Telemedicina u Hrvatskoj - prve virtualne ambulante!

Telemedicina podrazumijeva pružanje zdravstvenih usluga kroz korištenje informacijsko-komunikacijskih i digitalnih tehnologija. Točnije, to je sustav koji uporabom telekomunikacijske tehnologije podupire internu razmjenu podataka važnih za dijagnozu, liječenje i prevenciju bolesti i ozljeda i pruža zdravstvenu zaštitu na daljinu. Pri tom sustavu, u određenim okolnostima, pacijenti više ne moraju nužno ići u bolnicu kod liječnika specijalista kako bi dobili stručno mišljenje ili terapiju vezanu za svoje zdravstveno stanje. Istražili smo gdje se mogu primiti telemedicinske usluge u Hrvatskoj i koje su usluge na daljinu dostupne.

Foto: Anna Shvets, Pexels.com

Telemedicinske usluge uključuju digitalnu razmjenu nalaza, snimaka i očitanja, postavljanje dijagnoze, liječenje na daljinu i mogućnost drugog stručnog mišljenja. Zasad su dostupne u području radiologije, kardiologije, pulmologije, psihijatrije, endokrinologije, neurologije, transfuzije i hemodijalize. Prema javno dostupnim podacima Hrvatska ima 243 aktivna centra umrežena u 152 zdravstvene ustanove. Prošle godine je pruženo više od 164.000 zdravstvenih usluga na daljinu, što je značajno više nego prethodnih godina. Važnost primjene Telemedicine u Hrvatskoj posebno se ističe zbog opće poznatog smanjenog interesa hrvatskih liječnika specijalista za rad u manjim gradovima, a posebno na otocima, zbog nedostatka medicinskog kadra u Hrvatskoj i zbog pojačanog starenja stanovništva uz povećan broj kroničnih bolesnika. Sve su to problemi kojima treba novi pristup.

Mreža telemedicinskih centara

Mrežom telemedicinskih centara određuje se potreban broj zdravstvenih ustanova čiji su osnivači Republika Hrvatska, jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb ili jedinice lokalne samouprave, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatnih zdravstvenih radnika s odobrenjem za rad telemedicinskog centra koje daje Hrvatski zavod za hitnu medicinu (HZHM).

HZHM izdaje rješenje za odobrenje obavljanja djelatnosti telemedicine sukladno osnovnoj mreži telemedicinskih centara, a koje sadrži šifru telemedicinskog centra, područje medicinske struke telemedicinskog centra te minimalan broj zdravstvenih radnika i osnova je za ugovaranje telemedicinskih usluga s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. U telemedicinskom centru mora raditi najmanje onaj broj zdravstvenih radnika koji je propisan u Odobrenju za rad telemedicinskog centra.

Ovdje možete naći odobrene telemedicinske centre s razinom zaštite.

Intervju s ravnateljicom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu

S obzirom na ključnu ulogu Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu u sektoru Telemedicine razgovarali smo s prim. mr. Maja Grba-Bujević, dr. med, ravnateljicom ovog Zavoda.

1. Koja je točno uloga Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu u razvoju i implementaciji Telemedicine u Hrvatskoj?

Telemedicina, odnosno pružanje zdravstvenih usluga na daljinu uporabom informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućava jednaku dostupnost specijalističkih zdravstvenih usluga u svim dijelovima RH, uključujući otoke, ruralna i prometno izolirana područja. Hrvatski zavod za hitnu medicinu (HZHM) ima višestruku ulogu u implementaciji i širenju telemedicine na nacionalnoj razini. Prvenstveno, HZHM organizira, koordinira i nadzire uvođenje telemedicinskih usluga u zdravstveni sustav RH u okviru Mreže telemedicinskih centara. Naši djelatnici nabavljaju, postavljaju i podešavaju opremu, računalnu i informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu za svaki telemedicinski centar u osnovnoj Mreži, te ujedno educiraju zdravstvene djelatnike za korištenje iste. Također, pružaju i tehničku podršku svim telemedicinskim centrima 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Ujedno, koordiniramo HealthNet mrežu u suradnji s CARNET-om, bez kojeg se telemedicinske usluge ne bi mogle provoditi. Naime, riječ je o nacionalnoj informatičko-komunikacijskoj strukturi za sigurnu razmjenu podataka koja objedinjava sve zdravstvene institucije na području RH. Uz to, projektima poput virtualnih ambulanti, telemedicinskog povezivanja vozila hitne medicinske službe s objedinjenim hitnim bolničkim prijemima, eUsavršavanja, Telecordisa i drugih, nastojimo telemedicinu integrirati u različite grane medicine kako bismo unaprijedili pružanje zdravstvenih usluga i olakšali pritisak na medicinske djelatnike te, u konačnici, doprinijeli razvitku funkcionalnog i učinkovitog zdravstvenog sustava. Sve aktivnosti provodimo u skladu s važećim zakonodavnim okvirom, Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Pravilnikom o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja telemedicine i Odlukom o donošenju Mreže telemedicinskih centara. 

2. Jeste li zadovoljni trenutnim stanjem razvoja Telemedicine u Hrvatskoj?

U posljednjih nekoliko godina telemedicina je u RH ostvarila značajan iskorak, posebno u kontekstu suvremenih izazova zdravstvenog sustava – poput sve primjetnijeg smanjenja interesa liječnika specijalista za rad u manjim gradovima, općenitog nedostatka medicinskog kadra, sve većeg broja kroničnih bolesnika te starenja stanovništva. Njezina važnost u pružanju pravovremene i kvalitetne skrbi izraženija je na područjima gdje je pristup specijalističkoj medicini ograničen jer digitalizacija zdravstvenog dijagnostičkog procesa u skladu sa Štamparovim pristupom osigurava pacijentima brzu i dostupnu specijalističku uslugu na „kućnom pragu“, odnosno u lokalnom domu zdravlja. Za naše građane, posebno one iz ruralnih i otočnih područja, to znači veću dostupnost i lakši pristup stručnjacima različitih specijalnosti, a time i bržu dijagnozu i terapiju te bolji zdravstveni ishod.

3. Koliko ima aktivnih telemedicinskih centara i zdravstvenih ustanova koje pružaju usluge telemedicine, i gdje se nalaze?

Mreža telemedicinskih centara u RH pokriva 152 zdravstvene ustanove i broji 251 aktivan telemedicinski centar, što znači da su telemedicinske usluge dostupne u većini zdravstvenih ustanova diljem RH, od kliničkih bolničkih centara u većim gradovima do domova zdravlja.

Važno je naglasiti da razlikujemo osnovnu i proširenu Mrežu telemedicinskih centara, pri čemu prvu čine javnozdravstvene ustanove koje imaju ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, dok u proširenu spadaju trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost te privatni zdravstveni radnici koji obavljaju djelatnost telemedicine, a koji su prethodno stekli propisane uvjete za osnivanje telemedicinskih centara.

4. Koje se točno usluge na daljinu pružaju i kako ih pacijent može ostvariti? Jesu li besplatne za HZZO osiguranike?

Telemedicinske usluge uključuju digitalnu razmjenu nalaza, snimaka i očitanja, postavljanje dijagnoze, liječenje na daljinu, mogućnost drugog stručnog mišljenja te telekonzultacije. Zasad su dostupne u području radiologije, kardiologije, pulmologije, psihijatrije, endokrinologije, neurologije, transfuzije i hemodijalize. Sve telemedicinske usluge koje su ugovorene s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO) i evidentirane kroz važeće dijagnostičko-terapijske šifre besplatne su za HZZO osiguranike, a pacijenti ih ostvaruju na jednak način kao i klasične specijalističke preglede. Prvo se trebaju obratiti svom izabranom liječniku obiteljske medicine koji će im izdati uputnicu s kojom mogu primiti specijalističku zdravstvenu uslugu i u telemedicinskom pristupnom centru i u bolnici. U odnosu na klasičnu uslugu, telemedicinska usluga podrazumijeva da se specijalist nalazi u specijalističkom telemedicinskom centru na udaljenoj lokaciji, a pregledava digitalne dijagnostičke zapise pacijenta koje je poslao telemedicinski pristupni centar. Nakon pregleda, nalaz digitalno vraća u eKarton pacijenta. Kod usluga koje uključuju direktnu komunikaciju sa specijalistom, poput telepsihijatrije, terapijski dio odvija se putem video konzultacija, uz prethodno odobrenje pacijenta koje se administrativno vodi u ustanovi u kojoj se liječenje provodi.

5. Koje su mane, a koje prednosti Telemedicine u Hrvatskoj?

Brojne su prednosti telemedicine, osobito u kontekstu modernizacije zdravstvene skrbi i povećanja dostupnosti usluga. Kao što sam već spomenula, telemedicina omogućava dostupniju specijalističku uslugu, pravovremenu dijagnozu i terapiju te poboljšava zdravstveni ishod pacijenata. Pravovremeno pruženom zdravstvenom uslugom reducira se broj hospitalizacija i bolovanja te racionalizira potrošnja lijekova. Također, telemedicina pridonosi i smanjenju lista čekanja, primjerice telemedicinska lista čekanja za EKG holter ili snimanje 24-satnog tlaka nije duža od tjedan dana. Nadalje, smanjuju se i potreba za putovanjem kako pacijenata tako i liječnika, čime se smanjuju troškovi i štedi vrijeme. Tim prednostima svakako još možemo pridodati unapređenje suradnje između zdravstvenih djelatnika, kao i mogućnost njihove sustavne edukacije zahvaljujući eUsavršavanju, odnosno edukaciji zdravstvenih djelatnika na daljinu elektroničkim putem. Unatoč kontinuiranom napretku sustava telemedicine u RH, uvijek ima prostora za dodatna unaprjeđenja. Ponajprije u razvoju i poboljšanju infrastrukture, posebice u udaljenim krajevima, zatim unaprjeđenju digitalne pismenosti zdravstvenih djelatnika i pacijenata, kao i jačanju povjerenja pacijenata prema novim oblicima pružanja zdravstvenih usluga. Također, nužna je standardizacija procedura i protokola na nacionalnoj razini, dok je uslijed male cijene telemedicinskih usluga potrebno dodatno motivirati zdravstvene ustanove i njihove djelatnike na pružanje istih.

6. Znate li koliko se usluga na daljinu pružilo u prvoj polovici ove godine u Hrvatskoj i koje su telemedicinske usluge bile najzastupljenije?

U prvih šest mjeseci ove godine, osigurali smo pružanje više od 90.000 telemedicinskih usluga. I dalje se najviše koriste telekardiološke i teleradiološke usluge koje čine značajan udio u ukupnom broju pruženih konzultacija i dijagnostičkih očitanja na daljinu. Tijekom prethodne godine, osigurali smo pružanje 179.363 telemedicinske usluge, a s obzirom na stalno širenje Mreže telemedicinskih centara i implementaciju novih rješenja, poput virtualnih ambulanti, očekujemo da će broj usluga i ove godine nastaviti rasti - kako kvantitativno tako i po rasponu dostupnih specijalističkih konzultacija. Uzlazni trend rasta pruženih telemedicinskih usluga koji bilježimo proteklih godina, potvrđuje da je telemedicina postala sastavni dio zdravstvene skrbi u RH.

7. Telemedicina se posebno čini korisna u ruralnim krajevima i na otocima, gdje je nedostatak medicinskog osoblja, pa nas zanima mislite li da je na tim područjima optimalno iskorištena?

Uloga telemedicine posebno do izražaja dolazi na otocima, ruralnim i prometno izoliranim područjima, gdje je prisutan nedostatak medicinskog kadra i specijalističkih usluga. U posljednjih nekoliko godina telemedicina se na tim područjima značajno razvila, osobito uspostavom telekardioloških centara u domovima zdravlja na otocima, primjerice Krku, Visu ili Braču, kao i kroz uvođenje teleendokrinoloških konzultacija. No, upravo se na ovim područjima susrećemo s infrastrukturnim izazovima koji se odnose na dostupnost stabilnog interneta i podatkovnih mreža, a počesto i s nedostatkom educiranog kadra i tehničke podrške. Kako bi telemedicina na tim područjima dosegla puni opseg svoje primjene i smanjila regionalne nejednakosti u pristupu zdravstvenoj skrbi, nužno je nastaviti ulagati u njezinu održivu primjenu.

8. Što bi se moglo unaprijediti kako bi Telemedicina još bolje zaživjela i funkcionirala u Hrvatskoj?

Zbog iznimne važnosti telemedicine koju su prepoznale brojne zdravstvene ustanove i stručnjaci, nužna su kontinuirana ulaganja u digitalizaciju zdravstvenih usluga. Prije svega tu mislim na daljnja ulaganja u tehničku infrastrukturu, posebno u udaljenim i slabije povezanim krajevima. Nadalje, potrebno je sustavno provoditi edukaciju zdravstvenih djelatnika i jačati njihove digitalne kompetencije, a pacijente informirati o mogućnostima korištenja usluga i tako jačati njihovo povjerenje. Svakako ćemo dodatno poraditi i na boljoj integraciji telemedicinskih rješenja s postojećim sustavom e-Zdravstva, čime bi se osigurala interoperabilnost i kontinuitet skrbi, ali i provoditi evaluaciju učinkovitosti usluga i standardizacije protokola na nacionalnoj razini.

9. Imate li saznanja o zdravstvenim kioscima, poput onih Američke tvrtke Amwell, koji mogu biti smješteni u ljekarnama, osiguranjima ili javnim ustanovama gdje pacijent nakon skeniranja svoje zdravstvene ili osobne iskaznice može dobiti hitnu online video konzultaciju s liječnicima, gdje može izmjeriti tlak, EKG, težini, vaditi krv, uvećano pregledati kožu i sl.? Ovdje je slika takvog jednog kioska. Da li je takvo nešto izvedivo i u planu u Hrvatskoj?

Tehnološko rješenje koje navodite, a koje pacijentima omogućuje samostalno mjerenje vitalnih funkcija i ostvarivanje video konzultacija s liječnicima na daljinu, uspješno se primjenjuje u zdravstvenim sustavima, poput američkog, koji se od našeg razlikuju po zakonodavnom okviru, organizaciji, financiranju i statusu osiguranika. Osim toga, vjerujem da bi ovaj oblik medicinske dijagnostike bio izazovan svim onim pacijentima koji nisu digitalno pismeni ili skloni ostvarivanju zdravstvene skrbi digitalnim putem.

10. U kojoj fazi je Telecordis i gdje se sve primjenjuje?

Projekt Telecordis realiziran je u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a zaživio je na 40 lokacija ispostava domova zdravlja, gdje građani mogu dobiti uslugu EKG holtera, holtera tlaka, 12-kanalnog EKG-a i spirometrije. Nalaze im očitavaju specijalisti iz kliničkih bolničkih centara Osijek, Rijeka i Split te Kliničke bolnice Dubrava i Poliklinike „Srčana“ iz Zagreba. U sklopu projekta nabavljena je i postavljena medicinska i informatička oprema te osigurana programska podrška za digitalizaciju zdravstvenog dijagnostičkog procesa na svim navedenim lokacijama. Projekt Telecordis naš je odgovor na ozbiljan javnozdravstveni problem - bolesti srca i krvnih žila koje su, nažalost, vodeći uzrok bolesti i smrtnosti kako u svijetu tako i u RH, a najviše je pogođeno starije stanovništvo. Stoga nam je cilj bio putem telemedicine osigurati dostupniju kardiološku i pulmološku specijalističku uslugu, osobito za stariju i slabije pokretnu populaciju, te bržom dijagnostikom omogućiti rano prepoznavanje bolesti i tako dodatno unaprijediti primarnu zdravstvenu zaštitu. Projekt je trenutačno u fazi operativne primjene diljem RH, a dosad je pruženo čak 14.895 usluga. Zahvaljujući daljnjim ulaganjima, ove usluge šire se i na dodatne lokacije.

11. Zanima nas vaš komentar na nedavnu operaciju s robotom, kojim je upravljao kineski liječnik preko satelita, gdje je liječnik od pacijenta bio udaljen oko 5,000 km? (link na izvor te informacije je ovdje)

Navedena operacija kineskog liječnika putem satelitske veze doista je impresivan primjer napretka u području visoko sofisticirane medicinske tehnologije i telekomunikacija. Primjena robotske tehnologije i umjetne inteligencije u medicini predstavlja značajan iskorak u načinu rada, posebno u kontekstu globalne povezanosti i dostupnosti vrhunskih stručnjaka. Takve inovacije zaslužuju stručno praćenje i analizu, a njihova implementacija zahtijeva temeljitu evaluaciju tehničkih mogućnosti, pravnih normi i etičkih standarda.

12. Možete li za kraj informirati javnost o nekim novitetima i planiranim aktivnostima kod HZHM-a vezanih za Telemedicinu?

Istaknula bih da HZHM testira telemedicinsko povezivanje vozila hitne medicinske službe s objedinjenim hitnim bolničkim prijemima kojim će se omogućiti prijenos medicinskih podataka pacijenata iz vozila u realnom vremenu. Time će se omogućiti telekonzultacije te stručna podrška liječnika specijalista timovima T2 bez liječnika, kao i mladim liječnicima na terenu.

Također, prošle godine pokrenuta je prva javnozdravstvena virtualna ambulanata. Riječ o digitalnoj javnozdravstvenoj platformi koja pacijentima značajno olakšava pristup stručnim konzultacijama i terapiji, posebice onima u ruralnim područjima i na otocima, kao i pacijentima koji zbog smanjene mobilnosti ili drugih okolnosti ne mogu fizički doći u bolnicu. Omogućava tri vrste usluga pacijentima iz udobnosti njihova doma – konzultacije između liječnika i pacijenta, zatim liječnika, zdravstvenog radnika i pacijenta te grupne terapije. Ova telemedicinska usluga zasad se koristi u psihijatriji, no namijenjena je pružanju telekonzultacija  i praćenju pacijenata na svim razinama Mreže javne zdravstvene službe (primarna, sekundarna i tercijarna) te svoju primjenu može imati i u internoj medicini, općoj medicini, endokrinologiji, palijativnoj medicini i drugim djelatnostima.

Zaključak

Prema riječima ravnateljice HZHM-a Hrvatska kontinuirano napreduje u razvoju i implementaciji sustava telemedicine u Hrvatskoj. Kao što je ravnateljica rekla uvijek ima prostora za dodatna unaprjeđenja. Kako bi išla u korak s napretkom tehnologije Hrvatska mora dati strateški značaj razvoju i poboljšanju infrastrukture u svakom kutku Hrvatske, a posebice u ruralnim i otočkim mjestima, kao i standardizaciji procedura i protokola. Važno je i konstantno ulagati u unaprjeđenju digitalne pismenosti zdravstvenih djelatnika, kao i raditi na jačanju povjerenja pacijenata prema ovakvim oblicima pružanja zdravstvenih usluga.

Očito ovakav oblik zdravstvenih usluga na daljinu ima i manje cijene pa je to demotivirajuće za zdravstvene ustanove. To nikako ne bi trebala biti prepreka napretku Telemedicine u Hrvatskoj pa je na nacionalnoj razini potrebno dodatno motivirati zdravstvene ustanove i njihove djelatnike na njihovo pružanje. Isto tako, država treba sve učiniti da Telemedicina dosegne puni opseg svoje primjene i smanji regionalne nejednakosti u pristupu zdravstvenoj skrbi za sve građane Hrvatske pa je nužno strateški pristupiti njenoj održivosti.

Europska komisija kreće u spas svojih državljana lansirajući Europski plan za priuštivo stanovanje

Stanovanje u mnogim dijelovima Europske unije je sve skuplje, tako da Hrvatska nije jedina s tim problemom. Radi se o rastu cijena nekretnina i najamnina, skupim komunalnim troškovima i energetskom obnovom koja dodatno financijski opterećuje građane. Europska komisija je trenutno podigla ovu problematiku na najvišu stratešku razinu pa je nedavno lansirala prvi Europski projekt za priuštivo stanovanje. Cilj im je povećanja ulaganja u socijalne stanove, zaštitu najmoprimaca i energetske obnove. Što taj projekt donosi?

Već smo pisali o problemima stanovanja u Hrvatskoj i stambenoj priuštivosti, o isplativosti najma i o tome može li stambeno združivanje doprinijeti Nacionalnom planu stambene politike 2030. Ipak, neki pomak se dogodio od početka ove godine pa prema podacima Hrvatske narodne banke (HNB) u Hrvatskoj se količina stambenih kredita vrtoglavo povećala pa je u ožujku 2025. godine bilo čak 441 milijun eura novih stambenih kredita, što je za 60 posto više nego u veljači ove godine i za 130 posto više nego u ožujku 2024. godine. Isto tako, prema HNB-u količina novih stambenih kredita u ožujku 2025. godine najviša je od siječnja 2023. godine a kamatne stope na stambene kredite skoro svakodnevno padaju. Prema podacima HNB-a prosječna kamatna stopa u ožujku iznosila je 2,94 posto, što je prvi puta od svibnja 2023. godine da je kamatna stopa niža od tri posto. 

Bez obzira na to, problemi priuštivosti stanovanja muče cijelu Europu i čak su i eskalirali u mnogim državama Europske unije. Zbog toga je EU, uz nova sredstva i investicijsku platformu, pokrenula dijalog sa svim dionicima tog procesa kroz Affordable Housing Dialogue koji će biti otvoren i trajati sve do kraja 2025. godine. Ovaj dijalog je u sklopu Europskog projekta za priuštivo stanovanje lansiranog u svibnju ove godine, kako piše na stranicama Europske komisije da bi se na osnovu rezultata projekta napravio prvi sveobuhvatni dokument EU, a to je službeni plan priuštivog stanovanja, koji će se baviti svim aspektima stambenog problema - od financijskih instrumenata do pravne regulative i energetske učinkovitosti. Ovime Komisija želi ponuditi konkretne mjere za ublažavanje stambene krize, a i očekuje se da će u konačnici i Hrvatska imati priliku iskoristiti dodatne EU fondove za izgradnju i obnovu, kroz konkretne projekte.

Koja je funkcija Affordable Housing Dialogue platforme?

Ta platforma je napravljena da prikuplja iskustva, statistike i prijedloge svih dionika za konačni plan. Faze plana su sljedeće:

1. Poziv za prijavu članova Housing Advisory Board bio je otvoren do 21. svibnja 2025. za imenovanje 15 neovisnih eksperta koji će davati stručne preporuke.

2. Poziv za podnošenje dokaza (call for evidence) trajao je do 4. lipnja 2025., a bio je otvoren je za države članice, lokalne vlasti, građanske inicijative, investitore i sve zainteresirane dionike.

3. Javna konzultacija namijenjena široj javnosti i stručnjacima planirana je od lipnja do listopada 2025., uz niz tematskih radionica tijekom godine.

Sudjelovanjem u ovim koracima, hrvatski dionici, koji uključuju ministarstva, gradove, nevladine udruge, građevinske tvrtke i sl., mogu iznijeti specifične izazove i primjere dobre prakse kako bi se plan što bolje prilagodio realnim potrebama na terenu.

Koje su ključne mjere i financijski instrumenti? (izvor: zgradonacelnik.hr) 

1. Povećanje financijskih poticaja i kohezijskih sredstava za stanovanje

U travnju 2025. predloženo je udvostručenje sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda za izgradnju i obnovu priuštivih stanova. sredstava iz kohezijskih fondova namijenjenih izgradnji i obnovi priuštivih stanova.

Rok za prvu tranšu je kraj 2026., a sredstva mogu pokriti do 40 posto troškova gradnje ili energetske obnove.

2. Pan‑europska investicijska platforma

Komisija je najavila uspostavu nove platforme koja će okupljati javne i privatne investitore, banke i fondove kako bi se mobilizirala dodatna sredstva za stanogradnju kroz novu platformu u sklopu EIB‑a (Europske investicijske banke). Cilj je mobilizacija dodatnih 5 milijardi eura do 2027. za stanogradnju, uz niz jamstava za privatne ulagače.

3. Energetska učinkovitost i borba protiv energetskog siromaštva

Plan će biti usklađen s Europskim energetskim planom za priuštivu energiju, kojim se ublažavaju računi za grijanje i struju te smanjuje energetsko siromaštvo. Već su donesene kratkoročne mjere za zaštitu najranjivijih kućanstava, a dugoročno se planira masovna energetska obnova stambenog fonda.

Do 2030. se planira energetski obnoviti najmanje 3 milijuna stambenih jedinica, s prioritetom na kućanstva s niskim primanjima. Za Hrvatsku to može značiti značajno smanjenje računa za grijanje u kontinentalnim gradovima.

4. Standardi i prava najmoprimaca

EU će predložiti minimalne standarde za stanove (temperatura, ventilacija, sigurnost) i zaštitu najmoprimaca, ograničavanje rasta najamnina i pojačanu pravnu zaštitu onih s nižim prihodima.

Zaključak

Prema objavi od Telegram.hr na stranicama Europske komisije osvanuo je komentar od nekog anonimnog građanina, za kojeg Telegram piše da je iz  Hrvatske, u kojem je parafrazirao čuveni Trumpov MAGA slogan. “Make housing afforable again!!!”. Bio je to prvi od niza komentara koji su nakon toga bili objavljivani na tim stranicama Europske komisije. Moguće je da je to potaknulo Komisiju na akciju pa su nakon toga otvorili spomenuti dijalog kako bi čuli iskustva i prijedloge svih dionika da bi na osnovu toga napisali prvi Europski plana za priuštivo stanovanje.

Oni koji se žele uključiti u ovaj dijalog imaju priliku to napraviti do kraja ove godine. Bit će zanimljivo sljedeće godine saznati rezultate ovoga projekta i u kojem pravcu će krenuti stambena politika cijele Europske zajednice.

Prema nagađanjima moguća su dva pravca u kojima će krenuti EU stambena politika. Jedan je kroz sufinanciranje stambenih projekata članicama iz novog europskog proračuna nakon 2027. godine a drugi je da se dio sredstava iz fonda EU-a za oporavak i otpornost, preusmjeri na projekte namijenjene za priuštivo stanovanje. Vrijeme će pokazati hoće li se neki od tih nagađanja i ostvariti.

Najavljene nove izmjene naplate bankarskih naknada, ali neke stvari i dalje nisu jasne

Prije par dana je u medijima odjeknula vijest o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu, koju je Premijer Plenković najavio nakon slanja u Saborsku proceduru. Proučili smo koliko su najavljene promjene relevantne građanima, a koliko se one odnose na usklađivanja regulativa s EU.

Već smo više puta u zadnje vrijeme pisali o bankama i njihovom poskupljenju usluga, pa smo i opisivali Osnovni račun koji je početkom ove godine postao kod većih banaka besplatan. Opisali smo što sve taj besplatni Osnovni račun mora sadržavati. Nakon 1.1 2025. većina banaka je uvela taj besplatni račun ali su postojale dvije važne "mane" tog Vladinog naloga bankama, a to je da su banke za prelazak s nekog od paketa na besplatni Osnovni račun tražile da klijent promjeni IBAN, što nikako nema smisla jer se time bespotrebno troši i vrijeme građana, a i državnih službenika, koji moraju rješavati zahtjeve za promjenom IBAN-a kod primanja mirovina, doprinosa, poreza i raznih socijalnih davanja. To je razlog zašto mnogi nisu prelazili na taj besplatni Osnovni račun jer nisu htjeli mijenjati IBAN i svoj račun u banci. Isto tako, banke su odgovorile na taj nalog Vlade s velikim poskupljenjima svojih paketa, i s povećavanjem naknade za kreditni transfer (transakcije) unutar matičnih banaka i između drugih banaka u Hrvatskoj. Zauzvrat su pojedine banke, da bi opravdale poskupljenja, odobrile od 5 do 20 besplatnih transakcija za svoje korisnike određenih paketa usluga. Ali i tu je kod nekih banaka postojala "kvaka" a to je da su neke banke odobravale besplatne transakcije samo ako je usluga Internet bankarstva uključena u paket korisnika.  

Na primjer, kod Zagrebačke banke da bi korisnik dobio mjesečno određeni broj besplatnih transakcija  mora imati uslugu Internet bankarstva (e-zaba i m-zaba) uključenu u svome bankovnom paket. Ako je u paketu uključena samo e-zaba, kao što je u primjeru paketa koji se zove "Obiteljska lepeza", bez obzira što korisnik uz paket dodatno plaća i mobilno bankarstva (m-zabu), kao posebnu uslugu izvan paketa, njemu se ne priznaju besplatne transakcije napravljene putem mobitela (m-zabe), jer mu m-zaba nije uključena u paket. Tako da taj korisnik paketa Obiteljske lepeze može ostvariti besplatne transakcije samo ako plaća račune putem e-zabe odnosno ako plaća račune preko računala. Izgleda kao diskriminacija korisnika jer ako i jedni i drugi plaćaju mobilno bankarstvo bilo u paketu ili izvan njega zašto nemaju ista prava? Ja bih rekla da su u bankarskom sustavu uvijek neka financijski bitna pravila napisana "sitnim slovima", preko kojih banke dosta zarađuju, a da mnogi toga nisu svjesni.

Hoće li novi Zakon takvoj praksi "stati na kraj"?

Po svemu sudeći - neće. Obrazložit ću i zašto. Premijer Plenković je najavio da će ovaj Zakon: "Olakšati građanima pristup osnovnim bankarskim uslugama. To znači da banke više neće smjeti naplaćivati naknade za osnovne usluge ako korisnik prima plaću, mirovinu ili druga redovna primanja na taj račun."

Prema dokumentu Vlade  koji sadrži ocjenu stanja i posljedicama koje bi Zakon trebao donijeti stoji slijedeće objašnjenje:

"Prijedlogom zakona se u važeći Zakon dodaje novo poglavlje kojim se propisuje da kreditne institucije ne smiju naplaćivati naknade za određene usluge vezane za račun za plaćanje na koji potrošač prima svoja redovna primanja, tj. plaću, mirovinu, stipendiju i druge slične vrste stalnih priljeva koji se primaju na račune za plaćanje.

Dodatno, u svrhu smanjenja troškova za potrošače, inicirat će se i uspostava nacionalne bankomatske mreže u Republici Hrvatskoj. Ova odredba bi trebala na snagu stupiti tek 1. siječnja 2027 jer je ova povezana s inicijativom uspostave nacionalne bankomatske mreže koja je odgovor na potrebe građana za boljom dostupnošću gotovinskih usluga, smanjenjem troškova i jačanjem financijske uključenosti, osobito u područjima gdje je pristup bankomatima otežan. U tom smislu planirano je da Vlada Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka i banke koje će biti sudionice memoranduma potpišu memorandum kojim će se definirati okvir suradnje s ciljem uspostave jedinstvene, interoperabilne mreže bankomata na teritoriju cijele Republike Hrvatske koja bi trebala biti u cijelosti funkcionalna najkasnije 1. siječnja 2027., pri čemu će se smatrati da je nacionalna bankomatska mreža uspostavljena ako od 1. siječnja 2027. banke osiguraju da na bankomatima potrošač može podignuti gotov novac bez naknade. Kada nacionalna bankomatska mreža bude uspostavljena ukinut će se naplata naknada za podizanje gotovog novca s debitnih kartica na bankomatima drugih banka koju trenutno banke naplaćuju potrošačima, a bankomati nacionalne bankomatske mreže će se u smislu svih važećih propisa u Republici Hrvatskoj smatrati vlastitim bankomatima banaka. Ako se nacionalna bankomatska mreža ne uspostavi do 1. siječnja 2027. ovim je Prijedlogom zakona predviđeno da će od 1. siječnja 2027. banke morati omogućiti potrošaču da bez naknade dva puta u mjesecu podigne gotov novac s računa za plaćanje koji sadrži paket besplatnih usluga na bankomatu bilo koje druge kreditne institucije u Republici Hrvatskoj koja nije kreditna institucija u kojoj potrošač ima račun za plaćanje koji sadrži paket besplatnih usluga. Uspostava nacionalne bankomatske mreže predstavlja mjeru koja bi doprinijela većoj dostupnosti gotovog novca, smanjenju financijskog opterećenja potrošača te jačanju povjerenja u financijske institucije."

Što točno građani dobivaju u besplatnom paketu?

Znači, besplatne usluge na zahtjev potrošača će omogućiti korištenje paketa besplatnih usluga koji je vezan za račun za plaćanje na koji potrošač prima redovna primanja, pri čemu kreditna institucija u okviru paketa besplatnih usluga neće smjeti potrošaču naplatiti slijedeće naknade:

- Za građane koji nisu umirovljenici i osjetljive skupine paket besplatnih usluga sluge za koje kreditna institucija potrošaču ne smije naplatiti naknadu uključuje:

1. usluge otvaranja, vođenja i zatvaranja računa za plaćanje

2. usluge internetskog ili mobilnog bankarstva, prema odabiru kreditne institucije

3. usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje na šalteru ili bankomatu, izuzev obrade kovanog novca

4. usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na šalteru ili bankomatu kreditne institucije koja vodi račun za plaćanje, prema odabiru kreditne institucije 

5. priljev nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija u eurima

6. usluge redovnog izdavanja debitne kartice i njezino korištenje, ako kreditna institucija tu uslugu pruža

7. usluge izvršenja plaćanja debitnom karticom na fizičkim prodajnim mjestima

- Umirovljenici i osjetljive skupine:

Sve isto kao i za ostale građane osim što u stavci 2. prethodne liste usluga za građane kreditna institucija u okviru paketa besplatnih usluga, umirovljeniku i potrošaču koji pripadaju osjetljivoj skupini ne smije naplatiti naknadu za usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje na šalteru i na bankomatu kreditne institucije koja vodi račun za plaćanje.

Znači li to da će ubuduće banke naplaćivati naknadu za podizanje ili polaganje gotovog novca na bankomatima ili na šalterima poslovnica, prema njihovom odabiru?

Budući da je to jedina razlika između besplatnog paketa građana i umirovljenika s osjetljivim skupinama meni to izgleda kao budući potez banke. Očito će to, po ovom novom Zakonu, banke same moći odrediti da li će naplaćivati naknadu ako polažete ili podižete gotov novac na šalteru ili na bankomatu kreditne institucije koja vodi vaš račun za plaćanje. Ili je možda to neki lapsus kreatora zakona pa je ispustio riječ za podizanje gotovog novca u "inozemstvu". 

Ako se uvede ta naknada to bi značajno poskupilo bankarske usluge građanima (osim umirovljenika i osjetljivih skupina) jer je jedna od važnih aktivnosti građana podizanje gotovog novca s bankomata ili polaganje istoga na svoje račune. Za sada nitko o tome ne govori ali iz ovih promjena Zakona to izgleda kao velika mogućnost.

Zaključak

Treba vidjeti što će se na Saborskoj sjednici dogoditi i da li će netko primijetiti ovu "sitnu" novinu Zakona koji predlaže Vlada. Niti Saborskim zastupnicima nebi pasalo da plaćaju naknade za podizanje gotovog novca na bankomatima pa da, ako banke tako odrede, moraju ići na šaltere da bi svoj novac podigli bez naknade.

Pozitivno je da su se predlagatelji ovog Zakona ipak dosjetili da uvedu obvezu bankama da pri promjeni trenutnog paketa u besplatni korisniku ne smiju naložiti mijenjanje IBAN-a što će se definitivno odraziti i na povećani interes korisnika na tu promjenu (članak 27.c. stavak 2. Nacrta prijedloga).

Ne treba zanemariti Vladinu pozornost na ovu problematiku kao ni i trud oko kreiranja izmjena ovoga Zakona, koji bi mogao uz još par važnih  za njih "kozmetičkih" promjena, koje smo spomenuli, postati povoljan za mnoge građane. U Zakonu još fali odredba da svaki građanin ima pravo na barem 10 besplatnih transakcija, jer tko se sjeća plaćanja režija iz prijašnjih vremena zna da je za većinu režijskih računa postojao ugovor pošte s davateljem usluga i nisu se plaćale naknade za račune grijanja, struje, vode i sl. Tako da i tu vidim prostora za unapređenje pri prvom ili drugom Saborskom čitanju ovoga prijedloga Zakona.

U kojoj mjeri će najavljene izmjene Zakona o otocima olakšati život otočanima?

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije uputilo je u proceduru prijedlog novog Zakona o otocima. Svi koji žive ili su živjeli na nekom od naših otoka znaju koliko je život na otoku u isto vrijeme i lijep i težak. Težinu stvara prometna povezanost, jer su otočani ovisni o trajektima da bi se povezali s kopnom. Problematična je i zdravstvena skrb, koja nije u većini otoka niti približno dobra kao na kopnu, a gospodarski razvoj je najblaže rečeno specifičan. Istražili smo na što će se nove mjere usmjeriti?

Tijekom provedbe važećeg Zakona o otocima zakonodavac je uočio potrebu za poboljšanjem, osuvremenjivanjem i unaprjeđenjem institucionalne i zakonodavne osnove, i prema riječima zakonodavca, sve u cilju unapređenja brige za otoke i kako bi mjere za otoke bile usklađene s europskim i međunarodnim inicijativama i politikama. Nove izmjene Zakona bit će većinom usmjerene prema zaštiti okoliša i očuvanju otočnog ekosustava, uvođenjem novih mjera u domeni zelene i energetske tranzicije. Pri tome dajući prednost zelenoj infrastrukturi, poput električnih punionica, energetske obnove, solarnih elektrana, protupožarnih puteva i slično.

Predviđeno je poboljšanje mjera u domeni otočne razvojne politike (vodoopskrba, prometna povezanost, povlašteni javni pomorski i cestovni prijevoz, razvoj civilnog društva, Hrvatski otočni proizvod, potpore za poslodavce te infrastrukturni razvoj otoka, razvoj zdravstvene zaštite na otocima, gospodarenje otpadom na otocima i otočna iskaznica). Redefinirat će se pojam otoka i otočana te način razvrstavanja otoka. Nadalje, plan je i poboljšanje sustava za praćenja i koordinacije pripreme i provedbe programa, mjera i projekata na nacionalnoj međuresornoj razini.

Novim Zakonom bit će obuhvaćene mjere subvencioniranja cijene prijevoza vode na otocima/otočnim naseljima koja nisu spojena na vodoopskrbni sustav, kako za otočane tako i za gospodarstvenike.

Zadržana je postojeća mjera za očuvanje radnih mjesta za otočne poslodavce te je uvedena nova mjera usmjerena digitalnoj i zelenoj tranziciji otočnih gospodarstvenika te uvođenju pametnih i održivih tehnoloških rješenja.

Koje se stare mjere produljuju, a koje se nove mjere najavljuju?

1. Poticanje otočnog gospodarstva - u ovom Zakonu predviđen je nastavak provođenja mjere dodjele potpora male vrijednosti za očuvanje radnih mjesta otočnim poslodavcima na temelju objave jednogodišnjeg javnog poziva. Ono što je novo je poticanja obavljanja gospodarske djelatnosti mikro, malog i srednjeg poduzetništva koja svoju djelatnost obavljaju na otocima kroz potpore male vrijednosti namijenjene uvođenju pametnih i održivih tehnoloških rješenja i inovativnog pristupa tradicionalnim otočnim djelatnostima, zatim ulaganjima u energetski učinkovitije i ekološki prihvatljivije proizvodne procese te primjenu novih tehnoloških rješenja u proizvodnim procesima kojima se podupire digitalizacija poslovanja.

U državnom proračunu za nastavak provedbe i uvođenje nove mjere kroz subvencije, planiran je iznos po 2.000.000 eura godišnje za razdoblje 2025., 2026. i 2027. godina, što ukupno iznosi 6.000.000 eura.

2. Poticanje razvoja vodno-komunalne infrastrukture naročito alternativnih i individualnih sustava vodoopskrbe i odvodnje, a odnose se na naknade građanima i kućanstvima u iznosu po 300.000 eura za 2025., 2026. i 2027. proračunsku godinu. U otočnim naseljima ili dijelovima otočnih naselja koja nisu priključena na sustav javne odvodnje implementirat će se programa kroz dodjelu bespovratnih financijskih sredstava u cilju poticanja ekološkog zbrinjavanja otpadnih voda iz kućanstava koji mora biti u skladu s aktom o odvodnji otpadnih voda, koji je definiran zakonom kojim se uređuju vode.

3. Informatizacija za potrebe provedbe i kontrole otočnih prava kroz ISOP, vođenje evidencije provedbe mjera kojima se dodjeljuju otočna prava te evidencija korisnika i njihovog korištenja pojedinog dobivenog prava, za što se na ovoj aktivnosti za svaku proračunsku godinu osigurava iznos do 39.816 eura za razdoblje od 2025.-2027., što ukupno iznosi 119.448 eura.

4. Program Hrvatski otočni proizvod, koji obuhvaća označavanje proizvoda i promociju otočnih proizvoda i tradicije, je i dalje zadržan s tim da se kroz subvenciju predlaže i nova mjera koja otvara mogućnost otočnom subjektu kojemu je izdano rješenje o dodjeli oznake HOP da može ostvariti pravo i na dodjelu bespovratnih financijskih sredstva radi sufinanciranja troškova analitičkih ispitivanja za otočni proizvod za koji je oznaka HOP dodijeljena.

Sredstva za ovu subvenciju planirana su u okviru iznosa ove proračunske aktivnosti u iznosu do 30.000 eura za svaku proračunsku godinu u razdoblju 2025.-2027.

5. Vodoopskrba otoka, uz postojeću mjeru financiranja dovoza vode u mjestima koja ju nemaju, uvodi se dopuna u toj mjeri tako da će se omogućiti subvencioniranje troškova prijevoza vode za otočna naselja koja su priključena na sustav javne vodoopskrbe kada nastane potreba za količinom vode većom od mogućnosti opskrbe putem sustava javne vodoopskrbe, a uslijed nepredviđenih i kriznih situacija, kao i dugih sušnih razdoblja kroz naknade građanima i kućanstvima.

Projekcije za ovu aktivnost u državnom proračunu za 2025., 2026. i 2027. za proračunsku godinu iznose po 2.435.000 eura, tj. za trogodišnje razdoblje ukupno 7.350.000 eura.

6. Poticanje otočnog javnog cestovnog i pomorskog prijevoza -  nastavlja se provedba dosadašnje mjere ostvarivanja prava na povlašteni i besplatni javni otočni cestovni prijevoz određenim kategorijama otočnog stanovništva kao i na prijevoz pomorskih putničkih i brzobrodskih linija.

Projekcije za ovu aktivnost u državnom proračunu za razdoblje 2025.-2027. godine iznose od 15.934.698 eura za cestovni prijevoz i 275.100.000 eura za pomorski.

7. Registar otoka - Svrha Registra otoka je stvaranje jedinstvenog šifrarnika otoka u Republici Hrvatskoj, izgradnja podatkovnih i kartografskih evidencija za područje otoka koje služe kao alat za učinkovito upravljanje, strateško planiranje i usmjeravanje politike razvoja otoka te povezivanje s drugim registrima tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela.

8. Gospodarenje otpadom

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje u tekstu: Fond) sufinancira prihvatljive troškove prijevoza otpada s otoka na kopno koji se odvija morskim putem, na način utvrđen općima aktima Fonda te sukladno raspoloživim financijskim sredstvima Fonda.

Fond sufinancira i prihvatljive troškove izgradnje i opremanja građevina za gospodarenje otpadom na otocima koje su u sustavu centara za gospodarenje otpadom (pretovarne stanice) te građevina i lokacija koje su od lokalnog interesa poput sanacije službenih odlagališta, lokacija odbačenog otpada u okoliš, reciklažnih dvorišta i mini pretovarnih stanica na otocima, na način utvrđen općim aktima Fonda te sukladno raspoloživim sredstvima Fonda.

Fond u suradnji s jedinicama lokalne samouprave na otocima provodi akcije organiziranog prikupljanja otpada u svrhu poticanja i edukacije stanovništva na pravilno zbrinjavanje, sukladno posebnim propisima.

9. Poticanje zelene i energetske tranzicije otočnih poduzetnika

U cilju jačanja konkurentnosti Ministarstvo će poticati subjekte mikro, malog i srednjeg poduzetništva koja svoju djelatnost obavljaju na otocima kroz potpore male vrijednosti namijenjene uvođenju pametnih i održivih tehnoloških rješenja i inovativnog pristupa tradicionalnim otočnim djelatnostima te ulaganjima u energetski učinkovitije i ekološki prihvatljivije proizvodne procese kao i primjenu novih tehnoloških rješenja u proizvodnim procesima  kojima se podupire digitalizacija poslovanja.

10. Razvoj zdravstvene zaštite na otocima 

U svrhu unaprjeđenja zdravstvene zaštite na otocima Ministarstvo dodjeljuje financijska sredstva jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave radi osiguravanja uvjeta za popunjavanje mreže javne zdravstvene službe na otocima. 

11. Katastar i zemljišne knjige na otocima - Radi održivog razvoja otoka, sređivanje i usklađivanje katastra i zemljišnih knjiga na otocima smatra se prioritetnim i od strateškog značaja.

Koliko će ove najavljene mjere olakšati život otočanima?

INTERVJU: Pitali smo Ivana Marijančevića, načelnika Općine Selca na otoku Braču, što misli o najavljenim promjenama Zakona o otocima.

Općina Selca na otoku Braču  čini obalno područje s mjestima Povlja, Sumartin, Puntinak, Novim Selom i općinskim središtem Selca. Pored ovih mjesta treba nabrojiti i Rasoticu te Selačke zaseoke Nagorinac, Nakal, Osridke, Podsmrčevik i Nadsela te Zagvozd. Općina broji oko 1.800 stanovnika i nalazi se na 54 km2.

1. Smatrate li da će najavljene mjere Zakona o otocima olakšati život otočanima?

Jedina dobra stvar kod ovih izmjena Zakona je da se ne ide na dokidanje postojećih prava i olakšica, već se isti usklađuje s EU zakonodavstvom i određene mjere se bolje preciziraju zbog jednostavnije provedbe u praksi. Također ističem da je dobro otoke posebno tretirati iz razloga jer se doista radi o specifičnim područjima koji zahtijevaju nešto drugačiji pristup od kopna. S druge strane svaki otok je jedan svijet za sebe, sa svojim posebnostima i različitostima, jer nisu svi jednako povezani, udaljeni od kopna, razvijeni i sl.

Osobno smatram da trebamo iskoristiti zelene perspektive i okrenuti se energetskoj neovisnosti ugradnjom solarnih sustava za proizvodnju vlastite energije.

2. Koji su najveći problemi otočana po vašem mišljenju?

Kao jedan od generalno najvažnijih problema otočana često se ističe slaba prometna povezanost, ali tu su svakako važniji problemi koji se odnose na razinu osigurane zdravstvene usluge, razvijenosti i konkurentnosti gospodarstva, dostupnosti javnih usluga, kvalitete postojeće infrastrukture (posebno vodoopskrbe) i općenito održivog razvoja lokalnih zajednica, u smislu opterećenosti sustava tijekom ljetnih mjeseci u odnosu na ostatak godine.

3. Mislite li da se s novim Zakonom propustilo pokriti nešto važno za stanovnike Brača?

Zakon je kao što sam već istaknuo dorađen i usklađen, nema nekih bitnijih promjena, većina toga opet ovisi o volji i želji centralne vlasti da pomogne otočanima i to svakome na poseban način ovisno o potrebama.

4. Da li se novim Zakonom moglo bolje definirati i pokriti pitanje problema zdravstvene skrbi na otocima?

Naravno. Zdravstvena skrb je s obzirom na demografsku strukturu stanovništva izuzetno bitan segment i potrebno je istoj pristupiti strukturno, ali isto tako treba istaknuti da kvaliteta zdravstvene skrbi mora biti ujednačena u svim dijelovima RH neovisno o tome dali se radi o otocima ili ne. U posljednje vrijeme je dosta napravljeno u smislu osiguravanja hitnog medicinskog prijevoza pacijenata u regionalne KBC-ove, ali isto tako treba razmišljati i na način da na otocima djeluju različiti specijalisti (makar povremeno) i da se ulažu sredstva u preventivnu dijagnostiku. Na taj način bi sigurno pomogli otočanima i rasteretili velike bolničke centre.

5. Je li se vaša općina bori s nekim problemima koje bi dopune ovog Zakona mogle riješiti?

U našoj općini svakako imamo problem nedostatne zdravstvene skrbi za naše građane. Imamo odobrena dva medicinska tima unutar mreže, ali nažalost trenutno egzistira svega jedan tim i to zbog nedostatka liječnika koji bi živjeli i radili na otoku. Tu je potrebno osigurati određene poticaje za mlade liječnike kako bi ih se motiviralo da uopće dođu na otok i to ne poticaji financijske naravi (što i mi nudimo), već određene beneficije za buduće specijalizacije, usavršavanja i sl.

Drugi problem je konkurentnost gospodarstvenika, prevelika ovisnost o turizmu te nedovoljna ulaganja u postojeću telekomunikacijsku infrastrukturu. Postojeća mreža je podložna kvarovima i znatno utječe na kvalitetu internetskog signala, a danas je dobar i stabilan Internet gotovo važniji od struje!

6. Po vašem iskustvu je li neka od novih mjera nepotrebna?

Niti jedna mjera nije nepotrebna, jedino se može postaviti pitanje dali je provediva!

7. Usklađivanje i sređivanje zemljišnih knjiga i katastra na otocima su po ovom novom Zakonu od strateškog značaja, imate li nade u konačno rješavanje neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na spornim Bračkim nekretnina?

Bojim se da još nije sazrelo vrijeme za taj pothvat. Pritom ne mislim kako to nije potrebno, samo smatram da tom problemu treba pristupiti pažljivo, oprezno i iznimno transparentno jer ipak se radi o iznimno vrijednim nekretninama i treba otkloniti bilo kakvu mogućnost, bilo kakve omaške, koja bi uzrokovala određenu štetu prema bilo kome.

8. Ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Šime Erlić istakao je za Glas Istre kako je cilj novog Zakona o otocima podizanje kvalitete života i da, koliko god je to moguće više, približimo osnovne uvjete života otočana s onima koji žive na kopnu. Mislite li da je moguće približiti osnovne uvjete života otočana i onih na kopnu ako na otocima nema bolnica, poliklinika a ni visokoobrazovnih ustanova?

Naravno da je moguće, ali opet ne na svim otocima. Jer kao što ni kopno nije ujednačeno razvijeno ne mogu biti ni svi otoci. Osobno se ne mogu žaliti, jer naša je Općina iskoristila dostupna EU sredstva za poboljšanje komunalne i društvene infrastrukture, trudimo se osigurati zadovoljavajuću zdravstvenu skrb za građane (npr. prvi smo na Braču izgradili helidrom za dnevno i noćno slijetanje helikoptera), prometno smo izvrsno povezani sa Splitom, ali i s Makarskom, imamo svoj aerodrom…. Sve su to dobri preduvjeti budućeg razvoja. Normalno je i prirodno da težimo boljem, ali trebamo biti pošteni i priznati da smo daleko bolje razvijeni od nekih drugih, posebno udaljenijih i manjih otoka. Na zakonodavcu je da donosi mjere i zakone u skladu s potrebama svakog kutka naše domovine, neovisno dali je isti dio kopna ili otoka.

Istražili smo kako bi trebalo pristupiti problemu nedostatka liječnika na otocima?

Problemu nedostatka liječnika na otocima, koji ne žele raditi na otocima niti uz dodatnu financijsku motivaciju, država mora puno ozbiljnije pristupiti kombinacijom kratkoročnih poticaja i dugoročnih sustavnih promjena. Da sam ja "zakonodavac", pristupila bih tome ovako:

1. Nudila bih financijske i materijalne poticaje liječnicima na otocima

-Povećane plaće i dodaci za rad u otežanim uvjetima uz uvođenje bonusa za rad na otocima.

-Besplatan smještaj i subvencionirana prehrana liječnicima i njihovim obiteljima.

-Financiranje prijevoza i godišnjih putovanja na kopno kako bi se liječnicima smanjio osjećaj izolacije.

2. Rotacijski modeli rada

-Rotacijske smjene s liječnicima s kopna. Liječnici bi dolazili u tjednim ili dvotjednim smjenama.

-Formiranje mobilnih liječničkih ekipa koje bi redovito obilazile otoke.

3. Edukacija i dugoročno planiranje

-Stipendije za otočane studente medicine uz ugovornu obavezu povratka i rada na otoku nekoliko godina.

-Podizanje statusa i prepoznatljivosti otočne službe kroz kampanje koje promoviraju važnost rada u malim zajednicama i mogućnosti profesionalnog razvoja.

4. Uključivanje lokalne zajednice

-Poticaji za liječnike koji se žele trajno preseliti na otok kroz ponudu mogućnosti otkupa zemljišta, povoljnijih kredita, prioritet za vrtiće i škole.

-Suradnja s otočnim općinama – da se prepoznaju specifične potrebe svakog otoka i prilagodi model prema tome.

5. Pravna i institucionalna rješenja

-Država bi trebala donijeti Zakon o otočnoj medicinskoj službi kojim bi se definirao poseban status rada na otocima, uključujući beneficirani radni staž i raniju mirovinu.

-Posebne javno-zdravstvene ustanove za otoke koje bi imale više autonomije u organizaciji rada i zapošljavanju.

6. Telemedicina

-Uvođenje i ulaganje države u infrastrukturu za telemedicinu, posebno za konzultacije i specijalističke preglede.

-Obuka lokalnih medicinskih tehničara za korištenje opreme i suradnju s liječnicima na daljinu.

- Korištenje farmaceutskih ustanova i ljekarni za spoj s telemedicinom kroz edukaciju farmaceuta i uvođenje telemedicinskih kioska unutar prostorija ljekarni uz poticaje države.

Zaključak

Prema svemu rečenom, ovaj Zakon donosi doradu i usklađenje s EU zakonodavstvom koje u određenoj mjeri olakšavaju život otočana, ali čini se da ne rješava važna pitanja poput pouzdane i kvalitetne zdravstvene usluge direktno na otocima, razvijenosti i konkurentnosti gospodarstva, dostupnosti javnih usluga i kvalitete postojeće infrastrukture (posebno vodoopskrbe i telekomunikacijske mreže). Tijekom ljetnih mjeseci veća je opterećenost sustava u odnosu na ostatak godine, pa i to dodatno otežava.

Spomenuti pristup problemu nedostatka liječnika na otocima nije jednostavan ni jeftin, ali bi dugoročno smanjio disparitet između kopna i otoka. Ključ je u tome da rad na otoku nebi trebao izgledati kao kazna, nego privilegija koju država aktivno podržava i motivira. Sigurno je da jedinice lokane samouprave na otocima daju sve od sebe da taj problem minimiziraju, ali država je ta koja zakonima može taj problem regulirati i riješiti. Telemedicina je toliko napredovala i baš na otocima bi imala bila od velike koristi, ali ona kod nas nije iskorištena, ali to je pak tema za novi tekst. Dok se zdravstvo ne regulira, osnovne životne potrebe otočana nikad neće biti izjednačene sa životom stanovnika kopna.

Po Maslowljevoj hijerarhiji potreba "potreba za sigurnošću u životu" je temeljna psihološka potreba u koju se ubraja i potreba za sigurnim pristupom liječenju i ozdravljenju, pa tek kada su takve temeljne potrebe zadovoljene onda se i potrebe višeg reda mogu ostvariti.

Najavljeno je ukidanje povlaštenog tretmana kućnih elektrana za samoopskrbu energije

Prema Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji od početka 2026. godine kućne će solarne elektrane biti manje isplative nego sada. To će se odnositi na sva kućanstva koja su instalirali ili planiraju instalirati solarne elektrane za osobnu opskrbu. Što se točno mijenja saznajte u nastavku.

Izvor: Zelena energetska zadruga

Ova vijest sigurno neće obradovati one koji su instalirali ili su u fazi instalacije kućnih solarnih elektrana, mada se za njih razmatra prijelazno razdoblje od deset godina do totalnog izjednačavanja s velikim proizvođačima energije na tržištu. Naravno, ovo promjene su potaknute usklađivanjem s direktivama EU kojima se uređuje tržište električne energije i za koje je Hrvatska dobila odgodu od dvije godine da bi se uskladila, i ta odgoda isteče krajem ove godine.

Kako je to do sada išlo?

Svi dosadašnji vlasnici kućnih solarnih elektrana za samoopskrbu, službeno nazvani "korisnici postrojenja samoopskrbe" su dobili povlašteni pristup tako da su oslobođeni plaćanja mrežarine i još nekih naknada koje veliki proizvođači energije moraju plaćati. Svi ti vlasnici kućnih elektrana su dobili dvosmjerno brojilo na korištenje koje je redovno bilježilo i količinu samo-proizvedene energije i kao i one koja se povlačila iz elektroenergetske mreže. Preko takvog brojila se u konačnici radio neto izračun razlike energije, tj. one koja je povučena iz mreže, i samo je na tu razliku korisnik plaćao račune energije. Izgleda kao čista računica i logični obračun. Ali zašto bi bilo jednostavno kada može biti komplicirano. S tim načinom obračuna nije bilo zarade za domaćeg distributera HEP ODS-a i s njime nisu bili zadovoljni ni kreatori EU zakonodavstva.

Što će se promijeniti od 2026. godine?

Korisnici mreže u samoopskrbi više neće imati nikakvo izuzeće u plaćanja mrežnih naknada, i drugih davanja kod preuzimanja električne energije iz mreže, pa će se privatne solarne elektrane naći u istoj potrošačkoj kategoriji kao i velike koje su namijenjene isključivo proizvodnji i prodaji električne energije.

Cijena otkupa energije koju korisnik-proizvođač preda u elektroenergetsku mrežu bit će smanjena jer će se koristiti nove formule za izračun. Što će rezultirati manjom dobiti za takve korisnike. Cilj je da mali proizvođač struje ne proizvodi više struje nego ju može potrošiti jer što god bude više struje poslano u mrežu, to će cijena otkupa biti manja.

Izgleda kao da zakonodavac želi da se mali proizvođači energije udružuju u male zajednice i međusobno razmjenjuju energiju, pa će tako njihovi troškovi biti smanjeni. Jer ovim novim izmjenama Zakona, i prema procjenama stručnjaka, financijska isplativost kućnih solarnih elektrana bi se mogla smanjiti za oko 20 % , što će možda rezultirati i smanjenjem interesa građana za novim instalacijama, bez obzira na subvencije i poticaje države.

Hoće li uopće solarne elektrane biti isplative po novom Zakonu?

Prema predviđanjima stručnjaka iz Zelene energetske zadruge solarne elektrane će i dalje biti isplative za građane, posebno one u Dalmaciji kod kojih je povećana potrošnja energije radi turizma i koji će u tom razdoblju moći pratiti potrošnju energije s proizvodnjom.

Prema njihovim savjetima sada je pravo vrijeme ugradnje tih elektrana jer svi koji ju ugrade do kraja ove godine imat će pravo na desetogodišnju odgodu za prijelazno razdoblje izjednačavanja i moći će koristiti beneficije staroga Zakona.

Koja će točno biti računica isplativosti i period povrata investicije u solarne elektrane?

Prema riječima i analizi stručnjaka iz Zelene energetske zadruge "Za trošak ugradnje od 5.380 EUR period povrata (JPP) u sadašnjem modelu iznosi 6 do 7 godina, a u novom modelu 9 do 10 godina. Za ugradnju solarne elektrane uz sufinanciranje FZOEU u iznosu od 50 %, period povrata smanjuje se u istom postotku. Tako u novom modelu JPP uz sufinanciranje iznosi 4 do 5 godina (umjesto dosadašnjih 3), što solarnu elektranu za samoopskrbu i dalje čini vrlo isplativim ulaganjem.

Solarna elektrana instalirane snage 5 kW za kućanstvo koje godišnje troši 6.000 kWh električne energije (1.036 EUR godišnje) u sadašnjem modelu osigurava godišnju uštedu od 86,1 %. U novom modelu je ta ušteda manja i iznosit će 55,5 %

Važno je napomenuti da će u novom modelu biti vrlo važno osigurati pravilno dimenzioniranje solarne elektrane kako bi se što veći dio proizvedene el. energije trošio u vrijeme kada je proizvodnja najveća (dakle tijekom dana). U našem smo primjeru pretpostavili da se na razini godine 25 % proizvedene el. energije iz solarne elektrane troši u istom trenutku kada se i proizvede – odnosno, ne prelazi preko brojila u mrežu."

Isplativost kućnih solarnih elektrana u SAD-u i Kini

Napravili smo analizu isplativosti kućnih solarnih elektrana u velikim državama poput SAD-a i Kine. Dobili smo sljedeće odgovore:

SAD

1. Cijena i subvencije:

Prosječna cijena instalacije: između 10.000 i 25.000 USD (ovisno o veličini sustava i lokaciji). Federalna porezna olakšica (ITC) trenutno omogućuje povrat 30 % troškova instalacije, što znatno poboljšava isplativost. Neke savezne države nude dodatne poticaje (Kalifornija, New York, Massachusetts itd.).

2. Ušteda na računima za struju:

U područjima s visokim cijenama električne energije (npr. Kalifornija), sustav se može isplatiti za 6 do 8 godina. U državama s nižom cijenom struje (npr. Teksas), period povrata može biti dulji, ali i dalje isplativ, posebno uz porezne poticaje.

3. Neto mjerenje:

Omogućuje prodaju viška proizvedene električne energije natrag u mrežu, to povećava ekonomsku isplativost.

Kina

1. Cijena i domaća proizvodnja:

Kina proizvodi najveći dio svjetskih solarnih panela, što znači da su cijene instalacije znatno niže, već od 5.000 do 10.000 USD za manje sustave. Zbog masovne proizvodnje i ekonomije razmjera, cijena po vatu je među najnižima u svijetu.

2. Vladini poticaji:

Kina je do nedavno imala vrlo izdašne subvencije i feed-in tarife, ali su one u zadnjim godinama smanjene. Ipak, mnoge lokalne vlasti i dalje potiču solarne sustave, osobito u ruralnim područjima.

3. Povrat investicije:

U urbanim područjima s višom potrošnjom električne energije, povrat se može očekivati za 5–7 godina. U ruralnim područjima solarna energija također ima smisla zbog nestabilnih mreža – korisnici više cijene neovisnost i stabilnost napajanja.

Značajke	SAD	Kina
Početna cijena	Viša	Niža
Porezne olakšice	Vrlo značajne (30 %)	Smanjene, ali postojeće
Cijena struje	Srednja do visoka	Niska do srednja
Povrat investicije	6–10 godina	5–7 godina

Zaključak

Vjerujemo da većina ljudi koji žive u kući maštaju o samoodrživim kućama u kojima proizvode svoju struju i imaju svoje izvore vode. To nam se čini važnim posebno u ovim neizvjesnim vremenima.

Ako država i dalje bude sufinancirala s 50 posto trošak kupnje i ugradnje solarnih elektrana u kućanstvima, to izgleda i dalje kao dobra prilika. Posebno za kućanstva s velikom potrošnjom koja su locirana u toplijim krajevima Hrvatske.

Problem je jedino što se kod nas često mijenjaju zakoni, i još se uvijek usklađujemo s EU direktivama, pa nikad ne znamo što nam sljedeća godina donosi i hoće li oni koji su dobili poticaje u skoroj budućnosti biti penalizirani za iste. Ovo nas je pomalo podsjetilo na poticanje države za ugovaranje stambenih kredita, životnih i zdravstvenih osiguranja kroz porezne olakšice, i onda ih je nakon par godina sve ukinula. Pa oni koji su ih ugovorili na više godina i obvezali se, morali su prilagoditi i mijenjati računicu isplativosti.

Ipak, kada usporedimo troškove s ostalim državama svijeta, ipak nam se čini i dalje isplativo ulagati u svoju proizvodnju energije i postajati sve više energetski neovisan.

Uskoro nove izmjene Zakona o gradnji i uvođenje seizmičkog certifikata za sve zgrade

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine trenutno radi na izmjeni Zakona o gradnji, koji bi trebao stupiti na snagu sljedeće godine. U toj izmjeni Zakona uz ostale promjene razmatrat će se i prijedlog o uvođenja seizmičkog certifikata, koji bi bio sličan energetskom certifikatu, ali specifičan za otkrivanje i procjenu seizmičke otpornosti zgrada. Što bi taj certifikat zahtijevao u građenju saznajte u nastavku.

Nova izmjena Zakona o gradnji ima za cilj modernizaciju graditeljskih propisa i usklađivanje s europskim standardima, skraćujući vrijeme potrebno za ishođenje građevinskih dozvola. Izmijenjeni Zakon bi trebao omogućiti lakšu obnovu objekata koji su oštećeni u potresima, što je za Hrvatsku izuzetno važno. Ako se uvede seizmički certifikat on bi mogao postati obvezan za nove zgrade ili za one starije koje su podložne većim seizmičkim prijetnjama.

Probali smo saznati kakvi se seizmički certifikati izdaju u svijetu

Neke države izdaju seizmičke certifikate za stambene zgrade, ali to nije univerzalna praksa. Ovi certifikati potvrđuju da zgrada ispunjava određene standarde otpornosti na potrese. Evo nekoliko primjera kako to funkcionira u različitim državama:

1. Japan

Certifikat: "Taishin Certificate" izdaje se za zgrade koje su prošle seizmičku procjenu prema japanskim građevinskim propisima. Postoje tri glavne razine otpornosti: Taishin (osnovna otpornost), Seishin (prigušenje potresa) i Menshin (izolacija temelja). Koristi se pri prodaji nekretnina, osiguranju i dobivanju kredita.

2. Kalifornija, SAD

Certifikat: "Seismic Retrofit Certificate" se izdaje se za zgrade koje su prošle ojačanje protiv potresa prema propisima Kalifornijske seizmičke komisije (CSSC). Može biti obvezan za javne i poslovne objekte, ali se koristi i za privatne kuće. Zgrade koje ispune standard mogu dobiti niže premije osiguranja.

3. Italija

Certifikat: "Sisma Bonus". Italija ima program poticaja za seizmičko ojačavanje zgrada. Certifikat omogućava vlasnicima nekretnina porezne olakšice do 85 % troškova za ojačavanje. Zgrade se klasificiraju prema seizmičkoj klasi (A+ do G), slično kao energetski certifikati.

4. Novi Zeland

Certifikat: "Earthquake Prone Building Certificate". Vlada označava zgrade koje nisu otporne na potrese, a vlasnici moraju provesti ojačanja kako bi dobili certifikat. Nakon procjene, zgrada se ocjenjuje prema NBS (New Building Standard) skali, gdje 100 % znači da ispunjava sve suvremene standarde.

Kako izgleda seizmički certifikat?

Obično sadrži naziv objekta, adresu, datum procjene, seizmičku kategoriju i potpis ovlaštenog inženjera. Može imati grafički prikaz seizmičke klase (npr. A+, B, C...) ili postotak otpornosti u odnosu na moderne standarde. Ponekad se izdaje u obliku naljepnice na ulazu u zgradu (kao u Novom Zelandu i Kaliforniji).

Koji se standardi procjenjuju za izdavanje seizmičkog certifikata?

Standardi koji se procjenjuju za izdavanje seizmičkog certifikata ovise o zemlji i propisima, ali se obično temelje na nekoliko ključnih faktora otpornosti građevine na potrese. Ovdje su glavni aspekti koji se procjenjuju:

1. Strukturni standardi

-Otpornost konstrukcije na potres odgovara na pitanja: Koristi li zgrada fleksibilne i čvrste materijale (armaturni beton, čelik, drvo s elastičnim spojevima)? Ima li dovoljno nosivih zidova i stupova za izdržavanje horizontalnih sila potresa? Jesu li spojevi između zidova, podova i krova izvedeni tako da smanjuju mogućnost odvajanja tijekom potresa?

-Temeljna konstrukcija: Jesu li temelji zgrade dovoljno duboki i čvrsti za otpornost na seizmičke sile? Koriste li se seizmički izolatori (npr. gumeni ležajevi s olovnom jezgrom) kako bi se smanjilo preneseno gibanje?

-Dizajn konstrukcije: Je li zgrada simetrična i uravnotežena kako bi se izbjeglo uvijanje tijekom potresa? Ima li zaštitu od vertikalnih i horizontalnih pomaka, kao što su ukrućenja i čelični okviri?

2. Materijali i metode gradnje

-Kvaliteta materijala donosi odgovore na pitanja: Koriste li se visokokvalitetni betoni i čelici otporni na lom i zamor materijala? Jesu li zidovi i stupovi dobro armirani kako bi podnijeli deformacije bez pucanja?

-Metode gradnje: Je li gradnja izvedena prema modernim antiseizmičkim pravilima? Postoje li kontrole kvalitete tijekom izgradnje (npr. testovi tla, ispitivanje betona, provjera spojeva)?

3. Seizmička zona i lokalni uvjeti tla

-Podložnost tla na potrese: Je li zgrada izgrađena na stabilnom tlu ili na rizičnim podlogama (meko tlo, nasipi, pjeskovito tlo)? Jesu li poduzete mjere ojačanja temelja na nestabilnim terenima?

-Seizmička zona: Nalazi li se zgrada u visokorizičnom području (npr. Tokio, San Francisco, Istanbul)? Jesu li građevinski propisi prilagođeni seizmičkom riziku regije?

4. Tehnička procjena i testiranja

-Računalne simulacije i testiranja: Provodi li se seizmička analiza s pomoću računalnih modela i simulacija potresa? Jesu li izvedeni statički i dinamički testovi (npr. "shake table test" – test potresne platforme)?

-Seizmička klasifikacija i certifikacija: Zgrada može dobiti seizmičku ocjenu (A+ do G, kao energetski certifikati) ili postotak otpornosti na potrese (npr. "80 % NBS" u Novom Zelandu). Certifikat može zahtijevati periodična testiranja i inspekcije kako bi ostao važeći.

5. Dodatni sigurnosni elementi

-Protupotresni sustavi i dizajn donose odgovore na pitanja: Ima li zgrada sustave za prigušenje vibracija, poput prigušnih masa u neboderima? Jesu li ugrađeni elastični spojevi na cjevovodima i električnim instalacijama kako bi spriječili pucanje?

-Evakuacijske mjere: Ima li zgrada sigurne izlaze, protupotresne stepenice i otvorene prostore za evakuaciju? Jesu li liftovi dizajnirani s automatskim zaustavljanjem u slučaju potresa?

Koje se norme većinom koriste za dobivanje seizmičkog certifikata?

Za dobivanje seizmičkog certifikata, zgrada mora proći detaljnu procjenu otpornosti prema gore navedenim kriterijima. Svaka zemlja ima svoje specifične norme, ali većina se temelji na Međunarodnom građevinskom kodeksu (IBC), Eurocode 8 (EU) ili nacionalnim propisima (npr. japanski Building Standard Act, kalifornijski CBC kod).

Što je Eurocode 8 (EU)

Eurocode 8 (EC8) je europski standard za projektiranje građevina otpornosti na potrese. On postavlja pravila i smjernice za sigurnu gradnju u seizmički aktivnim područjima Europe. EC8 je dio skupa europskih građevinskih normi (Eurocodes) koji se odnose na projektiranje konstrukcija otpornosti na potres. Njegova glavna svrha je osigurati da građevine mogu izdržati potres bez kolapsa i s minimalnim oštećenjima. Eurocode 8 nije zakonski obavezan, ali većina europskih zemalja ga je uključila u svoje građevinske propise. Formalni naziv: EN 1998 odnosi se na projektiranje potresno otpornih konstrukcija.

EC8 se sastoji od 6 dijelova, a svaki se bavi različitim aspektima seizmičke otpornosti:

EN 1998-1 - Opća pravila, zgrade. Definira osnovne seizmičke zahtjeve za sve građevine. Postavlja kriterije za analizu i projektiranje konstrukcija. Navodi metode za računanje potresnog opterećenja.

EN 1998-2 - Mostovi - Pravila za projektiranje mostova otpornosti na potrese. Uključuje seizmičku izolaciju i metode proračuna.

EN 1998-3 - Sanacija i ojačavanje postojećih građevina - Smjernice za procjenu stanja i poboljšanje otpornosti starih zgrada. Uključuje metode ojačanja zidova, stupova i temelja.

EN 1998-4 - Skladišta i industrijski objekti. Pravila za silosne objekte, rezervoare i industrijske postrojenja. Fokus na tekuće materijale i specijalne opterećenja.

EN 1998-5 - Temeljenje, potporni zidovi i interakcija s tlom. Pravila za projektiranje temelja i stabilnost tla pri potresu. Smjernice za ojačavanje nestabilnog tla i sprječavanje likvefakcije (pretvaranja tla u tekuću masu).

EN 1998-6 - Tornjevi, jarboli i dimnjaci. Seizmički zahtjevi za visoke i vitke konstrukcije.

Kako EC8 određuje seizmičko opterećenje?

Seizmička zona

EC8 dijeli Europu na seizmičke zone prema povijesnim potresima i geološkim podacima. Zemlje poput Italije, Grčke, Hrvatske, Rumunjske i Turske imaju visoke seizmičke zahtjeve. Zemlje poput Njemačke, Nizozemske i Skandinavije imaju niže zahtjeve.

Spektar odgovora tla

EC8 koristi spektar odgovora za definiranje kako tlo i građevine reagiraju na potres. Razlikuje četiri vrste tla (A - stijena, B - tvrdo tlo, C - mekše tlo, D - vrlo mekano tlo). Za svaku vrstu tla postoji drugačiji način izračuna seizmičkog opterećenja.

Metode proračuna

EC8 dopušta različite metode analize građevine na potrese:

-Jednostavna metoda: koristi se za manje zgrade (proračun temeljen na lateralnim silama).
-Spektralna analiza: računa se odziv zgrade na različite frekvencije potresa.
-Nelinearna analiza: koristi se za kompleksne konstrukcije i detaljnije simulacije potresa.

Glavni ciljevi EC8

-Sigurnost ljudi. Sprječavanje urušavanja građevina i zaštita života.
-Očuvanje funkcionalnosti. Osiguranje da važne zgrade (bolnice, škole) ostanu operativne nakon potresa.
-Smanjenje ekonomske štete. Projektiranje konstrukcija tako da popravci budu mogući i ne previše skupi.

Zaključak

Mnoge zemlje još uvijek nemaju obvezan sustav seizmičkih certifikata za privatne kuće, ali svijest o njihovoj važnosti raste. Nije samo važno uvesti neki certifikat, pa da se puni državna blagajna i doda još jedan namet građanima, nego je posebno važno da je taj certifikat baziran na provjerenim i već korištenim svjetskim normama i da pospješuje sigurnosti građevina. Posebno iz seizmički ugroženih zemalja.

Eurocode 8 je glavni standard za seizmičku otpornost građevina u Europi. Primjenjuje napredne metode analize, omogućava projektiranje sigurnih i otpornih konstrukcija i prilagođava se različitim seizmičkim uvjetima. Za pretpostaviti je da će on biti korišten za dobivanje seizmičkog certifikata kod nas uz kombinaciju već spomenutih drugih standarda.

Budući da je Ministar Branko Bačić izjavio da "Jedan od ključnih ciljeva ovog Zakona je ubrzati postupke, smanjiti birokraciju i omogućiti građanima da brže započnu gradnju svojih objekata, kao i dati veći fokus na digitalizaciju postupaka i uvođenje jedinstvenih platformi za podnošenje zahtjeva i izdavanje dozvola, što će omogućiti veću transparentnost i učinkovitost", velike se nade polažu u te izmjene Zakona. Posebno nakon što se Hrvatska suočila s velikim izazovom obnavljanja objekata oštećenih u potresima u Zagrebu i Petrinji bilo kakvo olakšanje procedura obnove je dobrodošlo.

Mnogi će pomisliti "kako to da se najavljuje olakšanje procedura i ubrzavanje postupaka, a spominje se moguće uvođenje još jednog certifikata i nameta?" To zvuči kontradiktorno, ali kako se radi o važnim sigurnosnim normama pri gradnji, kojih će se morati držati građevinari, i o seizmičkoj stabilnosti budućih i sadašnjih objekata, treba pričekati donošenje izmjena Zakona pa će sve biti jasnije. Tada ćemo saznati u kojoj mjeri su olakšane ili otežane procedure pri gradnji.

Mogu li stambene zadruge promijeniti tržište nekretnina u Hrvatskoj i postati novi trend?

Prema Nacionalnom plan stambene politike RH do 2030. godine, koji je predstavljen krajem prošle godine, ministar Bačić je najavio da su u plan uvrštene i neprofitne stambene zadruge. Po njegovom planu, poticanjem neprofitnih stambenih zadruga izgradit će se 1.200 novih stambenih jedinica. Koliko zapravo znate o stambenim zadrugama? U nastavku ćemo objasniti što su stambene zadruge i kako one funkcioniraju.

Foto: Pedro Miranda, Unsplash

Koliko uopće znamo o stambenim zadrugama, što su one točno, kako se osnivaju i financiraju? Na tu je temu prošle godine Jasmina Džanović, za Savjeti.hr napravila anketu među građanima Hrvatske o tome koliko znaju o stambenim zadrugama i jesu li imali iskustva s njima. U anketi je dobiveno ukupno 302 odgovora iz 15 hrvatskih županija, odnosno 46 hrvatskih gradova i općina. Prema rezultatima ankete samo 30 % ispitanika je znalo što su stambene zadruge, a samo 8,6 % su imali iskustva tj. upoznati su s funkcijom stambene zadruge.

S obzirom na, to probat ćemo ovdje malo više napisati o stambenim zadrugama, postojećem hrvatskom Zakonu i međunarodnim iskustvima.

Što je to stambena zadruga?

Stambena zdruga je oblik kolektivnog stanovanja, gdje članovi zajednički upravljaju i koriste stambene objekte. Glavna svrha stambene zadruge je omogućiti pristupačno i stabilno stanovanje članovima, često bez klasične privatne vlasničke strukture.

Ključne značajke stambene zadruge su:

-Zajedničko vlasništvo i upravljanje – Članovi zadruge zajedno donose odluke o održavanju, financiranju i pravilima korištenja stanova.
-Neprofitni model – Cilj nije ostvarivanje profita ili preprodaja, već osiguravanje povoljnog i održivog stanovanja.
-Demokratsko odlučivanje – Svaki član obično ima jednak glas bez obzira na veličinu stana koji koristi.
-Dugoročna stabilnost – Umjesto kupnje stana, članovi često plaćaju određenu članarinu ili doprinos, čime osiguravaju pravo korištenja nekretnine.
-Povoljnije stanovanje – Budući da stambene zadruge nisu vođene profitom, one mogu osigurati povoljnije uvjete stanovanja u usporedbi s tržišnim najmovima ili kupnjom i manje su podložne tržišnim oscilacijama
-Održivi modeli stanovanja (često s fokusom na ekološku gradnju).

Osnivanje stambene zadruge

Stambena zadruga se osniva kao pravna osoba (zadruga), a proces uključuje:
-Okupljanje osnivača (obično 3 ili više osoba)
-Izradu statuta i registraciju u nadležnom uredu.
-Definiranje pravila upravljanja i financiranja.
-Prikupljanje početnog kapitala (članarine, depoziti).

U Hrvatskoj se zadruge registriraju prema Zakonu o zadrugama članak 60.-65. Ako je JLS pokretač stambene zadruge onda on raspisuje natječaj za osnivanje zadruge i u većini slučajeva daje neko zemljište, pod gradskim vlasništvom, za korištenje pri izgradnji stanova.

Tko financira gradnju stanova u vlasništvu stambene zadruge?

Stambene zadruge mogu koristiti različite izvore financiranja, uključujući:

-Doprinosi članova – Svaki član može uplatiti određeni iznos kao udio u zadruzi.
-Krediti i zajmovi – Zadruga može uzeti kredit od banaka ili kreditnih unija.
-Državne subvencije i EU fondovi – U nekim zemljama postoje poticaji za stambene zadruge.
-Suradnja s gradovima – Lokalne vlasti ponekad daju zemljište pod povoljnim uvjetima.

U nekim europskim modelima (npr. u Austriji ili Švicarskoj), država pomaže zadruzi s povoljnim kreditima ili oslobađa dio troškova zemljišta.

Kako se biraju članovi zadruge?

Članovi zadruge biraju se prema pravilima koje osnivač zadruge postavlja. Obično se koriste kriteriji kao što su:

-Financijska stabilnost – Kandidati trebaju biti u mogućnosti plaćati članarinu i doprinose.
-Društvena odgovornost – Neke zadruge imaju prioritete (mlade obitelji, starije osobe, ekološki orijentirani stanari itd.).
-Usklađenost s vrijednostima zadruge – Članovi se često biraju kroz intervjue kako bi se osiguralo da dijele principe zajedničkog života i upravljanja.

U nekim modelima postoje liste čekanja, a zadruge mogu primati nove članove kada se oslobode stanovi.

Da li član stambene zadruge ikad dobije udio koji je uložio prilikom učlanjivanja u zadrugu i gradnji stanova?

DA, ali uz uvjete. Većina stambenih zadruga koristi depozit kao ulaganje u zajedničku imovinu. Ako član napusti zadrugu, depozit mu se može vratiti, ali ne odmah – često tek kada novi član preuzme njegovo mjesto i uplati isti ili sličan iznos. Ponekad se od iznosa odbijaju određeni troškovi održavanja ili amortizacije. U nekim modelima depozit se ne vraća, ali član može prenijeti svoje pravo nekom drugom.

Ukratko: nije klasična najamnina, ali nije ni potpuno vlasništvo – više kao ulaganje u kolektivnu imovinu.

Ako je zadruga dobila kredit za gradnju stanova tko ga je dužan vraćati?

Ako se gradnja financira kreditom, otplatu preuzima zadruga kao pravna osoba, a članovi plaćaju kroz:

-Mjesečne stanarine/doprinose – koje pokrivaju ratu kredita, održavanje i troškove.
-Početne uplate članova – pomažu da se smanji iznos kredita.
-Moguće subvencije – ako država ili grad pomognu zadruzi.

Kredit nije na pojedinca, već na zadružno tijelo, što znači da članovi zajedno sudjeluju u troškovima, ali nemaju individualnu hipoteku kao kod klasične kupnje stana.

Koji su razlozi propadanja zadruge?

Ako bi zadruga propala, moglo bi doći do gubitka depozita članova, ovisno o pravnoj strukturi i ugovorima. Po našim saznanjima, i bivšim iskustvima najveći razlozi propadanja zadruge su sljedeći:

1. Financijski problemi

Previsok dug – Ako zadruga uzme preveliki kredit koji ne može otplaćivati, može doći do bankrota.

Neplaćanje članarina – Ako previše članova prestane plaćati svoje doprinose, zadruga ne može pokrivati troškove.

Loše financijsko planiranje – Ako se ne predvide troškovi održavanja ili ako gradnja postane preskupa zbog iznenadnog velikog poskupljenja materijala ili radne snage, zadruga može upasti u dugove.

PRIMJER IZ PRAKSE: U Kanadi je nekoliko zadruga propalo jer su bile ovisne o državnim subvencijama, koje su kasnije ukinute, pa nisu mogle pokriti troškove.

2. Loše upravljanje i nesloga među članovima

-Nejasna pravila upravljanja – Ako zadruga nema jasna pravila o tome kako se donose odluke, može doći do sukoba.

-Svađe među članovima – Nesuglasice oko troškova, pravila stanovanja ili primanja novih članova mogu dovesti do raspada zajednice.

-Nedostatak stručnog vodstva – Ako nitko u zadruzi nema iskustva u financijama i vođenju nekretnina, mogu nastati ozbiljni problemi.

PRIMJER IZ PRAKSE: U Njemačkoj su neke zadruge propale jer su članovi imali previše različitih vizija – neki su htjeli luksuzno uređenje, dok su drugi htjeli što jeftinije stanove, što je dovelo do neodrživih troškova.

3. Pravni i regulatorni problemi

-Loši ugovori – Ako ugovori između zadruge, banaka i gradskih vlasti nisu dobro definirani, može doći do pravnih sporova.

-Problemi s gradnjom – Ako se gradnja odulji ili naiđe na probleme (npr. građevinske dozvole, žalbe susjeda), troškovi mogu narasti izvan kontrole.

-Promjene u zakonima – Ako država promijeni zakone o subvencijama ili porezima, zadruga može izgubiti financijsku održivost.

PRIMJER IZ PRAKSE: U SAD-u je propalo nekoliko zadružnih projekata jer su porezni zakoni promijenjeni, pa su zadruge izgubile povlastice na kredite i zemljišta.

4. Gubitak interesa i iseljavanje članova

-Odlazak članova bez novih prijava – Ako ljudi napuste zadrugu i nema dovoljno novih članova, može doći do financijskih problema.

-Rast cijena na tržištu – Ako cijene nekretnina rastu, neki članovi mogu radije prodati ili napustiti zadružni model.

-Promjena demografije – Ako je zadruga formirana za određenu grupu (npr. mlade obitelji), ali te obitelji kasnije isele, može doći do problema s popunjavanjem stanova.

PRIMJER IZ PRAKSE: U Francuskoj su neke zadruge propale jer su mladi članovi odselili u veće gradove, a stariji stanovnici nisu mogli pokriti troškove održavanja.

Kako probati izbjeći probleme koji mogu uzrokovati propadanja stambenih zadruga?

Izbjegavanje problema u stambenim zadrugama zahtijeva dobro planiranje, jasna pravila i odgovorno upravljanje. Evo ključnih načina kako spriječiti propast zadruge:

1. Financijska stabilnost od samoga početka koja iziskuje realističan financijski plan. Prije gradnje treba izraditi detaljan proračun koji uzima u obzir sve troškove (ne samo gradnju, nego i dugoročno održavanje). Financijski plan bi trebao uključivati:

-Sigurno financiranje uključuje ne oslanjanje na samo jedan izvor (npr. samo kredite ili samo subvencije), već kombinirati  početne uloge članova (ali ne prevelike da ne bude financijski teret), s povoljnim kreditima od banaka ili kreditnih unija. Svakako uključiti i subvencije i potpore ako su dostupne.

-Fiksni mjesečni doprinosi bi trebali osigurati da članovi plaćaju redovite članarine koje pokrivaju otplatu kredita, pričuvu za održavanje i nepredviđene troškove.

-Plan za krizne situacije, što znači da ako netko prestane plaćati, važno je imati fond za hitne slučajeve ili mogućnost pronalaska novih članova.

PRIMJER DOBRE PRAKSE: U Švicarskoj zadruge često traže od članova polog koji im omogućuje početno financiranje, ali i osigurava da postoji novac ako netko izađe iz sustava.

2. Profesionalno i demokratsko upravljanje gdje bi upravljali stručnjaci, što znači da iako je zadruga demokratska, važno je imati stručne ljude koji će voditi financije i administraciju (računovođe, pravnike). Pravila odlučivanja moraju svima biti jasna od samoga početka. Treba definirati kako se donose odluke, koji su minimalni financijski uvjeti za članstvo, kako se biraju novi članovi i što se događa ako netko prestane plaćati.

Zadruga treba imati transparentnost u financijama i odlukama kako bi svi članovi znali gdje odlazi njihov novac. To se može provesti kroz redovite sastanke, organiziranja grupa svih članova na emailu, ili digitalnim platformama za komunikaciju.

PRIMJER DOBRE PRAKSE: U Danskoj mnoge zadruge imaju odbor stručnjaka koji pomaže stanarima donositi ključne financijske odluke.

3. Fleksibilnost i dugoročna održivost bi uključivao plan za nove generacije. Na primjer ako je zadruga formirana za mlade obitelji, treba razmišljati što se događa kada djeca odrastu ili članovi ostare.  Ako netko želi izaći iz zadruge, važno je imati sustav koji omogućuje brzu zamjenu, kako ne bi nastale financijske rupe. Ako se stanovi ne održavaju, dugoročno će to postati financijski problem. Zato treba imati pričuvni fond za popravke.

PRIMJER DOBRE PRAKSE: U Njemačkoj zadruge ulažu u energetski učinkovite zgrade koje imaju niže režije, čime se smanjuju troškovi života za članove.

4. Pravna sigurnost i suradnja s vlastima uključuje dobro definirani ugovori gdje svi članovi trebaju znati što plaćaju, što dobivaju i pod kojim uvjetima mogu izaći iz zadruge. Jako je važna i suradnja s gradom gdje treba tražiti podršku lokalnih vlasti (povoljna zemljišta, subvencije, infrastrukturna pomoć). Svakako uključiti u ugovore i sigurnosne klauzule, jer u slučaju promjena zakona ili ekonomskih problema, treba imati plan što učiniti ako dođe do poremećaja na tržištu.

PRIMJER DOBRE PRAKSE: U Beču gradske vlasti često podržavaju zadruge davanjem povoljnog zemljišta uz uvjet da zadruga osigura dostupne stanove za širu zajednicu.

Kakve su sankcije ako član zadruge svoj stan iznajmi nekome drugome?

U većini zadružnih modela stanari ne smiju slobodno iznajmljivati svoje stanove, jer zadruga nije tržišno stanovanje. Cilj je pristupačno i stabilno stanovanje za članove, a ne profit od najma.  Zadruge su zajednice, ne investicijski objekti. Ako bi članovi iznajmljivali stanove, moglo bi doći do zloupotreba i rasta cijena. Drugi članovi mogu smatrati da netko profitira na njihovom doprinosu i to može izazvati neslaganja i probleme u zajednici. Tako da u većini stambenih zadruga postoji pravilo da stan koristi samo član zadruge, osim u posebnim slučajevima (npr. privremena selidba, bolest, studij u inozemstvu).

U nekim slučajevima zadruga može dozvoliti privremeni podnajam, ali uz stroga pravila ograničenog trajanja  npr. maksimalno 6 mjeseci do godinu dana (npr. ide na privremeni rad ili studij). U toj situaciji član mora dobiti odobrenje upravnog odbora i prijaviti podstanara. Tada član smije naplatiti samo iznos svojih stvarnih troškova (bez profita). Podstanar mora poštovati pravila zadruge i pridržavati se svih pravila kao i stalni članovi.

Što ako netko iznajmljuje ilegalno?

Ako član iznajmi stan bez dopuštenja, mogu uslijediti sankcije, ovisno o pravilima zadruge. Prvi korak je obično upozorenje. Ako ne prekine, može se povećati članarina ili uvesti financijska kazna. U ekstremnim slučajevima, zadruga može donijeti odluku da član mora napustiti stan i prenijeti članstvo na drugu osobu. Na primjer u Švedskoj su neke zadruge uvele pravilo da članovi koji ilegalno iznajmljuju automatski gube članstvo.

Postoji li koji primjer stambene zadruge u Hrvatskoj?

Stambeno zadrugarstvo je u Hrvatskoj tek u povojima. Po našem saznanju, prvi se pilot projekt stambene zadruge, vrijedan četiri milijuna eura, trenutno odvija u Križevcima, gdje će se graditi 36 stanova u zgradi bivše vojarne, po modelu stambenog zadrugarstva. 

Zaključak

Za sve one kojima se ova ideja sviđa i koji se razmišljaju upustiti u te vode, trebaju dobro proučiti trenutno važeći Zakon o zadrugama. Isto tako vladajući su već najavili da se planira taj Zakon izmijeniti kako bi se prilagodilo trenutnoj situaciji na tržištu nekretnina, i kako bi se išlo ka ostvarenju Nacionalnog plana stambene politike 2030. Puno više detalja o načinu osnivanja stambene zadruge u Hrvatskoj je navedeno na stranici savjeti.hr pa taj dio nismo htjeli ovdje ponavljati.

Budući da u mnogim državama svijeta stambene zadruge posluju, i omogućuju državljanima priuštivije stanovanje, po znatno nižim cijenama stanovanja od klasičnog najma, i kod nas to može biti slučaj. Kako sam prethodno napisala, to iziskuje dosta promjena, angažmana i edukacije stanovništva o takvom obliku stanovanja i vlasništva. Te promjene podrazumijevaju i donošenje novog zakona koji bi definirao samo stambene zadruge ili izmjenu postojećeg Zakona o zadrugama koji bi puno jasnije i konciznije definirao stambene zadruge, kako bi se olakšale sve potrebne procedure osnivanja, izgradnje i opstanka takvog oblika zadruga.