Koliko nas godišnje može koštati osobna financijska nepismenost?

Ne posjedovanje dovoljno znanja i vještina za donošenje razumnih financijskih odluka se ocjenjuje kao “niska razina financijske pismenosti” ili  financijska nepismenost i ima svoje dalekosežne financijske posljedice. Kada je riječ o tome koliko bi veće znanje o financijama doprinijelo kućnom proračunu, na temelju financijske imovine prosječnog kućanstva, jedno osiguravajuće društvo je prije par godina istražilo kako osobe visoke razine financijske pismenosti mogu godišnje očekivati zaradu i uštedu u rasponu od 1.910 do 5.000 eura.

Iako rijetko o tome razmišljamo, osobna financijska nepismenost nije apstraktan problem, ona ima vrlo konkretne, mjerljive posljedice na naše živote. Od skupljih kredita, gotovo neprimjetnih bankarskih naknada, pa sve do dugoročno izgubljenih prinosa na ulaganjima.

Prema definiciji OECD-a financijska pismenost je „proces u kojem financijski potrošači / ulagači poboljšavaju svoje razumijevanje financijskih proizvoda i koncepata te putem informacija, uputa i objektivnih savjeta razvijaju potrebne vještine i sigurnost kako bi postali svjesniji financijskih rizika i prilika, kako bi mogli donositi utemeljene odluke, kako bi znali gdje se obratiti za pomoć te kako bi poduzimali druge učinkovite mjere za poboljšanje svoje financijske dobrobiti”.

U Hrvatskoj, često se navode tri osnovne komponente financijske pismenosti. Ono što se očekuje od osobe je razumijevanje i korištenje tih komponenti koje se dijele na: financijsko znanje (razumijevanje pojmova kao što su kamatna stopa, inflacija, rizik i sl.), financijsko ponašanje (način na koji osoba upravlja novcem: plaćanje obveza, štednja, ulaganje) i odnos prema novcu (kako osoba gleda na štednju, potrošnju, dug, planiranje).

Neznanje u području financija iz godine u godinu košta prosječnu osobu stotine, a nerijetko i tisuće eura. No, šteta nije samo materijalna. Ona se prelijeva i na psihološko zdravlje, životne odluke, karijeru i opću stabilnost kućanstva.

Plaćamo više na kreditima, dugovima i svakodnevnim lošim financijskim odlukama

Jedan od najvidljivijih učinaka financijske nepismenosti je preplaćivanje kredita. Ljudi koji ne razumiju koncept kamata, rokova dospijeća i trenutačne vrijednosti novca kroz život plaćaju tisuće eura više nego što bi morali. Najčešća greška je fokus na mjesečnoj rati, umjesto na ukupnom trošku kredita. Upravo tu nastaje najveće financijsko “curenje” novca.

No, gubici se ne događaju samo kod velikih kredita. Mnogi građani preplaćuju životna i auto-osiguranja jer ne razumiju razlike među policama. Iz neznanja i straha od ulaganja mnogi ostavljaju novac na tekućem računu gdje ga polako nagriza inflacija, ili, jednostavno, plaćaju nepotrebne bankarske naknade za usluge koje ne koriste i koje su se mogle izbjeći jednim podešavanjem kroz mobilne aplikacije.

Manje ulažemo, i dugoročno gubimo najviše

Možda najveći, ali najmanje vidljiv trošak nepismenosti krije se u propuštenim prilikama i takozvanom oportunitetnom trošku. Ljudi koji ne štede ili ne investiraju, ili to rade stihijski, stvaraju znatno manju imovinu tijekom života.

Razlike postaju dramatične u dužem roku. Netko tko redovito ulaže i razumije osnovne principe investiranja može tijekom 30 godina ostvariti desetke tisuća eura veću imovinu od nekoga tko drži novac na računu. U mirovinskoj štednji taj jaz postaje još veći, a posljedice se najviše osjete upravo onda kada je najteže nadoknaditi izgubljeno vrijeme.

Neznanje otvara prostor gubicima koje ni ne primjećujemo

Nepoznavanje financijskih proizvoda dovodi i do manje očitih gubitaka. Primjerice, mnogi građani ne koriste državne poticaje, poput onih za stambenu štednju ili mirovinske fondove trećeg stupa, iako im doslovno ostavljaju “besplatan” novac na stolu. Drugi pak uzimaju kredite ili osiguranja na prvu ruku, bez usporedbe ponuda drugih banaka na tržištu, što dugoročno znači stotine ili tisuće eura izgubljenih samo zato što nisu proveli pola sata istraživanja.

Financijski stres: skrivena posljedica koju plaćamo zdravljem

Kad se sve zbroji, financijska nepismenost često vodi prema jednom kroničnom financijskom stresu. Ljudi koji ne upravljaju novcem svjesno češće imaju dugove, žive od plaće do plaće i teško podnose izvanredne troškove. Taj stres ulazi u sve pore života i narušava zdravlje, obiteljske odnose, pa čak i radnu produktivnost.

Gdje se sve financijska nepismenost najviše vidi?

1. Kupnja nekretnine i dugoročno zaduživanje

Ovo je najveći test financijske pismenosti. Pogrešna odluka kod kredita može osobu koštati i do 20-50 posto više nego što bi platila uz informiraniji pristup.

2. Upravljanje potrošnjom i dugovima

Kreditne kartice, revolving krediti i “sitna” potrošačka zaduženja često su klopka u koju upadnu ljudi bez jasnog razumijevanja kamata i uvjeta.

3. Štednja i ulaganje

Najveće pogreške su držanje novca isključivo na tekućem računu (ili kako volimo reći „u čarapi“), prekasni početak ulaganja i impulzivno trgovanje bez strategije.

4. Mirovinsko planiranje

Niska financijska edukacija rezultira nedovoljnom mirovinom i nerazumijevanjem rizika koji se kroz desetljeća akumuliraju. O mirovinskom planiranju i opcijama smo već detaljno pisali ovdje.

5. Donošenje životnih odluka

Financijska nepismenost utječe i na širi spektar života: od pregovaranja o plaći, odabira posla, studijskih odluka pa sve do ulaska u poduzetništvo.

Što možemo poduzeti?

Unatoč svemu, financijska pismenost može se izgraditi relativno brzo i uz vrlo konkretne koristi. Svakako bi trebali:

1. Postaviti osnovni financijski sustav. To znači jasan budžet za potrošnju i prihode, imati uvijek u pričuvi toliko novaca da možemo 3 do 6 mjeseci "preživjeti", kao i jasno razdvojiti novce za potrošnju od novca za štednju.

2. Naučiti nekoliko ključnih financijskih koncepata. Nije potrebna stručna razina znanja. Dovoljno je razumjeti složenu kamatnu stopu, inflaciju, diversifikaciju, omjer duga i prihoda te uvijek razmatrati ukupni trošak kredita a ne samo mjesečnu ratu.

3. Automatizirati dobre financijske navike tako da automatski štedimo i ulažemo kroz npr. ugovorene trajne naloge ili sličan način štednje, kroz uvođenje automatskog plaćanje računa kako bi uklonili emotivni faktor iz upravljanja novcem i ne bi došli u "napast" višak novca usmjeravati na loše financijske odluke.

4. Ulagati postupno i razumno. Mali iznosi, ali redovito uloženi u dugoročna, različita ulaganja stvaraju najveći efekt. Jednako važno je izbjegavati ulaganja u proizvode koje ne razumijemo.

5. Ulagati u edukaciju. Knjige, tečajevi, podcasti i razgovor s licenciranim financijskim savjetnikom mogu u samo nekoliko sati spriječiti greške koje bi inače koštale tisuće eura.

Napravili smo par banalnih primjera svakodnevnih gubitaka:

GUBITAK 1 -  Kreditna kartica / revolving kredit (čest realan slučaj)

Situacija:

Dug po kreditnoj kartici: 3.000 €
Minimalna uplata: 90 € mjesečno
Kamata (revolving): 8-9 % godišnje
Većina uplaćenog iznosa ide na kamatu.

Računica gubitka:

U godinu dana: Kamata na 3.000 € kreditne kartice duga pri 9 % je oko 270 € godišnje
Minimalne uplate slabije smanjuju glavnicu, dug se sporo smanjuje

Što bi financijski pismena osoba napravila?

Otplatiti kredit u fiksnom iznosu da se izbjegne revolving kamata. Ili prebaciti dug u gotovinski kredit po 5 % kamate. Kamata tada pada s oko 270 € na 150 €. Ušteda: 120 €

Idealno: izbjegavati dug po kreditnim karticama nego štedjeti unaprijed za potrošnju! Problem revolving kartica u Hrvatskoj nije ekstremna kamata, nego psihološka lakoća zaduživanja, minimalna uplata koja daje lažan osjećaj kontrole i dug koji se “vuče” godinama. Minimalna uplata možda je dopuštena opcija, ali je dugoročno najskuplja strategija.

GUBITAK 2 - Preplaćeni stambeni kredit

Situacija:

Stambeni kredit: 100.000 €, rok: 25 godina
Kamata: 4,2 % (česta pogreška je uzeti prvu ponudu bez usporedbe s drugim ponudama)

Računica:

Mjesečna rata: ~ 547 €
Ukupno plaćene kamate: ~ 64.000 €

Financijski pismena alternativa:

Ponuda usporednog kreditora: 3,2 %
Mjesečna rata: ~ 486 €
Ukupne kamate: ~ 45.000 €

Godišnji gubitak:

Razlika u mjesečnoj rati = 61 €
Godišnji “gubitak” = 730 €
Dugoročni gubitak = 19.000 €

Samo usporedba ponuda (4 banke) i razumijevanje efektivne kamate (EKS) rezultira godišnjoj uštedi od 730 €.

GUBITAK 3 - Neulaganje štednje (inflacija ti “pojede“ novac)

Situacija: Imaš 5.000 € štednje. Držiš ju na tekućem s prinosom 0 % Inflacija: 5 % Realna kupovna moć pada.

Računica gubitka:

Novac štednje vrijedi 5 % manje i 250 € godišnje gubiš realne vrijednosti.

Financijski pismena alternativa:

Ulagati u štedni fond / ETF s prosječnim povratom 5-7 %. Time se inflacija neutralizira, a prinos ostaje pozitivan. Potencijalna ušteda = 250 € godišnje + dugoročni ostvareni prinos (npr. 250-350 €).

GUBITAK 4 - Neiskorišteni poticaji (mirovinski fond III. stup)

Situacija:

Ne uplaćuješ ništa u III. stup. Državni poticaj: 15 % do maksimalno 663,61 eura rezultira 99,54 eura poticaja. 

Gubitak:

Ako ne uplatiš 663,61 €, gubiš 99,54 € “poklonjenog” novca godišnje plus prinos fonda (npr. 20 €). Ukupno ~120 €.

Financijski pismena alternativa:

Uplatiti barem 55-60 € mjesečno. Dobiti poticaj plus prinos.

GUBITAK 5 - Bankarske naknade i neoptimizirani računi

Česti mjesečni troškovi:

vođenje računa: 2-5 €
SMS obavijesti: 1-2 €
održavanje kartice: 1,50-2 €
pogrešna tarifa / pogrešna banka
Ukupno: do 10-15 € mjesečno

Godišnji prosječni gubitak

10-15 € × 12 mjeseci = 120-180 € godišnje

Financijski pismena alternativa:

Prijeći na model “bez naknade” (više o besplatnim paketima smo pisali ovdje)
Ugasiti SMS, koristiti push notifikacije. Pregledati uvjete i prebaciti se što je moguće u besplatne ili minimalne opcije.

KADA SVE ZBROJIMO: onda nastane “godišnji gubitak od oko 1.400 €”

Realno se događa ovako. Izvor godišnjeg gubitka:

Revolving kreditna kartica              120 €
Preplaćeni stambeni kredit              730 €
Inflacija na novac koji ne ulažeš     250 €
Neiskorišten mirovinski poticaj      120 €
Bankarske naknade        .                180 €
                               UKUPNO      1.400 € 

Ovo je samo jedan običan primjer kako bi vam dali ideju gdje nam sve može "curiti" novac, a da toga nismo svjesni. Ima još ovakvih primjera svakodnevnih gubitaka dosta, pa svoja iskustva možete napisati u komentarima.

Je li rast interesa za samoodrživost spada pod financijsku nepismenost?

Zbog nepovjerenja u dugoročno funkcioniranje financijskog i mirovinskog sustava, dio građana sve se češće okreće ideji samoodrživosti. Umjesto da novac vežu u mirovinske stupove ili dugoročne štedne proizvode, radije ulažu u zemlju, energetsku neovisnost ili vlastitu proizvodnju hrane. Takav izbor ne proizlazi iz financijske nepismenosti, nego iz straha da će inflacija i promjene pravila igre s vremenom nagristi vrijednost današnjih ušteda.

Za mnoge je samoodrživost način da povrate osjećaj kontrole. Vlastiti vrt, bunar,  solarni paneli ili kuća s nižim režijama djeluju opipljivije i sigurnije od apstraktnih brojki na računu koji će biti dostupan tek za trideset ili četrdeset godina. U tom kontekstu, financijski instrumenti doživljavaju se kao obećanje sustava kojem se ne vjeruje u potpunosti, dok se samoodrživost percipira kao osobna garancija.

No takav zaokret često dolazi s pretpostavkom da su financijska štednja i samoodrživost suprotstavljeni koncepti. U stvarnosti, oni su komplementarni. Samoodrživost može smanjiti životne troškove i povećati otpornost na krize, ali ne može zamijeniti mirovinu, zdravstvenu skrb ili dugoročnu financijsku sigurnost. Financijski instrumenti, s druge strane, nose tržišne i političke rizike, ali omogućuju rast kapitala i zaštitu od inflacije ako su pravilno korišteni.

Razuman pristup zato nije izbor između “sustava” i “bijega od sustava”, nego kombinacija. Dio građana traži sigurnost u zemlji i energiji, dio u tržištima kapitala, a dio u državnim poticajima. Ključno pitanje više nije kome vjerovati u potpunosti, nego kako raspodijeliti rizik tako da ni inflacija, ni tržišni potresi, ni političke odluke ne mogu pojedinca ostaviti bez ikakve zaštite.

U tom smislu, rast interesa za samoodrživost nije znak odbacivanja financijske pismenosti, nego signal dublje nesigurnosti u dugoročnu stabilnost sustava, nesigurnosti koja traži više slojeva zaštite, a ne jedan jedini odgovor.

Zaključak

Brojevi pokazuju da financijska nepismenost, posebno dugoročno, nije trivijalan problem. Mogli bismo izaći s realnom procjenom da “prosječan građanin bez financijske edukacije” eventualno izgubi tisuće eura godišnje, a kroz život i desetke tisuća eura. To je dovoljno da ozbiljno naruši financijsku slobodu, mogućnost ulaganja, planiranje i dugoročnu sigurnost.

Financijska nepismenost nije mana karaktera, već posljedica nedostatka edukacije u društvu. No u današnje vrijeme, kada su informacije dostupnije nego ikad, ona postaje osobni, ali i društveni rizik. Svaki izgubljeni euro zbog lošeg financijskog znanja zapravo je euro koji je mogao ostati u našem džepu ili rasti za godinu, dvije ili trideset. Kažu da je najbolje vrijeme za početak financijskog opismenjavanja bilo jučer. Drugo najbolje vrijeme je sada.

Financijska nepismenost ne košta nas samo kroz kredite i kamate, nego i kroz svakodnevne odluke koje se čine beznačajnima. No upravo te “sitnice” poput impulzivnih kupnji, nepotrebnih usluga i propuštenih prilika za uštedu kroz trideset do četrdeset godina radnog vijeka mogu "pojesti" iznos dovoljan za pristojnu mirovinsku sigurnost. O tome ćemo posebno pisati. Na tržištu se sve više nudi besplatnih tečaja, videa i radionica na temu financijskog opismenjavanja, obratite pažnju i iskoristite te dobre prilike i naučite nešto novo.