Koja je budućnost Europske autoindustrije?

Prema izvješću Europske komisije autoindustrija predstavlja kamen temeljac europskog gospodarstva, zapošljava preko 13 milijuna ljudi i doprinosi približno 7 posto BDP-u Europske unije. Ipak, ova industrija se suočava s razdobljem značajne transformacije, potaknute digitalizacijom, dekarbonizacijom, povećanom konkurencijom i geopolitičkom nestabilnosti. Ovi čimbenici su prilično uzdrmali utvrđene prednosti europskih proizvođača automobila. Kako bi osigurala buduću konkurentnost ove industrije danas, 30. siječnja, 2025. godine, Europska komisija je započela skup pod nazivom "Strateški dijalog" s europskom automobilskom industrijom, partnerima i svim drugim ključnim dionicima autoindustrije. Cilj ove inicijative je zajedničko razumijevanje izazova i izrada akcijskog plana radi poduzimanje konkretnih radnji za održavanje globalnog položaja ove važne industrije. Što se točno raspravljalo i koji su daljnji planovi?

Europska unija je na mukama jer će se uskoro morati opredijeliti u kojem pravcu voditi autoindustriju. U jednom pravcu je odluka kojom Europska unija pokušava utjecati na smanjenje emisija ugljičnog dioksida kojima se žele ublažiti klimatske promjene pa razmišlja da od 2035. godine građanima uvede zabranu kupnje automobila s unutarnjim izgaranjem, što bi praktički s tržišta uklonilo i hibride i plugin hibride. Prema njihovim planovima to se neće dogoditi preko noći nego će se smanjenje odvijati u fazama. Što znači da bi ove godine udio prodaje električnih automobila morao biti 20 posto, do 2030. godine 80 posto, a do 2035. godine 100 posto. U drugom pravcu EU pokušava usporiti konkurenciju iz Kine uvođenjem carina, što bi moglo usporiti prodaju električnih vozila i time stati na put svojim ciljevima dekarbonizacije. Pa će zato morati odlučiti koji joj je pravac važniji da li klimatske promjene ili europska autoindustrija s milijunima radnih mjesta i dobro plaćenim poslovima.

Koje su se glavne teme raspravljale na Strateškom dijalogu?

Prvi sastanak Strateškog dijaloga uskladio je i strukturirao glavne teme u vezi s kojima je potrebno hitno djelovati, kako bi se autoindustriji osigurala solidna budućnost u Europi, i probat će identificirati potencijalna rješenja.

"Rezultat ovog dijaloga bit će sveobuhvatan akcijski plan, koji ćemo predstaviti 5. ožujka i koji će našoj industriji zajamčiti uspjeh u Europi i konkurentnost na globalnoj razini”, izjavila je Von der Leyen.

Prema javno dostupnoj informaciji Europske komisije glavne teme ovog Strateškog dijaloga će uključivati:

1. Inovacije i vodstvo u budućim tehnologijama uz razmatranje mogućih ograničenja vezanih za softver, autonomnu vožnju i baterije sljedeće generacije

Budući da automobilske tvrtke u EU-u zaostaju u pogledu ključnih tehnologija EK zaključuje kako je potrebna značajna promjena da bi se postigla buduća konkurentnost ove industrije i njezinih brojnih malih i srednjih poduzeća kao i novoosnovanih poduzeća. Plan je da se tijekom ovog Dijaloga procjeni "stanje na terenu" u važnim tehnološkim područjima, identificiraju ključni prioriteti kako bi se razvile djelotvorne preporuke koje će biti u realnim i izvedivim okvirima. Cilj ove teme je i razmotriti sva moguća rješenja za privlačenje i zadržavanje vrhunskih talenata, suradnja s privatnim sektorom kao i pojačana potpora javnog sektora na područjima istraživanja i razvoja

2. "Čisti" prijelaz i budućnost plana dekarbonizacije

Jedan od najkritičnijih kratkoročnih i srednjoročnih izazova za industriju je prijelaz na "čistu" mobilnost. Ova tranzicija prilika je za sektor da razvije nova tržišta, uvede inovacije i pomogne u smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima. EU je postavila ambiciozne klimatske ciljeve, ali potrošači su suočeni s još većim početnim troškovima vozila i manjom brzinom uvođenja infrastrukture za njihovo punjenje. Nekoliko sudionika u industriji zatražilo je reviziju trenutnog regulatornog okvira, što bi moglo rezultirati kaznama za neke proizvođače originalne opreme.

U isto vrijeme, analitičari tvrde da se ključna međunarodna tržišta (koja su kritična za europske igrače) ubrzano prebacuju na električna vozila i da je stoga neophodno da europski proizvođači originalne opreme zadrže nepopustljivu usredotočenost na ponovno preuzimanje vodstva u pogledu troškova i performansi u električnim vozilima, kako bi se zaštitili i proširili tržišni udjeli na međunarodnoj i domaćoj sceni.

3. Konkurentnost i otpornost

Obuhvaća osiguranje globalno konkurentnih troškova inputa (energija, rad, materijali) i sigurnost opskrbe, koji su ključni za napredak europske autoindustrije. Europske tvrtke trenutačno pate od značajnog jaza u troškovima ključnih inputa (posebno energije i rada), izložene su rizicima prekida opskrbnog lanca (osobito u vezi s materijalima za baterije) i nedostatka određenih visokotehnoloških proizvoda (kao što su čipovi).  Predloženo je razmatranje postizanja učinkovitog recikliranja baterijskih materijala (kao ključni faktor pri smanjenju količine uvoza materijala i poboljšanje sigurnosti opskrbe), kao i partnerstva sa širim skupom međunarodnih proizvođača sirovina.

4. Trgovinski odnosi i međunarodna ravnopravna „igrališta”

Prema priopćenju Europske komisije tijekom posljednjih godina nekoliko zemalja izvan Europe počelo je provoditi asertivne industrijske strategije usmjerene na osvajanje većeg udjela ili čak dominiranje globalnom proizvodnjom automobila. Te strategije uključuju prakse koje narušavaju tržišno natjecanje poput prakse značajnih ulaganja u državnom vlasništvu u industrijama koje su uključene u cijeli proizvodni ciklus automobila i kamiona, stvarajući nejednake uvjete. Dijalog će se usredotočiti na trgovinske odnose Europe sa Sjevernom Amerikom i Azijom jer one predstavljaju najveća izvozna tržišta, kao i najveći izvor uvoza u Europi. U tom smislu, dijalog će također razmotriti promjenjive obrasce i prirodu izravnih ulaganja trećih zemalja u europski automobilski opskrbni lanac, kao i učinkovitost pravila EU-a o podrijetlu za potporu konkurentnoj industriji. Ostala tržišta u Africi, Latinskoj Americi i Australiji također su relevantna za daljnju raspravu dok se bude bavilo širim temama kao što je osiguravanje da se regulatorne obveze (npr. u vezi s ESG-om) jednako primjenjuju za europske i međunarodne igrače.

5. Regulatorno usklađivanje i optimizacija procesa

Osim gore navedenih specifičnih tema, također postoji potencijal za optimizaciju cjelokupnog regulatornog okruženja koje utječe na autoindustriju, uz osiguravanje da se ciljevi trenutnog regulatornog i političkog okvira i dalje ispunjavaju, posebno 1) osiguravanje koherentnosti i dosljednosti između različitih propisa (npr. u vezi s baterijama, sigurnošću i zaštitom podataka) i 2) optimiziranje vremena i opsega propisa, npr. 'skupljanje' novih pravila koja će stupiti na snagu u isto vrijeme, i omogućiti dovoljno vremena za provođenje novih pravila u procesu razvoja proizvoda. Dijalog bi, na primjer, mogao otkriti određene postojeće regulatorne „bolne točke” i detaljno opisati konkretne prijedloge poboljšanja i predložiti mehanizme za osiguranje veće regulatorne koherentnosti i učinkovitijeg savjetovanja s industrijom u budućem regulatornom procesu. Dijalog bi također mogao podržati samoorganizaciju industrije, npr. u dogovaranju zajedničkih tehničkih standarda, poput tehnologije punjenja ili standarda baterija.

Što će se dogoditi 5. ožujka?

Europska komisija je priopćila da su na današnjem sastanku sudjelovali ključni igrači iz sektora autoindustrije i to njih 22: ACEA (The European Automobile Manufacturers' Association), BEUC (The European Consumer Organisation), BMW Group, Robert Bosch GmbH, ChargeUp Europe, CLEPA (The European Association of Automotive Suppliers), Daimler Truck, ETF (European Transport workers Federation), Forvia, IndustriAll European Trade Union, IVECO Group, MAHLE Group, MILENCE RECHARGE, Renault Group, T&E (European Federation for Transport and Environment), Traton Group, Valeo, Volkswagen Group, Volvo Cars, Volvo Group, ZF Group.

Priopćili su i da će akcijski plan obuhvatit široki raspon pitanja relevantnih za sektor, kao što je osiguravanje pristupa talentima i resursima, poticanje tehnoloških inovacija i razvoj sljedeće generacije vozila te uspostavljanje pragmatičnog i predvidljivog regulatornog okvira.

Akcijski plan temeljiti će se na:

- Današnjoj raspravi Strateškog dijaloga usredotočenoj na spomenuta glavna područja koja zahtijevaju hitnu pozornost, uključujući potrebu za međunarodnim „jednakim uvjetima za sve”, olakšavanje čiste tranzicije i regulatornog usklađivanja, kao i utvrđivanje područja u kojima su potrebne konkretnije mjere.

- Javnoj raspravi, koja se pokreće danas kako bi se prikupili širi podaci o izazovima i mogućim rješenjima svih zainteresiranih strana.

 - I na četiri tematska područja rada, gdje je predsjednik EK-a ovlastio četiri povjerenika da vode fokusirane rasprave o ključnim temama s raznolikom skupinom dionika iz lanca vrijednosti automobilskog sektora.

1. Povjerenik Hoekstra usredotočit će se na čistu tranziciju automobilskog sektora.
2. Povjerenik Séjourné bavit će se problematikom industrijskog lanca vrijednosti za autoindustriju.
3. Povjerenik Virkkunen nadgledat će rasprave o tehnologiji i digitalnim inovacijama.
4. Povjerenik Mînzatu vodit će područja povezana s vještinama i društvenim pitanjima unutar sektora.

Rezultat ovog konzultativnog procesa nadahnut će donošenje konačnih odluka akcijskog plana koji će 5. ožujka predstaviti povjerenik Tzitzikostas. Vijeće i Europski parlament bit će blisko uključeni u ovom cjelokupnom procesu, redovito informirani i konzultirani o Dijalogu.

Zaključak

Kako bi se osigurala dugoročna konkurentnost, održivost i otpornost europske automobilske industrije potrebne su hitne promjene. Automobili bez vozača, električni automobili, robotaxi su zasigurno budućnost autoindustrije, u kojoj mjeri i kako još se ne zna. Pitanja poput "kada se dogodi nesreća, tko je kriv i gdje leži odgovornost?" "hoće li osiguravajuća društva morati promijeniti svoje poslovne modele?" još uvijek nisu razriješena.

Prema objavama iz prošle godine vodeći giganti europske autoindustrije Volkswagen, BMW i Mercedesa bilježe značajan pad prodaje. Tu krizu izazvalo je nepovjerenje investitora u europske proizvođače automobila je uz pojavu novih tehnologija i električnih automobila, definitivno uzdrmala i spomenuta EU najava o zabrani kupnje automobila s unutarnjim izgaranjem. Treba istaknuti da se po pitanju električnih automobila kupci odlučuju za kupnju iz Kine jer je cijena najmanje 30 posto povoljnija nego pri kupnji sličnih u Europi.

Nakon objave akcijskog plana 5. ožujka, bit će jasniji pravac u kojem će se usmjeriti autoindustrija svih članica Europske unije. To bi mogao biti prijelomni trenutak ovog sektora. Novoizabrani predsjednik SAD-a Donald Trump jasno je dao do znanja u kojem pravcu će SAD ići ukinuvši uredbe svojega prethodnika Joea Bidena koje su se odnosile na ukidanje poticaja za kupnju električnih vozila, povlačenje cilja da električna vozila čine 50 posto novih automobila do 2030, zaustavljanja izgradnje mreže punionica za električna vozila i najave napuštanja Pariškog klimatskog sporazuma. Hoće li to utjecati na akcijski plan Strateškog dijaloga, vrijeme će pokazati.

Nova obveza izvještavanja za sve tvrtke u EU

Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) usvojena je od Europske unije i stupila je na snagu prošle godine. Nakon direktive usvojeni su i standardi po kojima će tvrtke morati izvještavati. Njeno provođenje počinje već od ove godine i stvara obvezu svim tvrtkama. Radi se o trenutačno najzahtjevnijem režimu globalnog izvještavanja u segmentu ESG-a. O čemu se točno radi objasnit ćemo u nastavku.

CSRD je nova direktiva EU koja će zahtijevati od svih tvrtki na tržištu da objavljuju redovita izvješća o svojim aktivnostima koje utječu na okoliš, korporativno upravljanje i društvo. To će trebati pomoći ulagačima, potrošačima, kreatorima politika i drugim dionicima da procijene nefinancijske performanse poduzeća, kako bi potaknuli odgovorniji i održiviji pristup poslovanju. Ovim odredbama CSRD po prvi put definira oblik izvještavanja za nefinancijske podatke tvrtki.

Kako je ta inicijativa krenula?

Dana 16. 12. 2022. godine odobrena je Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) i dopunjena 13. 7. 2023. godine. Direktiva je dio tzv. Green Deal projekta Europske unije čiji je cilj da se Europa transformira u klimatski neutralno gospodarstvo do 2050. godine. Njeno stupanje na snagu počelo je još prošle godine i prvi izvještaji će se početi predavati u ovoj kalendarskoj godini, ovisno o veličini korporacija, ukupnoj imovini i neto prometu. Sve je to dio projekta obveznog izvještavanja u sklopu ESG-a.

Da podsjetimo ESG je akronim od riječi Environmental, Social i Governance (okoliš, društvo i upravljanje), što ujedno označava tri ključna područja koja bi se trebala uzeti u obzir prilikom mjerenja poslovne i okolišne održivosti, etičnosti, odnosa sa zaposlenicima, klijentima, dobavljačima, dioničarima, javnom upravom i lokalnom zajednicom.

Ciljevi CSRD-a

CSRD-a je zamišljen kao pomoć tvrtkama kako bi bolje mjerile i upravljale rizicima koji utječu na okoliš, društvo i korporativno upravljanje (ESG), te kako bi postale društveno odgovornije uz regularno mjerenje, otkrivanje i upravljanje utjecajima na održivost.

Osnovna tri područja koje će se mjeriti i analizirati i o kojima će se, na temelju tih analiza, raditi izvještaji su sljedeći:

Okoliš – klimatske promjene, onečišćenje tj. emisije CO2, vode i morski resursi, biološka raznolikost, dostupnost resursa, krčenje šuma i ekosustavi, uporaba resursa i kružna ekonomija.

Društvo – vlastita radna snaga, uvjeti rada, zdravlje i sigurnost, ljudska prava, raznolikost i inkluzija, radna snaga u lancu vrijednosti, zaštita podataka i privatnosti, zadovoljstvo kupaca, odnosi sa zajednicom i krajnji korisnici.

Upravljanje – korporativno ponašanje, sastav Uprave, struktura odbora, etički kodeks, kontrola i upravljanje rizicima, mito i korupcija, lobiranje, zaštita interesa dioničara, transparentnost i izvještavanje.

Koji su rokovi za prve izvještaje i tko je obvezan izvještavati?

Prema odredbama Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti prvi izvještaj usklađen s Europskim standardima za izvješćivanje o održivosti objavljuju 2025. godine za izvještajno razdoblje 1. 1. 2024.-31. 12. 2024.

Od 1. siječnja 2024. na snazi je za poduzeća s više od 500 zaposlenika koja kotiraju na burzi, a od 2025. godine će se odnositi na sve velike tvrtke. Dvije godine kasnije tu će obvezu imati i mala i srednja poduzeća. Detaljno u priloženoj tablici.

Izvor: Kopun.hr i eur-lex.europa.eu

Što će uključivati izvještavanje u skladu s CSRD Direktivom?

Podaci koji će morati biti biti uključeni u izvještaj se odnose na sljedeće točke:

1. Opis poslovnog modela i strategije, kao i mogućnosti i otpornost na rizike održivosti i planove prijelaza;

2. Ciljevi i njihov status napretka, te pripadajući indikatori;

3. Upravljanje održivošću društva (upravna, upravljački i nadzorna tijela, te njihova stručnost i vještine za ispunjavanje svoje uloge);

4. Sheme poticanja povezane s pitanjima održivosti

5. Due diligence pitanja održivosti i postupak za njegovo provođenje glavnih i štetnih utjecaja tvrtke i radnje za sprečavanje, ublažavanje i sanaciju

6. Glavni rizici i njihovo upravljanje

7. Informacije o poslovnim operacijama, lancu vrijednosti, uključujući proizvode i usluge, te poslovne odnose i njihov lanac opskrbe.

Usvojeni standardi za CSRD izvještavanje

Na osnovu gore spomenutih osnova za CSRD izvještavanje, Europska komisija je odobrila i ESRS standarde (eng. European Sustainability Reporting Standards). ESRS standardi obuhvaćaju 2 općenita standarda, te 10 specifičnih standarda podijeljenih u segmente „E“, „S“ i „G“. Detaljno u priloženoj tablici.

Izvor: eur-lex.europa.eu

Tko će ovjeravati izvještaje u skladu s CSRD Direktivom i ESRS standardima?

S obzirom na to da će ovi izvještaji biti dio Godišnjeg izvješća Uprave (a ne zasebni izvještaj), morat će prije slanja ovjeriti  ili ovlašteni neovisni revizor ili druge neovisne certificirane osobe. Ovlašteni revizor ili druga neovisna certificirana osoba morat će potvrditi da su informacije o održivosti u skladu sa spomenutim ESRS standardima certificiranja usvojenih od Europske unije.

Što će od tvrtki zahtijevati ESRS-S1 standard izvještavanja o vlastitoj radnoj snazi?

U nastavku teksta ćemo se posvetiti ciljevima i osnovama ESRS-S1 standarda, jednog od četiri socijalnih standarda i jednog od deset ESRS standarda. On se usredotočuje na izvještavanju o postupanju tvrtki s vlastitom radnom snagom i utjecaja poslovnih aktivnosti na njih, te obuhvaća više od 30 sadržaja povezanih s postupanjem prema zaposlenicima.

Standard S1 će obuhvaćati zaposlene na određeno i neodređeno vrijeme, kao i vanjske suradnike, s naglaskom na njihove radne uvjete, socijalni dijalog, poštene plaće, osposobljavanje, uključenost, zdravlje i sigurnost te ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Isto tako, izvještavat će se od praksi zapošljavanja pa sve do dobrobiti zaposlenika, kao i ispunjavanja zahtjeva transparentnosti u vezi s prošlim, sadašnjim i budućim naporima za poboljšanje uvjeta radne snage.

 "Ovaj standard uvodi novu razinu transparentnosti i zahtjeva da tvrtke otkrivaju podatke o radnim uvjetima, strukturama plaća, socijalnom dijalogu, sudjelovanju zaposlenika i sindikalnom organiziranju, jednakom postupanju, jednakim plaćama, zapošljavanju i uključivanju osoba s invaliditetom, mjerama za sprečavanje nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu te o raznolikosti, sigurnosti na radu i utjecaju poslovnih odluka na zaposlenike. Standard ESRS-S1 osmišljen je tako da osigurava usklađenost poslovnih praksi s europskim socijalnim ciljevima". (Parent, 2024.).

Cilj ESRS - S1 standarda

Cilj ovog standarda je utvrditi zahtjevi za objavljivanje koji će korisnicima izjave o održivosti omogućiti da razumiju značajne učinke poduzeća na njegovu vlastitu radnu snagu, kao i povezane značajne rizike i prilike, uključujući:

(a) Način na koji poduzeće utječe na vlastitu radnu snagu u smislu značajnih pozitivnih i negativnih stvarnih ili potencijalnih učinaka;

(b) Sve poduzete mjere i rezultate tih mjera za sprečavanje, ublažavanje ili saniranje stvarnih ili potencijalnih negativnih učinaka te bavljenje rizicima i prilikama;

(c) Prirodu, vrstu i opseg značajnih rizika i prilika poduzeća povezanih s njegovim učincima i ovisnostima o vlastitoj radnoj snazi te način na koji poduzeće upravlja njima; te

(d) Financijske posljedice za poduzeće u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju zbog značajnih rizika i prilika koji proizlaze iz učinaka i ovisnosti poduzeća o vlastitoj radnoj snazi.

Učinci ESRS-S1 standarda

Kako bi se ostvario taj cilj, ovim standardom zahtijeva se i objašnjenje općeg pristupa koji poduzeće primjenjuje kako bi utvrdilo sve značajne stvarne i potencijalne učinke na vlastitu radnu snagu i upravljalo njima u vezi sa sljedećim socijalnim čimbenicima ili pitanjima (uključujući ljudska prava).

ESRS-S1 standard će se baviti sa 17 različitih zahtjeva za objavljivanje koji slijede:

Upravljanje učincima, rizicima i prilikama

– Zahtjev za objavljivanje S1-1 – Politike povezane s vlastitom radnom snagom

– Zahtjev za objavljivanje S1-2 – Postupci za suradnju s vlastitim radnicima i predstavnicima radnika u vezi s učincima

– Zahtjev za objavljivanje S1-3 – Postupci za sanaciju negativnih učinaka i kanali kojima vlastiti radnici mogu izraziti zabrinutost

– Zahtjev za objavljivanje S1-4 – Poduzimanje mjera za značajne učinke na vlastitu radnu snagu, pristupi ublažavanju značajnih rizika i ostvarivanje značajnih prilika povezanih s vlastitom radnom snagom te djelotvornost tih mjera

Pokazatelji i ciljne vrijednosti

– Zahtjev za objavljivanje S1-5 – Ciljne vrijednosti povezane s upravljanjem značajnim negativnim učincima, poticanjem pozitivnih učinaka i upravljanjem značajnim rizicima i prilikama

– Zahtjev za objavljivanje S1-6 – Obilježja zaposlenika poduzeća

– Zahtjev za objavljivanje S1-7 – Obilježja radnika poduzeća koji nisu u radnom odnosu

– Zahtjev za objavljivanje S1-8 – Obuhvat kolektivnog pregovaranja i socijalni dijalog

– Zahtjev za objavljivanje S1-9 – Pokazatelji raznolikosti

– Zahtjev za objavljivanje S1-10 – Odgovarajuće plaće

– Zahtjev za objavljivanje S1-11 – Socijalna zaštita

– Zahtjev za objavljivanje S1-12 – Osobe s invaliditetom

– Zahtjev za objavljivanje S1-13 – Pokazatelji osposobljavanja i razvoja vještina

– Zahtjev za objavljivanje S1-14 – Pokazatelji zdravlja i sigurnosti

– Zahtjev za objavljivanje S1-15 – Pokazatelji ravnoteže između poslovnog i privatnog života

– Zahtjev za objavljivanje S1-16 – Pokazatelji naknade (razlika u plaćama i ukupna naknada)

– Zahtjev za objavljivanje S1-17 – Slučajevi, pritužbe te ozbiljni učinci povezani s ljudskim pravima

U nastavku je dodatak, sastavni dio ESRS-a S1 Vlastita radna snaga, koji nam služi za primjer pitanja koje će sadržavati upitnik za standard S1.

Izvor: eur-lex.europa.eu

Ovim S1 standardom zahtijeva se i objašnjenje načina na koji takvi učinci, kao i ovisnosti poduzeća o vlastitoj radnoj snazi, mogu stvoriti značajne rizike ili prilike za poduzeće. Na primjer, kad je riječ o jednakim mogućnostima, diskriminacija žena pri zapošljavanju i promaknuću može smanjiti pristup poduzeća kvalificiranoj radnoj snazi i naštetiti njegovu ugledu. S druge strane, politike za veću zastupljenost žena u radnoj snazi i na višim razinama rukovodstva mogu imati pozitivne učinke, kao što su povećanje broja potencijalnih kvalificiranih radnika i poboljšanje ugleda poduzeća.

S1 obuhvaća i osobe koje su u radnom odnosu s poduzećem („zaposlenici”) i radnike koji nisu u radnom odnosu, koji mogu biti osobe koje su potpisale ugovore s poduzećem o obavljanju radova („samozaposlene osobe”) ili osobe koje se prvenstveno bave „djelatnostima zapošljavanja”.  Informacije koje je potrebno objaviti u vezi s radnicima koji nisu u radnom odnosu ne utječu na njihov status u skladu s važećim radnim pravom.

On ne obuhvaća radnike u početnom ili daljnjem dijelu lanca vrijednosti poduzeća jer su te kategorije radnika obuhvaćene standardom ESRS-S2 koji se zove Radnici u lancu vrijednosti. S2 se standardom od poduzeća zahtijeva da opišu vlastitu radnu snagu, uključujući ključna obilježja zaposlenika i radnika koji nisu u radnom odnosu ali pripadaju toj radnoj snazi. Taj opis korisnicima omogućuje da razumiju strukturu vlastite radne snage poduzeća i pomaže kontekstualizirati informacije navedene u drugim objavama.

Cilj S1 standarda je i pružiti korisnicima uvid u kojoj mjeri poduzeće ispunjava ili poštuje međunarodne i europske instrumente i konvencije o ljudskim pravima, uključujući Međunarodnu povelju o ljudskim pravima; UN-ova vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima te Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća; Deklaraciju Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu i temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada; Konvenciju UN-a o osobama s invaliditetom; Europsku konvenciju o ljudskim pravima; revidiranu Europsku socijalnu povelju; Povelju Europske unije o temeljnim pravima te prioritete politika EU-a utvrđene u europskom stupu socijalnih prava i propisima EU-a, uključujući pravnu stečevinu EU-a o radnom pravu.

Zaključak

Europska unija se u potpunosti posvetila poticanju poslovne i okolišne održivosti, etičnosti, odnosa sa zaposlenicima, klijentima, dobavljačima, dioničarima, javnom upravom i lokalnom zajednicom. To čini kroz uvođenje mjerenja i izvještavanja velikih i malih poduzeća koje su prisutne na Europskom tržištu. Usvajanjem Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti, i usvajanjem dva osnovna i deset specifičnih standarda izvještavanja, promijenit će se poslovna politika mnogih velikih korporacija kao i srednjih i manjih tvrtki. Briga o okolišu, vlastitim radnim snagama, etičnosti, kupcima i mnogim dionicima poslovanja morat će biti u fokusu tvrtki. Budući da se radi o zahtjevnim izvješćima, poduzeća će morati ili obučiti određene zaposlenike koji će se baviti tim izvješćima, ili će angažirati vanjske suradnike za to.

Standard ESRS-S1, koji smo detaljnije opisali u ovom tekst,  bi trebao predstavljati temelje za novu korporativnu politiku i priliku za tvrtke da, uz smjernice direktive, ojačaju svoj ugled i položaj na tržištu i da poboljšaju odnose sa svojim zaposlenicima. Ovaj standard predstavlja i regulatorni okvir u kojemu tvrtke osiguravaju svoju transparentnost u odnosu s vlastitom radnom snagom, kao i u odnosu s preuzimanjem odgovornosti u svladavanju rizika i upravljanja prilikama. Ulaganje u vlastitu radnu snagu tvrtkama može donijeti dobrobit kroz stvaranje motivirajućih i ugodnih radnih okruženja, što u konačnici rezultira poslovnim uspjesima, pozicionira tvrtku kao poželjnog poslodavca i smanjuje operativne troškove zapošljavanja i osposobljavanja.

Zašto neki "perfekcionisti" teže nađu posao?

Postoje dvije vrste perfekcionista. To su oni koji to doista jesu i oni koji to žele biti. Iako je uvriježena uzrečica da savršenstvo ne postoji, mnogi teže savršenstvu i žele tako izgledati, zvučati i ponašati se. U informatici se algoritmi moraju savršeno izvršavati, jer je to jedini način da sustav pravilno radi, postavlja se pitanje je li tako i s ljudima? Perfekcionizam je u porastu, a ipak kod ljudi postaje sve manje popularan, saznajte u nastavku zašto je to tako.

 Foto: Erika R., Pixabay

Na jednom predavanju predstavljanja knjige autorica je rekla kako je cijeli život težila perfekcionizmu i da je proživjela život kakav nije htjela dok nije postala "svoja". Rekla je da se osjećala usamljeno i odbačeno sve dok nije "odbacila masku". Isto tako, ispričala je priču o prodajnoj predstavnici aparata za kavu po šoping centrima kojoj je uspjeh prodaje porastao kada bi prilikom prezentacije aparata odglumila da joj se nehotično prosula kava. To je kupce značajno privlačilo u odnosu na  "dosadne" prezentacije, koje su se odvijale savršeno. Zašto ljudi u stvari vole nesavršenstvo kod drugih, a teže svome savršenstvu?

Što je u stvari perfekcionizam i koje su pozitivne, a koje negativne njegove strane?

Perfekcionizam je dvosjekli mač. Iako može poticati na postizanje visokih standarda i uspjeha, može također uzrokovati značajan stres, odgađanje zadataka i osjećaj nezadovoljstva. Statistike i istraživanja pružaju uvid u njegove učinke, posebno na mentalno zdravlje i društvene odnose. Evo nekoliko ključnih točaka:

Pozitivne strane perfekcionizma:

-Ljudi s perfekcionističkim težnjama često teže izvrsnosti i postižu visoke rezultate u obrazovanju i karijeri jer kroz perfekcionizam nalaze motivaciju i doživljavaju uspjeh.

-Perfekcionisti obraćaju pažnju na detalje, što može biti korisno u područjima gdje su preciznost i točnost ključni, poput rada u tehnološkom i zdravstvenom sektoru.

Negativne strane perfekcionizma:

-Prema studiji objavljenoj u časopisu Psychological Bulletin (2016.), perfekcionizam je u velikoj mjeri povezan s depresijom, tjeskobom i povećanim rizikom od izgaranja. Perfekcionisti se često bore sa strahom od neuspjeha, što može pridonijeti niskom samopouzdanju i osjećaju nesigurnosti. Oni teže radu preko svojih mogućnosti kako bi zadovoljili svoje visoke standarde, što može dovesti do sindroma izgaranja (burnout).

-Istraživanja pokazuju da mnogi perfekcionisti odgađaju zadatke (prokrastinacija) iz straha da rezultat neće biti savršen. Studija Sveučilišta Carleton (Kanada) otkrila je da perfekcionizam povećava sklonost prokrastinaciji za 30–40 posto.

-Perfekcionisti mogu imati nerealna očekivanja od sebe i drugih, što često dovodi do konflikata i osjećaja usamljenosti, vodećih problema u međuljudskim odnosima.

-Perfekcionizam može ograničiti kreativnost i prilagodljivost, osobine koje su ključne za uspjeh u modernim, brzo mijenjajućim radnim okruženjima što može izazvati negativan dugoročni učinak na karijeru.

Zašto neki poslodavci izbjegavaju zapošljavati perfekcioniste?

Pojedini poslodavci znaju iz iskustva da, iako se perfekcionisti često percipiraju kao produktivni, njihova sklonost da sve naprave savršeno može usporiti radni proces. Ovo može biti problem u radnom okruženju koje zahtijeva brze odluke i prilagodljivost. Savršeni nisu privlačni zbog njihove savršenosti, već zbog toga kako se ponašaju kada se nosi s nesavršenostima, jer to otkriva njihov pravi karakter.

Perfekcionisti često osjećaju da nitko drugi neće obaviti zadatak "dovoljno dobro" kao oni i imaju problema s delegiranjem posla. To može uzrokovati preopterećenje, kao i frustracije kod kolega, koji osjećaju nepovjerenje. Isto tako, perfekcionisti mogu biti preosjetljivi na kritiku i teško prihvaćati povratne informacije, što može utjecati na njihov profesionalni razvoj i odnose s kolegama i nadređenima.

I sama sam u velikoj mjeri perfekcionist ali cijeli život radim na sebi i s vremenom sam razvila toleranciju na pogreške i smanjila prag za visoke ciljeve. Mislim da sam dosta naučila i od drugih koji nisu ni blizu perfekcionizma, a uspješni su baš zbog načina kako se nose s gubicima, pogreškama i lakoćom osvajanja drugih.

Savršene vs. nesavršene prezentacije prodajnih predstavnika

Uzela sam primjer usporedbe prodajnih predstavnika.

Savršene prezentacije:

Mogu impresionirati tehničkom točnošću i profesionalnošću, ali mogu djelovati distancirano ili nepristupačno. Publika može imati osjećaj da je "prodaja" prisilna, što umanjuje povjerenje.

Nesavršene prezentacije:

Govornik s nesavršenostima često djeluje iskrenije, što olakšava povezivanje s publikom. Greške, humor, ili improvizacija mogu učiniti prezentaciju zanimljivijom i simpatičnijom. Ljudi preferiraju one koji im izgledaju "slični", a nesavršenosti pomažu u stvaranju te sličnosti.

U prodaji ili društvenim interakcijama, malo nesavršenosti može biti prednost, jer stvara osjećaj opuštenosti i povjerenja, kao u primjeru prolivene kave s početka našeg teksta.

Psiholozi objašnjavaju zašto dosta ljudi, u stvari, "zazire" od perfekcionista?

Ovo je zanimljivo pitanje jer otkriva složene dinamike ljudskih odnosa i percepcije perfekcionizma. Postoji određena istina u tvrdnji da ljudi mogu zazirati od perfekcionista i preferirati one koji pokazuju nesavršenosti. Ovaj fenomen ima temelje u psihologiji i društvenim interakcijama. Ljudi često preferiraju nesavršenost jer ona signalizira autentičnost, emocionalnu dostupnost i povezanost.

Perfekcionisti često imaju visoke standarde ne samo za sebe, već i za druge i stvaraju osjećaj visokih očekivanja, iako impresivni, mogu djelovati zastrašujuće ili previše zahtjevno. To može izazvati osjećaj nelagode ili pritiska kod ljudi koji se boje da neće ispuniti ta očekivanja. Oni nekada mogu djelovati rigidno i manje spontano, što može otežati povezivanje na emocionalnoj razini. Ljudi se mogu osjećati procijenjeno ili kritizirano u društvu perfekcionista, čak i ako kritika nije izražena, što može umanjiti privlačnost u socijalnim i profesionalnim interakcijama.

Ja sam to osjetila na svojoj koži tijekom studija i rada u timovima. Ja sam uvijek htjela da timske zadatke predajemo barem jedan dan prije roka, a bilo je ljudi u timu koji su htjeli još te rokove produljivati. Jedna mi je kolegica iskreno rekla da ne želi biti u mom timu na sljedećem predmetu, ne zato što joj nisam draga nego zato što me ne može pratiti u mojoj ambiciji za perfekcionizmom i ona se osjećala postiđeno i nelagodno jer je većinom kasnila u izvršavanju svojih dijelova zadataka. Ni malo joj nisam zamjerila, nego sam joj bila zahvalna na njenoj iskrenosti, jer mi je pomogla da malo popustim i probam se bolje prilagoditi. Na kraju smo svi položili predmet mada je nečiji prosjek ocjena bio nizak, a nečiji visok. Meni je ipak važno da smo svi ostali prijatelji i da smo svi poradili na sebi.

Zašto su nesavršene osobe često privlačnije i bolje prihvaćene u društvu?

Efekt "prijateljske nesavršenosti" (Pratfall Effect) je objašnjen kroz istraživanja koja pokazuju da ljudi koji pokazuju male nesavršenosti mogu izgledati simpatičnije i ljudskije. Na primjer, studija Elliota Aronsona još iz 1966. otkrila je da su ljudi s "malim gafovima" percipirani kao privlačniji, jer njihova nesavršenost čini da se drugi osjećaju ugodnije.

Ljudi cijene iskrenost i prirodnost, a nesavršenost često signalizira autentičnost. Savršena prezentacija ili ponašanje može djelovati neprirodno i izazvati sumnju. Nesavršeni ljudi stvaraju opušteniju atmosferu jer ne zahtijevaju savršenstvo zauzvrat, čineći odnose ugodnijima. Pokazivanje ranjivosti kroz nesavršenost može potaknuti povezanost jer ljudi prepoznaju zajedničku ljudsku sklonost pogreškama.

Što nam govore statistike?

Studija iz 2017. (Psychological Bulletin) analizirala je podatke od 40.000 studenata u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji tijekom 27 godina. Rezultati pokazuju da je stopa perfekcionizma značajno porasla, posebno društveno propisanog perfekcionizma (percepcija da društvo očekuje savršenstvo).

Generacija Z i milenijalci češće pate od perfekcionizma zbog visokih društvenih očekivanja i prisutnosti društvenih mreža.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), za koju sam svojevremeno radila pa iz osobnog iskustva znam koliko se oni bave problemima mentalnog zdravlja populacije, navodi da perfekcionizam može biti faktor rizika za poremećaje poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) i generalizirane anksioznosti.

Zaključak

Istraživanja pokazuju da je stopa perfekcionizma u porastu, a on postaje sve manje popularan. Zvuči zbunjujuće, ali očito ima objašnjenje. Perfekcionizam može biti koristan kad je uravnotežen, ali pretjerani perfekcionizam često uzrokuje više štete nego koristi. Statistike jasno pokazuju da je porast stope perfekcionizma povezan s izazovima modernog društva, uključujući pritiske s društvenih mreža i visoka očekivanja u obrazovanju i karijeri. Ovi trendovi naglašavaju potrebu za dubljim razumijevanjem kako perfekcionizam utječe na različite aspekte života, uključujući radne odnose i osobne interakcije. Prepoznavanje ovih utjecaja može pomoći u razvoju strategija za ublažavanje negativnih posljedica perfekcionizma i poboljšanje kvalitete života.

Na bivšem poslu sam imala kolegu koji je izgleda kao robot u ljudskom obliku, uvijek točan, precizan i kompetentan u svome poslu, ali s njime nije bilo opuštenih razgovora. Pored njega sam se nekad osjećala nespretno jer ga nisam uvijek mogla pratiti. Nije se nikada družio s kolegama za vrijeme pauze. Radio je dugi niz godina i odjednom je dao otkaz i otišao, nitko nije znao zašto...

Perfekcionisti mogu imati izazove u pronalaženju i zadržavanju posla zbog nerealno visokih očekivanja, straha od pogrešaka i sklonosti izgaranju. Međutim, to nije univerzalno pravilo jer u okruženjima gdje su detaljnost i preciznost cijenjeni, perfekcionisti mogu briljirati. Ključ je u prepoznavanju i upravljanju perfekcionističkim tendencijama, kako bi se izbjegle negativne posljedice. Ljudi često preferiraju nesavršenost jer ona signalizira autentičnost, emocionalnu dostupnost i povezanost. Perfekcionisti, iako impresivni, mogu djelovati zastrašujuće ili previše zahtjevno. U prodaji ili društvenim interakcijama, malo nesavršenosti može biti prednost, jer stvara osjećaj opuštenosti i povjerenja. Savršeni nisu privlačni zbog njihove savršenosti, već zbog toga kako se ponašaju kada se nosi s nesavršenostima – jer to otkriva njihov pravi karakter.

Ključna preporuka: Rad na prihvaćanju nesavršenosti i postavljanju realističnih ciljeva može pomoći u prevladavanju negativnih posljedica perfekcionizma. Bit je u prihvaćanju da savršenstvo nije nužno za vrijednost, uspjeh ili sreću, i da je dovoljna ljudska autentičnost i trud. Svako prihvaćanje nesavršenosti nam pomaže da budemo svoji i čak nas čini atraktivnijima društvu i poslovnim okruženjima. Perfekcionisti možda ostave dobar početni dojam pri zapošljavanju, ali sigurno imaju problem kasnije zadržati posao na kojem će i sami biti sretni, a i shvaćeni od svojih nadređenih. Ako ste i sam sebi šef vaši su klijenti osobe koje su vam na neki način nadređene pa i u odnosu s njima morate naći balans. Tako da, ako ste perfekcionist radite na sebi kako bi promijenili razmišljanja, suspregnuli nerealistične ciljeve i razvili toleranciju na pogreške. Nemojte se stidjeti svoga nesavršenstva, nekada ga otvoreno pokažite i budite svoji, a one vaše pozitivne strane perfekcionizma njegujte.

Što nam je izmijenjeni Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina donio?

Na sjednici održanoj 13. prosinca 2024. godine Sabor je s većinom glasova usvojio Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Ta izmjena Zakona nije baš puno odjeknula u medijima mada je važna svim onima koji posjeduju nekretnine (stan, kuću, zemlju i sl..) na katastarskim česticama u građevinskim i oko građevinskih područja, na kojima se odvija najmanje 80 posto gospodarske djelatnosti, a na kojima do sada nije bila službena državna izmjera radi utvrđivanja granica. Sve u svrhu potpune uspostave novog katastarskog operata takozvane Baze zemljišnih podataka. Što se točno mijenja objasnit ćemo u nastavku.

Foto: emajstor.hr

Najnovija izmjena Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina sadrži najvažnije zakonske promjene koje se odnose na odredbe koje propisuju postupak katastarske izmjere, koja predstavlja temelj za sustavnu obnovu zemljišnih knjiga kroz uspostavu novog katastarskog operata, jedinstvene baze koja spaja podatke katastra i zemljišnih knjiga, a koji se zove "Baza zemljišnih podataka" ili skraćeno BZP.

BZP sastoji se od podataka iz katastra nekretnina o imenu katastarske općine, broju katastarske čestice, obliku, površini, izgrađenosti i načinu uporabe te podataka iz zemljišne knjige o nositeljima knjižnih prava, pravnim činjenicama i osobnim odnosima. U BZP tijela nadležna za katastar nadležna su za katastarske podatke, a zemljišnoknjižni sudovi za podatke o nositeljima knjižnih prava, pravnim činjenicama i osobnim odnosima. 

Ovom izmjenom Zakona uvode se promjene u načinu prikupljanja podataka o katastarskim česticama i osobama koje sudjeluju u postupcima katastarske izmjere. Definiraju se postupci obavještavanja, pozivanja i sudjelovanja svih osoba koje sudjeluju ili imaju interes sudjelovati u tim postupcima i detaljno se propisuju radnje u izradi, pregledu i potvrđivanju geodetskih elaborata. 

Isto tako, propisuje se da se katastarski operat otvara istovremeno s otvaranjem zemljišne knjige, te se usklađuju postupci s onima propisanima Zakonom o zemljišnim knjigama. 

Kako su priopćili iz Državne geodetske uprave navedene izmjene utjecat će na osiguravanje suvremenog i učinkovitog sustava zemljišne administracije koji bi trebao doprinijeti povećanju pravne sigurnosti u postupanju s nekretninama, poticati i ubrzavati procese ulaganja u nekretnine i poboljšati funkcioniranje tržišta nekretnina.

O čemu se točno radi?

Ako se vratimo malo u 2021. godinu možemo se podsjetiti kako je Hrvatski sabor 1. listopada 2021. donio program koji se službeno zove „Višegodišnji program katastarskih izmjera građevinskih područja za razdoblje 2021. - 2030.“ temeljen na Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina,  koji nalaže donošenje  „Programa obnove zemljišnih registara putem katastarskih izmjera“.  Aktivnostima iz Programa bi se trebali osigurati ažurni podaci o nekretninama u građevinskim područjima u Republici Hrvatskoj i područjima oko građevinskih područja koji su važni za razvoj gradova i općina, županija i države te u kojima se obavlja više od 80 posto gospodarskih aktivnosti, a koji su nužni za nesmetan promet nekretninama, prostorno planiranje i gradnju, za poslove zaštite prirode i okoliša, održivi razvoj.

Kako je Zakon već stupio na snagu krajem 2021. godine, tijekom zadnje dvije godine aktivno se počeo provoditi. Ipak, tijekom provođenja Zakona  uočeni su neki nedostaci i nejasnoće zbog kojih se išlo u novu izmjenu Zakona. 

Prema riječima saborske zastupnice Anke Mrak Taritaš ovaj projekt obuhvaća izmjeru i novo određivanje granica za 9,7 posto površine Republike Hrvatske, odnosno 550.000 hektara zemlje koje pripadaju pod 3.450 katastarskih općina u dijelovima u kojima se odvija 80 posto gospodarskih djelatnosti. Prema podacima DGU-a za sada je završena katastarska izmjera u 356 katastarskih općina, trenutno je u tijeku katastarska izmjera u 73 jedinice lokalne samouprave i obuhvaćeno je 380.000 katastarskih čestica.

Nejasnoće koje su se javile tijekom provođenja starog Zakona su se većinom odnosile na način obavještavanja svih sudionika u postupku izmjere, a to se odnosi na vlasnike, suvlasnike, međaše i sve koji vide pravni i osobni interes na tim katastarskim česticama za koje se uspostavlja izmjera. Vjerojatno ste uočili reklamu na televiziji od Državne geodetske uprave gdje su nas pozivali da se odazovemo. Iskreno meni nije odmah bilo jasno kome i kada se trebamo odazvati, pa sam se posvetila proučavanju Zakona.

Isječci iz izmijenjenog Zakona

Prema članku 45. Zakona sudionici su „Osobe upisane u katastarski operat, zemljišnu knjigu, kartone zemljišta, pologe isprava, osobe koje su upravitelji nekretnina i druge osobe koje imaju pravni interes sudjeluju u postupcima katastarske izmjere i izrade katastarskog operata katastra nekretnina".

Prema članku 46. "Osobe iz članka 45. ovoga Zakona na području na kojemu se provodi katastarska izmjera dužne su na dan koji je određen pozivom pokazati lomne točke granica zemljišta za koja će se osnovati katastarske čestice sukladno odredbama ovoga Zakona. Poziv na obilježavanje granica zemljišta dostavlja se osobama iz članka 45. ovoga Zakona u skladu s člankom 73.a ovoga Zakona. Za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske te za opća i javna dobra, poziv dostavlja se nadležnom tijelu sukladno zakonu kojim se uređuje upravljanje nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno pravnoj osobi koja na temelju posebnih zakona upravlja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno općim i javnim dobrima. U postupku obilježavanja lomnih točaka granica zemljišta izvoditelj osigurava stručnu pomoć i trajne međne oznake. Obilježavanje lomnih točaka granica zemljišta trajnim međnim oznakama u okviru ugovorenih poslova obavlja izvoditelj. Dokazi o obavljenoj dostavi poziva prilažu se elaboratu katastarske izmjere.“

U postupku obilježavanja granica zemljišta izvoditelj izrađuje popis katastarskih čestica u kojem osobe koje su pokazale lomne točke granica zemljišta, a koje je izvoditelj obilježio i prikazao na skici izmjere, potpisom iskazuju suglasnost s obilježenim granicama zemljišta. Ako neka od osoba nije suglasna s obilježenim granicama zemljišta na granici njihovih katastarskih čestica, takva granica označuje se spornom.

Sada se sigurno pitate na koji način će se pozivati vlasnike čestica kojima se obilježavaju granice. To objašnjava izmijenjeni članak 73.a ovoga Zakona i nalaže sljedeće:

"(1) Pismena u postupcima katastarske izmjere i izrade geodetskih elaborata dostavljaju se na adrese za koje je utvrđeno da se dostava može izvršiti. (2) Kad osobna dostava nije obvezna, a osoba kojoj se pismeno iz stavka 1. ovoga članka dostavlja ne zatekne na adresi iz pismena, dostavljač će ostaviti pismeno kod punoljetne osobe zatečene na adresi ili u kućni kovčežić ili pretinac, a u tom se slučaju na pošiljci i dostavnici naznačuje dan i način dostave. (3) Dostava se smatra obavljenom danom uručenja naslovljenoj osobi, ostavljanjem pismena punoljetnoj osobi zatečenoj na adresi, odnosno danom ostavljanja pismena u kućnom kovčežiću ili pretincu. (4) Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi (npr. nepoznat, odselio, umro i sl.), pismeno će vratiti pošiljatelju, uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti. (5) Pismena za koja je razvidno da se dostava ne može izvršiti te pismena iz stavka 4. ovoga članka objavit će se na oglasnoj ploči Državne geodetske uprave. (6) Smatrat će se da je dostava obavljena osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču Državne geodetske uprave. (7) Oglasna ploča Državne geodetske uprave vodi se elektronički.“

Što ako se ne odazovete?

Ako niste u mogućnosti doći u navedeno vrijeme, obilježavanju čestice mogu pristupiti vaši nasljednici, osobe u bližoj rodbinskoj vezi ili treće osobe uz predočenje osobne iskaznice i punomoći izdane od strane nositelja prava na zemljištu (ovlaštenje nije potrebno ovjeravati kod javnog bilježnika). Osoba koja umjesto vas pristupa obilježavanju mora znati vaš OIB, adresu prebivališta i broj telefona te mora biti informirana o katastarskoj čestici čijem obilježavanju pristupa.

Ako se osobe iz članka 45. ovoga Zakona nisu odazvale pozivu na obilježavanje, izvoditelj će za potrebe iskazivanja katastarskih čestica u elaboratu katastarske izmjere:
   1. kao granice zemljišta preuzeti obilježene granice susjednih zemljišta u postupku obilježavanja iz članka 46. ovoga Zakona, a ako isto nije moguće
   2. preuzeti podatke o lomnim točkama međa i drugih granica katastarskih čestica iz postojećeg katastarskog operata uz prethodno odobrenje osobe za provedbu tehničkog nadzora nad poslovima katastarske izmjere te nadležnog područnog ureda za katastar odnosno ureda Grada Zagreba.

Nakon izmjere, izvođač će napraviti službeni elaborat i pozvati spomenute sudionike na njegovo predočavanje. U postupku predočavanja elaborata katastarske izmjere nazočne osobe potvrđuju da su im podaci o katastarskim česticama predočeni te potpisuju izjavu kojom potvrđuju da su suglasni s predočenim podacima o katastarskim česticama u popisnom listu i izvodu iz katastarskog plana s koordinatama katastarske čestice, kao i da su upoznati s posljedicama ne prilaganja akata. Kada nazočna osoba nije suglasna s predočenim podacima o katastarskim česticama, može iskazati s kojim podacima nije suglasna, o čemu izvoditelj sastavlja bilješku i obavlja terenski očevid.

Za još detalja izmijenjenog Zakona i podrobnije upute pogledajte pojedinosti Konačnog prijedloga usvojenog Zakona.

Što ako se ne možete usuglasiti sa susjedom oko međe?

Nositelji prava na katastarskim česticama koji se ne mogu usuglasiti oko međe, jer svaki ima svoje mišljenje od kojeg ne odstupa, obilježavaju svaki svoj prijedlog međe. Međne oznake moraju označiti različitim bojama, a spor će riješiti nadležni sud uobičajenim postupkom. Kako sudski spor košta i traje vremenski dugo u interesu je stranaka da se probaju dogovoriti na licu mjesta kako bi, nakon obnovljene zemljišne knjige i obnovljenog katastarskog operata, imali čiste papire za svoju nekretninu. U ovakvim situacijama je zato nužna prisutnost kod izmjere svih zainteresiranih osoba.

Zaključak

Na sjednici Sabora na kojoj se razgovaralo o Konačnom prijedlogu izmjena ovoga Zakona oporba je postavila pitanje zašto se platforma e-Građani ne koristi za pozivanje, predstavljanje elaborata i za dalje sudjelovanje u ovome programu. Odgovoreno je da je sve to omogućeno kroz Zakon o opće upravnom postupku ali detalje postupka nisu objasnili.

Zaključujem da je lako moguće da u ovome postupku katastarske izmjere budete zakinuti ako ne dobijete informaciju o datumu izmjere, i ako vaši podaci o vlasništvu nisu ažurirani u katastru na adresi na kojoj primate poštu, jer iskreno zaista ne znam tko svaki dan pregleda oglasnu ploču bilo koje državne uprave, a posebno geodetske. Oporba je reagirala i s pitanjem što je s osobama iz ruralnih područja koji nemaju pristup elektroničkoj oglasnoj ploči, pa je odgovor gospođe Bošnjak, koja je u Saboru predstavila predlagatelje ovog Zakona, bio da oni koji ne dobiju poziv će vjerojatno čuti o izmjeri preko javnih skupova koji se rade većinom u ruralnim sredinama i da se vjeruje da su građani itekako upoznati sa situacijama kada se radi o obilježavanju međa i da iskazuju interes u mjestima gdje inače žive i obitavaju.

Iskreno, s obzirom na veliku nesređenost zemljišnih knjiga i katastra u dijelu vlasništva gdje postoje parcele s po 50 i više suvlasnika, od kojih pola nije više živo, a pola ih nije nikad dalo adresu stanovanja ili OIB, definitivno nije lako sve sudionike pozvati. Vjerujem da je kroz ovaj projekt, i država postala svjesna vitalne važnosti sređivanja vlasničke strukture na nekretninama i u katastru i u zemljišnim knjigama i da će probati ubrzati rad sudova u ovom području. Ovdje država ovisi o radu sudova koji rješavaju vlasništvo nad nekretninama i mislim da je skoro svaki od čitatelja već bio u prilici doći do neke vrste "zida" jer se nije mogao uknjižiti i upisati svoje vlasništvo jer mu možda čestica ima pola suvlasnika nepoznatog boravišta i kada hoćete dokučiti tko su onda opet naiđete na novi zid gdje takvih nepoznatih suvlasnika u bazama MUP-a ima pedesetak i više s istim imenom i prezimenom, pa sud ne zna koga pozvati i odbacuje predmet. Kada bi sve adrese posjednika i vlasnika nekretnina u zemljišnim knjigama bile točne onda ne bi niti trebalo raditi javne pozive ili skupove.

Zato je prvo je trebalo javno pozvati sve vlasnike i posjednike nekretnina da prijave svoje točne adrese na nekretninama i olakšati im da to mogu napraviti i preko e-Građani ili slične platforme a onda ići na izmjere i zadiranje u međe i vlasništvo. Zbog toga mi se čini da će se ovaj projekt odužiti mimo zadanih rokova, ali važno je biti upućen i pratiti njegovu implementaciju, da na kraju vlasnici ne bi bili oštećeni kod novih izmjera i određivanja međa njihovih nekretnina.