Koliko se isplati biti vloger i koji je hrvatski YouTube kanal najuspješniji

Razvoj digitalnih medija u posljednja dva desetljeća u potpunosti je promijenio način na koji ljudi stvaraju i konzumiraju sadržaj. YouTube se nametnuo kao jedna od najutjecajnijih platformi današnjice. U posljednjih nekoliko godina pojava vlogera, nove vrste javnih osoba kreatora sadržaja koji redovito snimaju video uratke i tako okupljaju milijunsku publiku, postala je izrazito popularna i privlačna mnogima koji razmišljaju o tome kako spojiti hobi i potencijalnu zaradu. Međutim, pitanje je isplati li se biti vloger, te može li se ta aktivnost smatrati ozbiljnim zanimanjem ili je pak riječ samo o hobiju. Kako u zadnje vrijeme sve više vlogera javno objavljuju svoju zaradu s Youtubea, prikazali smo nekoliko primjera takve zarade u 2025. godini.

Za one koji nisu upućeni u vloganje, snimanje i vrijednost gledanja tuđeg video sadržaja dali smo osnovno objašnjenje.

Što je vlog?

Vlog je videozapis u kojem autor, najčešće u neformalnom i osobnom tonu, prikazuje svoj svakodnevni život, mišljenja, putovanja, interese ili određenu temu poput mode, gaminga, edukacije ili tehnologije. Ono što vlog razlikuje od tradicionalnih medija jest neposrednost i osjećaj bliskosti između autora i publike. Upravo ta povezanost omogućila je vlogerima da izgrade vjerne zajednice pratitelja, što je temelj njihove moguće financijske zarade.

Kako kreatori zarađuju na YouTubeu

Zarada na YouTubeu najčešće dolazi iz više izvora. Osnovni oblik prihoda ostvaruje se putem reklama koje se prikazuju uz videozapise, no značajniji prihodi obično dolaze od sponzorstva, suradnji s brendovima, donacija gledatelja te prodaje vlastitih proizvoda ili usluga. Uspješni vlogeri mogu ostvarivati visoke prihode i živjeti isključivo od svog sadržaja. Međutim, važno je naglasiti da takvi primjeri predstavljaju manjinu. Većina kanala nikada ne dosegne razinu gledanosti koja bi omogućila stabilnu i dovoljnu zaradu.

Prednosti vlogovanja

Jedna od prednosti vlogovanja jest relativno niska početna ulaganja. Za početak su dovoljni pametni telefon, pristup internetu i osnovno znanje montaže. Osim toga, vloger ima veliku kreativnu slobodu te samostalno bira teme, stil izražavanja i tempo rada. Mnogi u tome vide priliku za osobni razvoj, izražavanje identiteta i izgradnju vlastitog brenda. YouTube također omogućuje izravan utjecaj na publiku, pa vlogeri mogu informirati, educirati i poticati društvene rasprave.

Izazovi

S druge strane, vlogovanje nosi brojne izazove. Konkurencija na YouTubeu iznimno je velika, jer se svakodnevno objavljuju milijuni novih videozapisa. Probiti se među tolikim sadržajem zahtjeva vrijeme, znanje, upornost i često dozu sreće. Zarada je nestabilna i ovisi o algoritmima platforme, interesu publike i oglašivačima, što znači da prihodi mogu naglo rasti, ali i jednako brzo pasti. Uz to, uspješno vođenje kanala zahtijeva stalnu produkciju sadržaja, što uključuje snimanje, montažu, planiranje, promociju i komunikaciju s publikom, pa taj posao često preraste u više od punog radnog vremena.

Ne smije se zanemariti ni psihološki aspekt. Izloženost javnosti donosi negativne komentare, pritisak stalne prisutnosti i usporedbe s drugima, što može dovesti do stresa i izgaranja. Mnogi vlogeri javno govore o gubitku privatnosti i mentalnim teškoćama koje prate život pred kamerama.

Što kaže statistika

Procjenjuje se da postoje više od 114 milijuna aktivnih YouTube kanala širom svijeta, što uključuje individualne kreatore, medijske tvrtke i organizacije. Svakog dana se na platformu učitavaju milijuni novih videozapisa koji doprinose ukupnom broju sadržaja, koji doseže milijarde dnevnih prikaza diljem svijeta. U 2025. godini YouTube je imao oko 5,1 milijardi videozapisa na platformi i preko 360 sati videozapisa učitanih svake minute.

Tako da milijuni ljudi svakodnevno provode vrijeme gledajući videozapise, a vlogeri koji privuku veliki broj gledatelja mogu očekivati i značajniju zaradu. Zarada se najčešće ostvaruje putem AdSense programa, gdje platforma plaća dio prihoda od oglasa koji se prikazuju na videozapisima, kao i kroz sponzorstva, donacije, prodaju proizvoda ili članstva. 

Na koji način se dođe do veće zarade?

Zarade mogu jako varirati, dok neki veliki kanali zarađuju tisuće ili čak stotine tisuća eura mjesečno, manji kanali često zarađuju vrlo malo ili gotovo ništa. Svaki novi kanal mora prvo privući 1000 pretplatnika, imati 4.000 sati gledanja unutar zadnjih 12 mjeseci ili deset milijuna pregleda Shortsa u zadnjih 90 dana da bi se mogao monetizirati tj. pristupiti YouTube Partner Programu. Mnogi se pitaju da li mu se to uopće isplati i što ako ne uspije?

Važno je istaknuti da broj pretplatnika nije jedini faktor uspjeha, ključnu ulogu igraju pregledi videozapisa, angažman publike i vrsta sadržaja. Dakle, prva karakteristika koja određuje zaradu je geolokacija publike, odnosno iz kojih država ljudi gledaju određene video sadržaje (za većinu kreatora najbolja je zarada za publiku iz Amerike, Švicarske, Njemačke, Australije i sl.). Druga važna karakteristika je kategorija kojoj pripada vaš video, nije isto je li riječ o kategoriji marketinga, biznisa, financija ili o nečem manje zanimljivom za bogatiju publiku. Treća karakteristika je duljina videa. U dulji video stane više reklama i zato su oni bolje plaćeni. Videozapisi s višim brojem pregleda znatno bolje zarađuju putem oglasa, a popularnost određenih tema može značajno utjecati na to koliko će kanal privući gledatelja i oglašivača.

Također, sami vlogeri moraju uložiti dosta vremena u planiranje, snimanje i uređivanje sadržaja, komunikaciju s publikom te pratiti trendove kako bi ostali relevantni i vidljivi među konkurencijom.

Uspješni primjeri svjetskih kanala

Primjerice, popularni kanal „WORLD TOP“ s milijunima pretplatnika može imati procijenjenu mjesečnu zaradu u rasponu od 156 tisuća do 935 tisuća eura samo od pregleda i oglasa. Nasuprot tomu, manji kanali s nekoliko stotina tisuća pregleda često imaju zarade mjesečno u rasponu od samo nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura i moraju kombinirati YouTube s drugim aktivnostima ili izvorima prihoda.

Jedan od najpoznatijih primjera je Ryan’s World, dječji YouTube kanal s desecima milijuna pretplatnika i milijardama pregleda, koji je prema procjenama generirao milijune dolara prihoda tijekom godina.

Koliko su u 2025. godini zaradili pojedini vlogeri?

Evo par primjera, za orijentaciju, vlogera koji su svoju zaradu javno iznijeli:

Vlasnik kanala Biznis priče je u 2025. godini za objavljeni sadržaj imao oko 40 milijuna pregleda, 2,7 milijuna sati gledanja, dobio je 21 tisuću novih pretplatnika i ukupno je zaradio 25.000 eura.

Kanal Cile ST, koji je u 2025. imao 5 milijuna pregleda, oko 370 tisuća sati gledanja i novih 9 tisuća pretplatnika je zaradio oko 5 tisuća eura. U 14 godina rada ovaj kanal je zaradio oko 38.500 eura.

Kanal Moto Dnevnik, koji je u 2025. imao oko 1 milijuna pregleda, oko 21 tisuća sati gledanja i novih 3,5 tisuća pretplatnika je zaradio oko 200 eura.

Kanal Šemso u Njemačkoj koji ima oko 9.5 tisuća pretplatnika je zaradio za objavu 181 video uradaka oko 2.585 eura. I kako on kaže kada plati porez će mu ostati oko 1.900 eura.

Ako ćete sami gledati izvještaje važne su vam dva podatka CPM i RPM. Njihovo značenje je: CPM - znači koliko tvrtke plate Youtubeu za 1.000 pregleda, a RPM - koliko dobije kreator sadržaja za 1.000 pregleda.

Koji su uspješni hrvatski kanali?

Prema najnovijim statističkim listama Hafe koja prati broj pretplatnika na YouTubeu, trenutačno najviše pretplatnika, među kanalima koji se smatraju hrvatskim, ima 2CELLOS, glazbeni kanal dvojca Luka Šulić i Stjepan Hauser. Taj kanal broji više od 5,7 milijuna pretplatnika, što ga čini najpraćenijim YouTube kanalom povezanim s Hrvatskom. Uz to ima i milijarde pregleda ukupno, što pokazuje ogromnu globalnu gledanost njihovih videozapisa. Kanal se procjenjuje da može godišnje zaraditi do pola milijuna eura samo od AdSense prihoda u slučaju velikog broja pregleda.

Za primjer popularnih hrvatskih kanala sa sadržajima koji nisu glazbeni nego su zabavni ili općeniti je KingsOfFailsShow, s više od milijun i pol pretplatnika, što ga čini jednim od najjačih u toj kategoriji.

Za usporedbu, Kanal Hrvatska radiotelevizija (HRT) s oko 293 tisuća pretplatnika i stotinama milijuna pregleda može mjesečno generirati oko €2.560 do €15.400 od oglasa.

Još ću jednom napomenuti da zarada nije direktno proporcionalna broju pretplatnika i da su pregledi videozapisa i angažman publike važniji faktori, jer AdSense i oglašivači više plaćaju za stvarnu gledanost i interakciju. Osim toga, kreatori također često ostvaruju prihode kroz sponzorstva, affiliate marketing i prodaju vlastitih proizvoda ili usluga, što često nadmašuje zaradu od oglasa.

Zaključak

Na kraju, odgovor na pitanje isplati li se biti vloger na YouTubeu nije jednostavan. S jedne strane, platforma nudi jedinstvenu priliku za kreativno izražavanje, izgradnju zajednice i potencijalnu financijsku zaradu. Mnogi vlogeri su uspjeli izgraditi snažne karijere i privući široku publiku, a neke od najvećih YouTube zvijezda ostvaruju milijunske prihode. S druge strane, većina vlogera neće ni približno doseći takav uspjeh, a zarada je često neizvjesna i zahtjeva dosta vremena, truda i kvalitete u sadržaju.

Treba uzeti u obzir da je AI preuzeo dosta kreativnih sadržaja i ako planirate na taj način početi zarađivati, da vam AI izrađuje videa, dobro razmislite. Stručnjaci to ne preporučuju jer YouTubeovi algoritmi to brzo prepoznaju i takve sadržaje stavljaju u drugi plan. S obzirom na takvu vrstu konkurencije, ako se želite time baviti probajte biti autentični i stvarati sadržaj koji AI neće moći kopirati. Neka vaši sadržaji izražavaju emociju, prisnost s publikom, mane i vrline kao i mogućnost poistovjećivanja.

Zaključno, može se reći da se biti vloger na YouTubeu može isplatiti, ali ne većini i ne brzo. Biti vloger se može isplatiti samo ako postoji jasna strategija, dosljednost i sposobnost da se stvori sadržaj koji publika želi gledati. Riječ je o dugoročnom i neizvjesnom pothvatu koji zahtijeva rad, strpljenje i prilagodbu stalnim promjenama digitalnog okruženja. Upravo ta neizvjesnost čini vlogerski posao istodobno privlačnim i rizičnim obilježjem suvremenog digitalnog društva. Ta ravnoteža između kreativne slobode i ekonomskih izazova čini vloganje zanimljivim ali i zahtjevnim izborom u svijetu digitalnih medija. Tako da, vloganje može postati unosno zanimanje za one koji uspiju izgraditi publiku i prepoznatljiv identitet, no iz sadašnje perspektive za većinu će ostati samo zanimljiva dodatna aktivnost ili kreativni hobi.

Život u samoodrživim kućama - je li to bijeg od sustava?

Zbog nepovjerenja u dugoročno funkcioniranje financijskog i mirovinskog sustava, dio građana sve se češće okreće ideji samoodrživosti. Umjesto da novac vežu u mirovinske stupove ili dugoročne štedne proizvode, radije ulažu u zemlju, energetsku neovisnost ili vlastitu proizvodnju hrane. Takav izbor ne proizlazi iz financijske nepismenosti, nego iz straha da će inflacija i promjene pravila igre s vremenom nagristi vrijednost današnjih ušteda. Istražili smo koji su izazovi tog izbora.

Za mnoge je samoodrživost način povratka osjećaja kontrole. Vlastiti vrt, bunar, solarni paneli ili kuća s nižim režijama nekima djeluju opipljivije i sigurnije od apstraktnih brojki na računu koji će biti dostupan tek za dvadeset ili trideset godina. U tom kontekstu, financijski instrumenti doživljavaju se kao obećanje sustava kojem se ne vjeruje u potpunosti, dok se samoodrživost percipira kao osobna garancija.

No, takav zaokret često dolazi s pretpostavkom da su financijska štednja i samoodrživost suprotstavljeni koncepti. Međutim, u stvarnosti oni su komplementarni. Samoodrživost može smanjiti životne troškove i povećati otpornost na krize, ali ne može zamijeniti mirovinu, zdravstvenu skrb ili dugoročnu financijsku sigurnost. Financijski instrumenti, s druge strane, nose tržišne i političke rizike, ali omogućuju rast kapitala i zaštitu od inflacije, ako su pravilno korišteni.

Nova definicija doma u vremenu nesigurnosti

Pandemija 2020. godine, energetska kriza koja je uslijedila nakon 2021., te kontinuirani rast cijena stanovanja i režija u Hrvatskoj, snažno su promijenili način na koji građani razmišljaju o pojmu doma. Kuća više nije samo mjesto stanovanja, nego i potencijalni izvor energije, hrane i sigurnosti. U tom kontekstu, samoodržive kuće, one koje koriste obnovljive izvore energije, sakupljaju kišnicu, smanjuju ovisnost o javnim mrežama i često uključuju vlastitu proizvodnju hrane, postaju simbol novog životnog modela. No, postavlja se pitanje: je li riječ o bijegu od sustava ili o prilagodbi sustavu koji se mijenja?

Energetska neovisnost kao racionalna odluka

Nakon naglog rasta cijena električne energije i plina 2021. i 2022. godine, interes za solarne elektrane u Hrvatskoj dosegnuo je povijesni maksimum. 

Prema podacima Hrvatske elektroprivrede na dan 28. veljače 2025. na distribucijsku mrežu HEP ODS-a bilo je priključeno ukupno 27.540 sunčanih elektrana, ukupne priključne snage proizvodnje 835,26 MW. To znači da je tisuće kućanstava ugradilo fotonaponske panele, često uz državne i europske poticaje, čime su postali proizvođači vlastite energije. Posebno su se istaknuli primjeri iz kontinentalne Hrvatske, gdje su obiteljske kuće u manjim mjestima postale gotovo energetski samodostatne, kombinirajući solarne sustave s dizalicama topline i pametnim upravljanjem potrošnjom.

Ovakve kuće često ostaju priključene na mrežu, ali je koriste minimalno. To ne znači prekid odnosa s državom ili institucijama, već racionalan odgovor na nestabilno tržište energenata. U tom smislu, samoodrživost nije čin otpora, već oblik prilagodbe koji sustav sve više potiče kroz zakone, subvencije i strateške ciljeve klimatske neutralnosti.

U Hrvatskoj se približno 60 posto ukupne proizvodnje električne energije ostvaruje iz obnovljivih izvora. Međutim, taj udio u najvećoj mjeri počiva na hidroelektranama, koje same proizvode više od 40 posto ukupne struje. Vjetroelektrane sudjeluju s oko 15 do 17 posto, dok je solarna energija, unatoč velikom prirodnom potencijalu, u 2024. godini činila tek 4,07 posto ukupne proizvodnje, prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Ipak je skok na 4,07 posto s 0,56 posto iz 2022 godine za hrvatske okolnosti značajan.

Ruralni povratak i novi životni stil

Od 2020. nadalje primjetan je porast preseljenja iz urbanih sredina u ruralna područja Hrvatske. Mladi parovi, obitelji s djecom, ali i freelanceri i digitalni nomadi sve češće kupuju ili obnavljaju stare kuće na selu, pretvarajući ih u energetski učinkovite i djelomično samoodržive domove. U Slavoniji, Lici i Dalmatinskoj zagori postoje primjeri kućanstava koja kombiniraju obnovljene stare kuće s vrtovima, plastenicima i sustavima za sakupljanje vode.

Za mnoge od njih, samoodrživost nije ideološki projekt, nego praktičan izbor. Rad na daljinu omogućio je fizičko udaljavanje od gradova, a pandemija je pokazala vrijednost prostora, zemlje i vlastitih resursa. Ipak, ti ljudi nisu izvan društva, koriste digitalnu infrastrukturu, sudjeluju u lokalnim zajednicama i ovise o javnim sustavima zdravstva i obrazovanja.

Granica između slobode i privilegije

Unatoč rastućoj popularnosti, dobrim primjerima iz prakse postoje i upozorenja da život u samoodrživim kućama je potencijalno ograničen određenim preprekama. Početna ulaganja su visoka, administrativni procesi često spori, a zakonodavni okvir još uvijek nije u potpunosti prilagođen off-grid rješenjima. Samoodrživost je, barem zasad, dostupnija onima koji već posjeduju zemljište, kapital, građevinsko ili tehničko znanje.

Zbog toga se postavlja važno društveno pitanje: hoće li samoodrživost postati novi standard ili ostati privilegija manjine? Ako se promatra kao individualni bijeg, ona može produbiti društvene razlike. Ako se, međutim, integrira u javne politike stanovanja, energetike i ruralnog razvoja, može postati alat šire društvene otpornosti.

Drugi izazovi

Tehnički i financijski izazovi ostaju jedna od ključnih prepreka širem prihvaćanju samoodrživih kuća. Iako su tehnologije poput solarnih panela, baterijskih sustava i dizalica topline posljednjih godina znatno napredovale. Mada, njihova pouzdanost i učinkovitost i dalje ovise o pravilnom projektiranju, održavanju i prilagodbi lokalnim uvjetima. 

Pogrešno dimenzionirani sustavi mogu rezultirati energetskim viškovima ljeti i nedostatkom energije zimi, osobito u kućama koje su potpuno izvan mreže. Financijski gledano, početna ulaganja često premašuju mogućnosti prosječnog kućanstva, čak i uz dostupne poticaje, dok povrat investicije može trajati deset i više godina. Dodatni problem predstavlja ograničen pristup kreditima za nekonvencionalne projekte, jer neke banke i dalje preferiraju standardne modele gradnje, što samoodržive kuće stavlja u nepovoljniji položaj unatoč njihovoj dugoročnoj održivosti i nižim operativnim troškovima.

Zaključak

Život u samoodrživim kućama u Hrvatskoj nakon 2020. godine teško je svesti na jednostavno objašnjenje. Rast interesa za samoodrživost je shvaćen kao signal dublje nesigurnosti u dugoročnu stabilnost sustava, nesigurnosti koja traži više slojeva zaštite, a ne jedan jedini odgovor. Razuman pristup zato nije izbor između “sustava” i “bijega od sustava”, nego kombinacija. Dio građana traži sigurnost u zemlji i energiji, dio u tržištima kapitala, a dio u državnim poticajima. Ključno pitanje više nije kome vjerovati u potpunosti, nego kako raspodijeliti rizik tako da ni inflacija, ni tržišni potresi, ni političke odluke ne mogu pojedinca ostaviti bez ikakve zaštite. 

Treba jasno naglasiti da se u samoodrživosti sustav ne napušta, nego se redefinira odnos prema njemu. Samoodrživa kuća tako ne postaje simbol izolacije, nego mjesto razvoja budućeg načina života u kojem se osobna odgovornost, tehnologija i zajednica isprepliću više nego ikad prije.

S druge strane, tu su država i Europska unija koja kroz projekte za zelenu tranziciju opet očekuje, a i nameće, određena postupanja radi ekološke svijesti i discipline građana. Fondovi energetske obnove nude poticaje čak i za obitelji u riziku od energetskog siromaštva (do 25 milijuna EUR poticaja). Financiranjem ovakvih projekata ostvaruju se ciljevi zelene tranzicije te se unaprjeđuje kvaliteta životnih uvjeta građana koji žive u riziku od energetskog siromaštva. 

Koje promjene nastupaju u 2026. godini za hrvatske građane

Kada se osvrnemo unazad u 2025. godinu i pogledamo najave promjena i usvojene izmjene zakona, koji su stupili na snagu krajem ili od početka ove godine, shvatit ćemo da se puno toga očekuje u ovoj godini. Spomenut ćemo one najvažnije, za sve čitatelje koji su neku od tih novina propustili.

Budući da smo cijelu godinu pisali i pratili nadolazeće zakone vrijeme je da ih početkom godine rezimiramo i probamo svesti neke zaključke. Napravili smo pregled važnijih promjena od kojih ima i onih dobrih ali i onih manje dobrih.

Kakva nas poskupljena očekuju?

Izdvojili smo par najvažnijih poskupljenja koje nas očekuju. Dopunsko zdravstveno osiguranje poskupljuje za oko 60 % i to s 9,29 € na 15 € mjesečno. Poskupljenje se odnosi na sve građane, koji nisu izuzeti od njegovog plaćanja. Poskupljuju i cigarete, sitno rezani duhan, grijani duhanski proizvodi i e-tekućine a sve to zbog povećanja trošarina. Prema novom Vladinom paketu mjera pomoći stanovništvu i gospodarstvu počinje postupno ukidanje energetskih subvencija, pa se očekuje i blagi rast cijene struje i plina.

Naknada za uporabu cesta poskupljuje za oko 60 % što će osjetiti vozači prilikom registracije vozila. Poskupljenje će se bazirati na osnovici koja će rasti s 28,50 € na 40 € i ovisit će o koeficijentu obujma motora.

Obujam motora          Prije             Sada             Razlika

do 1000 cm3              23,94 €        38,40 €        +14,46 €

1001 – 1600 cm3       49,59 €        79,60 €         +30,01 €

1601 – 2000 cm3       59,85 €       95,60 €         +35,75 €

2001 – 2500 cm3      99,47 €        159,20 €       +59,73 €

preko 2500 cm3        159,32 €      254,80 €       +95,48 €

Ima li i nekih dobrih vijesti?

Ima. Da ne počinjemo godinu samo s lošijim vijestima donosimo i neke dobre financijske vijesti.

Umirovljenici koji su se umirovili prijevremeno i dugo godina bili penalizirani s nižim mirovinama će nakon 70. godine života biti potpuno financijski izjednačeni s onima koji su otišli u "punu" mirovinu, što znači da će oko 127 tisuća korisnika dobiti povećanje mirovine u prosjeku od 54 eura, i to bez podnošenja zahtjeva. I oni koji su u invalidskoj mirovini će dobiti veću mirovinu u prosjeku za 74 eura. O mirovinama i promjenama u mirovinskom sustavu smo nedavno pisali ovdje.

Minimalna mjesečna bruto plaća povišena je na 1.050 € od 1. siječnja 2026. (s oko 970 €). To znači da najmanje plaćeni radnici dobivaju veći prihod, što direktno povećava njihov mjesečni budžet.

Vlada i Ministarstvo planiraju program pristupačnog najma, kupnje i gradnje stanova kroz mjere za povećanje ponude stanova, što bi dugoročno moglo ubrzati izgradnju i smanjiti cijene nekretnina, posebno za mlade obitelji. Donošenje Zakona o priuštivom stanovanju se očekuje tijekom prvog kvartala ove godine. O tome smo pisali ovdje.

Povećani porezni prihodovni pragovi za studente. Jedna od najvažnijih olakšica za studente i njihove roditelje koja je stupila na snagu su veći godišnji pragovi prihoda koje studenti mogu ostvariti bez plaćanja poreza. 4.800 € godišnje ako je student prijavljen kao uzdržavan član na poreznoj olakšici roditelja i 12.000 € godišnje ako student nije na poreznoj olakšici roditelja i direktno plaća porez na vlastitu karticu. To je značajan rast u odnosu na dosadašnje pragove (koji su bili oko 3.360 € za uzdržavane i oko 10.080 € za ostale studente). To znači da od ove godine student može više raditi i zaraditi bez oporezivanja, što je posebno važno tijekom turističke sezone kada se puno studenata zapošljava. Ako student prelazi ove limite, plaća se porez samo na onaj dio iznad pragova.

Od 1. siječnja 2026. nekoliko gradova i općina u Hrvatskoj promijenio je stope lokalnog poreza na dohodak. Prema dostupnim podacima, neke jedinice lokalne samouprave su smanjile porezne stope, a neke ih pak povećale u odnosu na ranije razdoblje.

Građani su dobili mogućnost besplatnog paketa bankovnih usluga

Od 1. siječnja 2026. u Hrvatskoj se počeo primjenjivati novi zakon koji građanima s redovitim primanjima jamči pravo na paket besplatnih bankarskih usluga. Vijest je dočekana s velikim interesom javnosti jer se prvi put na razini zakona ograničava što banke smiju naplaćivati, a što ne. Ipak, iza pojma “besplatni paket” krije se niz nijansi koje će u praksi odlučivati hoće li taj paket doista biti svima povoljniji od postojećih. O tome smo detaljno pisali ovdje.

Nova pravila za kriptoimovinu: građani pod povećalom Porezne uprave od 2026.

Od 1. siječnja 2026. na snagu stupaju nova pravila vezana uz kriptoimovinu koja će značajno promijeniti odnos građana i Porezne uprave. Riječ je o dijelu europske porezne reforme kojom se uvodi znatno veća transparentnost i nadzor nad kripto-transakcijama.

Ključna novost je primjena EU standarda DAC8 i CARF, kojima se uvodi obvezna i automatizirana razmjena poreznih informacija o kriptoimovini. Na temelju tih pravila, platforme za trgovanje kriptoimovinom i drugi pružatelji kripto-usluga morat će prikupljati i dostavljati podatke o korisnicima i njihovim transakcijama poreznim tijelima. Ti će se podaci razmjenjivati između država članica Europske unije, čime hrvatska Porezna uprava dobiva uvid u kripto-transakcije hrvatskih poreznih rezidenata, bez obzira na to jesu li provedene u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Prikupljat će se detaljni podaci o identitetu korisnika (ime, adresa, porezni identifikacijski broj i država rezidentnosti), kao i podaci o transakcijama: kupnji, prodaji, zamjenama kriptovaluta, prijenosima te drugim oblicima raspolaganja kriptoimovinom. Prvi izvještaji odnosit će se na transakcije ostvarene tijekom 2026. godine, a poreznim upravama bit će dostavljeni tijekom 2027.

Za građane to znači da porezna anonimnost kriptoimovine praktično prestaje. Svaki ostvareni prihod ili dobit morat će se prijaviti u godišnjoj poreznoj prijavi. Porezna uprava će zaprimljene podatke uspoređivati s prijavama građana te, u slučaju odstupanja, pokretati porezne nadzore. DAC8 i CARF osiguravaju obuhvat podataka s velikih međunarodnih burzi i posrednika, uključujući one sa sjedištem izvan Hrvatske ali unutar europskog i međunarodnog regulatornog okvira. Cilj novih pravila je suzbijanje utaje poreza i izjednačavanje poreznog tretmana kriptoimovine s ostalim oblicima financijske imovine. Poruka građanima koji trguju kriptovalutama je jasna: od 2026. kriptoimovina postaje potpuno vidljiva poreznim vlastima, a odgovornost za pravodobnu i točnu prijavu prihoda ostaje na poreznim obveznicima.

Osniva se i Središnji registar stanovništva

U Hrvatskoj se od 2026. uvodi potpuno nova baza podataka o stanovništvu koja će zamijeniti dosadašnji popis stanovništva kakvog smo poznavali. Umjesto popisivanja „na terenu“ svaki desetak godina, država uvodi digitalni Središnji registar stanovništva, u koji se automatski povezuju podaci iz brojnih postojećih evidencija i registara. Puni rad očekuje se od 1. lipnja 2026.

Registar će objediniti podatke iz postojećih državnih evidencija, poput OIB-a, prebivališta i boravišta, matičnih knjiga, obrazovanja, zaposlenja, mirovinskog i zdravstvenog sustava. Cilj je da država u svakom trenutku ima točne i ažurne podatke o broju stanovnika, kućanstvima i osnovnim demografskim obilježjima. U Središnjem registru vodit će se podaci o identitetu građana, adresi stanovanja, obiteljskim i kućanskim odnosima, obrazovanju, radnom statusu, migracijama te stambenom statusu. Dio podataka, poput izjašnjavanja o nacionalnosti, vjeri ili materinskom jeziku, bit će dobrovoljan i neće se unositi bez pristanka građana.

Za građane to u praksi znači manje birokracije. Podaci će se povlačiti iz registra, pa više neće biti potrebe za donošenjem potvrda o prebivalištu, kućanstvu ili obiteljskom statusu prilikom ostvarivanja prava poput dječjeg doplatka, stipendija, socijalnih naknada ili poreznih olakšica. Administrativni postupci trebali bi biti brži, a dio prava moći će se obračunavati automatski. Središnji registar koristit će državna tijela i lokalne jedinice za provedbu javnih politika, planiranje obrazovanja, zdravstva i socijalnih usluga te za demografske i statističke analize. Građanima će biti omogućen uvid u vlastite podatke i mogućnost ispravka netočnosti.

Istodobno, uvođenje registra otvara i pitanja zaštite privatnosti. Iako podaci neće biti javno dostupni, registar omogućuje znatno širi uvid državnih tijela u osobne informacije nego dosad. Nadležne institucije ističu da će se sustav koristiti isključivo u zakonom propisane svrhe te uz primjenu strogih sigurnosnih i zaštitnih mjera. Tako da, središnji registar stanovništva predstavlja veliki iskorak u digitalizaciji države: manje papira i čekanja za građane, bržu administraciju za sustav, ali i novu razinu centraliziranog upravljanja podacima o stanovništvu. Detaljnije o tome sam pisala ovdje.

EU Direktiva o transparentnosti plaća: veća jednakost u plaćama od 2026

Od 2026. godine u Hrvatskoj se počinje primjenjivati EU Direktiva o transparentnosti plaća, čiji je cilj smanjiti razlike u plaćama između muškaraca i žena i osigurati veće informacije zaposlenicima o njihovim pravima. Direktiva zahtijeva da poslodavci budu otvoreniji u pogledu plaća i kriterija obračuna, a time se želi potaknuti pravičnija i transparentnija radna mjesta.

Ključne odredbe koje će utjecati na hrvatsko tržište rada uključuju obvezu poslodavaca da jasno definiraju kriterije za obračun plaća i dodataka, zaposlenicima omogućuju informacije o rasponima plaća za slična radna mjesta a u većim tvrtkama redovito provode analize razlika u plaćama prema spolu i izvještavaju o rezultatima zaposlenicima ili nadležnim tijelima na zahtjev.

Prema službenim smjernicama EU o Direktivi o transparentnosti plaća poslodavci s više od 250 zaposlenih dužni su godišnje izvješćivati o razlikama u plaćama počevši od 7. lipnja 2027. godine. Poslodavci sa 150–249 zaposlenika izvješćuju svake tri godine počevši od 7. lipnja 2027. godine. Poslodavci sa 100–149 zaposlenika će početi izvješćivati svake tri godine počevši od 2031.To znači da će veći dio privatnog sektora biti obvezan prikazivati kriterije plaća i redovito provoditi izvještavanje o jednakosti.

Za zaposlenike ovo donosi jasniju sliku o vlastitim plaćama u odnosu na kolege, te veću zaštitu od diskriminacije. Također, omogućuje jednostavniju usporedbu plaća unutar sektora i tvrtke, što može biti alat za pregovaranje i ostvarivanje svojih prava. Za poslodavce direktiva znači veće administrativne obveze, ali i priliku da pokažu transparentnost i društvenu odgovornost. Tvrtke će morati pratiti plaće, analizirati razlike među zaposlenicima i izvještavati u skladu s pravilima, a u slučaju nepridržavanja mogući su inspekcijski nadzor i sankcije.

Cilj Direktive je stvoriti poštenije i transparentnije radno okruženje, smanjiti rodne razlike u plaćama i osnažiti zaposlenike da razumiju kako se obračunavaju njihove plaće. Hrvatska, implementacijom ovog EU standarda, ulazi u sustav koji već u mnogim državama članicama pokazuje pozitivne rezultate u smanjenju plačnih razlika i povećanju povjerenja u poslodavce.

Izmijenjeni Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, često nazivanih “zviždačima”

Zaštita prijavitelja nepravilnosti, često nazivanih “zviždačima”, jedan je od ključnih mehanizama borbe protiv korupcije, zlouporabe ovlasti i nepravilnosti u javnom i privatnom sektoru. U tom kontekstu, hrvatska Vlada je usvojila izmjene i dopune Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti s ciljem jačanja pravne sigurnosti prijavitelja, preciznijeg definiranja njihovih prava te usklađivanja domaćeg zakonodavstva s novim europskim propisima i međunarodnim standardima, uključujući i preporuke OECD-a. Detaljno smo o tom Zakonu pisali ovdje.

Što donosi izmjena Zakona o sudovima

Već dulje vrijeme se najavljuje reforma pravosuđa zbog raznih medijskih pritisaka i nezadovoljstva građana radom sudova, sporosti rješavanja predmeta i sl. Kao dio te reforme je došlo i do usvajanja novim izmjena Zakona o sudovima.

Neke od glavnih novosti:

• Za suce se propisuje zabrana primanja darova osim protokolarnih darova manje vrijednosti. Ne smatraju se darovima, u smislu ovoga Zakona, uobičajeni darovi između članova obitelji, rodbine i prijatelja te državna i međunarodna priznanja, odličja i nagrade.
• 
  
• Povećavaju se udjeli „mjere kvalitete i kvantitete rada sudaca” u njihovom ocjenjivanju (dosad najviše 60 bodova, sada do najviše 70).
• 
  
• Uređuje se nadležnost za zahtjeve za suđenje u razumnom roku, prenosi se odlučivanje s predsjednika neposredno višeg suda na predsjednika suda pred kojim je postupak.
• 
  
• Uvode se dodatne specijalizacije i uvjeti za rad na određenim vrstama predmeta (npr. obiteljski odnosi, zemljišnoknjižni predmeti).

Uvođenje mogućnosti da Vrhovni sud Republike Hrvatske zasjeda u proširenom vijeću kada to propisuje Zakon. O tom Zakonu smo detaljnije pisali ovdje.

Zgrade dobivaju OIB i Registar zajednice suvlasnika

Novost je da se uvodi pravna osobnost za zajednicu suvlasnika višestambene zgrade. Porezna uprava dodijelit će joj OIB, a nakon toga Državna geodetska uprava upisat će je u Registar zgrada odnosno Registar zajednice suvlasnika. O tome smo opširnije pisali ovdje. Prema Članku 1. Zakona: "Ovim se Zakonom uređuje područje upravljanja i održavanja višestambenih zgrada, stambeno-poslovnih zgrada, poslovnih zgrada i blokovskih garaža, uređuju se odnosi između sudionika u području upravljanja zgradama, određuju se zajednički dijelovi zgrade, minimalni iznos i način plaćanja zajedničke pričuve, održavanje zajedničkih dijelova zgrade, upravljanje zgradom, te prava, obveze i odgovornosti suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade."

Proces dodjele OIB-a zgradama je u tijeku, i ako ga predstavnici stanara ne pokrenu na vrijeme zgrade mogu očekivati kazne.

Konačno je usvojen i Pravilnik o kućnom redu u zgradama

U lipnju prošle godine Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine usvojilo je novi Pravilnik o kućnom redu u zgradama. Pravilnik sadrži dvadeset i četiri članka i većinom se odnosi na pravila korištenja zajedničkih prostorija u zgradama, dopuštenu razinu buke i sprječavanje skupljanja otpada u korištenju posebnih dijelova zgrade, satnicu kućnog mira, obveze kod iznajmljivanja stanova i ostale obveze stanara. O tom Pravilniku smo detaljno pisali ovdje.

Fiskalizacija 2.0.

I za kraj ostavljamo promjenu zvanu Fiskalizacija 2.0 o kojoj već i ptice na grani cvrkuću.

Ukratko, od 1. siječnja 2026. u Hrvatskoj je uvedena Fiskalizacija 2.0, najveća reforma sustava fiskalizacije od njegova uvođenja. Novi sustav proširuje obveze izdavanja i praćenja računa na eRačune u poslovanju između poduzetnika (B2B) i s državom (B2G), dok svi PDV‑obveznici moraju izdavati i primati eRačune. Cilj reforme je digitalizirati poslovanje, smanjiti administrativno opterećenje i povećati transparentnost. Digitalni eRačuni zamjenjuju papirnate, a njihovo arhiviranje u elektroničkom obliku postaje obavezno.

Međutim, uvođenje novog sustava već je naišlo na probleme. Mnogi poduzetnici suočili su se s tehničkim poteškoćama, kašnjenjem u slanju eRačuna i potrebom za prilagodbom softvera. Tradicionalnije djelatnosti, poput građevinarstva, imaju dodatne izazove jer moraju integrirati nove digitalne procese u svakodnevno poslovanje. Projekt je imao testnu fazu krajem 2025., što je omogućilo pripremu, no potpuna implementacija u 2026. donosi i nove troškove i prilagodbe. Ključna obveza od početka 2026. je da svi obveznici PDV‑a moraju izdavati i primati eRačune, dok oni koji nisu u sustavu PDV‑a moraju barem primati eRačune, a njihova obveza izdavanja kreće od 1. siječnja 2027. kada se novim sustavom obuhvaća oko 320 000 subjekata ukupno.

Ipak, uz ovo brzo nametanje tako složenog sustava, njegovom implementacijom stručnjaci smatraju da će dugoročno ubrzati poslovanje, smanjiti papirnati rad i povećati kontrolu nad poreznim prihodima, što je važno za modernizaciju hrvatskog gospodarstva.

Zaključak

Godina 2026. donosi niz promjena koje će duboko utjecati na svakodnevni život građana i poslovanje poduzetnika. S jedne strane, poskupljenja energenata, hrane i drugih osnovnih proizvoda predstavljaju dodatni pritisak na kućne budžete i povećavaju troškove života. Ipak, s druge strane, država uvodi i neke mjere koje olakšavaju građanima svakodnevicu: porezne olakšice za studente i određene kategorije poreznih obveznika, kao i smanjenje poreza na dohodak u nekim gradovima, financijsku potporu obiteljima i ranjivim skupinama, veća primanja za umirovljenike i invalide.

Digitalna transformacija javne i porezne administracije namijenjena je ubrzavanju i nastojanju olakšavanja određenih procesa. Poduzetnici se trenutno suočavaju s izazovima prilagodbe digitalnim sustavima, posebno Fiskalizaciji 2.0, sve s potencijalom učinkovitijeg i bržeg poslovanja. Središnji registar stanovništva bi trebao zamijeniti tradicionalni popis stanovništva, povezati različite baze podataka i omogućiti bržu i precizniju evidenciju građana, dok EU Direktiva o transparentnosti plaća i porezne novosti naglašava poštenje, ravnopravnost i transparentnost u poslovanju, osiguravajući zaposlenicima bolji uvid u kriterije obračuna plaća.

U konačnici, 2026. godina za Hrvatsku bi trebala predstavljati prijelaz u novu eru: digitalne modernizacije, manje birokracije, učinkovitijem upravljanju podacima, većoj transparentnosti i kontroli poslovnih procesa, uz jasno prepoznavanje i ublažavanje učinaka ekonomskih izazova za građane. Prema obećanjima građani bi trebali dobiti olakšice, osiguranje socijalne ravnoteže i bolje administrativne alate. Hoće li to samo biti slovo na papiru? Pomalo smo skeptični, ali nadajmo se najboljem. Sretna vam Nova godina!

Što obuhvaća Vladin paket besplatnih bankarskih usluga građanima kojeg od 1. siječnja 2026. nude sve banke?

Od 1. siječnja 2026. u Hrvatskoj se počinje primjenjivati novi zakon koji građanima s redovitim primanjima jamči pravo na paket besplatnih bankarskih usluga. Vijest je dočekana s velikim interesom javnosti jer se prvi put na razini zakona ograničava što banke smiju naplaćivati, a što ne. Ipak, iza pojma “besplatni paket” krije se niz nijansi koje će u praksi odlučivati hoće li taj paket doista biti svima povoljniji od postojećih. Usporedili smo ga kod četiri najveće banke u Hrvatskoj i došli do zanimljivih zaključaka.

Već postaje tradicija da u ovo doba godine pišemo o izmjenama Zakona o bankarskim naknadama prema građanima u Hrvatskoj, jer bez obzira na iznimno dobro poslovanje banaka na hrvatskom tržištu, njihove usluge svako malo poskupljuju. Za one koji to prate, sjetit će se da su banke od 8. siječnja 2025. godine poskupile svoje usluge kroz cijene paketa i transakcija, u nekim slučajevima i skoro duplo, ali su zauzvrat uvele besplatni Osnovni račun kod kojega ste, da bi prešli na njega, morali mijenjati IBAN. O tome smo pisali ovdje. Nakon toga, u svibnju ove godine, i nakon pritiska javnosti na Vladu zbog tih poskupljenja, Vlada je najavila nove izmjene Zakona o bankarskim naknadama, o čemu smo pisali u ovom tekstu. U tim novim izmjenama Zakona Vlada pokušava zaustaviti bankarska poskupljenja i odgovoriti na pritiske javnosti. Nakon toga, u srpnju 2025. godine spomenuta je izmjena Zakona usvojena u Saboru, sa stupanjem na snagu od 1. siječnja 2026. godine.

Što donosi novi zakon u besplatnom paketu usluga: što građani doista dobivaju, a što mogu izgubiti?

Zanimalo nas je kako novi Zakon provode vodeće banke u Hrvatskoj, s naznakom na koju informaciju građani moraju obratiti pažnju prije prelaska na besplatni paket. Posebnu pozornost posvetili smo umirovljenicima i osjetljivoj skupini građana, uz konkretnu usporedbu nekadašnjeg ZABA Senior Lepeze paketa i novog paketa besplatnih bankarskih usluga.

Novi zakonski okvir obvezuje banke da svakom građaninu koji prima redovita primanja (plaću, mirovinu, stipendiju ili slične prihode) omoguće račun za plaćanje s paketom osnovnih usluga bez naknade. Važno je naglasiti da se paket ne aktivira automatski, nego ga korisnik mora izričito zatražiti, i to osobnim dolaskom u poslovnicu banke. Isto tako, dobra je vijest da postojeći IBAN korisnika, kao i PIN na već izdanim debitnim karticama, ostaje isti kod prelaska na besplatni paket.

Zakon propisuje da paket mora uključivati:

1. Usluge otvaranja, vođenja i zatvaranja računa za plaćanje
2. Usluge internetskog ili mobilnog bankarstva prema odabiru kreditne institucije
3. Usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje na šalteru ili bankomatu, osim obrade kovanog novca
4. Usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na šalteru ili bankomatu kreditne institucije koja vodi račun za plaćanje, prema odabiru kreditne institucije
5. Priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima
6. Usluge redovitog izdavanja debitne kartice i njezino korištenje, ako kreditna institucija tu uslugu pruža 
7. Usluge izvršenja plaćanja debitnom karticom na fizičkim prodajnim mjestima a za plaćanja debitnom karticom na internetskim prodajnim mjestima se može naplatiti naknada samo ako se klijentu i inače naplaćuju sukladno tarifi banke.
8. Priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima.

No, upravo u tim općim formulacijama kriju se ključna ograničenja.

Prvo, zakon ne propisuje kvotu “besplatnih transakcija”, poput one od pet pa do dvadeset besplatnih transakcija mjesečno. Znači, takve kvote postojale su u postojećim komercijalnim paketima, ali u zakonskom paketu one nisu zajamčene.

Drugo, kod uplate/isplate gotovine zakon jasno kaže: besplatno mora biti podizanje i uplata gotovine ili na šalteru ili na bankomatu, prema odluci banke. Banke nisu obvezne omogućiti oba kanala besplatno, osim ako se radi o umirovljenicima ili posebno zaštićenim skupinama, za koje su po nalogu Zakona mnoge banke morale ponuditi povoljniji tretman.

Treće, plaćanje debitnom karticom zajamčeno je bez naknade samo na fizičkim prodajnim mjestima. Online plaćanja karticom nisu izričito obuhvaćena zakonom, što znači da ih banke zasad uglavnom ne naplaćuju, ali zadržavaju pravo promjene politike u budućnosti.

Dodatne napomene Zakona

Banka može odbiti zahtjev potrošača za otvaranje paketa besplatnih usluga ako potrošač na području Republike Hrvatske ili u banci već ima otvoren takav račun za plaćanje.

Ako potrošač prestane primati redovita primanja na račun za plaćanje uključen u paket besplatnih usluga u razdoblju od tri uzastopna kalendarska mjeseca, banka će potrošaču početi naplaćivati naknade za usluge za koje u okviru paketa besplatnih usluga potrošač nije plaćao naknadu, a o početku naplaćivanja naknade obavijestiti će potrošača najkasnije 15 dana prije početka naplate tih naknada.

Na kraju, Zakon ne uključuje dopušteno prekoračenje. Minus na računu nije pravo iz besplatnog paketa, nego poseban kreditni proizvod koji banka može, ali ne mora, odobriti pod svojim uvjetima.

Kako besplatni paket izgleda u praksi kod najvećih banaka

Zagrebačka banka (ZABA)

ZABA omogućuje paket besplatnih usluga bez promjene IBAN-a za postojeće korisnike. Uključeni su račun, debitna kartica i internetsko bankarstvo (e-zaba). Za umirovljenike i klijente sa socijalnim statusom osobito je važno to što im banka omogućuje besplatno podizanje gotovine i na bankomatu i na šalteru poslovnice matične banke. Međutim, ZABA u ovom paketu ne nudi besplatne naloge za plaćanje, a svaki nalog izvan osnovnog minimuma može se naplatiti prema važećem cjeniku. Dopušteno prekoračenje moguće je ugovoriti, ali nije dio paketa, ovisi o procjeni banke i najviše iznosi 250 eura. Internet bankarstvo je uključeno samo za e-zabu, ali ne i za m-zabu. Naknada za isplatu gotovine na šalteru banke za iznose iznad 70.000 eura je 0,3%.

Privredna banka Zagreb (PBZ)

PBZ nudi vrlo sličan model. Paket je bez mjesečne naknade i uključuje internetsko bankarstvo i karticu. Podizanje gotovog novca s računa za plaćanje u PBZ poslovnici Banke je besplatno svim korisnicima besplatnog paketa. Banka u okviru Paketa besplatnih usluga umirovljeniku i potrošaču koji pripada osjetljivoj skupini iz članka 24. stavka 9. Zakona ne naplaćuje naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje ni na šalterima u PBZ poslovnicama ni na PBZ bankomatima. No, kao i kod ZABE, nema zajamčene kvote besplatnih naloga, a sve dodatne usluge naplaćuju se zasebno. Prekoračenje se ugovara posebno.

Erste banka

Erste besplatni paket uključuje osnovne usluge vođenja računa, podizanje i polaganje gotovog novca bez naknade, izdavanje Visa debitne kartice  i PIN-a, uplate nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima, ali posebno upozorava na internetsko bankarstvo. Paket besplatnih usluga uključuje korištenje usluge online bankarstva George. Iznimno, korisnici Paketa besplatnih usluga mogu u probnom periodu do 31. ožujka 2026. koristiti i mobilno bankarstvo George bez naplate naknade, a od 1. travnja 2026. mogu nastaviti koristiti tu uslugu ako izričito potvrde nastavak korištenja uz naplatu naknade. To je primjer kako banke mogu minimalno ispuniti zakonsku obvezu, a dodatne funkcionalnosti tretirati kao komercijalni proizvod.

OTP banka

OTP omogućuje osnovni besplatni paket s klasičnom uslugom otvaranja, vođenja i zatvaranja računa za plaćanje, usluge OTPmini, uključuje mogućnost identifikacije korisnika na daljinu, korištenja aplikacije internetskog bankarstva, korištenja 3D Secure usluge (Programa sigurne kupnje na internetu) i usluge telefonskog bankarstva za građane. Uključuje i polaganje novčanih sredstava na račun za plaćanje na šalteru ili bankomatu OTP banke, izuzev kovanog novca, podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na bankomatu OTP banke, priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima, usluge redovnog izdavanja debitne kartice i njezino korištenje kao i usluge plaćanja debitnom karticom na prodajnim mjestima. Umirovljenicima i klijentima koji pripadaju osjetljivoj skupini, banka će omogućiti besplatno podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na šalteru i na bankomatu OTP banke.

Dakle, kao i u svima bankama umirovljenici imaju povlašten tretman kod gotovine, no kvote besplatnih transakcija nigdje nisu predviđene. Dopušteno prekoračenje nije uključeno u ovaj paket.

Što građani mogu izgubiti prelaskom na besplatni paket

Iako besplatni paket zvuči primamljivo, prelazak s postojećih paketa znači odricanje od:

• unaprijed definirane kvote besplatnih transakcija
• dodatnih debitnih i kreditnih kartica uključenih u paket
• korištenja računom od strane opunomoćenika (može uz dodatnu naknadu)
• posebnih pogodnosti (osiguranja, asistencije, popusti)
• fleksibilnijeg pristupa gotovini
• automatskog dopuštenog minusa
• mobilno bankarstvo uključeno u paket (dodatna naplata)
• naplatu naknade za usluge izvršenja plaćanja debitnom karticom preko interneta

Primjer iz prakse: ZABA Senior Lepeza paket vs. novi besplatni paket bankarskih usluga za umirovljenike

ZABA Senior Lepeza paket bio je posebno osmišljen za umirovljenike. Više nije u ponudi za nove korisnike ali ga stari korisnici i dalje mogu koristiti. Uz mjesečnu naknadu od 2.98 eura mjesečno nudi:
- pet besplatnih plaćanja nacionalnim i prekograničnim kreditnim transferom u eurima s tekućeg računa u eurima iniciranih putem usluga on-line bankarstva,
- uslugu online-bankarstvo (e-zaba i m-zaba),
- mogućnost izdavanja kreditne kartice na zahtjev klijenta i prema internim pravilima Banke, bez upisnine i članarine za osnovnog i 50 % popusta za dodatnog korisnika,
- dopušteno prekoračenje do maksimalno 7.000 EUR prema odluci banke,
- obročno plaćanje debitnom karticom tekućeg računa u eurima - bez kamata i naknada,
- limit do 700 EUR i
- financiranje dodatnih servisnih usluga do određenog eur limita koje nisu strogo bankarske prirode poput pomoći u kući, medicinske pomoći i pomoći na cesti.

Novi besplatni paket umirovljenicima donosi već nabrojane prednosti poput potpuno ukidanja mjesečne naknade i besplatnog podizanja gotovine u poslovnici matične banke, no prelaskom sa Senior Lepeze na besplatni paket za umirovljenike se gube besplatne transakcije, dodatne opunomoćeničke račune, usluga m-zaba, dodatna kreditna kartica, plaćanje na rate, a dozvoljeno prekoračenje može biti do samo 250 eura. Osoba gubi i pravo na pomoći u kući, medicinske pomoći i pomoći na cesti. 

Ako umirovljenik koji pređe na besplatni paket želi dodatno platiti uslugu m-zabe, jer planira račune plaćati mobitelom a ne preko računala, to će ga koštati mjesečno 1,33 €, plus ako plati iniciranje pet online kreditnih transfera (transakcija) mjesečno u korist računa izvan banke (npr. plati režije) to će ga koštati 5 x 0,35 € =1,75 €. Znači, 1,75 € plus 1,33€ za m-zabu je ukupno 3,08 €. I kada se oduzme ovaj iznos od 2,98 € naknade za Senior Lepezu umirovljenik koji je prešao na besplatni paket je čak u minusu od 0.1 € i izgubio je sve one gore nabrojane pogodnosti. Dakle, ovakvom umirovljeniku koji redovito plaća račune putem mobilnog bankarstva se ovaj besplatni paket ne bi isplatio.

Ovaj primjer jasno pokazuje da “besplatno” ne znači nužno i “povoljnije” za svakog korisnika.

Zaključak

Novi Zakon o besplatnim bankarskim paketima predstavlja važan korak prema zaštiti potrošača i transparentnom bankarstvu. On osigurava temeljno pravo na račun bez mjesečne naknade i sprječava naplatu osnovnih usluga koje su danas nužne za svakodnevni život.

Međutim, zakon je svjesno postavljen minimalistički. Sve što nadilazi osnovu, a to su kvote besplatnih naknada za iniciranje transakcija, online kartična plaćanja, mobilno bankarstvo, veće dopušteno prekoračenje i sl. ostaje u domeni zarade banaka. Zasigurno postoje građani kojima nisu potrebne dodatne opcije banke i koji koriste račun samo za primanje novca i povremeno plaćanje i njima će besplatni paket donijeti stvarnu uštedu. Onim građanima koji se ne žele odreći proširenih pogodnosti koje imaju u svojim dosadašnjim bankarskim paketima, koji intenzivno koriste digitalne usluge i često izvršavaju naloge će stari paketi i dalje biti bolja opcija i ovaj im se besplatni paket neće svidjeti.

Dakle, za građane to znači jedno: prije prelaska na besplatni paket nužno je sagledati vlastite navike i mogućnosti. Besplatni paket bankarskih usluga je pravo, ali pametni financijski izbor ostaje odgovornost svakog pojedinca.