edukaciju, podršku u radnom okruženju, postavljanje jasnih granica u korištenju tehnologije te promicanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Ključ uspješnog upravljanja tehnostresom leži u svijesti o njegovim uzrocima i primjeni konkretnih strategija za njegovo smanjenje, čime se osigurava zdraviji i učinkovitiji odnos prema tehnologiji.

S obzirom na rastuću digitalizaciju, upravljanje tehnostresom postaje sve važnije kako bismo tehnologiju koristili na način koji podržava, a ne ugrožava našu dobrobit i učinkovitost.