Kako prepoznati pravi trenutak za promjenu posla?

Svi se ponekad zapitamo je li vrijeme za promjenu posla. Osjećate li se iscrpljeno, demotivirano ili kao da stagnirate? Možda su to znakovi da je vrijeme za novi izazov. Prema istraživanju Gallupa o stanju radnih mjesta 77 posto zaposlenika na globalnoj razini nije zadovoljno svojim poslom, točnije 62 posto nije angažirano, a to su oni koji se pojavljuju, rade minimum i nisu inspirirani svojim poslom, i 15 posto su aktivno neangažirani, a to su oni koji nisu zadovoljni s menadžmentom, a ni poslom, i aktivno traže novi. To ukazuje na potrebu da češće procjenjujemo svoj profesionalni put.

Foto: Alexa, Pixabay

Znakovi da je vrijeme za promjenu

Osim uobičajenih znakova poput nedostatka motivacije i profesionalnog rasta, postoji još mnogo suptilnih i očitih signala koji ukazuju na to da je vrijeme za promjenu posla. Prepoznate li nekoliko ovih znakova u svojoj situaciji, možda je vrijeme za introspekciju i promišljanje o karijeri.

1. Fizička i emocionalna iscrpljenost

Neki od znakova ove vrste iscrpljenosti su ako: osjećate stalni umor, bezvoljnost ili čak simptome burnouta. Ako su vam radni dani su izvor stresa koji negativno utječe na vaše zdravlje i privatni život.

2. Osjećaj stagnacije

Duže vrijeme nemate priliku učiti nove stvari ili razvijati nove vještine. Posao vam je postao rutina bez izazova ili zadovoljstva.

3. Nepoštovanje i loši odnosi na radnom mjestu

Osjećate se podcijenjeno od kolega ili nadređenih. Radna atmosfera je toksična i u uredu vladaju česti sukobi, ogovaranje ili manjak podrške u timu.

4. Nesigurnost radnog mjesta

Kompanija prolazi kroz stalne restrukturacije, otkaze ili financijske poteškoće. Osjećate da vaša pozicija nije stabilna i strahujete za budućnost.

5. Nepoštivanje privatnog života

Vaš posao previše zadire u privatno vrijeme i remeti ravnotežu između posla i obitelji. Radite prekovremeno bez adekvatne naknade ili priznanja.

6. Gubitak povjerenja u kompaniju

Ne slažete se s poslovnim odlukama ili smjerom u kojem se kompanija kreće. Kompanijske vrijednosti su u sukobu s vašim osobnim uvjerenjima.

7. Nedovoljna financijska nagrada

Plaća nije u skladu s vašim trudom i doprinosom. Ne dobivate povišicu ili beneficije unatoč vašem dugogodišnjem doprinosu.

8. Nedostatak prilika za napredovanje

Ne postoji jasna putanja za napredak unutar kompanije. Osjećate da ste dosegnuli maksimum u svom trenutačnom okruženju.

9. Negativan utjecaj na vaše samopouzdanje

Počinjete sumnjati u vlastite sposobnosti zbog stalne kritike ili ignoriranja vaših ideja. Osjećate da vas posao "guši" i sprječava da ostvarite puni potencijal.

10. Trajna misao o promjeni

Stalno zamišljate kako biste radili nešto drugo. Osjećate zavist prema ljudima koji su zadovoljni svojim poslom ili su napravili promjenu.

11. Monotonija i gubitak strasti

Radni dani izgledaju jednako, bez uzbuđenja ili osjećaja postignuća. Posao više nije zanimljiv ili vam ne pruža osjećaj svrhe.

12. Loše upravljanje menadžmenta

Nedostatak komunikacije, nepravedni postupci ili ignoriranje povratnih informacija. Osjećate da menadžment ne podržava zaposlenike niti ih motivira.

Kako procijeniti jeste li spremni za promjenu?

1. Postavite sebi prava pitanja poput: Jesam li zadovoljan/na svojim doprinosom? Što želim postići u narednim godinama?

2. Razgovarajte s mentorima ili kolegama jer ponekad perspektiva drugih može pomoći jasnije sagledati situaciju.

3. Razmislite o financijskoj i emocionalnoj spremnosti. Promjena posla je veliki korak, posebno ako ste na njemu dugo radili. Pripremite se financijski i mentalno.

Kako se mentalno pripremiti?

1. Razjasnite razloge za promjenu. Budite jasni s odgovorom na pitanje zašto želite promjenu. Napravite popis razloga zbog kojih želite napustiti trenutačni posao i što očekujete od novog. Fokusirajte se na pozitivne razloge (rast, nova prilika) umjesto bijega od problema.

-Budite sigurni u to da znate što želite postići. Postavite jasne ciljeve za sljedeću fazu karijere, npr. bolji balans privatnog i poslovnog života, učenje novih vještina ili veća odgovornost.

2. Prihvatite neizvjesnost kao dio procesa. Promjena je prirodan dio života. Podsjetite se da je osjećaj nesigurnosti normalan. Većina ljudi osjeća strah od promjena, ali to je znak rasta.

-Vizualizirajte uspjeh. Zamislite kako ćete se osjećati u novoj ulozi, radeći posao koji vas ispunjava. To vam može pomoći da smanjite strah.

3. Gradite samopouzdanje. Prepoznajte svoje snage. Napravite popis svojih postignuća i vještina. Razmišljanje o onome što ste dosad uspješno savladali pomoći će vam da vjerujete u svoje sposobnosti.

-Pripremite se za izazove.  Razmislite o potencijalnim preprekama i osmislite strategije kako ih prebroditi. To može uključivati dodatnu edukaciju, savjetovanje s mentorom ili unapređenje svojih komunikacijskih vještina.

4. Komunicirajte svoju odluku. Podrška bližnjih igra važnu ulogu. Razgovarajte s obitelji, prijateljima ili kolegama koji vas podržavaju. Podijelite svoje planove i oslonite se na njih za emocionalnu podršku.

-Pripremite se za reakcije. Ako ste se potpuno odlučili morat ćete se suočite s negativnim komentarima (npr. "Zašto mijenjaš posao kad imaš siguran posao?"), ostanite fokusirani na svoje ciljeve.

5. Pronađite tehniku za smirenje stresa. Uvedite rutine za opuštanje. Meditacija, joga ili vođenje dnevnika mogu smanjiti anksioznost.

-Prije prelaska na novi posao, osigurajte si vrijeme za odmor i regeneraciju. Nikako nemojte "uskakati" s jednog posla na drugi, ako ikako možete.

6. Informirajte se o budućem poslodavcu. Saznanje o radnom okruženju, kulturi i očekivanjima novog posla može umanjiti osjećaj nesigurnosti. Razgovarajte s budućim kolegama ili istražite online platforme za recenzije poslodavaca.

7. Budite otvoreni za prilagodbu

Prve dane i mjesece na novom poslu doživite kao fazu učenja. Prihvatite da vam neće sve odmah biti poznato i da je to normalno. Pronađite mentora u novom timu ako je moguće ili nekoga za koga osjećate da rado dijeli informacije i savjete vezane za posao.

Priprema za promjenu, kojim koracima ići?

1. Procijenite trenutnu situaciju

Postavite si prava pitanja: Što mi točno smeta na trenutnom poslu? Postoji li način da poboljšam situaciju (npr. razgovor s nadređenim)? Što želim postići promjenom? da li želim bolje uvjete, više izazova, bolji balans između posla i života?

Razmislite o alternativama: Je li moguće promijeniti poziciju unutar trenutne kompanije? Možete li promijeniti svoje radne obveze ili radno okruženje?

2. Postavite jasne ciljeve

Definirajte što tražite u novom poslu: Koji sektor, vrsta posla ili radna uloga vas privlači? Koji su ključni uvjeti za vas (plaća, lokacija, fleksibilnost, kultura kompanije)?

Postavite realne rokove: Planirajte koliko vremena želite posvetiti traženju posla i prelasku na novi.

3. Pripremite alate za traženje posla

Ažurirajte svoj životopis: Naglasite ključne vještine, postignuća i rezultate. Prilagodite životopis pozicijama za koje se natječete.

Osvježite LinkedIn profil: Dodajte aktualne informacije i koristite ključne riječi kako biste se pojavili u pretragama regrutera. Povežite se s kolegama i stručnjacima iz industrije.

Pripremite motivacijsko pismo: Neka bude personalizirano za svaku prijavu. Fokusirajte se na to kako možete doprinijeti kompaniji u kojoj se prijavljujete.

4. Istražite tržište rada

Pregledajte portale za posao (npr. MojPosao.net, Posao.hr, LinkedIn).
Provjerite recenzije poslodavaca
Pratite trendove u industriji kako biste razumjeli koja su tražena znanja i vještine.

5. Razvijajte nove vještine

Upotpunite svoje znanje kroz online tečajeve (npr. Coursera, Udemy, LinkedIn Learning). Ako prelazite u novu industriju, fokusirajte se na stjecanje vještina specifičnih za tu oblast. Razmotrite dodatne certifikate koji će vas izdvojiti na tržištu rada.

6. Umrežite se

Povežite se s bivšim kolegama, prijateljima i mentorima.
Sudjelujte na konferencijama, webinarima ili događajima u industriji.
Aktivno sudjelujte u relevantnim online grupama i forumima.

7. Pripremite se za razgovore za posao

Istražite kompanije prije intervjua. Pokažite interes za njihovu misiju, viziju i kulturu.
Pripremite odgovore na najčešća pitanja, ali i pitanja za poslodavca.
Vježbajte predstavljanje sebe i svojih postignuća.

8. Održavajte emocionalnu i financijsku stabilnost

Stvorite sigurnosnu mrežu: Osigurajte financijske rezerve koje će vas pokriti tijekom tranzicije.
Razgovarajte s bliskim osobama o promjeni kako biste imali podršku.
Ostanite pozitivni: Promjena može biti izazovna, ali budite svjesni da vas vodi prema boljem.
Podsjetite se na svoje ciljeve i razloge zbog kojih ste započeli ovaj proces.

9. Budite fleksibilni i strpljivi

Traženje pravog posla može potrajati. Nemojte pristajati na prvu priliku ako ne odgovara vašim dugoročnim ciljevima. Ako naiđete na odbijanja, učite iz iskustva i unaprijedite svoju strategiju.

10. Donosite odluke s povjerenjem

Kada pronađete posao koji odgovara vašim potrebama, slijedite svoje instinkte.

11. Pronađite poslodavca čije vrijednosti odražavaju vaše

Za dublji uvid u vrijednosti i kulture poslodavca, kombinacija online istraživanja i razgovora s poznanicima može biti vrlo korisna.

Istražite ponudu poslova recenzije poslodavaca i na platformama

U Hrvatskoj postoje platforme koje omogućuju pregled informacija o poslodavcima i oglašavaju otvorene radne pozicije. Evo nekoliko korisnih opcija:

1. MojPosao.net

Najpoznatija platforma za traženje poslova u Hrvatskoj. Osim oglasa, sadrži i korisne savjete za razvoj karijere. Ponekad posjetitelji komentiraju iskustva s određenim poslodavcima, iako nema tako strukturiranih recenzija kao Glassdoor.

2. Posao.hr

Još jedna popularna stranica s velikom bazom oglasa za posao. Pruža dodatne resurse poput karijernih savjeta i informacija o industrijama.

3. LinkedIn

Iako globalna platforma, sve više hrvatskih profesionalaca koristi LinkedIn za umrežavanje i istraživanje kompanija. Ponekad možete pronaći objave zaposlenika koji dijele iskustva iz određene firme i poslove.

4. Radna mjesta na forumima i društvenim mrežama

Forumi poput Reddita (npr. subreddit r/Croatia) ili specijalizirane Facebook grupe često su neformalni izvori informacija o poslodavcima i otvorenim pozicijama. Iako u Hrvatskoj nema identične platforme poput Glassdoora s fokusom na anonimne recenzije zaposlenika, LinkedIn i MojPosao.net često služe kao zamjene.

Zaključak

Promjena posla je prilika za rast i nove početke. Prepoznavanje trenutka za promjenu posla zahtijeva dosta istraživanja, prilagodbe i hrabrosti. Ako ste prepoznali znakove i osjećate se spremnima, krenite prema novim izazovima koji vas ispunjavaju. Priprema i pozitivan stav pomoći će vam da prevladate nesigurnost i iskoristite ovu priliku na najbolji mogući način. Ipak, u ovakve promjene nemojte srljati bez razmišljanja, jer se radi o životnim prilikama o kojima treba dobro promisliti.

U koracima koje smo naveli postoji cijeli niz istraživačkih elemenata koje morate uzeti u obzir. Nekako u našoj kulturi vrijedi mišljenje da ako pređeš određene godine nisi više poželjan na tržištu rada. Za neke profesije je to točno, zato moramo dobro razmotriti što nam preostaje i što bi nas motiviralo za nastavak radne karijere.

Nakon što nađete posao i prihvatite ponudu, završite trenutačni posao profesionalno. Obavite tranziciju s poštovanjem prema kolegama i kompaniji. Vratite svu opremu koju su vam dali na korištenje i ako se ne stignete sa svima pozdraviti pošaljite grupni i individualni email s obavijesti kolegama da više nećete u toj kompaniji raditi i uputite ih kako vas dalje mogu kontaktirati. Ovi koraci mogu vam pomoći da promjenu posla učinite promišljenom i uspješnom. Sretno!

Što će se dogoditi s cijenama nekretnina kada Hrvatska pristupi OECD-u?

U saborsku proceduru je prošli tjedan upućen prijedlog Vlade o izmjeni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim se propisuje način stjecanja prava vlasništva nekretnina u Hrvatskoj od strane državljana i pravnih osoba iz država članica EU i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (u daljnjem tekstu: OECD). Ovim Zakonom bi se trebala izjednačiti prava stjecanja vlasništva državljana i pravnih osoba iz država članica OECD-a s državljanima Republike Hrvatske nad svim vrstama nekretnina osim poljoprivrednim. Kako će to utjecati na tržište nekretnina u Hrvatskoj i o kojim točno državama se radi saznat ćemo u nastavku.

Dok se Hrvatska Vlada grčevito bori s visokim cijenama najma i kupnje nekretnina u Hrvatskoj, koje uzrokuju sve veći odljev mladih kojima takva situacija ne odgovara, i kada je sve teže mladima osigurati priuštivo stanovanje pojavljuje se potreba mijenjanja Zakona o vlasništvu radi uvjeta ulaska Hrvatske u OECD koji nalaže izjednačavanje prava stjecanja vlasništva nad nekretninama u Hrvatskoj svim svojim članicama. Radi se točno o državljanima i pravnim osobama iz država ugovornica Europskoga gospodarskog prostora, država članica OECD-a i država pristupnica Kodeksu o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksu o liberalizaciji nevidljivih transakcija. To bi značilo da za stjecanje prava vlasništva nekretnina u Hrvatskoj državljanima i pravnim osobama iz navedenih država neće biti potrebna suglasnost ministra pravosuđa i uprave. Hrvatski državljani nisu sigurni da li se trebaju tome radovati ili biti zabrinuti. U razgovoru sa stručnjacima na području tržišta nekretnina, u nastavku ćemo probat razjasniti te dileme.

Prema važećem Zakonom o vlasništvu i drugim stranim pravima propisano je da strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati pravo vlasništva na nekretninama na području Hrvatske, ako za to dobiju suglasnost ministra.

O kojim se točno državama radi?

Države koje će moći kupovati nekretnine su:

OECD ima 38 država članica, a od njih 22 države su i države članice EU - Austrija, Belgija, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska i Švedska.

Uz njih, članice OECD-a su i Australija, Kanada, Čile, Kolumbija, Kostarika, Island, Izrael, Japan, Koreja, Meksiko, Novi Zeland, Norveška, Švicarska, Turska, Velika Britanija i SAD.

Države u postupku pristupa Kodeksu o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksu o liberalizaciji nevidljivih transakcija, uz Republiku Hrvatsku, su i Argentina, Brazil, Bugarska, Rumunjska, Peru, Tajland i Indonezija.

Što je točno OECD?

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) međunarodna je organizacija koja okuplja države opredijeljene za demokraciju i tržišno gospodarstvo s ciljem potpore održivom gospodarskom razvoju, podizanju životnog standarda, unaprjeđenju nacionalnih sektorskih politika, kao i rastu svjetske trgovine. Razmjenom znanja i iskustava te iznalaženjem praktičnih rješenja za nacionalne, regionalne ili globalne probleme, kroz rad svojih više od 250 specijaliziranih odbora, radnih skupina i mreža, OECD predstavlja jedinstven multilateralni forum na kome se raspravlja o najboljim praksama u provedbi ključnih gospodarskih i razvojnih reformi među 38 država članica, koje nedvojbeno pripadaju najrazvijenijem dijelu svijeta.

Službeno pismo namjere za pristupanjem OECD-u, Republika Hrvatska uputila je u siječnju 2017. Republika Hrvatska je od Vijeća OECD-a 25. siječnja 2022. zaprimila pozivnicu za otvaranje pregovora s OECD-om, s pet drugih država. Postupak pristupanja OECD-u uključuje rigoroznu i dubinsku ocjenu od više od 20 značajnih odbora o spremnosti i sposobnosti za usvajanjem svih pravnih instrumenata OECD-a u okviru nadležnosti odbora, kao i ocjenu politika i praksi države kandidatkinje u usporedbi s najboljim politikama i praksama OECD-a, a sukladno Planu pristupanja.

U lipnju 2022., Vijeće OECD-a je na ministarskom sastanku usvojilo Plan pristupanja Republike Hrvatske OECD-u. Prvi korak u pristupnom procesu bila je izrada samoprocjene u odnosu na važeće pravne instrumente OECD-a kroz Inicijalni memorandum, kojeg je Republika Hrvatska pripremila i dostavila OECD-u u listopadu 2022. Inicijalni memorandum je dokument kojim se utvrđuje prva samoprocjena usklađenosti hrvatskog zakonodavstva, politika i praksi s pravnim instrumentima OECD-a koji su na snazi i koji se primjenjuje na sve članice OECD-a, a služi i kao temelj za tehničke preglede u odborima OECD-a koji su dio procesa pristupanja Republike Hrvatske OECD-u.

Koje su iznimke?

Iznimka je da se ne mijenja stjecanje prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, a sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, prema kojem nositelji prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom/posebnim propisom nije drugačije određeno. Kao i zaštićene dijelove prirode prema posebnom zakonu.

Kada će taj Zakon stupiti na snagu?

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske u članstvo OECD-a. Što znači da do dana pristupa Hrvatske u članstvo OECD-a će samo državljani članica Europske unije imati pravo na ravnopravno stjecanje prava vlasništva s Hrvatskim državljanima.

Znali se datum pristupanja Hrvatske u članstvo OECD-a?

"Iako nismo dali datum završetka procesa pristupanja i uvijek kažemo da je konačna odluka u vašim rukama, vjerujemo da će po sadašnjem napretku tehnički dio biti završen do kraja 2025.", rekao je krajem 2023. godine glavni tajnik organizacije Mathias Cormann na sastanku Vijeća OECD-a,

Dakle, za sada taj datum nije određen ali prema pretpostavkama Premijera Plenkovića pristup je moguć tijekom 2026. godine. Još je izjavio i da bi "tehnički proces trebao biti okončan do kraja 2025. godine s ambicijom da se članstvo realizira 2026."

Koje su prognoze za tržište nekretnina u Hrvatskoj nakon 2026. godine?

Intervjuirala sam Martinu Mataić Škugor, direktoricu kreditnog posredovanja u Opereti, diplomiranu pravnicu koja ima i preko 20 godina iskustva u bankarskom sektoru na poslovima razvoja stambenih kredita i upravljanja portfeljem, da nam da svoje mišljenje o budućnosti tržišta nekretnina u Hrvatskoj.

Foto: Martina Mataić Škugor, Opereta

1. Što bi se moglo dogoditi s tržištem nekretnina u Hrvatskoj nakon 2026. godine?

"Tržište nekretnina u Hrvatskoj i dalje je vrlo aktivno, ali rast se odvija nešto sporijim tempom. Ključni utjecaji na tržište uključuju najavljenu stambenu politiku, porezne reforme i dugoročne strateške planove. Manjak ponude ostaje jedan od glavnih izazova, unatoč visokoj domaćoj potražnji koja je potaknuta rastom zaposlenosti, povećanjem plaća i interesom za stambenim kreditima.

Jedan od najvažnijih dokumenata koji će oblikovati budućnost tržišta je Nacionalni plan stambene politike Republike Hrvatske do 2030. godine, prvi srednjoročni strateški akt na području stanovanja. Ovaj plan uključuje mjere koje bi trebale povećati dostupnost nekretnina za dugoročni najam i kupnju.

Od 1. siječnja 2025. godine na snagu stupa Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, dok su u pripremi izmjene i dopune niza drugih zakona, uključujući Zakon o društveno poticanoj stanogradnji (POS), Zakon o prostornom uređenju, Zakon o gradnji i Zakon o najmu stanova. Dodatno, najavljena porezna reforma uvodi povrat poreza za kupnju prve nekretnine, što bi moglo potaknuti mlađe kupce i dodatno dinamizirati tržište.

U sklopu pristupanja Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Hrvatska uvodi i izmjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojima se izjednačavaju prava stranih kupaca iz OECD-a s domaćim kupcima. Izuzetak ostaju poljoprivredna zemljišta, na koja se i dalje primjenjuju ograničenja. Ove izmjene značajno će povećati interes stranih investitora, posebice iz Kanade, Australije i SAD-a.

Hrvatska, koja je već popularna destinacija za investitore iz Europske unije, pristupanjem u OECD dodatno će proširiti bazu potencijalnih kupaca, osobito u segmentu luksuznih nekretnina na obalnim područjima. Priobalje, poput Istre i Dalmacije, ostaje glavna točka interesa, ali liberalizacija bi mogla potaknuti razvoj i u manje atraktivnim regijama."

2. Koji državljani nabrojanih zemalja članica OECD-a bi mogli biti najzainteresiraniji za hrvatske nekretnine? Hoće li cijene još više rasti?

"Najveći interes očekuje se od državljana SAD-a, Kanade i Australije, zbog njihove financijske moći i interesa za ulaganje u nekretnine na atraktivnim turističkim destinacijama.

Povećanje broja stranih kupaca moglo bi dodatno povećati pritisak na dostupnost nekretnina u priobalnim regijama i urbanim središtima. Međutim, istovremeno, povećane strane investicije mogu donijeti značajne prednosti, poput unapređenja infrastrukture i rasta lokalnih gospodarstava.

Priobalne regije posebno bi mogle profitirati od ulaganja u razvoj turističkih i stambenih kapaciteta, što bi dugoročno dodatno povećalo privlačnost Hrvatske kao destinacije. To bi moglo otvoriti nove prilike za zapošljavanje i doprinijeti gospodarskom rastu, dok bi poboljšana infrastruktura povećala kvalitetu života za lokalno stanovništvo.

Kombinacija novih zakona, poreznih poticaja i liberalizacije tržišta nekretnina mogla bi rezultirati većim brojem transakcija, posebno u segmentima luksuznih i turističkih nekretnina. Istovremeno, fokus Nacionalnog plana stambene politike na povećanje ponude i dostupnosti nekretnina mogao bi doprinijeti stabilizaciji cijena u srednjem segmentu tržišta."

3. Što mislite koja područja Republike Hrvatske će biti najzanimljivija novim kupcima?

"Najveći interes stranih kupaca očekuje se za priobalna područja, poput Istre, Dalmacije i Kvarnera. Te su nekretnine privlačne zbog blizine mora, dobre prometne povezanosti i kvalitetne infrastrukture. Također, urbanizirane regije poput Zagreba mogle bi postati atraktivne zbog poslovnih prilika i sve boljih sadržaja."

4. Po vašem mišljenju je li moguće da će se nakon stupanja na snagu ovog Zakona praktički rasprodati većina hrvatskih nekretnina strancima?

"Ne vjerujem u takav scenarij. Liberalizacija uvjeta za stjecanje nekretnina svakako će privući nove investitore, posebice u sektore nekretnina i turizma. Međutim, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zadržava ključne mehanizme zaštite strateških resursa, poput prava prvokupa države, ograničenja na osjetljivim područjima kao što su vojne zone, te mjera koje osiguravaju očuvanje okoliša i zdravlja lokalnog stanovništva. Također, postoje ograničenja za područja od strateške važnosti za sigurnost države.

Strana potražnja uglavnom će se koncentrirati na specifične segmente, poput luksuznih i turističkih nekretnina u priobalnim područjima, dok će većina stambenih nekretnina ostati u okviru domaće ponude i potražnje."

5. Mislite li da bi moglo biti i nekih značajnijih promjena na hrvatskim otocima vezanih za tržište nekretnina?

"Na hrvatskim otocima moglo bi doći do povećanog interesa za nekretnine. Otoci, kao atraktivne lokacije, već privlače pažnju stranih investitora, no stvarni porast broja transakcija ovisit će o nekoliko ključnih čimbenika.

Pravna regulativa vezana za gradnju i status pomorskog dobra značajno ograničava mogućnosti razvoja. Većina otoka podliježe strogim pravilima koja ograničavaju ili zabranjuju gradnju, a mnogi dijelovi otoka kategorizirani su kao pomorsko dobro. To znači da su izuzeti iz privatnog vlasništva i podliježu posebnim režimima zaštite. Nadalje, država ima pravo prvokupa na određenim nekretninama, uključujući otoke, što može utjecati na brzinu i sigurnost transakcija.

Postojeće stanje infrastrukture igra ključnu ulogu. Mnogi otoci nemaju adekvatnu infrastrukturu za moderni turizam ili svakodnevni život, poput vodovoda, električne mreže ili povezanosti s kopnom. Takav razvoj infrastrukture zahtijeva značajna ulaganja, što može ograničiti interes potencijalnih kupaca.

Nadalje, prostorni planovi i zakonski okviri određuju mogućnosti razvoja otoka. Na mnogima je gradnja dozvoljena samo pod posebnim uvjetima ili u vrlo ograničenim zonama. Ovi uvjeti mogu utjecati na isplativost ulaganja za potencijalne kupce, osobito one koji planiraju komercijalne ili luksuzne projekte."

6. Što mislite hoće li novi kupci biti više zainteresirani za kupnju izgrađenih nekretnina ili za kupnju građevinskog zemljišta s namjerom gradnje?

"Strani kupci, posebno iz OECD zemalja, često preferiraju luksuzne nekretnine koje su već izgrađene i spremne za upotrebu. Međutim, ulagači s dugoročnijim planovima mogu odabrati građevinska zemljišta za projekte koji kombiniraju privatne i komercijalne svrhe, poput apartmanskih kompleksa ili vila za iznajmljivanje. Istovremeno, oni koji traže nekretnine za osobnu upotrebu ili iznajmljivanje vjerojatno će se odlučiti za već izgrađene objekte koji ne zahtijevaju dodatno vrijeme i ulaganja.

Sveukupno, tržište će ostati podijeljeno, a odluka kupaca ovisit će o njihovim potrebama, lokaciji i stanju tržišta. Očekuje se da će građevinska zemljišta postati sve atraktivnija opcija u regijama s rastućim turističkim potencijalom, dok će izgrađene nekretnine ostati prvi izbor za one koji traže brz i jednostavan ulazak u vlasništvo."

7. Smatrate li da će biti još nekih važnih promjena koje nismo spomenuli?

"Na hrvatskom tržištu nekretnina priprema se provedba opsežne stambene politike koja obuhvaća različite mjere i aktivnosti. Cilj je rješavanje kroničnog manjka stambenih nekretnina i povećanje dostupnosti stanovanja za širi krug građana.

Najavljena porezna reforma predviđa povrat poreza za kupnju prve nekretnine, što će olakšati ulazak mladima na tržište. Također, planira se uvođenje poreznih modela koji potiču veću ponudu nekretnina za stanovanje.

Ove mjere trebale bi pozitivno utjecati na ravnotežu ponude i potražnje, stabilizirati cijene i povećati dostupnost stambenih nekretnina, odgovarajući na potrebe građana i tržišta u cjelini."

Zaključak

Hrvatska Vlada aktivno mijenja poreznu politiku u nadolazećim godinama stavljajući fokus na oporezivanje nekretnina i kuća za odmor, a smanjujući pritisak s oporezivanja dohotka. Sve u cilju povećavanja broja nekretnina dostupnih za dugoročni najam, smanjenja cijena najma, povećanja životnog standarda i priuštivog stanovanja. Programi su posebno namijenjeni za mlade koje država želi dugoročno zadržati u Hrvatskoj.

Nakon pristupa Hrvatske OECD-u očekuju se povećane strane investicije u Hrvatskoj od kojih se očekuje razna unapređenja poput unapređenja infrastrukture, nova radna mjesta koje će doprinijeti gospodarskom rastu povećavajući kvalitetu života za lokalno stanovništvo. Nedvojbeno je da će povećan interes stranih kupaca, posebno iz država poput SAD-a, Australije i Kanade utjecati na porast cijena nekretnina, ali ne u svim dijelovima Hrvatske i ne u svim oblastima tržišta nekretnina. Što bi značilo da će povećan interes biti za atraktivna građevinska zemljišta i već izgrađene luksuzne nekretnine, a moguće je da neće puno utjecati na već izgrađene stanove u zgradama koji bi i dalje mogli ostati na tržištu domaće ponude i potražnje, i pod utjecajem državne stambene politike.

Sve zgrade u Hrvatskoj će uskoro dobiti pravnu osobnost i svoj vlastiti OIB. Što se još mijenja?

Na nedavnoj sjednici u Saboru potpredsjednik Vlade i ministar Bačić predstavio je nacrt Konačnog prijedloga Zakona o održavanju i upravljanju zgrada koji bi, po prvi puta u 34 godine hrvatske državnosti, trebao biti usvojen. Ako ga Sabor usvoji, to će biti prvi zakon koji podrobnije regulira upravljanje i održavanje zgrada u Hrvatskoj i koji se donosi radi sustavnog poboljšanja kvalitete stanovanja i efikasnijeg ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevine. Što će se točno mijenjati i kako saznat ćemo u nastavku.

"Novost je da uvodimo pravnu osobnost za zajednicu suvlasnika višestambene zgrade. Porezna uprava dodijelit će joj OIB, a nakon toga Državna geodetska uprava upisat će je u Registar zgrada odnosno Registar zajednice suvlasnika“, obrazložio je ministar Bačić.

Zavirili smo malo u nacrt Konačnog prijedloga Zakona o održavanju i upravljanju zgrada

Članak 1. ovog Konačnog prijedloga Zakona objašnjava predmet Zakona: "Ovim se Zakonom uređuje područje upravljanja i održavanja višestambenih zgrada, stambeno-poslovnih zgrada, poslovnih zgrada i blokovskih garaža, uređuju se odnosi između sudionika u području upravljanja zgradama, određuju se zajednički dijelovi zgrade, minimalni iznos i način plaćanja zajedničke pričuve, održavanje zajedničkih dijelova zgrade, upravljanje zgradom, te prava, obveze i odgovornosti suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade."

Članak 4. ovog Konačnog prijedloga Zakona obrazlaže značenje pojedinih pojmova u smislu ovoga Zakona. Odabrali smo nekoliko:

1. blokovska garaža je zgrada koja ima više od jedne etaže te služi pretežito za parkiranje motornih vozila s pripadajućom opremom za više od 20 motornih vozila i koja je u pretežitom vlasništvu fizičkih osoba.
2. dvotrećinska većina suvlasnika je većina onih suvlasnika koji u vlasništvu imaju više od dvije trećine ukupne vrijednosne površine zgrade za zgrade za koje nisu određeni suvlasnički dijelovi, odnosno suvlasnici koji u vlasništvu imaju više od dvije trećine suvlasničkih dijelova upisanih u zemljišne knjige
3. funkcionalna cjelina zgrade je dio višestambene, stambeno-poslovne zgrade ili poslovne zgrade koji ima svoj ulaz s javne površine a koji je zajednički za više od četiri stana ili poslovna prostora.
5. kratkoročni najam stana je najam stana ili dijela stana koji služi za privremeni smještaj osoba na razdoblje kraće od 30 dana
6. kvalificirana većina suvlasnika je većina onih suvlasnika koji u vlasništvu imaju više od 80 posto ukupne vrijednosne površine zgrade za zgrade za koje nisu određeni suvlasnički dijelovi, odnosno suvlasnici koji u vlasništvu imaju više od 80 posto suvlasničkih dijelova upisanih u zemljišne knjige.
10. posebni dijelovi zgrade su stan, poslovni prostor i drugi dijelovi na kojima je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela zgrade.
13. stambeno-poslovna zgrada je zgrada koja se sastoji od najmanje tri stana i jednog poslovnog prostora.
18. višestambena zgrada je zgrada namijenjena stanovanju, a sastoji se od najmanje četiri stana.
19. vrijednosna površina stana ili poslovnog prostora, odnosno posebnih dijelova zgrade i njenih pripadaka, je neto podna površina tih dijelova zgrade koja se računa prema točki 5.1.7. HRN ISO 9836 uz primjenu koeficijenata korisne vrijednosti površina.

Članak 7. definira zajednicu suvlasnika i njena prava i obveze:

(1) Zajednicu suvlasnika čine svi vlasnici posebnih dijelova zgrade.

(2) Zajednica suvlasnika je pravna osoba koja upravlja zajedničkom imovinom u zgradi.

(3) Imovinu zajednice suvlasnika čine sredstva položena na račun na koji se uplaćuje zajednička pričuva.

(4) Zajednica suvlasnika svoja prava, obveze i međusobne odnose uređuje međuvlasničkim ugovorom.

(5) Zajednica suvlasnika može stjecati prava i obveze te tužiti i biti tužena.

(6) Na rad, poslovanje, prestanak zajednice suvlasnika i druga pitanja koja nisu uređena međuvlasničkim ugovorom i ovim Zakonom odgovarajuće se primjenjuju propisi koji uređuju rad udruga.

Članak 8. definira pravnu osobnost:

(1) Zajednica suvlasnika stječe pravnu osobnost danom upisa u Registar zajednica

suvlasnika.

(4) Naziv zajednice suvlasnika je „Zgrada“ uz navođenje adrese sjedišta.

Članak 9. definira Registar zajednica suvlasnika:

(1) Registar zajednica suvlasnika s određenim i dodijeljenim osobnim identifikacijskim brojevima vodi tijelo državne uprave nadležno za geodetske i katastarske poslove.

(3) U okviru postupaka određivanja i dodjeljivanja osobnog identifikacijskog broja zajednici suvlasnika, Državna geodetska uprava pridružuje identifikacijski broj zgradi.

Članak 11. definira registar upravitelja zgrade

(1) Registar upravitelja zgrada vodi Državna geodetska uprava.

(2) Registar upravitelja zgrada se vodi jedinstveno za sve upravitelje u Republici Hrvatskoj u elektroničkom obliku.

Članak 14. definira tko je odgovoran ako nastane neka šteta:

(3) Za štetu prema trećim osobama, zajedno sa zajednicom suvlasnika, solidarno odgovaraju svi suvlasnici zgrade i upravitelj.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, upravitelj se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je prije štetnog događaja suvlasnicima pisanim putem predložio izvođenje potrebnih radova kako bi se otklonila opasnost, a suvlasnici takav prijedlog nisu prihvatili.

Članak 29. definira minimalni iznos pričuve:

(3) Minimalni iznos zajedničke pričuve po metru kvadratnom vrijednosne površine stana godišnje iznosi 0,54 posto etalonske cijene građenja koju objavljuje Ministarstvo. Podatak o etalonskoj cijeni građenja objavljuje se u „Narodnim novinama“.

Prema objavi Ministarstva u Narodnim novinama, datuma 22. kolovoza 2024. godine etalonska cijena građenja utvrđuje se u iznosu od 796,34 eura po m² korisne površine stana. Prema tome bi se godišnja pričuva naplaćivala minimalno 4,3 eura po m2 stana, odnosno minimalno 0,36 eura po m2 stana mjesečno.

Članak 32. definira kršenje kućnog reda koje će propisati Ministar nadležan za prostorno uređenje i graditeljstvo. Novost konačnog prijedloga zakona je detaljno uređeni postupak u slučajevima kršenja kućnog reda. Ministar će Pravilnikom propisati odredbe kućnog reda u stambenim zgradama, a Zakonom se daje mogućnost suvlasnicima da naplate ugovornu kaznu onima koji učestalo krše kući red (tri opomene u dvije godine):

(7) Međuvlasničkim ugovorom moguće je propisati obvezu plaćanja naknade za povrede kućnog reda.

(8) Ako međuvlasnički ugovor sadrži klauzulu iz stavka 7. ovoga članka, upravitelj zgrade će suvlasniku kojem u razdoblju od dvije godine uputi tri opomene, uz treću i svaku sljedeću opomenu u tom razdoblju, izdati odluku o naknadi za nepridržavanje kućnog reda.

(9) Naknada iz stavka 7. ovoga članka može se propisati u međuvlasničkom ugovoru u rasponu od 50,00 do 500,00 eura.

(10) Odluku o naplati naknade iz stavka 8. ovoga članka provodi upravitelj zgrade na temelju odluke natpolovične većine suvlasnika.

(11) Naknada iz stavka 9. ovoga članka uplaćuje se na račun zajedničke pričuve.

Članak 34. postrožava proceduru kratkoročnog najma stana jer će se za takav oblik najma u zgradi morati složiti i određeni broj stanara i to:

(1) Vlasniku stana i svakoj trećoj osobi koja namjerava koristiti stan za kratkoročni najam potrebna je prethodna pisana suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika uz dodatni uvjet da suglasnost obvezno moraju dati i svi suvlasnici te zgrade čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče s njegovim stanom koji se namjerava koristiti za kratkoročni najam.

(4) Suvlasnici daju suglasnost iz stavka 1. ovoga članka na određeni rok, koji ne smije biti kraći od pet godina.

Članak 35. uvodi novi termin "najma za veći broj osoba" koji će isto trebati suglasnost suvlasnika na najmanje pet godina:

(1)      Vlasniku posebnog dijela zgrade i svakoj trećoj osobi koja namjerava koristiti svoj posebni dio zgrade za smještaj više od četiri punoljetne osobe koje nisu rodbinski povezani u uspravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do zaključno drugog stupnja srodstva, potrebna je prethodna pisana suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika uz dodatni uvjet da suglasnost obvezno moraju dati i svi suvlasnici te zgrade čiji zidovi, podovi ili stropovi koji graniče s njegovim posebnim dijelom koji se namjerava koristiti za najam za veći broj osoba.

Izdvojili smo još neke najzanimljivije promjene

Definirana je uloga upravitelja, i uloga predstavnika suvlasnika, što dosad nije bilo definirano (ili je bilo slabo definirano) te precizno nabrojeno što su zajednički dijelovi zgrade, što je također izazivalo poteškoće u praksi.

Zabranjuje se bušenje i rušenje nosivih zidova na zgradama izgrađenima prije 1964. godine.

Prema riječima Ministarstva novost je i da će Vlada na temelju posebnih programa subvencionirati ugradnju dizala u višestambene zgrade, a pomoći će i jedinicama lokalne samouprave da omoguće subvencioniranje pročelja, jer povijesne cjeline gradova zbog grafiterstva i neodržavanja nisu reprezentativne.

Smanjuju se potrebne većine suvlasnika za donošenje odluka jer je praksa pokazala da se zbog nezainteresiranosti pojedinaca odluke ne donose pa se za hitne popravke (primjerice puknuće cijevi) ukida obveza prikupljanja suglasnosti, a za nužne popravke (primjerice sanacija krova) potrebno je prikupiti jednu trećinu suglasnosti suvlasnika (dosad 50 posto).

Kako bi se izabrala redovna uprava zajednice suvlasnika (primjerice odabir predstavnika, upravitelja, odluka o ugradnji dizala)  trebat će prikupiti više od 50 potpisa suvlasnika.

Suglasnosti od dvije trećine, uz dodatnu suglasnost neposrednih susjeda, uvode se za obavljanje djelatnosti koje stvaraju buku i vibracije u zgradi, kratkoročni najam stana i najam za "više osoba".

Suglasnost suvlasnika za investicijsko održavanje - velika ulaganja u zgradu, prenamjena tavana u stan i slično smanjena je sa 100 na 80 posto.

Što je navelo državu da ovaj Zakon kreira?

Rekla bih da ima dosta razloga za uvođenje ovoga Zakona, jer se suvlasnički odnosi, kao i odnosi upravljanja i vođenja zgrada, nisu do sada striktno regulirali. Ako ste htjeli saznati koje točno funkcije mora obavljati vaš predstavnik stanara u zgradi, i koje su posljedice ako ih ne obavlja, niste mogli to nigdje naći detaljno regulirano. Suvlasnici stanova su se redovito prepirali oko visine pričuve, trošenja novca zgrade bez znanja većine itd. Tako da je, definitivno, za ovaj novi Zakon postojala velika potreba.

Vlada je ponudila i objašnjenje pojedinih odredbi predloženog Zakona, izdvajamo nekoliko:

U  2024. godini donesena je Strategija demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine („Narodne novine“, 36/24.), u kojoj je jedna od osnovnih mjera rješavanje stambenog pitanja mladih, za što je potrebno u što kraćem roku povećati stambenu ponudu i smanjiti potrošnju postojećeg stambenog fonda za ne stambene namjene.

"U Republici Hrvatskoj je registrirano 125.049 objekata koji imaju rješenja za pružanje usluga u domaćinstvu (prema podacima iz eVisitora za listopad 2024.). Obiteljski/privatni smještaj predstavlja 61 posto ponude (podaci Državnog zavoda za statistiku, 2019.) te raste najvećom prosječnom godišnjom stopom rasta (4,5 posto) u odnosu na ostale vrste smještajnih kapaciteta. Neadekvatna struktura i kvaliteta smještajnih kapaciteta i nekontroliran rast smještaja koji uglavnom posluje u jednom dijelu godine (sezonalni smještaj) stvaraju sve veći pritisak na prostor (okolišno-prostorna održivost), generira prihod po noćenju manji od usporedivih zemalja i generalno umanjuje konkurentnost hrvatskog turizma (ekonomska održivost) te smanjuje ukupan doprinos turizma cijelom gospodarstvu.

Primijećeno je da je stavljanjem stanova u funkciju kratkoročnog najma došlo do sukoba dva prava: prava vlasnika da koristi svoj stan na način koji njemu odgovara i prava ostalih suvlasnika stambene zgrade da uživaju svoje vlasništvo bez ometanja od strane susjeda do kojeg često dovodi kratkoročni najam stanova. Člankom 48. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se jamči pravo vlasništva. Ali istim je člankom propisano i da vlasništvo obvezuje te da su nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni pridonositi općem dobru.

Vezano za članke 34. i 35.: Obveza prikupljanja suglasnosti ostalih suvlasnika zgrade predstavlja jednu vrstu ograničenja prava vlasništva kakvog do sada nije bilo u pravnom poretku Republike Hrvatske. Takvo miješanje u pravo vlasništva će proizlaziti iz odredbi zakona tako da će biti zadovoljen uvjet da je miješanje utemeljeno na pozitivnom propisu koji je jednak za sve.

Razlozi za ovo zakonodavno rješenje su višeslojni. Prvenstveno je primijećeno da se korištenjem stanova za smještaj turista urušava kvaliteta života ostalih stanara zbog nepoznatih osoba koje borave u stambenoj zgradi i čestog mijenjanja osoba koje koriste zajedničke prostorije tijekom cijelog dana, ali često i cijele noć. Javljaju se strah i nelagoda u prostoru koji po svojoj osnovnoj namjeni treba biti siguran. Pritom treba nadodati da se u centrima turističkih gradova, u kojima je ovaj oblik korištenja stambenog fonda i najčešći, u pravilu nalaze stare zgrade u kojima je zvučna izolacija nedostatna za takav oblik korištenja. Sve navedeno bitno pridonosi smanjenju kvalitete života osobama koje žive u tim zgradama, a oni su ostavljeni bez mogućnosti da se na bilo koji način izjasne o potpuno različitoj namjeni stambenog prostora."

Koji je ipak najvažniji razlog?

Čini se da je jedan od najvažnijih razloga izrade ovoga Zakona problem sve viših cijena najamnina stanova, nedovoljna tržišna ponuda stanova u dugoročnom najmu, i želja države da što prije na Hrvatskom tržištu prenamjeni slobodne stanove, i stanove iz kratkoročnog najma, u stanove raspoložive za dugoročni najam. Sve je to i u svrhu mjera sprječavanja odlijeva mladih ljudi iz Hrvatske, odnosno onih koji žele započeti svoju radnu karijeru u Hrvatskoj uz priuštivo stanovanje. U stvari, to je nužna mjera za realizaciju spomenute Strategije demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033.

To, u teoriji zvuči jednostavno, jer uz malo matematike i poznavanja ekonomije izgleda kao dobra računica. Ipak, mislim da je to u našoj državi, teže izvedivo u praksi. Naši ljudi će uvijek naći načina da izbjegnu neke nametnute obveze, i a neki su pravi virtuozi u traženju "rupa u zakonu". Tako je uvijek bilo, i uvijek će i biti, jer smatram da jedini način koji može dovesti do sigurnih pozitivnih rezultata je motiviranje ljudi, a ne naređivanje. Kada su ljudi na nešto iskreno motivirani onda će uz punu savjest i želju izvršavati svoje obveze, i tako će se lakše postići ciljevi. Hoće li zaista ovim odredbama ljudi biti motivirani? Vrijeme će pokazati.

Zaključak

Dodjeljivanje zgradama OIB bi trebalo znatno ubrzati upravne i sudske postupke te olakšati apliciranje za fondove (obnove fasada, energetske obnove, ugradnja solarnih elektrana i dizalica topline na zgradu). Konačno imamo zakon koji se pošteno pozabavio efikasnijem ispunjavanju temeljnih zahtjeva za građevine. Pitamo se ako će zgrade imati OIB hoće li onda biti i porezni obveznici? Izgleda da je i to moguće jer u smislu poreznog tretmana zajednica suvlasnika se ne smatra poreznim obveznikom poreza na dobit osim "ako u skladu s posebnim propisima obavlja određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu."

Isti Zakon se pozabavio i problematikom visokih cijena dugoročnog najma pa je uveo za zgrade i druge ovlasti poput utjecaja zajednice suvlasnika na kratkoročni najam stanova unutar zgrada, buke u stanovima i renoviranje stanova.

Povećavanje cijena najma bi država trebala sagledati iz više kutova. Treba raznim metodama osigurati okolnosti u kojima će se pojaviti više stanova na tržištu i osigurati bolju zaradu onima koji ih dugoročno iznajme. Treba uzeti u obzir cijene gradnje stambenih objekata, i to kvalitetne gradnje i sve skuplje cijene materijala. Ne želimo da se odjednom " nakoti" hrpa nekvalitetnih novoizgrađenih zgrada kojima bi se, na primjer, u potresu srušile stubišne stepenice, kao što smo imali priliku vidjeti kod nas, i to u novijoj zgradi. 

Dakle, država bi trebala usmjeriti svoje resurse na poticanje i kontrolu kvalitetne gradnje, poticati gradnju i u ruralnim područjima gdje je gradnja jeftinija, dovoditi i širiti infrastrukturu. Uz ovako visoke cijene gradnje se neće moći izgraditi kvalitetni stanovi, tj. oni s prihvatljivom cijenom kvadrata za priuštivo stanovanje. Segment nedostatka kvalificirane radne snage i troškova materijala mora se hitno stabilizirati i kontrolirati uz državnu intervenciju, a onda treba prijeći na ostale korake tog procesa. Graditeljski sektor nakon razdoblja prošlih dugogodišnjih kriza još uvijek nema dovoljno odgovarajućih kapaciteta za adekvatno korištenje mogućnosti koje su se pojavile otvaranjem novih tržišta.

Isto tako, bilo bi dobro kada bi država poticala gradnju sveučilišta i u manjim gradovima, zašto bi svi morali biti u Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Osijeku ili Dubrovniku? Mislim da Zagreb "puca po šavovima" s količinom studenata svake godine koji trebaju smještaj, a i s velikom količinom ljudi koji moraju doći na liječenje. Stanovnicima Zagreba prometne gužve doista postaju nepodnošljive a vjerujem i u drugim većim gradovima Hrvatske.

Mnogi se pitaju zašto nema fakulteta i u manjim gradovima poput Varaždina, ili na većim otocima poput Brača i Hvara? Od jeseni pa do proljeća je tamo prazna ogromna količina stanova, i kuća, a studenti s otoka moraju napuštati svoje kuće i smještati se u ponekad i neprilagođen smještaj. Mogli bi sve prazne kuće/stanove u Istri i Dalmaciji od jeseni do proljeća popuniti studentima i rasteretiti veće gradove. Kada već živimo u digitalnom dobu onda treba poticati i online način studiranja koji je u cijelom svijetu prisutan, a i vodi na ka cilju klimatski neutralne EU. Ako nema naših profesora koji bi radili na otocima ili u manjim gradovima možda ima onih koji bi predavali na daljinu ili bi fakulteti doveli strane profesore. Meni se čini da Hrvatska zbog svoje turističke atraktivnosti može sve što hoće, ako su kvalificirani i motivirani ljudi na pozicijama koji odlučuju.

"Stanovanje je jedna od osnovnih ljudskih potreba i kao takva treba biti po mjeri čovjeka." (Izvor: Vlada RH, 2024)

Detalji o Osnovnom računu banaka koji postaje besplatan

Nakon većeg interesa čitatelja o detaljima Osnovnoga računa banaka čije otvaranje i vođenje postaje besplatno sljedeće godine, po nalogu Vlade, probali smo saznati par važnih detalja o takvom obliku računa, pa ih ovdje dijelimo s vama.

Nakon našeg članka o najavljenom poskupljenju Zagrebačke banke koje će nastupiti nakon 8. siječnja 2025. godine uz ukidanje naknade za otvaranje i vođenje Osnovnog računa banke, javilo se dosta čitatelja s pitanjima o Osnovnom računu. Zanimalo ih je kako ga otvoriti, što sve on sadrži, je li u potpunosti besplatan, kako se prebaciti na njega s nekog paketa banke i hoće li sadržati neke dodatne naknade napisane "sitnim slovima". "Bacili" smo se na novu analizu kako bi našim čitateljima što prije riješili neke od nedoumica.

Malo o Zakonu koji regulira naknade

S obzirom na to da se sve banke pozivaju na Zakon o usporedivosti naknada, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu osnovnom računu, koji je na snazi od 27.7.2017. godine, malo smo i mi zavirili u taj zakon.

Zakon ima 37 članaka i s njime se uređuju:

1. transparentnost i usporedivost naknada povezanih s računom za plaćanje
2. prebacivanje računa za plaćanje unutar Republike Hrvatske
3. olakšavanje prekograničnog otvaranja računa za plaćanje i
4. otvaranje i korištenje osnovnog računa.

Članak 22. stavak od 3-6. nalažu:

"(3) Kreditna institucija koja prema revidiranim godišnjim financijskim izvještajima za prethodnu godinu ima ukupnu imovinu veću od 15 milijardi kuna dužna je potrošačima nuditi osnovni račun, a ostale ga kreditne institucije mogu nuditi."

(4) Kreditna institucija koja nudi osnovni račun dužna je potrošaču na njegov zahtjev otvoriti osnovni račun u roku od deset radnih dana od primitka zahtjeva ili u istom roku odbiti zahtjev.

(5) Kreditna institucija koja nudi osnovni račun može odbiti zahtjev potrošača za otvaranje tog računa ako potrošač na području Republike Hrvatske već ima otvoren račun za plaćanje koji mu omogućuje korištenje usluga iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona.

(6) Kreditna institucija može kao dokaz nepostojanja razloga za odbijanje iz stavka 5. ovoga članka prihvatiti pisanu izjavu potrošača o tome da nema otvoren takav račun za plaćanje u Republici Hrvatskoj ili da će takav račun za plaćanje biti zatvoren.

Članak 23. stavak od 1-2 i stavak 6. nalažu:

(1) Osnovni račun obuhvaća:

1. usluge otvaranja, vođenja i zatvaranja računa za plaćanje
2. usluge koje omogućuju polaganje novčanih sredstava na račun za plaćanje
3. usluge koje omogućuju podizanje gotovog novca s računa za plaćanje u državama članicama na šalteru ili bankomatu i
4. usluge izvršenja sljedećih platnih transakcija:
   a) izravnih terećenja
   b) platnih transakcija putem platne kartice, uključujući plaćanja putem interneta i
   c) kreditnih transfera, uključujući trajne naloge, na terminalima, šalterima i putem sustava internetskog bankarstva.

(2) Kreditna institucija ne smije potrošaču nuditi usluge iz stavka 1. ovoga članka u okviru osnovnog računa u opsegu koji je manji od onoga u kojemu ih inače nudi u okviru računa za plaćanje koji nije osnovni račun.

(6) Ugovoreno prekoračenje po osnovnom računu nije dopušteno.

Dakle, zakonodavac je svoje naložio, a što točno banke nude smo saznali na njihovim stranicama.

Što sve trenutačno uključuje Osnovni račun kod većih banaka koje posluju na našem tržištu?

Malo smo posjetili web stranicu svake banke i evo što smo našli:

Za još detaljnije informacije i ažuriranja informacija provjerite direktno na njihovim stranicama ili na njihovom besplatnom telefonu.

Detalji o proceduri prelaska s nekog od paketa banaka na besplatni Osnovni račun

Kontaktirali smo kontakt centar Zagrebačke banke i dobili sljedeće odgovore:

-Koje će točno usluge banke biti uključene u vođenje besplatnog Osnovnog računa od 8. 1. 2025.?

"Uz otvaranje Osnovnog računa, klijent bira on-line uslugu koju želi koristiti (e-zaba/m-zaba) bez naknade.

Uz Osnovni račun mogu se ugovoriti sljedeći proizvodi i u sluge uz standardnu naknadu sukladno tarifi o naknada:

 - opunomoćenik po računu

- trajni nalog ili izravno terećenje na teret / u korist Osnovnog računa

- SEPA izravno terećenje

- multivalutni račun, multivalutni žiroračun, žiro račun u eurima, računi specifičnih namjena

- drugi direktni kanal, m-token, i-Račun, ZABA link."

-Što će se mijenjati osim cijene od 8. 1. 2025. u odnosu na usluga koje sada sadrži Osnovni račun?

"Mijenja se iznos naknada za kreditne transfere/plaćanja. Osim izmjena naknada po Osnovnom računu i dodatnim uslugama uz osnovni račun, od 8. 1. 2025. drugih promjena nema."

-Koja će točno biti procedura za one korisnike koji žele prijeći s nekog od paketa banke (npr. Lepeze) na besplatno vođenje Osnovnog računa? Hoće li korisnik morati mijenjati i IBAN kod tog prelaska?

"Ako postojeći korisnik tekućeg računa u eurima ili postojećeg paketa želi prijeći/ugovoriti Osnovni račun, treba zatvoriti postojeći paket i tekući račun u eurima te nakon toga otvoriti Osnovni račun. Nakon ugovaranja Osnovnog računa, mijenja se IBAN računa, debitna kartica i PIN."

Zaključak

Ako niste "ovisnici" o dopuštenom prekoračenju kod banaka, ako vam nije stalo do toga da imate više otvorenih računa kod različitih banaka, ako ne koristite usluge obročnih plaćanja i ako vam nije problem promijeniti svoj postojeći IBAN onda ste pravi kandidat za otvaranje i korištenje Osnovnog računa. Dakle, možete godišnje uštedjeti na naknadi za otvaranje i vođenje računa oko nekih 35 eura za umirovljenike, oko 70 eura za studente pa do 276 eura za, na primjer, korisnike Obitelj plus Lepeze mogućnosti Zagrebačke banke, plus oko 16 eura za korištenje m-zabe koja nije uključena u većini paketa te banke. U gornjem opisu usluga Osnovnog računa svake banke smo naveli koje usluge su uključene u Osnovni račun, i to se, za sada, ne bi trebalo mijenjati.

Ipak, ako ste "ovisnik" o korištenju prekoračenja, želite imati više debitnih i kreditnih kartica, dodatnih usluga paketa banaka koje mogu uključivati pogodnosti poput osiguranja za pomoć popravaka u kući, medicinsku pomoć u RH, dostavu lijekova, pomoć na cesti u RH i inozemstvu, putno osiguranje u inozemstvu i sl. onda još jednom izračunajte koje su vam opcije, usporedite pakete banaka koji se nude na tržištu s vašim potrebama i odlučite. Kod ovakvih situacija nagle i nepromišljene odluke nisu dobre ni za koga, jer vam mogu uzrokovati nepotrebno trošenje vremena, a i novaca.

Osjećate li da ste pod "tehnostresom"?

Tehnostres (eng. technostress) je pojam koji opisuje stres povezan s korištenjem tehnologije. To je oblik stresa koji nastaje zbog nemogućnosti prilagodbe brzom tehnološkom razvoju, prekomjernog korištenja digitalnih uređaja ili osjećaja opterećenosti tehnologijom. Koncept je prvi put definirao Craig Brod 1984. godine i od tada je postao sve relevantniji u kontekstu modernog društva, gdje tehnologija igra ključnu ulogu u privatnom i profesionalnom životu.

Foto: Gerd Altmann, Pixabay.com

Istraživanja o tehnostresu ispituju njegov utjecaj u različitim kontekstima, poput radnog mjesta, obrazovnih institucija i osobnog života. Tehnostres se najčešće definira kao stres koji nastaje zbog nemogućnosti prilagodbe zahtjevima tehnologije.

Ključni rezultati istraživanja tehnostresa

Utjecaj na obrazovanje:

Kod studenata, tehnostres može izazvati izgaranje, smanjenu motivaciju i probleme s mentalnim zdravljem poput anksioznosti i depresije.

Studija objavljena u časopisu International Journal of Environmental Research and Public Health (2021) pokazala je da tehnostres stvara prepreke u učenju putem tehnologije (npr. digitalne platforme za učenje). Utjecaj je posebno izražen kod studenata s manjkom digitalnih vještina ili samoregulacije​.

Utjecaj na radno mjesto:

Istraživanja su otkrila da tehnostres smanjuje produktivnost, zadovoljstvo poslom i može uzrokovati sindrom izgaranja kod zaposlenika.

Pozitivne intervencije, poput edukacije i podrške na radnom mjestu, mogu značajno smanjiti negativne posljedice​

Zdravstvene posljedice:

Kronični tehnostres negativno utječe na psihološko zdravlje, uzrokujući frustraciju, umor i poteškoće u održavanju ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Studije naglašavaju važnost ograničavanja stalne povezanosti i boljeg upravljanja tehnološkim alatima kako bi se smanjili štetni.

Organizacijsku kulturu:

Ako se ne upravlja tehnostresom, može se pojaviti negativna atmosfera u timu ili organizaciji.

Tehnostres utječe drukčije na različite ljude

Istraživanja su pokazala da, iako je ženski dio ispitanika u velikoj većini izjavilo da im je digitalne tehnologije teže koristiti, muškarci najviše pate od tehnostresa. To je  možda zato što, po rezultatima istraživanja, muškarci više koriste tehnologiju i tako stvaraju vlastite stresne situacije. Prema istim istraživanjima generacijske razlike također su paradoksalne, pri čemu stariji profesionalci doživljavaju manje tehnostresa nego mlađi. Mladi možda jesu digitalni domorodci, ali stariji su se ljudi općenito bolje nosili sa stresom, i imali su više radnog staža.

Tehnika može različito utjecati i na autonomiju, i to s drukčijim rezultatima. Time se bavila druga studija koja je proučavala kako je softver za rješavanje problema rasporeda rada zaposlenika oslobodio dio menadžmenta, ali je ujedno i smanjio autonomiju tvorničkih radnika u organiziranju njihovih proizvodnih linija. To je obradovalo neke zaposlenike jer su bili sretni što su se oslobodili takve odgovornosti, dok su drugi smatrali da za te poslove više nisu kvalificirani ili da im je posao manje zanimljiv.

Vrste tehnostresa

Tehnofobija:

Strah ili nesigurnost u korištenju tehnologije. Često se javlja kod starijih osoba ili onih koji nisu upoznati s tehnologijom.

Tehno-prijetnja:

Osjećaj da tehnologija ugrožava radna mjesta ili privatnost. To predstavlja zabrinutost zbog gubitka posla zbog često mlađih ljudi koji su više upućeni u tehnologiju. Povezan je s automatizacijom i umjetnom inteligencijom.

Tehno-preopterećenje:

Osjećaj preplavljenosti zbog stalne dostupnosti i zahtjeva povezanih s tehnologijom (npr. previše e-mailova, obavijesti, aplikacija). Na neki način to je prisiljavanje profesionalaca da rade brže

Tehno-kompleksnost:

Osjećaj frustracije zbog složenosti novih tehnologija. Pojavljuje se kada korisnik mora savladati brojne nove alate ili sustave. Na neki način to je prisiljavanje profesionalaca da stalno uče, mada možda oni više nisu za to sposobni.

Tehno-invazivnost:

Osjećaj da tehnologija narušava granice između privatnog i profesionalnog života. Profesionalci moraju biti stalno povezani kako bi bili 'dostupni'. Primjer su radne poruke ili e-mailovi izvan radnog vremena.

Tehno-neizvjesnost: 

Stalne promjene i nadogradnje koje ljudima ne daju vremena da uspostave osobnu bazu iskustava prije nego što njihovo znanje zastari.

Simptomi tehnostresa

Psihološki: anksioznost, razdražljivost, depresija.

Fizički: umor, glavobolje, problemi s očima (digitalni zamor očiju).

Socijalni: izolacija, smanjena kvaliteta odnosa zbog prekomjerne uporabe tehnologije.

Profesionalni: smanjenje produktivnosti, izgaranje (burnout).

Kako smanjiti tehnostres?

Postavljanje granica:

-Odvajanje vremena bez tehnologije (npr. digital detox).

-Ograničavanje vremena provedenog na digitalnim uređajima.

Obuka i edukacija:

-Ulaganje u digitalne vještine smanjuje osjećaj nesigurnosti i frustracije.

Organizacija posla:

-Korištenje alata za upravljanje zadacima (ali u mjeri koja ne izaziva dodatni stres!).

-Jasno definiranje radnog vremena bez ometanja tehnologijom.

Fizička briga:

-Redovito vježbanje i briga o zdravlju mogu ublažiti stresne reakcije.

Podrška zajednice:

-Razgovor s kolegama, prijateljima ili obiteljima o izazovima s tehnologijom.

Tehnološka rješenja za tehnologiju:

-Korištenje aplikacija koje pomažu u upravljanju vremenom ili filtriranju obavijesti.

-Utjecaj na društvo i posao

Zaključak

Tehnostres je sveprisutni izazov suvremenog društva, posebno u radnom i obrazovnom okruženju, gdje tehnologija igra ključnu ulogu. Pravovremeno prepoznavanje i primjena strategija za njegovo smanjenje mogu značajno unaprijediti kvalitetu života i rada. Ovaj specifični oblik stresa proizlazi iz složenosti, preopterećenja, invazivnosti, nesigurnosti i stalnih promjena povezanih s tehnologijom. Studije pokazuju da tehnostres može negativno utjecati na mentalno zdravlje, produktivnost, motivaciju i opću dobrobit, s posebnim posljedicama poput izgaranja i anksioznosti.

Međutim, njegova se štetnost može ublažiti kroz edukaciju, podršku u radnom okruženju, postavljanje jasnih granica u korištenju tehnologije te promicanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Ključ uspješnog upravljanja tehnostresom leži u svijesti o njegovim uzrocima i primjeni konkretnih strategija za njegovo smanjenje, čime se osigurava zdraviji i učinkovitiji odnos prema tehnologiji.

S obzirom na rastuću digitalizaciju, upravljanje tehnostresom postaje sve važnije kako bismo tehnologiju koristili na način koji podržava, a ne ugrožava našu dobrobit i učinkovitost.

ANKETA

Osjećate li da ste pod tehnostresom?

Da

Ne

Ne znam

Investicija u nekretnine radi dugoročnog najma: isplati li se ili ne?

U Hrvatskoj je u zadnjem desetljeću trend ulaganja u nekretnine u znatnom porastu. Za one koji žele investirati u nekretnine radi stjecanja dodatne vrijednosti postavlja se vječno pitanje koliko je to isplativo. Nekima je draže svoj novac uložiti u dionice, investicijske fondove ili jednostavno oročiti u banci jer žele investirati u nešto likvidno gdje svoj investirani novac u svakom momentu mogu vratiti i negdje drugo uložiti. Takva ulaganja donose veći rizik i u nekim slučajevima i manju dobit. Da li ulagati u dugoročni najam ili kratkoročni. Koja je razlika? Da li najavljenim Vladinim mjerama poticanja dugoročnog najma gube građani koji žele kratkoročno iznajmljivati?

Hrvatska je treća (s 91 posto) na ljestvici Europske unije po postotku onih koji žive u svojoj nekretnini ili nekretnini članova kućanstva. Ispred nas su Rumunjska (96 posto) i Litva (92posto). Većina živi u kućama nego u stanovima, a skoro trećina živi u kućanstvu s previše članova. Trend ulaganja u nekretnine je "u krvi" Hrvata kao i san o životu u vlastitoj nekretnini, a ne u podstanarstvu.

U zapadnim zemljama Europske unije je situacija potpuno drugačija. Primjer je Švicarska gdje samo 42,5 posto građana živi u vlastitom domu ili domu u vlasništvu članova kućanstva. Netko bi rekao da je razlog nemobilnosti u Hrvatskoj i mentalitet ljudi. Možda ima nešto i u mentalitetu, ali veći je razlog državna politika Švicarske koja nameće velike poreze građanima koji tamo posjeduju stanove.

Postoje tvrdnje da su vlasnici stanova u kojima i žive manje mobilni od onih koji žive u unajmljenim stanovima, i da zbog toga one države koje imaju brži rast vlasnika stanara imaju i brži rast nezaposlenosti. Sigurno da ta tvrdnja ima ekonomske posljedice, ali ne možemo proturječiti ni tvrdnji da je većini naših građana teško svaki dan putovati na posao više od sat vremena. Na primjer s Jaruna do Dubrave na posao i nazad. Nije to više ni lijenost nego problematična gužva na cestama u gradu koji bi trebao imati Metro i gdje bi se trebali pronalaziti načini rasterećenja prometa. Često se kod nas u tramvajima i autobusima ne može sjesti dok se vozimo, a u zapadnim Europskim zemljama ljudi koriste vrijeme vožnje za nastavak posla ili studiranje, i ako moraju dulje putovati to im ne predstavlja veliki gubitak vremena.

U Hrvatskoj je trend ulaganja u nekretnine porastao zbog dosta razloga. Neki od njih su jer je Hrvatska postala atraktivna za digitalne nomade, što povećava interes za dugoročni najam u urbanim i obalnim područjima. Studentski najam je uvijek prisutan u većim gradovima. Potražnja je sezonska, ali konstantna u blizini sveučilišta. Zbog visokih cijena nekretnina, mnogi građani biraju najam umjesto kupnje, pa je i to jedan od većih razloga. Zbog konstantne urbanizacije ljudi se sve više sele u gradove, čime raste potražnja za gradskim stanovima, a i u Hrvatsku doseljava sve više stranih radnika, što potiče dugoročnu potražnju.

Primjer kupnje stana od 65 m2

Analizirali smo situaciju u Hrvatskoj u kojoj jedan građanin nazovimo ga Luka uloži 200.000 eura da bi kupio dvosobni stan od 65 m2 u širem centru Zagreba. Cilj mu je mjesečna zarada kroz dugoročni najam uz mjesečnu najamninu od 700 eura. U cijenu smo uračunali trošak kupnje, agencije, namještanja stana i 3 posto troška poreza za kupnju nekretnine.

Postavljaju se sljedeća pitanja:

1. Koliko će Luka zaraditi kada plati porez i održavanje stana i koji će mu biti ROI?

Izvor: vlastiti

Prema ovom obračunu za utrošenih 200.000 € u kupnju nekretnine i njen dugoročni najam od 700 € mjesečno Luka bi mogao zaraditi godišnje 6.854 € ako mu je nekretnina cijelu godinu popunjena podstanarima, a ako je slabije popunjena uz smanjenje od 25 posto vremena onda bi zarada pala na 5.141 €.

Treba uzeti u obzir da ako se mijenjaju podstanari tijekom godine jednom ili više puta, često nije izvedivo imati kontinuitet najma bez prekida od par dana pa i par tjedana. A ako se moraju vršiti popravke onda može potrajati i dulje.

Isto tako, treba uzeti u obzir i iznos inflacije i aprecijacije cijena nekretnina pa kada se to zbroji u većini slučajeva smo na nuli jer nekako aprecijacija prati inflaciju.

2. Je li isplativiji kratkoročni najam od dugoročnog?

Ako bi se Luka odlučio za dnevni najam istog stana, imat će veće prihode, ali će imati i puno više obveza. Sljedeće dodatne obveze u odnosu na dugoročni najam su:

1. Dobivanje kategorizacije i dozvole za obavljanje turističke djelatnosti. Ovo ima i neke financijske reperkusije.

2. Oglašavanje i komunikacija s platformama za iznajmljivanje, i to košta. Platforme mogu naplatiti i do 15-20 posto od iznosa rezervacije plus na taj iznos PDV od 25 posto.

3. Plaćanje režija stana i troškovi redovitog čišćenje stana i mijenjanje posteljine/ručnika, sanitarne potrepštine, pokloni dobrodošlice, izrada posjetnica i promotivnih letaka.

4. Vođenje administracije što uključuje vođenje rasporeda najma, izdavanje računa, dočekivanje i ispraćanje gostiju.

5. Trošak agencije koji može biti i do 40 posto, u slučaju da nećete sami pronalaziti goste preko platformi.

6. Plaćanje paušalnog poreza za dnevni najam. Na primjer, paušalni porez po ležaju u Zagrebu je 199,08 eura.

7. Plaćanje poreza na nekretninu za odmor koji se kreće od 0,6 do 5 eura po kvadratu, ovisno o općini i gradu.

8. Članarina turističkoj zajednici koja iznosi blizu 6 eura po ležaju i 3 eura po pomoćnom ležaju. Dakle u dvosobnom stanu za bračni krevet i pomoćni ležaj na razvlačenje za jednu osobu, treba platiti 15 eura godišnje članarine. Godišnji paušal turističke pristojbe godišnje košta 53 eura za i glavni i pomoćni krevet.

Izvor: vlastiti

Prema tome, veća godišnja zarada bi iznosila od 715-2.400 eura, ovisno o popunjenosti stana za dugoročni najam i broju dana popunjenosti kratkoročnog najma. Naravno da u idealnoj situaciji ako bi popunjenost kratkoročnog najma bila 100 posto onda bi i zarada bila dva puta veća, ali po iskustvima sugovornika koji iznajmljuju u dnevnom najmu prosjek od 150 dana godišnje popunjenosti je najučestaliji.

Naravno da i cijena dnevnog najma varira od grada do grada, a kako i sami znamo ipak je najveća za stanove/apartmane na Jadranu. Ponegdje je dnevni najam apartmana na Jadranu i po 200-300 eura a možda i više pa bi se onda naša računica vrtoglavo popela na više razine, mada kod dugoročnog najma to nije slučaj.

3. Koliko osobnog angažmana bi Luka imao oko najma stana?

Za dugoročni najam stana osobni angažman vlasnika je puno manji nego za kratkoročni najam stana. Kod dugoročnoga najma vlasnik mora platiti oglašavanje, trošiti vrijeme na pronalasku podstanara (što nekada nije lako ako ste probirljivi), brinuti o održavanju stana, izraditi i platiti ugovor o najmu. Ipak za kratkoročni najam je angažman puno veći, posebno ako se sve radi samostalno. Ali ako se prepusti briga o stanu i iznajmljivanju agencijama onda se zarada smanjuje, ali i angažman je manji.

4. Da li bi s tim novcem Luka mogao imati veću dobit kroz oročenu štednju, kroz ulaganja u dionice ili investicijske fondove.

Oročena štednja kod nas ne donosi velike prihode i građani koji žele što veće prihode od ulaganja ju sve manje koriste. Investicijski fondovi su najpopularniji oblik ulaganja ove vrste i može imati prinose i do 9-10 posto, ali rizik je uvijek prisutan. Znači da bi Luka, ako bi imao sreće u nekom dobrom investicijskom fondu, mogao godišnje ostvariti i 18.000 eura bruto prinosa za svojih 200.000 eura. Minus porez koje bi plaćao prve dvije godine a nakon toga ako se zakon ne bi mijenjao bi bio oslobođen od plaćanja poreza. Treba istaknuti i da ovaj oblik ulaganja je likvidniji od ulaganja u nekretnine jer se novci mogu lakše i brže povući iz fondova nego se nekretnina može prodati.

Ovakvo ulaganje uopće ne kreira puno angažmana, ali možda neki ne bi mirno spavali uz rizik koji nosi. Mnogi Hrvati vole svoje investicije opipati, obilaziti i hvaliti se s njima, pa je njima opcija nekretnina najdraža.

Zaključak

Za one koji žive "od prvog do prvog" ovakve brige ne postoje, jer niti ne razmatraju ulaganja. Ipak za one koji su kroz život uštedjeli ili naslijedili neki kapital je velika briga kamo svoje novce uložiti.

Cilj svakoga je uložiti u nešto s malo rizika, a s velikom dobiti. Ekonomisti bi to stručno nazvali "oportunitetni trošak". Objašnjenje tog naziva je jednostavno, a to je da li se može za isti novac uložen u jedno ulaganje dobiti bolji povrat sredstava nego nekim drugim ulaganjem. Ako smo mogli ostvariti veće prihode, a ipak nismo, ta razlika neostvarenog prihoda za nas predstavlja oportunitetni trošak. Zašto bi se zadovoljili sa 6 posto dobiti ako bi mogli imati 9 posto. Ipak, novac nije uvijek ključan faktor odlučivanja jer treba uzeti i količinu angažmana koju osoba mora posvetiti ulaganju, i da li ima mogućnosti tog angažmana. Treba uzeti u obzir i to da ulaganje u nekretninu nije toliko pasivno koliko može s prve izgledati.

Jedno od najboljih rješenja je ulaganje na dugi rok, pasivno ulaganje i divezifikacija ulaganja. Divezifikacija ulaganja znači da bi investicije bilo dobro rasporediti po različitim instrumentima (dionicama, obveznicama itd.), tržištima, valutama, sektorima i sl. To vrijedi i za ulaganje u nekretnine. Dugoročni vs. kratkoročni najam najviše ovisi o investitoru, odnosno koliko on ima volje, vremena i snage baviti se najmom svoje nekretnine, a ovisi i o tome na kojoj je lokacija nekretnina i kakve je kvalitete.

Zagrebačka banka poskupljuje usluge, znamo li koliko?

Mnogi korisnici usluga Zagrebačke banke su nedavno dobili obavijest o poskupljenju naknada za proizvode i usluge, koje će se početi primjenjivati od 8. siječnja 2025. godine. Isto tako, banka ukida naknadu za ugovaranje i vođenje osnovnog računa, po nalogu Hrvatske Vlade. U nastavku ćemo detaljnije opisati što se mijenja i koliko.

Nakon vijesti koje su stigle početkom ove godine iz Zagrebačke banke o tome da je Grupa Zagrebačke banke ostvarila je 509 milijuna eura dobiti nakon oporezivanja u 2023. godini i da joj je dobit za 261 milijuna eura (čak 105,2 posto) veća u odnosu na 2022. godinu nije se očekivalo da će najaviti nova poskupljenja građanima. Neto prihod od provizija i naknada u prošloj godini iznosio im je 217 milijuna eura što je povećanje od 10 milijuna eura (više za 4,8 posto) u odnosu na prethodnu godinu. Isto tako, iz nedavno objavljenih financijskih izvješća u prvih devet ovogodišnjih mjeseci je ostvarila dobit nakon oporezivanja od 381 milijun eura, što je za 35 milijuna eura (ili 10,1 posto) više u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje. Porasli su i poslovni prihodi Banke za 49 milijuna eura (8,6 posto), te su na godišnjoj razini 617 milijuna eura. A što se tiče troškova poslovanja oni su veći za sedam milijuna eura (četiri posto) pa iznose 180 milijuna eura. Omjer troškova i prihoda iznosio je 29,17 posto.

Nedavno je stigla i vijest iz HNB-a o 806,8 milijuna eura dobiti svih banaka u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci ove godine, od čeka je prihod od naknada i provizija iznosio 405,6 milijuna eura.

Iz toga proizlazi logično pitanje, kada će Banci biti dovoljno zarade koju ostvaruju preko svojih klijenata u Hrvatskoj?

Što su izjavili predstavnici banke i udruge banaka?

Iz Zagrebačke banke zamolili su korisnike za razumijevanje zbog poskupljenja obrazloživši ga sa sljedećom izjavom: "Trenutačne okolnosti na tržištu, značajan rast operativnih troškova poslovanja (troškovi infrastrukture poput energenata, poštarine, zakupa, radne snage, tehnologije, sigurnosti i regulatorni troškovi), te ulaganje u unapređenje proizvoda i usluga doveli su do potrebe za usklađenjem dijela naknade Banke".

Iz Hrvatske udruge banaka izjavili su da: "Promjena visine pojedinih naknada nije povezana ni na koji način sa zakonskim izmjenama kojima se omogućava besplatno korištenje osnovnog računa. Dugo vremena se nisu dizale naknade banaka i u kontekstu europskih banaka stojimo ispod prosjeka"

Uzevši u obzir napredak tehnologije i mogućnosti samostalnog provođenja transakcija online, kao i mnogih drugih online usluga, gdje klijent niti ne mora otići u banku i sve radi sam, i gledano sa strane korisnika usluga postavlja se pitanje da li bi banke i svojim korisnicima umjesto poskupljenja trebale reducirati naknade za to što dio njihovog posla obavljaju sami?

Kakva je situacija kod drugih banaka u Hrvatskoj

Erste banka je poskupila svoje usluge u ožujku ove godine, nakon nje OTP u travnju, a u kolovozu je poskupila i PBZ. Ipak, najznačajnije poskupljenje je do sada kod Zagrebačke banke.

Vlada je reagirala na tu vijest o poskupljenju i obećala revidirati bankovna izvješća i njihove razloge poskupljenja.

Što točno poskupljuje u Zagrebačkoj banci?

Gotovo sve naknade za proizvode i usluge poskupljuju ili su na novi način obračunate. Sve paketirane usluge poput Lepeza mogućnosti i Platnog asistenta koje se mjesečno naplaćuju poskupljuju za od 0,59 € pa do 7,07 €. Za korisnike online bankarstva dodaju se mogućnosti određenog broja besplatnih mjesečnih transakcija pa, na primjer, za korisnike Dinamične lepeze broj se povećava s 15 na 20 besplatnih transakcija mjesečno a za neke pakete poput Elastične Lepeze i Premium paketa broj besplatnih online transakcija postaje neograničen. Za korisnike koji svoje račune plaćaju u poslovnici banke, pošte ili Tiska ove besplatne opcije nisu omogućene jer se one koriste samo za online transakcije. Tako da, određeni broj starije ili manje informatički pismene populacije neće imati ove pogodnosti.

Isto tako, poskupljuju i transakcije, odnosno kreditni transferi, unutar i izvan Banke. Za transakcije uz online bankarstvo sada treba izdvojiti 0,08 € više nego prije jer se cijena povećava s 0,17 € na 0,25 € za transakcije provedene prema poslovnim subjektima u Banci. A za transakcije izvan Banke poskupljuje za 0,05 €, odnosno s 0,30 € na 0,35 €. Za one koji imaju na primjer 30-tak mjesečnih transakcija, što unutar i što izvan Banke, poskupljenje može biti i oko 30 € na godišnjoj razini.

Točnije, za 30 online transakcija mjesečno unutar Banke osoba će platiti godišnje 90 € ili 126 € za online transakcije izvan Banke.

Usporedimo troškove mjesečnih naknada i transakcija s poznatim Europskim bankama

S obzirom na to da predstavnici Udruge banaka izjavljuju kako su Hrvatske bankovne naknade i troškovi usluga među najnižima u Europi, odnosno da u kontekstu europskih banaka stojimo ispod prosjeka, usporedili smo troškove Europskih banaka.

1. Francuska

BNP Paribas

Mjesečna naknada za vođenje računa: Osnovni paketi koštaju oko 2-5 € mjesečno, ovisno o vrsti računa.

Naknada za domaće transakcije: SEPA transakcije za račune poput struje ili vode su besplatne putem internetskog bankarstva. Transakcije u poslovnici mogu koštati oko 3-5 €​

Crédit Agricole

Mjesečna naknada za vođenje računa: Cijene su slične, od 2-5 €, s razlikama između regija. 

Naknada za domaće transakcije: SEPA plaćanja putem interneta za kućne račune su obično besplatne. Ručne transakcije mogu imati dodatne troškove​

Société Générale

Mjesečna naknada za vođenje računa: Standardni paketi kreću od 2 € mjesečno, a personalizirani paketi nude više usluga uz dodatne troškove​

Naknada za domaće transakcije: Besplatne SEPA transakcije online, dok transakcije u poslovnici mogu koštati oko 8 €​

2. Njemačka

Commerzbank

Mjesečna naknada za vođenje računa: Osnovni paketi koštaju između 0-4,90 €, ovisno o vrsti paketi. Besplatni računi često zahtijevaju minimalni mjesečni priljev (npr. 700 €)​

Naknada za domaće transakcije: SEPA transakcije putem interneta su besplatne, dok transakcije u poslovnici ili ručno procesirane koštaju 1-3 €​

Deutsche Bank

Mjesečna naknada za vođenje računa: Banka naplaćuje mjesečnu naknadu za održavanje većine računa, koja se kreće od 6 do 10 eura mjesečno za osnovne račune. Međutim, za online račune, kao što je digitalni račun Deutsche Bank, naknada je niža, a digitalni paketi usluga su oblikovani na način kako bi se izbjegle transakcijske naknade.

Naknada za domaće transakcije: SEPA transakcije putem interneta su besplatne, dok transakcije u poslovnici koštaju 1-3 €​

3. Velika Britanija

HSBC

Mjesečna naknada za vođenje računa: Besplatni osnovni račun, dok premium računi, poput Advance ili Premier, koštaju 5-15 GBP mjesečno​

Naknada za domaće transakcije: Standardna plaćanja unutar UK (Faster Payments) su besplatna. Posebne žurne transakcije mogu imati naknadu​.

4. Italija

Intesa Sanpaolo

Mjesečna naknada za vođenje računa: Osnovni paketi koštaju 4-8 € mjesečno. Postoje popusti za mlađe klijente i digitalne račune​

Naknada za domaće transakcije: SEPA transakcije putem interneta obično su besplatne, dok su transakcije na šalteru skuplje​.

5. Španjolska

Santander

Mjesečna naknada za vođenje računa: Standardni paketi naplaćuju 3-8 € mjesečno, no naknada može biti izuzeta ako klijent ispunjava uvjete, poput redovitih uplata plaće​.

Naknada za domaće transakcije: SEPA plaćanja za kućne račune su besplatna putem interneta. Posebne usluge mogu imati dodatne naknade​

6. Švicarska

UBS Bank

Mjesečna naknada za vođenje računa: Klijenti plaćaju vođenje i održavanje računa uz još neke dodatne standardne usluge od 5 do maksimalno 20 CHF mjesečno.

Naknada za domaće transakcije: Ova banka svojim korisnicima ne naplaćuje naknadu za online kreditni transfer ako je proveden prema poslovnim korisnicima na teritoriji Švicarske.

Usporedili smo mjesečna neto primanja u Hrvatskoj s ostalim Europskim zemljama

Logični slijed naše analize je usporediti prosječna primanja Hrvatskih zaposlenika s onima iz Europe. To radimo da bi dobili širu sliku financijskih okolnosti građana. Očito nije isto izdvojiti 10 eura za mjesečnu naknadu zaposlenicima koji imaju primanja od 875 € ili onima iz Švicarske s 5.569 € mjesečno. Da li banke imaju sluha za to?

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečno isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2024. iznosila je 1.302 eura. Prema priopćenju Gradskog ureda za gospodarstvo ekološku održivost i strateško planiranje najviša prosječna mjesečna neto plaća u pravnim osobama za srpanj 2024. isplaćena je u djelatnosti Vađenje sirove nafte i prirodnog plina u iznosu od 2.221 euro, a najniža je isplaćena u djelatnosti Proizvodnja kože i srodnih proizvoda u iznosu od 875 eura.

Prosječne mjesečne plaće u državama EU i Švicarskoj u eurima znatno variraju zbog razlika u troškovima života, porezima i razinama razvoja. Evo približnih vrijednosti neto plaća po državama prema podacima s EuroDev, Comparis, Tech Report:

1. Zapadna i sjeverna Europa:

• Švicarska: €5.569 (najviše u Europi, uz niže poreze)​
• Danska: €4.149​
• Norveška: €3.442​
• Austrija: €3.269​
• Nizozemska: €3.145​
• Irska: €3.086​
• Švedska: €2.885​
• Njemačka: €2.741​
• Finska: €2.634​
• Francuska: €2.464​
• Belgija: €2.463​

2. Južna i istočna Europa:

• Slovenija: €2.370​
• Španjolska: €1.910​
• Češka: €1.900​
• Italija: €1.740​
• Mađarska: €1.577​
• Hrvatska: €1.302
• Poljska: €1.291​
• Portugal: €1.162​
• Bugarska: €1.058 (najniže u EU)​

3. Ostale zemlje:

• Baltičke države (Estonija, Latvija, Litva): €1.212–€2.148​

Ove vrijednosti su okvirne i ovise o industriji, lokalnim zakonima i gospodarskim uvjetima. Švicarska se izdvaja s najvećim plaćama, ali uz visoke troškove života. S druge strane, istočnoeuropske zemlje imaju znatno niže plaće, no često i niže troškove života​.

Zaključak

Kada šire sagledamo situaciju i usporedimo primanja hrvatskih građana s primanjima većine građana Europe mogli bi reći da smo na dnu te ljestvice. To opravdava i očekivanja građana da strane banke na našim područjima ne mogu inzistirati na planiranju velike zarade na račun osnovnih usluga za vođenje računa i troškova online transakcija. Razumljivo je da većine banaka naplaćuju veće naknade za provođenje transakcija u poslovnici banke, gdje se vrijeme zaposlenika banke koristi za to, i na taj način demotivira korisnike za dolazak u poslovnicu i potiče na veće korištenje online transakcija i drugih online usluga. Ipak, neshvatljivo je kako su u većini Europskih banaka online transakcije besplatne u domaćem prometu, a kod nas dosežu iznose i do 0,35 € po transakciji.

Prije par godina su barem transakcije prema poslovnim subjektima, korisnicima usluga Zagrebačke banke, bile besplatne ali su s vremenom i njih počeli naplaćivati. To se jako čini nepravedno jer, u principu, online plaćanje odrađuje sustav zajedno s korisnicima, a ne zaposlenici Banke, pa ne vidimo svrhu tog poskupljivanja.

Nadajmo se kako će buduća intervencija Vlade djelovati na način da će malo "smekšati" banke, a i smanjiti im apetite, barem na našem tržištu.