Priuštivost stanova u Hrvatskoj: Je li vrijeme za novi način razmišljanja i djelovanja?

Već godinama se u medijima provlači narativ da su cijene nekretnina u Hrvatskoj nedostižne građanima, pa se naglašavaju ekstremni primjeri poput: „Cijene eksplodirale!“ ili  „Stanovi nikad skuplji!“. Ipak realna slika može biti puno nijansiranija.  Mnogi nisu ni svjesni da je kupnja nekretnina u Hrvatskoj priuštivija nego je bila prije deset do petnaest godina. Je li problem u cijenama ili mentalitetu? Pokazat ćemo zašto je to tako, i kako na to poskupljenje cijena ne gledati "crno-bijelo". 

Već sam dosta pisala o nekretninama, isplativosti njihove kupnje, promjenama zakona, novim regulativama, novim uvjetima kreditiranja i raznim drugim utjecajima na njihove cijene pa se sada neću ponavljati, ali čitajući komentare čitatelja iz svih tih članaka izrodila se i ova tema o tome jesu li, bez obzira na više cijene nekretnina u Hrvatskoj, one ipak priuštivije nego su ikada bile? Je li došlo doba koje od nas očekuje da se odmaknemo od uvriježenih stavova i sagledamo širu sliku. Očekivanje da će si prosječan kupac moći lako priuštiti stan u središtima velikih gradova nikad nije bilo realno, ni kod nas, a ni u Europi. Mlade ljude na tržištu rada hvata panika kada to čuju i vjerujem da ih takve vijesti obeshrabruju pa, u potrazi za "boljim životom", odlaze u inozemstvo. Hoćemo li čekati da nekim čudom cijene padnu, kukati kako je sve preskupo ili ćemo nešto poduzeti za sebe? Što se mora dogoditi kako bi spriječili "psihološke barijere" koje nas koče u mijenjanju perspektive i koje nam stvaraju težnju za nedostupnim.

Vrijeme je da počnemo postavljati nova pitanja: Jesmo li spremni istražiti alternative izvan gradskog centra? Može li se kvalitetan život graditi i na rubnim područjima ako su prometne veze i sadržaji na visokoj razini? Možda nije riječ o nedostupnosti stanova, već o prilici da oblikujemo novi model stanovanja – onaj u kojem su kvaliteta života, povezanost i održivost važniji od same lokacije.

Što nam pokazuje analiza primjera priuštivosti

Analizirali smo kupnju stana od 65 m2 u Zagrebu 2008., 2013. i 2024. godine. U našoj analizi usporedili smo važne faktore poput prosječne cijene kvadrata stana, kamatne stope na kredite, prosječne mjesečne neto plaće i količinu četvornih metara  koji su se mogli kupiti nekada i sada od prosječne godišnje plaće. U zadnje vrijeme je jako popularno "baratati" nekim indeksima i faktorima, pa se tako izrodio i indeks priuštivosti nekretnina koji stavlja u omjer središnju cijenu nekretnine s godišnjim iznosom prosječne plaće građana. Što je taj indeks veći, to je priuštivost nekretnina manja. Dobili smo zanimljive rezultate:

Nakon usporedbe stanja s kraja 2024. godine s razdobljem od 2008. godine, kad su cijene nekretnina također bile visoke, kamatne stope na stambene kredite dvostruko veće, a rata kredita iznosila skoro 100 % od prosječne plaće sagledali smo situaciju iz druge perspektive. 2008. godine osoba je mogla kupiti samo 5 kvadrata prosječnog stana od svoje godišnje plaće. Istina je da su cijene nekretnina bile niže, ali su zato i plaća i priuštivost bile niže. Isto tako, uvjeti kreditiranja su bili dosta stroži i morao se dati veći ulog u kredit, što je nekada iznosilo i do 20 % od vrijednosti stana. U to vrijeme je obavezno trebalo naći i jednog ili dva jamca, što nikada nije lako. U 2013. godini je situacija bila bolja nego u 2008. godini, jer su cijene stanova malo pale, pala je i kamata kredita ali prosječna plaća nije puno narasla pa je i dalje veliki udio od 68 % anuiteta bio u prosječnoj plaći građana.

Prema statistici DZS-a, prosječna neto plaća je od 2020. do 2024. godine porasla za skoro 50 %, a banke su krajem 2024. godine nudile najpovoljnije uvjete kreditiranja ikad, gdje je kamata na stambene kredite iznosila oko 2,9 %, pa je postotak anuiteta u prosječnoj plaći u našem primjeru iz 2024. godine iznosio 46 %. Izvor prosječne cijene nekretnina u 2024. godini smo koristili iz medija i s ovoga linka. Još uz to, osoba je prošle godine mogla kupiti skoro 2 m2 prosječnog stana više od svoje godišnje plaće nego je to mogla prije 16 godina. Zanimljivo je da, iako mnogi tvrde da su stanovi „nepriuštivi“, prodaja i dalje ide jako dobro, što znači da kupaca ima. Istraživanja kažu da oko 60 posto kupaca plaća nekretnine gotovinom, a ostali s kreditom. Naravno da kupuju i stranci i iseljenici, ali ne možemo reći da ne kupuju i naši prosječni građani. 

Ipak, percepcija nedostupnosti ostala je gotovo nepromijenjena. Jedan od ključnih faktora u toj percepciji jest mentalitet vezan uz lokaciju. Hrvatski građani često priželjkuju stanovanje u urbanim središtima, dok prigradska naselja, koja nude niže cijene i bolju kvalitetu života, ostaju u drugom planu. U europskim metropolama takva su naselja već desetljećima sinonim za moderni način života, zahvaljujući dobro razvijenoj infrastrukturi i prometnoj povezanosti, a stan u širem centru urbanih središta prosječni građani više ni ne pomišljaju kupiti.

Što je potrebno kako bi promijenili perspektivu?

Budući da još uvijek kod mnogih vlada mentalitet da je sve „daleko“ ako nije unutar par tramvajskih stanica od centra, do njih ne dopire realnost i činjenica da se iz nekih prigradskih naselja može brže doći do grada nego iz pojedinih „skupih“ kvartova u Zagrebu. Mnogi nisu ni svjesni da se u prigradskim naseljima infrastruktura sve više poboljšava. Iako neki misle da su ta mjesta „predaleko“, modernizacija prometnica, nove željezničke linije i bolje prometno planiranje dugoročno će ih učiniti još konkurentnijima. Sve to znači da nije toliko važno biti „blizu centra“ nego imati dobru povezanost s centrom, a to su dvije različite stvari.

Trenutno još uvijek postoji neka vrsta „psihološke barijere“ prema životu u predgrađu, ali realno gledano, ljudi će se morati prilagoditi jer centar grada nikad neće pojeftiniti zbog velike potražnje, a predgrađa će s vremenom postajati sve kvalitetnija.

Kakva bi trebala biti uloga gradova i države u toj promjeni perspektive?

Naravno, odgovornost za promjenu perspektive ne leži samo na građanima nego i država i gradovi imaju ključnu ulogu u poticanju razvoja prigradskih naselja. Uloga države mora biti na decentralizaciji velikih gradova kroz poticanje aktivnijeg naseljavanja prigradskih naselja. Ako država i gradovi ulaganjima učine prigradska naselja privlačnijima, ljudi će ih prirodnije prihvatiti kao jednako vrijednu opciju koja bi pomogla znatno unaprijediti kvalitetu života i izvan užih gradskih središta.

Bolja željeznička infrastruktura – češći i pouzdaniji vlakovi bi privukli više ljudi koji bi ih koristili umjesto automobila. U razvijenim europskim gradovima vlakovi su okosnica dnevnih migracija prema centrima.

Ulaganja u sadržaje – gradnjom dovoljno škola, vrtića, shopping centara, zdravstvenih ustanova, kulturnih sadržaja i sportskih objekata u prigradskim naseljima ljudi će manje imati osjećaj da „moraju u grad“ za osnovne stvari.

Poticanje razvoja stanogradnje – gradnjom više subvencioniranih stanova u tim područjima, cijene bi ostale povoljnije, a potražnja bi bila stabilnija.

Ako bi država uvela subvencije za kupovinu nekretnina u prigradskim područjima, ili čak poticaje za preseljenje, ljudi bi bili motivirani razmotriti sve alternative, pa mislim da bi za 10-15 godina mogli imati situaciju sličnu onoj u Austriji ili Njemačkoj, gdje je normalno živjeti izvan grada i putovati do posla bez problema, tako da bi stanovi bili još više priuštivi.  Možda čak i porezne olakšice ili neki oblici subvencioniranog prijevoza mogu biti motivacija za one koji žele živjeti izvan Zagreba i većih hrvatskih gradova.

Kako bi mogla izgledati nova stambena politika?

Ako bi se ostvarilo ovo do sada rečeno, samci i mladi bez djece će vjerojatno i dalje htjeti biti u Zagrebu i velikim gradovima zbog posla, studiranja, društvenog života i praktičnosti – njima je važna blizina sportskih i kulturnih događanja, fakulteta kao i poslovnih prilika. No, obitelji će prirodno tražiti više prostora, mirnije okruženje i bolju kvalitetu života, što ih vodi prema naseljima s dobrom infrastrukturom, tako da će demografija odrediti gdje će tko kupovati nekretnine.

📌 Što će privlačiti obitelji životu u predgrađu?

-Niže cijene nekretnina – za isti novac mogu dobiti veći stan ili čak kuću s dvorištem
-Manje gužve i bolja kvaliteta života – više zelenih površina, manje buke i stresa
-Razvijena infrastruktura – škole, vrtići, trgovine, zdravstvene ustanove su ključni faktori pri odluci
-Bolja sigurnost i zajednica prilagođena obiteljskom životu
-Mogućnost rada od kuće

📌 A što će zadržavati mlade u Zagrebu i većim gradovima?

-Poslovi – većina radnih mjesta je u većim gradovima
-Društveni život – eventi, noćni život su ključni za mlađu populaciju
-Studiranje - mladima je prktičnije da budu što bliže svojim fakultetima
-Brza dostupnost svega – mladi bez obitelji su manje spremni na putovanja od 30-40 minuta do grada.

Primjeri iz Europe – Berlin, Beč, Ljubljana – kako drugi gradovi razvijaju predgrađa i decentraliziraju stanovanje?

Berlin je poznat po svojoj snažnoj mreži javnog prijevoza, koja omogućava brzu povezanost s predgrađima poput Potsdama ili Spandaua. Kroz ulaganja u javni prijevoz, stambene zone na rubovima grada postale su atraktivne opcije za obitelji i mlade profesionalce.

U Beču, sustav socijalnog stanovanja i poticaji za izgradnju stanova u prigradskim područjima omogućuju visok životni standard po pristupačnim cijenama. Grad kontinuirano razvija nove stambene zone s naglaskom na održivost i zelene površine.

Ljubljana, iako manja, ulaže u razvoj biciklističkih staza i poboljšanje željezničkih linija koje povezuju središte s okolnim mjestima poput Domžala. Takva ulaganja čine prigradska naselja atraktivnim mjestima za život, bez gubitka kvalitete života.

Primjer iz Hrvatske

Istaknula bih primjer grada Dugog Sela. Ako ste bili u tom gradu prije 20-30 godina i sada, razlika je ogromna. Većina građana Dugog Sela imaju skoro svu infrastrukturu počevši od struje, vode, gradskog plina, toplane, kanalizacije i optičkog interneta pa do svih sadržaja poput vrtića, osnovnih i srednjih škola, glazbene škole, doma zdravlja, privatnih klinika, a grad postaje i shopping meka zbog otvaranja poznatijih trgovačkih lanaca i shopping centara, a i blizine Designer Outlet centra. Nedavno sam u šali rekla: "e pa fali im još samo Muller i Spar" pa su mi rekli da su i te trgovine u procesu otvaranja.

Kada živite i radite u Dugom Selu, praktički nemate potrebu ići u Zagreb, koji je udaljen samo pola sata normalne vožnje autom ili još brže vlakom, osim ako građani trebaju bolnice. Sve osnovno za život tamo imate. Saznali smo da gradonačelnik Nenad Panian jako dobro zna iskoristiti EU fondove i transparentno raspolaže s budžetom grada, pa je od 2020. do 2023. godine privukao  bespovratnih sredstava iz EU fondova u visini jednog gradskog proračuna. Aktivno širi poduzetničke zone, otvara nove vrtiće, subvencionira udžbenike i u osnovnim i u srednjim školama. Grad financira besplatne obroke u školama pa čak i logopedske tretmane. Trenutno je u izgradnji obilaznica s dva nadvožnjaka, iznad prometnih pruga, da bi grad imao bolju cirkulaciju i bržu povezanost. Pa eto nam i odličnog domaćeg primjera na koji bi se mnogi trebali ugledati, pa zato nije bez razloga proglašen gradom s velikim naseljavanjem mladih obitelji i najvećim prirodnim prirastom stanovništva u Hrvatskoj. Njihov moto je "Mali grad za miran i kvalitetan život”. Po visokom natalitetu, uz Dugo Selo tu su i gradovi Solin, Metković i Imotski.

Zaključak

Bilo bi dobro unijeti malo optimizma mladima koji počinju samostalno živjeti i koji dolaze na tržište rada. Trebalo bi i promijeniti perspektivu gledanja na problematiku priuštivosti stanovanja. Možda se naši stari sjećaju kako je u njihovo doba bila velika devalvacija dinara i vlada je brisala nule s novčanica, pa su mnogi mogli otplatiti kredit u mjesec dana umjesto za 10 godina. Ali to su prošla vremena koja se neće vratiti, i za njih možemo samo reći "nekad bilo, sad se spominjalo". Sada živimo u drugačijem vremenu koje od nas očekuje fleksibilnost i strpljenje. Informacije o cijenama, lokaciji stanova, kamatama i ostalom su nam dostupnije nego ikad i mogu se saznati iz udobnosti svoga doma. I tu smo u velikoj prednosti nego prije.

Iz našeg primjera smo utvrdili da je prosječni građanin u 2024. imao veće šanse kupiti stan na kredit nego u 2008. ili 2013. godini. Trebamo se nadati da dolazi vrijeme većih mogućnosti i ako se ovaj trend rasta plaće nastavi, situacija bi mogla biti sve povoljnija. Mada nebi trebali inzistirati na životu u središtu metropola i kupovati preskupe stanove ako to nije nužno. 

Povećanje povezanosti i razvijanja novih naselja moglo bi značajno smanjiti pritisak na velike gradove i omogućiti ljudima da uživaju u boljoj kvaliteti života, bez potrebe za životom u gužvi. Također, pristup financijskim sredstvima lokalnim vlastima i dovođenje investitora kako bi sve bolje razvijali svoja naselja, gradili škole, vrtiće, trgovačke centre i druge sadržaje, može ubrzati proces. Ako se stvore takvi uvjeti, ljudi će sve više prepoznavati prednosti života izvan urbanih središta. Imamo priliku učiti iz prošlih iskustava i primjera dobro organiziranih prigradskih naselja koja su već prisutna u Hrvatskoj. Treba inzistirati da se takav trend i nastavi razvijati dalje.

Kako smo rekli, uz političku volju, pravilnu distribuciju resursa i, naravno, transparentnost i efikasnost, mogli bismo vidjeti stvarne promjene. I krajnje je vrijeme da se takvi koraci poduzmu, jer budućnost ne čeka! Držim fige da se pojave pravi lideri sa strategijama koji će usmjeriti gradove na pravi put. To ovisi i o nama i o tome koga ćemo birati za vlast i kakve će programe nuditi. Dakle, perspektivu moraju promijeniti svi, i građani a i vodstvo gradova i države. Tada bi sve ovo što spominjemo postala stvarnost i više ne bi čekali na beznadna pojeftinjenja stanova, stalno postavljali pitanja oko priuštivosti stanovanja, nego bi imali viziju onoga što možemo i želimo.

Treba li se radovati ili strahovati hrvatskom pristupanju OECD-u?

Krajem prošle godine Hrvatski Sabor je usvojio izmjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kako bi se ispunio jedan od uvjeta za hrvatsko pristupanje OECD-u, jednoj od najvećih međunarodnih gospodarskih organizacija. Točan datum pristupa se još ne zna, ali se pretpostavlja da će se pristupanje dogoditi tijekom 2026. godine. Što je OECD i što ove izmjene točno znače za Hrvatsku, pročitajte u nastavku.

Što je u stvari OECD?

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, engl. Organisation for Economic Cooperation and Development (u daljnjem tekstu: OECD), globalni je forum od 38 zemalja predvodnica tržišnog gospodarstva čija je zadaća promicati "bolje politike za bolje živote“, kako se navodi u Izjavi o viziji povodom 60-te godišnjice OECD-a. Prema navodima te organizacije, OECD je izvorno osnovan još 1960. godine kako bi se jamčio napredak Europe prema većoj gospodarskoj integraciji i odmak od protekcionizma, a broj članica Organizacije porastao je s 20 zemalja od dana zasnivanja do današnjih 38. Izvan okvira članstva, OECD surađuje s više od 100 drugih gospodarstava, od kojih mnoga sudjeluju u njegovim odborima te su se obvezala pridržavati se njegovih pravnih instrumenata i standarda politika. Članstvom u OECD-u, prema njihovoj misiji, članicama se pomaže iskoristiti pogodnosti inovacija u ekonomskim i socijalnim politikama.

U nastavku ćemo navesti neke od ključnih prednosti članstva u OECD-u, koje organizacija promovira i koje se mogu svrstati u pet širih područja:

I. Podrška nacionalnim reformama

Pristup znanjima OECD-a, razmjena najboljih praksi, sudjelovanje u stručnim ocjenama, pristup najnovijim podacima i statistici, usporedba i sustavno vrednovanje prema statistici OECD-a.

II. Oblikovanje globalnih rasprava

Sudjelovanje u raspravama OECD-a o politikama, sudjelovanje u postavljanju standarda OECD-a, organizacija globalnog doseg kao što su reforme za rast i radna mjesta, porez, trgovina, ulaganja, energetska učinkovitost i klimatske primjene, anti-korupcija, borba protiv nejednakosti i ulaganje u osobne vještine, te promicanje uključivijeg i održivijeg razvoja.

III. Promicanje učinkovitosti

-Izjednačavanje uvjeta za poslovne subjekte, ušteda za porezne obveznike.

-Bolje usklađivanje za bolju učinkovitost kao što su:

• Pomoć u reformi zakona o nabavi i tržišnom natjecanju radi sprečavanja namještanja

natječaja.

• Program OECD-a za kemikalije gdje se kemijskoj industriji pomaže uštedjeti na troškovima

dvostrukog testiranja za proizvode koji se plasiraju na tržišta više zemalja.

• Sporazumom o službeno podupiranim izvoznim kreditima postižu se jednaki uvjeti za

poslovne subjekte koji izvoze iz država članica OECD-a i zemalja obveznica izvan OECD-a.

• Porezna transparentnost

IV. Prednosti reputacije i povjerenje ulagača

-Prednosti reputacije: Članstvom u OECD-u jasno se daje do znanja da zemlja slijedi najviše svjetske

standarde, da s drugim članicama dijeli predanost demokraciji i vladavini prava, pridržava se

otvorenih i transparentnih načela tržišne ekonomije, te ima zajednički cilj održivog gospodarskog

rasta.

-Povjerenje investitora: Stupanje u članstvo OECD-a jasan je znak međunarodnim i domaćim

ulagačima da politike te zemlje slijede standarde OECD-a i najbolje prakse u područjima kao što su

korporativno upravljanje, anti-korupcija, ulaganje, konkurentnost, financijska tržišta i javno

upravljanje.

V. Postupak pristupanja kao katalizator reformi

Pomoć zemljama pristupnicama u prepoznavanju područja za unapređenje i pružanje podrške planu nacionalne reforme.

Koje su države trenutne članice OECD-a?

OECD ima 38 država članica. Među njima su 22 članice EU-a i to: Austrija, Belgija, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska i Švedska. Ostalih 16 država članica OECD-a su: Australija, Kanada, Čile, Kolumbija, Kostarika, Island, Izrael, Japan, Koreja, Meksiko, Novi Zeland, Norveška, Švicarska, Turska, Velika Britanija i SAD.

Države u postupku pristupa Kodeksu o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksu o liberalizaciji nevidljivih transakcija, uz Republiku Hrvatsku, su i Argentina, Brazil, Bugarska, Rumunjska, Peru, Tajland i Indonezija.

Što će izmjena Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima promijeniti?

Ovom promjenom Zakona se propisuje način stjecanja prava vlasništva nekretnina u Hrvatskoj od strane državljana i pravnih osoba ugovornica Europskoga gospodarskog prostora, država članica OECD-a i država pristupnica Kodeksu o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksu o liberalizaciji nevidljivih transakcija. Zakon nalaže izjednačavanje prava stjecanja vlasništva državljana i pravnih osoba iz država članica OECD-a s državljanima Republike Hrvatske, nad svim vrstama nekretnina osim poljoprivrednih, i to ne od dana donošenja zakona nego od onoga dana od kada Hrvatska pristupi OECD-u.

To bi značilo da državljanima i pravnim osobama iz navedenih država neće biti potrebna suglasnost ministra pravosuđa i uprave za stjecanje prava vlasništva nekretnina u Hrvatskoj, kao što sada treba svim navedenim državama osim članica EU-a.

Što na to poručuju iz Vlade?

Hrvatski premijer Andrej Plenković je istaknuo da bi Hrvatska s članstvom u ovoj organizaciji ostvarila sve svoje strateške državne i vanjskopolitičke ciljeve. Poručio je da će članstvo u OECD-u omogućiti hrvatskom gospodarstvu da bude globalno još konkurentnije.

Ministar financija Marko Primorac je prošle godine izjavio da Vlada pridaje veliku važnost OECD-ovom pregledu, kao i da je spremna odmah započeti s radom na provedbi preporuka, koje će rezultirati "dugoročnim transformativnim učincima za našu državu, gospodarstvo i društvo u cjelini".

Što građane zabrinjava?

Kao i u mnogim stvarima naši su građani podijeljeni. Neki se brinu da će izjednačavanje mogućnosti kupnje stanova i kuća hrvatskih državljana s državljanima svjetskih sila poput SAD-a, Australije, Engleske, Kanade i dr. mogle rezultirati poskupljenjem cijene nekretnina, i da bi stanovanje u Hrvatskoj moglo biti još manje priuštivo njenim državljanima. Dok drugi pak razuvjeravaju u tom strahu i ovu promjenu čekaju raširenih ruku jer smatraju da će Hrvatska postati zemlja s gospodarskim rastom, većim povjerenjem ulagača i s boljom reputacijom, što će potpomoći otvaranju novih radnih mjesta, većim plaćama kao i poboljšanju infrastrukture i kvalitete življenja lokalnom stanovništvu.

Zaključak

Namjere da Hrvatska postane članica organizacija od kojih možemo učiti i koje nas mogu usmjeriti i podržati u gospodarskom razvoju su zasigurno dobre. Kao i za svaki lijek koji pijemo postoje nuspojave za koje ne znamo hoće li nam se dogoditi ili su samo izlistane iz mjera predostrožnosti, tako je neizvjesna i svaka promjena za koju ne znamo rezultat. Ipak, vrijeme će pokazati koliko će nam ove promjene značiti i hoće li nas potpuno "izliječiti" ili će ipak biti nekih nuspojava. Ja volim pozitivno razmišljati, i želim to prenijeti i na druge, pa se nadam da ako nuspojava i bude kako će one biti male i premostive.

Koje će značajne izmjene stranim radnicima donijeti predloženi Zakon o strancima?

Na 64. sjednici Vlade, koja je održana 6. veljače 2025. godine, upućen je u Sabor nacrt Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, koji se posebno bavi pravima i obvezama stranih radnika, hrvatskim iseljenicima i zaštitom domaćih radnika u Republici Hrvatsko. Ako ga Sabor odobri nastupit će značajne promjene koje se odnose na uređivanje statusa i zaštite stranih radnika, kao i nadzor agencija koje strane radnike dovode u Hrvatsku. Što se još mijenja?

Foto: Fauzan, Unsplash.com

Prema informaciji koju je objavila Hrvatska udruga poslodavaca  (HUP) u svom analitičkom prilogu "Fokus tjedna". Trenutno je svaki deseti radnik u Hrvatskoj stranac. Broj zaposlenih je premašio 1,69 milijuna što je 3 % više nego lani, većinom zahvaljujući upošljavanju stranih radnika kojih se povećalo čak za trećinu. Po HUP-ovim predviđanjima do kraja ove godine bit će odobreno više od 200.000 dozvola za rad i boravak u hrvatskoj, a do kraja 2030. godine Hrvatska bi mogla imati i pola milijuna stranih radnika, što bi značilo da će svaki četvrti radnik biti stranac.

Značajna informacija koju je dala Vlada na dan sjednice je da u 2025. godini u segmentu dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj ima 113.504 stranih radnika s važećom dozvolom za boravak i rad te prijavljenom adresom boravka u Hrvatskoj. Tijekom prošle godine podneseno je 286 tisuća zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, 22 posto više nego u 2023., a izdano je 206.529 dozvola što je 210 posto više nego 2020. godine kada ih je izdano 66.655. Najviše ih je izdano u djelatnostima graditeljstva, turizma i ugostiteljstva, industrije, prometa i veza te trgovine.

Najveći broj dozvola za boravak je u 2024. godini izdan državljanima BiH (38.100) nakon njih slijede Nepal (35.635), Srbija (oko 28 tisuća), Indija (20.000), Filipini (14.600), Sjeverna Makedonija (nešto manje od 14.000, Bangladeš (13.600), Kosovo (8.000), Uzbekistan (7.000) i državljanima Egipta (nešto manje od 7 tisuća).

Prema podacima Vlade najčešće djelatnosti stranih radnika u 2024. godine su graditeljstvo, ugostiteljstvo i turizam, industrija, promet i veze i trgovina.

Izvor: vlada.hr

Što će se promijeniti u izmijenjenom Zakonu?

Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima je dokument od skoro 900 stranica, tako da za čitatelje kojima trebaju detalji i objašnjenja izmjena dobro će doći ovaj link. Neke najvažnije promjene su sljedeće:

1. Plava karta

Izmjenama će se implementirati EU direktiva o tzv. plavoj karti čija je svrha privlačenje visokokvalificirane radne snage, a izmjene se odnose na produženje važenja plave karte s 24 na 48 mjeseci.

Moći će je dobiti i osobe koje nemaju obrazovnu kvalifikaciju, a vještine, i to isključivo u IT sektoru, dokazuju radnim iskustvom, što će procjenjivati Povjerenstvo koje imenuje ministar nadležan za rad. Zadržan je uvjet da nositelj Plave karte mora imati mjesečno 1,5 prosječnu bruto plaću u Hrvatskoj.

2. Dozvola za boravak i rad

-Izmijenjenim zakonom produljit će se duljina važenja dozvole za boravak i rad sa sadašnjih 1 godine na 3 godine. Dozvole za boravak i rad za sezonski rad izdavat će se do devet mjeseci  umjesto dosadašnjih šest mjeseci.

-Broj predanih zahtjeva za radne dozvole ne predstavlja broj stranih radnika koji se nalaze u Hrvatskoj jer svaka promjena poslodavca predstavlja novi zahtjev i za jednu osobu može biti podnijeto više zahtjeva od strane različitih poslodavaca. Za jednu osobu može biti tijekom godine izdano više dozvola za boravak i rad.

-Državljaninu treće zemlje koji dolazi raditi kao sezonski radnik do 90 dana može dobiti Potvrdu koja se zove "dozvola za boravak i rad za sezonski rad do 90 dana" na temelju koje može početi raditi, a nije dužan ishoditi dozvolu boravka. Ako poslodavac u kontinuitetu zapošljava istog sezonskog radnika dulje od 90 dana, dužan je ishoditi regularnu dozvolu za boravak i rad.

3. Obveza stranom radniku

Uvodi se i obveza stranom radniku da u roku od pet dana nakon što je ugovor prestao važiti obavijesti nadležne službe o prestanku radnog odnosa. Po sadašnjem zakonu je taj rok bio 15 dana.

4. Propisuju se i pravila za smještaj stranih radnika

Poslodavac će imati obvezu dokazivanja primjerenog smještaja za strane radnike, ako je on taj koji osigurava smještaj za radnika ili je posrednik u tom procesu.

5. Uvode se novčana jamstva poslodavcima

Poslodavcima se uvodi obveza davanja novčanog jamstva Republici Hrvatskoj od jedne mjesečne bruto plaće za slučaj da odustanu od radnika za kojeg su ishodovali radnu dozvolu. Jer ako poslodavac odustane od radnika onda on ostaje u Hrvatskoj nelegalno. Prijevoznici koji dovezu stranca bez adekvatne radnih dozvola morat će ga vratiti u njegovu zemlju o svom trošku.

6. Dokaz o radnom iskustvu i plaćanje stranih radnika

-Za jednostavna (pomoćna) deficitarna zanimanja neće biti potrebno dokazivati radno iskustvo niti kvalifikaciju (pomoćni kuhar, pomoćni konobar, sobarica...).

-Plaća stranih radnika neće smjeti biti manja od plaće koju primaju hrvatski radnici u tom određenom zanimanju.

7. Uvjeti o visini prometa poslodavcima

Govoreći o izmjenama zakona u okviru Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, ministar Marin Piletić je istaknuo da do sada nije bio reguliran promet kod poslodavaca koji uvoze stranu radni snaga, a sada je stavljena odredba da u posljednjih šest mjeseci kod pravnih osoba minimalni mjesečni promet mora biti 10 tisuća eura, a za fizičku osobu odnosno obrtnika 15 tisuća eura u šest mjeseci.

8. Uvodi se posebna kategorija privremenog boravka za hrvatske iseljenike

-Ministar Ivan Šipić istaknuo je novine u okviru nadležnosti Ministarstva demografije i useljeništva te rekao da se uvodi nova, posebna kategorija privremenog boravka u svrhu useljavanja i povratka iseljeništva za hrvatske iseljenike i njihove potomke iz trećih zemalja te se oni više neće tretirati kao stranci.

-Iseljenici će tako, odmah nakon odobrenja boravka moći podnijeti zahtjev za primitak u državljanstvo, a imat će pravo na zapošljavanje i samozapošljavanje bez dozvole za boravak i rad, na programe obrazovanja, strukovne izobrazbe te obrazovanje i studiranje.

9. Prekršajno-pravne sankcije i odbijanje dozvole za rad

Radi prilagodbe poslodavca propisan je i odgodni učinak prekršajno-pravnih sankcija kao zapreke za izdavanje dozvole do 1. siječnja 2026. godine, a propisana je i zabrana obavljanja djelatnosti putem digitalnih platformi ako je taj poslodavac nezakonito zapošljavao strane radnike. Novi razlog za odbijanje dozvole za boravak i rad: je ako postoje dokazi da namjera stranog radnika nije rad u Hrvatskoj

10. Kazne poslodavcima

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1500,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac – pravna osoba koja:

-Nije u propisanom roku obavijestila policijsku upravu odnosno policijsku postaju o prestanku postojanja uvjeta na temelju kojih je izdana dozvola za boravak i rad za premještaj unutar društva (članak 117. stavak 2. Zakona)

11. Dokazivanje kvalifikacija

Za jednostavna zanimanja za koja nije potrebna cjelovita kvalifikacija na razini srednjoškolskog obrazovanja prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru nije potrebno dokazivati odgovarajuće radno iskustvo niti završeno obrazovanje.

Visoke stručne kvalifikacije, u svrhu izdavanja „plave karte EU-a“, znače kvalifikacije potvrđene dokazima o kvalifikacijama u visokom obrazovanju ili stručnim vještinama visoke razine.

Zaključak

Biti stranac i raditi u nekoj stranoj zemlji u kojoj ne govorite jezik može predstavljati i izazov i priliku. Podijeljena su mišljenja o tome je li napuštanje svoje države pozitivno ili negativno. Svaki stranac koji dođe u tuđu zemlju prolazi izazove od komunikacijskih prepreka, kulturalnih razlika, do izolacije i frustracije. Nerazumijevanje jezika može značiti propuštanje suptilnosti i kulturnih normi, što bi moglo utjecati na interakciju s kolegama ili klijentima. Osjećaja izolacije i frustracije otežava izgradnju odnosa i integraciju u lokalnu zajednicu. 

U svakom slučaju, država koja pokušava spasiti svoju ekonomiju, dovodeći strane radnike, mora regulirati zakonima razna životna područja kako bi olakšali i domaćim i stranim radnicima. Istovremeno mora i raditi na smanjenju odlijeva svojih državljana i privlačenju i olakšavanju povratka iseljenika. Upravo to Hrvatska Vlada i pokušava ovim Zakonom, jer ako HUP-ove prognoze budu točne za pet godina bi u Hrvatskoj moglo boraviti pola milijuna stranaca. Pitanje je u kojoj će mjeri ove promjene Zakona biti učinkovite i ispuniti svoju svrhu. Ako pravni okvir ne bude sustavnije reguliran, i ako ne bude pravovremenih sankcija za kršitelje Zakona, mogao bi nastati opći kaos.

HNB najavila pooštravanje uvjeta kreditiranja građana kako bi očuvala stabilnost financijskog sustava

Hrvatska narodna banka (HNB) je najavila uvesti nove makrobonitetne mjere kojima će ograničiti kriterije kreditiranja građana, u cilju očuvanja stabilnosti državnog financijskog sustava. Ove mjere izravno će utjecati na iznos kredita koji kreditne institucije mogu odobriti građanima u ovisnosti o dohotku, vrijednosti založne imovine i duljini trajanja kreditnog odnosa. Jesu li najavljene mjere pokrenute radi smanjenja inflacije i snižavanja cijena nekretnina, saznajte u nastavku.

Ograničenja kriterija kreditiranja važan su dio makrobonitetnog instrumentarija države. Prema informaciji iz HNB-a ova ograničenja prvenstveno služe kao svojevrsna sigurnosna mreža kojom se ublažava prekomjerno zaduživanje potrošača, odnosno prekomjerno preuzimanje rizika od strane banaka, koje bi moglo dovesti do poteškoća pri otplati kredita te stvoriti gubitke za banke, nepovoljno utječući na gospodarski rast i financijsku stabilnost. Iako su mjere makrobonitetne politike ponajprije usmjerene na očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini, u trenutnim makroekonomskim uvjetima obilježenima pojačanom potrošnjom kućanstava, ove mjere istodobno djeluju u smjeru smanjivanja inflatornih pritisaka povezanih s povećanom potražnjom.

Odlukom o kriterijima kreditiranja potrošača, HNB je objavila kako planira ograničiti iznos mjesečne otplate duga u odnosu na dohodak potrošača (engl. debt service to income, DSTI) na najviše 45 % za stambene i 40 % za nestambene kredite, a za stambene kredite i ukupan iznos kredita u odnosu na vrijednost nekretnine u zalogu (engl. loan to value, LTV) koji ne smije biti veći od 90 %. Dodatno će se ročnost stambenih kredita ograničiti na trideset, a nestambenih kredita na deset godina. No, banke će za do 20 % stambenih i 10 % nestambenih kredita u svakom tromjesečju moći odobriti i mimo navedenih DSTI i LTV ograničenja na osnovi vlastite procjene. Pritom će se iznimke pri odobravanju stambenih kredita u najvećoj mjeri smjeti primjenjivati za potrošače koji kreditom rješavaju svoje stambene potrebe.

Povodom donošenja novih mjera otvoreno je savjetovanje s javnošću, koje traje do 20. veljače 2025. HNB poziva javnost da svoje primjedbe i prijedloge u sklopu javne rasprave o Nacrtu odluke dostavi na e-adresu uvjeti.kreditiranja@hnb.hr, s naznakom "Nacrt odluke o izmjenama i dopunama Odluke o prikupljanju podataka o uvjetima kreditiranja potrošača i o depozitima kućanstava". Evo prilike komentirati i mimo foruma, za one koji imaju primjedbe.

Kako će se računati mjesečni dohodak?

Obveznik primjene, prema Nacrtu Odluke HNB-a, dužan je mjesečni dohodak potrošača izračunati kao zbroj svakog primitka potrošača i njegova sudužnika od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, kapitala (uračunavaju se samo isplaćene kamate, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu), imovine i imovinskih prava i drugog dohotka, u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje porez na dohodak, a koji se redovito ostvaruje, umanjen za poreze i doprinose te sveden na mjesečnu razinu.

U mjesečni dohodak potrošača iz stavka 1. ovog članka ne uključuju se naknade jednokratne ili povremene prirode (npr. jubilarne nagrade, posebne nagrade), osim povrata poreza na dohodak.

pri izračunu mjesečnog dohotka potrošača koristiti će se prosjek dohodaka, izračunatih u skladu sa stavcima najmanje tijekom posljednjih šest mjeseci koji prethode sklapanju ugovora. Iznimno obveznik primjene ove Odluke može uzeti u obzir samo prihode tijekom posljednja tri mjeseca koji prethode sklapanju ugovora, obračunate na mjesečnoj razini, ako potrošač nije bio u radnom odnosu, u slučaju promjene posla ili trajnog povećanja plaće na istom radnom mjestu.

Koji je razlog ovoga ograničenja?

Ako se vratimo u školske klupe i ako se podsjetimo što su nas učili o inflaciji onda znamo da inflacija raste kada rastu cijene artikala potrošačke košarice iz godine u godinu. Čak je i poželjno imati malo inflacije pa je ciljana inflacija oko 2 %.

Ipak, trenutno Hrvatska prolazi kroz inflacijski jaz gdje rastu plaće, time raste i potrošnja, rastu cijene robe i usluga  i naravno time raste i cijena radne snage, odnosno troškovi poduzeća.

Je li Hrvatska monetarna politika usklađena s trenutnom monetarnom politikom ESB-a?

Po izjavama ekonomskih  i financijskih stručnjaka izgleda da nije. Upravno vijeće Europske središnje banke (ESB) je sredinom prosinca prošle godine smanjilo tri ključne kamatne stope ESB‑a za 25 baznih bodova. U skladu s tim, kamatna stopa na novčani depozit smanjila se na 3,00 %, kamatna stopa za glavne operacije refinanciranja smanjila se na 3,15 % i kamatna stopa za mogućnost posudbe na kraju dana smanjila se na 3,40 %.

Smanjenje kamatnih stopa ESB-a trenutno ne odgovara Hrvatskoj koja želi smanjiti inflaciju, a ove aktivnosti ESB-a u stvari mogu djelovati na njeno povećanje. Inflacija članica europodručja je pod kontrolom i kreće se oko 2,4 %, pa su u prosincu 2024. godine Hrvatska uz Belgiju i Estoniju, jedine od ostalih država europodručja prešle 4 % inflacije.

Hrvatska bilježi i značajni rast nominalnih plaća u odnosu na članice europodručja, pa je taj porast u trećem tromjesečju 2024. bio 18,4 % viši nego u istom tromjesečju 2023. godine, dok je u europodručju ta stopa bila znatno niža i to 5,4 %.

"Cijeli niz ekonomista je ponavljao da nam se može dogoditi situacija u kojoj ekonomska aktivnost ili stope inflacije nisu usklađene s ekonomskom aktivnošću i inflacijskim stopama u zemljama eurozone oko kojih se sve okreće. Sad imamo situaciju da hrvatske prilike odudaraju od prosječnih prilika u eurozoni i monetarna politika eurozone nama ne odgovara. " Izjavila je znanstvenica s Ekonomskog instituta Maruška Vizek

Telegram objavljuje da je i "domaća stopa rasta BDP-a bila viša od one u europodručju. Ističu da su posljednji dostupni podaci za treće tromjesečje 2024. godine pokazali da je hrvatski BDP porastao 3,9 % u odnosu na treće tromjesečje 2023. godine. Stopa rasta za europodručje bila je 1,2 %. U fazi ekonomske ekspanzije, koju obilježava značajan rast BDP-a, u pravilu po relativno visokim stopama rastu i plaće i osobna potrošnja. Veća potrošnja, odnosno potražnja za proizvodima i uslugama dovodi do toga da poduzeća povećavaju cijene proizvoda i usluga upravo zato što se puno troši." Veći rast plaća za poduzeća znači veći trošak proizvodnje, što također dovodi do povećanja cijena i time se opet vraćamo u začarani krug uzroka povećane inflacije.

Hoće li ova nova kreditna politika utjecati na smanjenje cijena stanova u Hrvatskoj?

Na upit o budućnosti cijena nekretnina, na koje utječe dosta različitih faktora, HNB je priopćila sljedeće: "Mjere makrobonitetne politike ne uvode se s namjerom djelovanja na tržište nekretnina. Mjere se uvode kako bi ograničile prekomjerno zaduživanje i podržale odgovorne prakse banaka pri kreditiranju potrošača. Međutim, istraživanja pokazuju da mjere makrobonitetne politike kojima se ograničavaju kriteriji kreditiranja u srednjem roku mogu posredno ublažiti intenzitet porasta cijena stambenih nekretnina, a taj utjecaj ovisi i o dijelu potražnje za stambenim nekretninama koji je financiran kreditima."

Ilustrativni primjer budućih kreditnih promjena

Stambeni kredit:

Ukupni mjesečni dohodak od 2.500 eura
Kredit na 25 godina uz kamatnu stopu od 4 %.
Vrijednost stambene nekretnine iznosi 240.000 eura.

Uvjet 1 – DSTI omjer: Najviši dopušteni mjesečni anuitet kredita jest 45 % od 2.500 eura, dakle 1.125 eura. Najveći mogući iznos kredita uz rok otplate od 25 godina i kamatnu stopu od 4 % jest 213.135 eura.

Uvjet 2 – LTV omjer: 90 % vrijednosti nekretnine. Najviši mogući iznos kredita u odnosu na vrijednost nekretnine jest 90 % od 240.000 eura, dakle 216.000 eura.

Dakle, banka može odobriti maksimalnom iznosu od 213.135 eura kredita za otplatom od 25 godina i najviše 235.644 eura za otplatu od 30 godina.

Gotovinski kredit:

Iznos kredita od 15.000 eura uz kamatnu stopu od 6 %
Rok otplate od 10 godina
Ukupni mjesečni dohodak 1.800 eura

Uvjet 1 – DSTI omjer: Najviši dopušteni mjesečni anuitet kredita jest 40 % od 1.800 eura, dakle 720 eura. Mjesečni anuitet gotovinskoga kredita iz primjera iznosi 166 eura, a kako je to manje od 720 eura koliko je maksimalni iznos, onda je to dozvoljeno za ovaj slučaj.

Stambeni i gotovinski kredit:

Potrošač uzima gotovinski kredit u iznosu od 5.000 eura uz kamatnu stopu od 6 % i na rok otplate od 10 godina. Potrošač ostvaruje mjesečni dohodak od 1.400 eura i već otprije otplaćuje stambeni kredit u iznosu od 540 eura mjesečno. Može li potrošač uzeti željeni gotovinski kredit?

Uvjet 1 – DSTI omjer: Najviši dopušteni omjer mjesečne otplate ukupnog duga i dohotka jest 40 % od 1.400 eura, dakle 560 eura.

Potrošač na servisiranje anuiteta stambenoga kredita već troši 540 eura mjesečno, a kako je najviši dopušteni teret otplate svih kredita zajedno 560 eura, mjesečna rata za gotovinski kredit ne smije biti veća od 20 eura (560 ̶ 540 = 20).

Najveći mogući iznos gotovinskoga kredita za mjesečnu ratu od 20 eura uz rok otplate od 10 godina i kamatnu stopu od 6 % je 1.801 euro.

Zaključak

Nakon svega navedenog tražili smo odgovor na pitanje da li postoji problem u usklađenosti hrvatskog poslovnog ciklusa s poslovnim ciklusom europodručja? Čini se da postoji, jer u ovom trenutku Hrvatska bilježi jednu od najviših inflacija unutar članica europodručja u prosincu prošle godine, a BDP joj je viši od drugih članica. I zato se Hrvatska pokušava spasiti još veće inflacije smanjivanjem platežne moći građana putem pooštravanja uvjeta kreditiranja građana, dok Europska središnja banka, svojom ekspanzivnom monetarnom politikom, te iste uvijete kreditiranja olakšava smanjenjem kamatnih stopa i poticanjem potrošnje i proizvodnje. Sada će netko reći: "pa tko je tu lud?"

Prema izvještaju Europske komisije hrvatsko se gospodarstvo pregrijava i to još od 2023. godine od kada je ciklička komponenta BDP-a (odstupanje stvarnog od potencijalno BDP-a) za Hrvatsku iznad nule, a europska se ciklička komponenta kreće oko ili nule ili je u minusu. Već se tu vidi određena neusklađenost poslovnih ciklusa Hrvatske i europodručja.

Vrijeme će pokazati hoće li ove nove mjere pooštravanja uvjeta kreditiranja građana zaista i donijeti financijsku stabilnost, smanjiti cijene nekretnina i biti vrijedne novih ograničenja. Posebno jer država želi svojim demografskim programima zadržati mlade i ponuditi im priuštivo stanovanje. Ono s čime se slažem je da ovo ograničenje može pomoći mladima da ne srljaju lako u dizanje dugoročnih stambenih kredita na više od 30 godina, posebno ako kamata nije fiksna i ako nisu sigurni u svoje platežne moći.

Koja je budućnost Europske autoindustrije?

Prema izvješću Europske komisije autoindustrija predstavlja kamen temeljac europskog gospodarstva, zapošljava preko 13 milijuna ljudi i doprinosi približno 7 posto BDP-u Europske unije. Ipak, ova industrija se suočava s razdobljem značajne transformacije, potaknute digitalizacijom, dekarbonizacijom, povećanom konkurencijom i geopolitičkom nestabilnosti. Ovi čimbenici su prilično uzdrmali utvrđene prednosti europskih proizvođača automobila. Kako bi osigurala buduću konkurentnost ove industrije danas, 30. siječnja, 2025. godine, Europska komisija je započela skup pod nazivom "Strateški dijalog" s europskom automobilskom industrijom, partnerima i svim drugim ključnim dionicima autoindustrije. Cilj ove inicijative je zajedničko razumijevanje izazova i izrada akcijskog plana radi poduzimanje konkretnih radnji za održavanje globalnog položaja ove važne industrije. Što se točno raspravljalo i koji su daljnji planovi?

Europska unija je na mukama jer će se uskoro morati opredijeliti u kojem pravcu voditi autoindustriju. U jednom pravcu je odluka kojom Europska unija pokušava utjecati na smanjenje emisija ugljičnog dioksida kojima se žele ublažiti klimatske promjene pa razmišlja da od 2035. godine građanima uvede zabranu kupnje automobila s unutarnjim izgaranjem, što bi praktički s tržišta uklonilo i hibride i plugin hibride. Prema njihovim planovima to se neće dogoditi preko noći nego će se smanjenje odvijati u fazama. Što znači da bi ove godine udio prodaje električnih automobila morao biti 20 posto, do 2030. godine 80 posto, a do 2035. godine 100 posto. U drugom pravcu EU pokušava usporiti konkurenciju iz Kine uvođenjem carina, što bi moglo usporiti prodaju električnih vozila i time stati na put svojim ciljevima dekarbonizacije. Pa će zato morati odlučiti koji joj je pravac važniji da li klimatske promjene ili europska autoindustrija s milijunima radnih mjesta i dobro plaćenim poslovima.

Koje su se glavne teme raspravljale na Strateškom dijalogu?

Prvi sastanak Strateškog dijaloga uskladio je i strukturirao glavne teme u vezi s kojima je potrebno hitno djelovati, kako bi se autoindustriji osigurala solidna budućnost u Europi, i probat će identificirati potencijalna rješenja.

"Rezultat ovog dijaloga bit će sveobuhvatan akcijski plan, koji ćemo predstaviti 5. ožujka i koji će našoj industriji zajamčiti uspjeh u Europi i konkurentnost na globalnoj razini”, izjavila je Von der Leyen.

Prema javno dostupnoj informaciji Europske komisije glavne teme ovog Strateškog dijaloga će uključivati:

1. Inovacije i vodstvo u budućim tehnologijama uz razmatranje mogućih ograničenja vezanih za softver, autonomnu vožnju i baterije sljedeće generacije

Budući da automobilske tvrtke u EU-u zaostaju u pogledu ključnih tehnologija EK zaključuje kako je potrebna značajna promjena da bi se postigla buduća konkurentnost ove industrije i njezinih brojnih malih i srednjih poduzeća kao i novoosnovanih poduzeća. Plan je da se tijekom ovog Dijaloga procjeni "stanje na terenu" u važnim tehnološkim područjima, identificiraju ključni prioriteti kako bi se razvile djelotvorne preporuke koje će biti u realnim i izvedivim okvirima. Cilj ove teme je i razmotriti sva moguća rješenja za privlačenje i zadržavanje vrhunskih talenata, suradnja s privatnim sektorom kao i pojačana potpora javnog sektora na područjima istraživanja i razvoja

2. "Čisti" prijelaz i budućnost plana dekarbonizacije

Jedan od najkritičnijih kratkoročnih i srednjoročnih izazova za industriju je prijelaz na "čistu" mobilnost. Ova tranzicija prilika je za sektor da razvije nova tržišta, uvede inovacije i pomogne u smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima. EU je postavila ambiciozne klimatske ciljeve, ali potrošači su suočeni s još većim početnim troškovima vozila i manjom brzinom uvođenja infrastrukture za njihovo punjenje. Nekoliko sudionika u industriji zatražilo je reviziju trenutnog regulatornog okvira, što bi moglo rezultirati kaznama za neke proizvođače originalne opreme.

U isto vrijeme, analitičari tvrde da se ključna međunarodna tržišta (koja su kritična za europske igrače) ubrzano prebacuju na električna vozila i da je stoga neophodno da europski proizvođači originalne opreme zadrže nepopustljivu usredotočenost na ponovno preuzimanje vodstva u pogledu troškova i performansi u električnim vozilima, kako bi se zaštitili i proširili tržišni udjeli na međunarodnoj i domaćoj sceni.

3. Konkurentnost i otpornost

Obuhvaća osiguranje globalno konkurentnih troškova inputa (energija, rad, materijali) i sigurnost opskrbe, koji su ključni za napredak europske autoindustrije. Europske tvrtke trenutačno pate od značajnog jaza u troškovima ključnih inputa (posebno energije i rada), izložene su rizicima prekida opskrbnog lanca (osobito u vezi s materijalima za baterije) i nedostatka određenih visokotehnoloških proizvoda (kao što su čipovi).  Predloženo je razmatranje postizanja učinkovitog recikliranja baterijskih materijala (kao ključni faktor pri smanjenju količine uvoza materijala i poboljšanje sigurnosti opskrbe), kao i partnerstva sa širim skupom međunarodnih proizvođača sirovina.

4. Trgovinski odnosi i međunarodna ravnopravna „igrališta”

Prema priopćenju Europske komisije tijekom posljednjih godina nekoliko zemalja izvan Europe počelo je provoditi asertivne industrijske strategije usmjerene na osvajanje većeg udjela ili čak dominiranje globalnom proizvodnjom automobila. Te strategije uključuju prakse koje narušavaju tržišno natjecanje poput prakse značajnih ulaganja u državnom vlasništvu u industrijama koje su uključene u cijeli proizvodni ciklus automobila i kamiona, stvarajući nejednake uvjete. Dijalog će se usredotočiti na trgovinske odnose Europe sa Sjevernom Amerikom i Azijom jer one predstavljaju najveća izvozna tržišta, kao i najveći izvor uvoza u Europi. U tom smislu, dijalog će također razmotriti promjenjive obrasce i prirodu izravnih ulaganja trećih zemalja u europski automobilski opskrbni lanac, kao i učinkovitost pravila EU-a o podrijetlu za potporu konkurentnoj industriji. Ostala tržišta u Africi, Latinskoj Americi i Australiji također su relevantna za daljnju raspravu dok se bude bavilo širim temama kao što je osiguravanje da se regulatorne obveze (npr. u vezi s ESG-om) jednako primjenjuju za europske i međunarodne igrače.

5. Regulatorno usklađivanje i optimizacija procesa

Osim gore navedenih specifičnih tema, također postoji potencijal za optimizaciju cjelokupnog regulatornog okruženja koje utječe na autoindustriju, uz osiguravanje da se ciljevi trenutnog regulatornog i političkog okvira i dalje ispunjavaju, posebno 1) osiguravanje koherentnosti i dosljednosti između različitih propisa (npr. u vezi s baterijama, sigurnošću i zaštitom podataka) i 2) optimiziranje vremena i opsega propisa, npr. 'skupljanje' novih pravila koja će stupiti na snagu u isto vrijeme, i omogućiti dovoljno vremena za provođenje novih pravila u procesu razvoja proizvoda. Dijalog bi, na primjer, mogao otkriti određene postojeće regulatorne „bolne točke” i detaljno opisati konkretne prijedloge poboljšanja i predložiti mehanizme za osiguranje veće regulatorne koherentnosti i učinkovitijeg savjetovanja s industrijom u budućem regulatornom procesu. Dijalog bi također mogao podržati samoorganizaciju industrije, npr. u dogovaranju zajedničkih tehničkih standarda, poput tehnologije punjenja ili standarda baterija.

Što će se dogoditi 5. ožujka?

Europska komisija je priopćila da su na današnjem sastanku sudjelovali ključni igrači iz sektora autoindustrije i to njih 22: ACEA (The European Automobile Manufacturers' Association), BEUC (The European Consumer Organisation), BMW Group, Robert Bosch GmbH, ChargeUp Europe, CLEPA (The European Association of Automotive Suppliers), Daimler Truck, ETF (European Transport workers Federation), Forvia, IndustriAll European Trade Union, IVECO Group, MAHLE Group, MILENCE RECHARGE, Renault Group, T&E (European Federation for Transport and Environment), Traton Group, Valeo, Volkswagen Group, Volvo Cars, Volvo Group, ZF Group.

Priopćili su i da će akcijski plan obuhvatit široki raspon pitanja relevantnih za sektor, kao što je osiguravanje pristupa talentima i resursima, poticanje tehnoloških inovacija i razvoj sljedeće generacije vozila te uspostavljanje pragmatičnog i predvidljivog regulatornog okvira.

Akcijski plan temeljiti će se na:

- Današnjoj raspravi Strateškog dijaloga usredotočenoj na spomenuta glavna područja koja zahtijevaju hitnu pozornost, uključujući potrebu za međunarodnim „jednakim uvjetima za sve”, olakšavanje čiste tranzicije i regulatornog usklađivanja, kao i utvrđivanje područja u kojima su potrebne konkretnije mjere.

- Javnoj raspravi, koja se pokreće danas kako bi se prikupili širi podaci o izazovima i mogućim rješenjima svih zainteresiranih strana.

 - I na četiri tematska područja rada, gdje je predsjednik EK-a ovlastio četiri povjerenika da vode fokusirane rasprave o ključnim temama s raznolikom skupinom dionika iz lanca vrijednosti automobilskog sektora.

1. Povjerenik Hoekstra usredotočit će se na čistu tranziciju automobilskog sektora.
2. Povjerenik Séjourné bavit će se problematikom industrijskog lanca vrijednosti za autoindustriju.
3. Povjerenik Virkkunen nadgledat će rasprave o tehnologiji i digitalnim inovacijama.
4. Povjerenik Mînzatu vodit će područja povezana s vještinama i društvenim pitanjima unutar sektora.

Rezultat ovog konzultativnog procesa nadahnut će donošenje konačnih odluka akcijskog plana koji će 5. ožujka predstaviti povjerenik Tzitzikostas. Vijeće i Europski parlament bit će blisko uključeni u ovom cjelokupnom procesu, redovito informirani i konzultirani o Dijalogu.

Zaključak

Kako bi se osigurala dugoročna konkurentnost, održivost i otpornost europske automobilske industrije potrebne su hitne promjene. Automobili bez vozača, električni automobili, robotaxi su zasigurno budućnost autoindustrije, u kojoj mjeri i kako još se ne zna. Pitanja poput "kada se dogodi nesreća, tko je kriv i gdje leži odgovornost?" "hoće li osiguravajuća društva morati promijeniti svoje poslovne modele?" još uvijek nisu razriješena.

Prema objavama iz prošle godine vodeći giganti europske autoindustrije Volkswagen, BMW i Mercedesa bilježe značajan pad prodaje. Tu krizu izazvalo je nepovjerenje investitora u europske proizvođače automobila je uz pojavu novih tehnologija i električnih automobila, definitivno uzdrmala i spomenuta EU najava o zabrani kupnje automobila s unutarnjim izgaranjem. Treba istaknuti da se po pitanju električnih automobila kupci odlučuju za kupnju iz Kine jer je cijena najmanje 30 posto povoljnija nego pri kupnji sličnih u Europi.

Nakon objave akcijskog plana 5. ožujka, bit će jasniji pravac u kojem će se usmjeriti autoindustrija svih članica Europske unije. To bi mogao biti prijelomni trenutak ovog sektora. Novoizabrani predsjednik SAD-a Donald Trump jasno je dao do znanja u kojem pravcu će SAD ići ukinuvši uredbe svojega prethodnika Joea Bidena koje su se odnosile na ukidanje poticaja za kupnju električnih vozila, povlačenje cilja da električna vozila čine 50 posto novih automobila do 2030, zaustavljanja izgradnje mreže punionica za električna vozila i najave napuštanja Pariškog klimatskog sporazuma. Hoće li to utjecati na akcijski plan Strateškog dijaloga, vrijeme će pokazati.

Nova obveza izvještavanja za sve tvrtke u EU

Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) usvojena je od Europske unije i stupila je na snagu prošle godine. Nakon direktive usvojeni su i standardi po kojima će tvrtke morati izvještavati. Njeno provođenje počinje već od ove godine i stvara obvezu svim tvrtkama. Radi se o trenutačno najzahtjevnijem režimu globalnog izvještavanja u segmentu ESG-a. O čemu se točno radi objasnit ćemo u nastavku.

CSRD je nova direktiva EU koja će zahtijevati od svih tvrtki na tržištu da objavljuju redovita izvješća o svojim aktivnostima koje utječu na okoliš, korporativno upravljanje i društvo. To će trebati pomoći ulagačima, potrošačima, kreatorima politika i drugim dionicima da procijene nefinancijske performanse poduzeća, kako bi potaknuli odgovorniji i održiviji pristup poslovanju. Ovim odredbama CSRD po prvi put definira oblik izvještavanja za nefinancijske podatke tvrtki.

Kako je ta inicijativa krenula?

Dana 16. 12. 2022. godine odobrena je Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) i dopunjena 13. 7. 2023. godine. Direktiva je dio tzv. Green Deal projekta Europske unije čiji je cilj da se Europa transformira u klimatski neutralno gospodarstvo do 2050. godine. Njeno stupanje na snagu počelo je još prošle godine i prvi izvještaji će se početi predavati u ovoj kalendarskoj godini, ovisno o veličini korporacija, ukupnoj imovini i neto prometu. Sve je to dio projekta obveznog izvještavanja u sklopu ESG-a.

Da podsjetimo ESG je akronim od riječi Environmental, Social i Governance (okoliš, društvo i upravljanje), što ujedno označava tri ključna područja koja bi se trebala uzeti u obzir prilikom mjerenja poslovne i okolišne održivosti, etičnosti, odnosa sa zaposlenicima, klijentima, dobavljačima, dioničarima, javnom upravom i lokalnom zajednicom.

Ciljevi CSRD-a

CSRD-a je zamišljen kao pomoć tvrtkama kako bi bolje mjerile i upravljale rizicima koji utječu na okoliš, društvo i korporativno upravljanje (ESG), te kako bi postale društveno odgovornije uz regularno mjerenje, otkrivanje i upravljanje utjecajima na održivost.

Osnovna tri područja koje će se mjeriti i analizirati i o kojima će se, na temelju tih analiza, raditi izvještaji su sljedeći:

Okoliš – klimatske promjene, onečišćenje tj. emisije CO2, vode i morski resursi, biološka raznolikost, dostupnost resursa, krčenje šuma i ekosustavi, uporaba resursa i kružna ekonomija.

Društvo – vlastita radna snaga, uvjeti rada, zdravlje i sigurnost, ljudska prava, raznolikost i inkluzija, radna snaga u lancu vrijednosti, zaštita podataka i privatnosti, zadovoljstvo kupaca, odnosi sa zajednicom i krajnji korisnici.

Upravljanje – korporativno ponašanje, sastav Uprave, struktura odbora, etički kodeks, kontrola i upravljanje rizicima, mito i korupcija, lobiranje, zaštita interesa dioničara, transparentnost i izvještavanje.

Koji su rokovi za prve izvještaje i tko je obvezan izvještavati?

Prema odredbama Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti prvi izvještaj usklađen s Europskim standardima za izvješćivanje o održivosti objavljuju 2025. godine za izvještajno razdoblje 1. 1. 2024.-31. 12. 2024.

Od 1. siječnja 2024. na snazi je za poduzeća s više od 500 zaposlenika koja kotiraju na burzi, a od 2025. godine će se odnositi na sve velike tvrtke. Dvije godine kasnije tu će obvezu imati i mala i srednja poduzeća. Detaljno u priloženoj tablici.

Izvor: Kopun.hr i eur-lex.europa.eu

Što će uključivati izvještavanje u skladu s CSRD Direktivom?

Podaci koji će morati biti biti uključeni u izvještaj se odnose na sljedeće točke:

1. Opis poslovnog modela i strategije, kao i mogućnosti i otpornost na rizike održivosti i planove prijelaza;

2. Ciljevi i njihov status napretka, te pripadajući indikatori;

3. Upravljanje održivošću društva (upravna, upravljački i nadzorna tijela, te njihova stručnost i vještine za ispunjavanje svoje uloge);

4. Sheme poticanja povezane s pitanjima održivosti

5. Due diligence pitanja održivosti i postupak za njegovo provođenje glavnih i štetnih utjecaja tvrtke i radnje za sprečavanje, ublažavanje i sanaciju

6. Glavni rizici i njihovo upravljanje

7. Informacije o poslovnim operacijama, lancu vrijednosti, uključujući proizvode i usluge, te poslovne odnose i njihov lanac opskrbe.

Usvojeni standardi za CSRD izvještavanje

Na osnovu gore spomenutih osnova za CSRD izvještavanje, Europska komisija je odobrila i ESRS standarde (eng. European Sustainability Reporting Standards). ESRS standardi obuhvaćaju 2 općenita standarda, te 10 specifičnih standarda podijeljenih u segmente „E“, „S“ i „G“. Detaljno u priloženoj tablici.

Izvor: eur-lex.europa.eu

Tko će ovjeravati izvještaje u skladu s CSRD Direktivom i ESRS standardima?

S obzirom na to da će ovi izvještaji biti dio Godišnjeg izvješća Uprave (a ne zasebni izvještaj), morat će prije slanja ovjeriti  ili ovlašteni neovisni revizor ili druge neovisne certificirane osobe. Ovlašteni revizor ili druga neovisna certificirana osoba morat će potvrditi da su informacije o održivosti u skladu sa spomenutim ESRS standardima certificiranja usvojenih od Europske unije.

Što će od tvrtki zahtijevati ESRS-S1 standard izvještavanja o vlastitoj radnoj snazi?

U nastavku teksta ćemo se posvetiti ciljevima i osnovama ESRS-S1 standarda, jednog od četiri socijalnih standarda i jednog od deset ESRS standarda. On se usredotočuje na izvještavanju o postupanju tvrtki s vlastitom radnom snagom i utjecaja poslovnih aktivnosti na njih, te obuhvaća više od 30 sadržaja povezanih s postupanjem prema zaposlenicima.

Standard S1 će obuhvaćati zaposlene na određeno i neodređeno vrijeme, kao i vanjske suradnike, s naglaskom na njihove radne uvjete, socijalni dijalog, poštene plaće, osposobljavanje, uključenost, zdravlje i sigurnost te ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Isto tako, izvještavat će se od praksi zapošljavanja pa sve do dobrobiti zaposlenika, kao i ispunjavanja zahtjeva transparentnosti u vezi s prošlim, sadašnjim i budućim naporima za poboljšanje uvjeta radne snage.

 "Ovaj standard uvodi novu razinu transparentnosti i zahtjeva da tvrtke otkrivaju podatke o radnim uvjetima, strukturama plaća, socijalnom dijalogu, sudjelovanju zaposlenika i sindikalnom organiziranju, jednakom postupanju, jednakim plaćama, zapošljavanju i uključivanju osoba s invaliditetom, mjerama za sprečavanje nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu te o raznolikosti, sigurnosti na radu i utjecaju poslovnih odluka na zaposlenike. Standard ESRS-S1 osmišljen je tako da osigurava usklađenost poslovnih praksi s europskim socijalnim ciljevima". (Parent, 2024.).

Cilj ESRS - S1 standarda

Cilj ovog standarda je utvrditi zahtjevi za objavljivanje koji će korisnicima izjave o održivosti omogućiti da razumiju značajne učinke poduzeća na njegovu vlastitu radnu snagu, kao i povezane značajne rizike i prilike, uključujući:

(a) Način na koji poduzeće utječe na vlastitu radnu snagu u smislu značajnih pozitivnih i negativnih stvarnih ili potencijalnih učinaka;

(b) Sve poduzete mjere i rezultate tih mjera za sprečavanje, ublažavanje ili saniranje stvarnih ili potencijalnih negativnih učinaka te bavljenje rizicima i prilikama;

(c) Prirodu, vrstu i opseg značajnih rizika i prilika poduzeća povezanih s njegovim učincima i ovisnostima o vlastitoj radnoj snazi te način na koji poduzeće upravlja njima; te

(d) Financijske posljedice za poduzeće u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju zbog značajnih rizika i prilika koji proizlaze iz učinaka i ovisnosti poduzeća o vlastitoj radnoj snazi.

Učinci ESRS-S1 standarda

Kako bi se ostvario taj cilj, ovim standardom zahtijeva se i objašnjenje općeg pristupa koji poduzeće primjenjuje kako bi utvrdilo sve značajne stvarne i potencijalne učinke na vlastitu radnu snagu i upravljalo njima u vezi sa sljedećim socijalnim čimbenicima ili pitanjima (uključujući ljudska prava).

ESRS-S1 standard će se baviti sa 17 različitih zahtjeva za objavljivanje koji slijede:

Upravljanje učincima, rizicima i prilikama

– Zahtjev za objavljivanje S1-1 – Politike povezane s vlastitom radnom snagom

– Zahtjev za objavljivanje S1-2 – Postupci za suradnju s vlastitim radnicima i predstavnicima radnika u vezi s učincima

– Zahtjev za objavljivanje S1-3 – Postupci za sanaciju negativnih učinaka i kanali kojima vlastiti radnici mogu izraziti zabrinutost

– Zahtjev za objavljivanje S1-4 – Poduzimanje mjera za značajne učinke na vlastitu radnu snagu, pristupi ublažavanju značajnih rizika i ostvarivanje značajnih prilika povezanih s vlastitom radnom snagom te djelotvornost tih mjera

Pokazatelji i ciljne vrijednosti

– Zahtjev za objavljivanje S1-5 – Ciljne vrijednosti povezane s upravljanjem značajnim negativnim učincima, poticanjem pozitivnih učinaka i upravljanjem značajnim rizicima i prilikama

– Zahtjev za objavljivanje S1-6 – Obilježja zaposlenika poduzeća

– Zahtjev za objavljivanje S1-7 – Obilježja radnika poduzeća koji nisu u radnom odnosu

– Zahtjev za objavljivanje S1-8 – Obuhvat kolektivnog pregovaranja i socijalni dijalog

– Zahtjev za objavljivanje S1-9 – Pokazatelji raznolikosti

– Zahtjev za objavljivanje S1-10 – Odgovarajuće plaće

– Zahtjev za objavljivanje S1-11 – Socijalna zaštita

– Zahtjev za objavljivanje S1-12 – Osobe s invaliditetom

– Zahtjev za objavljivanje S1-13 – Pokazatelji osposobljavanja i razvoja vještina

– Zahtjev za objavljivanje S1-14 – Pokazatelji zdravlja i sigurnosti

– Zahtjev za objavljivanje S1-15 – Pokazatelji ravnoteže između poslovnog i privatnog života

– Zahtjev za objavljivanje S1-16 – Pokazatelji naknade (razlika u plaćama i ukupna naknada)

– Zahtjev za objavljivanje S1-17 – Slučajevi, pritužbe te ozbiljni učinci povezani s ljudskim pravima

U nastavku je dodatak, sastavni dio ESRS-a S1 Vlastita radna snaga, koji nam služi za primjer pitanja koje će sadržavati upitnik za standard S1.

Izvor: eur-lex.europa.eu

Ovim S1 standardom zahtijeva se i objašnjenje načina na koji takvi učinci, kao i ovisnosti poduzeća o vlastitoj radnoj snazi, mogu stvoriti značajne rizike ili prilike za poduzeće. Na primjer, kad je riječ o jednakim mogućnostima, diskriminacija žena pri zapošljavanju i promaknuću može smanjiti pristup poduzeća kvalificiranoj radnoj snazi i naštetiti njegovu ugledu. S druge strane, politike za veću zastupljenost žena u radnoj snazi i na višim razinama rukovodstva mogu imati pozitivne učinke, kao što su povećanje broja potencijalnih kvalificiranih radnika i poboljšanje ugleda poduzeća.

S1 obuhvaća i osobe koje su u radnom odnosu s poduzećem („zaposlenici”) i radnike koji nisu u radnom odnosu, koji mogu biti osobe koje su potpisale ugovore s poduzećem o obavljanju radova („samozaposlene osobe”) ili osobe koje se prvenstveno bave „djelatnostima zapošljavanja”.  Informacije koje je potrebno objaviti u vezi s radnicima koji nisu u radnom odnosu ne utječu na njihov status u skladu s važećim radnim pravom.

On ne obuhvaća radnike u početnom ili daljnjem dijelu lanca vrijednosti poduzeća jer su te kategorije radnika obuhvaćene standardom ESRS-S2 koji se zove Radnici u lancu vrijednosti. S2 se standardom od poduzeća zahtijeva da opišu vlastitu radnu snagu, uključujući ključna obilježja zaposlenika i radnika koji nisu u radnom odnosu ali pripadaju toj radnoj snazi. Taj opis korisnicima omogućuje da razumiju strukturu vlastite radne snage poduzeća i pomaže kontekstualizirati informacije navedene u drugim objavama.

Cilj S1 standarda je i pružiti korisnicima uvid u kojoj mjeri poduzeće ispunjava ili poštuje međunarodne i europske instrumente i konvencije o ljudskim pravima, uključujući Međunarodnu povelju o ljudskim pravima; UN-ova vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima te Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća; Deklaraciju Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu i temeljne konvencije Međunarodne organizacije rada; Konvenciju UN-a o osobama s invaliditetom; Europsku konvenciju o ljudskim pravima; revidiranu Europsku socijalnu povelju; Povelju Europske unije o temeljnim pravima te prioritete politika EU-a utvrđene u europskom stupu socijalnih prava i propisima EU-a, uključujući pravnu stečevinu EU-a o radnom pravu.

Zaključak

Europska unija se u potpunosti posvetila poticanju poslovne i okolišne održivosti, etičnosti, odnosa sa zaposlenicima, klijentima, dobavljačima, dioničarima, javnom upravom i lokalnom zajednicom. To čini kroz uvođenje mjerenja i izvještavanja velikih i malih poduzeća koje su prisutne na Europskom tržištu. Usvajanjem Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti, i usvajanjem dva osnovna i deset specifičnih standarda izvještavanja, promijenit će se poslovna politika mnogih velikih korporacija kao i srednjih i manjih tvrtki. Briga o okolišu, vlastitim radnim snagama, etičnosti, kupcima i mnogim dionicima poslovanja morat će biti u fokusu tvrtki. Budući da se radi o zahtjevnim izvješćima, poduzeća će morati ili obučiti određene zaposlenike koji će se baviti tim izvješćima, ili će angažirati vanjske suradnike za to.

Standard ESRS-S1, koji smo detaljnije opisali u ovom tekst,  bi trebao predstavljati temelje za novu korporativnu politiku i priliku za tvrtke da, uz smjernice direktive, ojačaju svoj ugled i položaj na tržištu i da poboljšaju odnose sa svojim zaposlenicima. Ovaj standard predstavlja i regulatorni okvir u kojemu tvrtke osiguravaju svoju transparentnost u odnosu s vlastitom radnom snagom, kao i u odnosu s preuzimanjem odgovornosti u svladavanju rizika i upravljanja prilikama. Ulaganje u vlastitu radnu snagu tvrtkama može donijeti dobrobit kroz stvaranje motivirajućih i ugodnih radnih okruženja, što u konačnici rezultira poslovnim uspjesima, pozicionira tvrtku kao poželjnog poslodavca i smanjuje operativne troškove zapošljavanja i osposobljavanja.

Zašto neki "perfekcionisti" teže nađu posao?

Postoje dvije vrste perfekcionista. To su oni koji to doista jesu i oni koji to žele biti. Iako je uvriježena uzrečica da savršenstvo ne postoji, mnogi teže savršenstvu i žele tako izgledati, zvučati i ponašati se. U informatici se algoritmi moraju savršeno izvršavati, jer je to jedini način da sustav pravilno radi, postavlja se pitanje je li tako i s ljudima? Perfekcionizam je u porastu, a ipak kod ljudi postaje sve manje popularan, saznajte u nastavku zašto je to tako.

 Foto: Erika R., Pixabay

Na jednom predavanju predstavljanja knjige autorica je rekla kako je cijeli život težila perfekcionizmu i da je proživjela život kakav nije htjela dok nije postala "svoja". Rekla je da se osjećala usamljeno i odbačeno sve dok nije "odbacila masku". Isto tako, ispričala je priču o prodajnoj predstavnici aparata za kavu po šoping centrima kojoj je uspjeh prodaje porastao kada bi prilikom prezentacije aparata odglumila da joj se nehotično prosula kava. To je kupce značajno privlačilo u odnosu na  "dosadne" prezentacije, koje su se odvijale savršeno. Zašto ljudi u stvari vole nesavršenstvo kod drugih, a teže svome savršenstvu?

Što je u stvari perfekcionizam i koje su pozitivne, a koje negativne njegove strane?

Perfekcionizam je dvosjekli mač. Iako može poticati na postizanje visokih standarda i uspjeha, može također uzrokovati značajan stres, odgađanje zadataka i osjećaj nezadovoljstva. Statistike i istraživanja pružaju uvid u njegove učinke, posebno na mentalno zdravlje i društvene odnose. Evo nekoliko ključnih točaka:

Pozitivne strane perfekcionizma:

-Ljudi s perfekcionističkim težnjama često teže izvrsnosti i postižu visoke rezultate u obrazovanju i karijeri jer kroz perfekcionizam nalaze motivaciju i doživljavaju uspjeh.

-Perfekcionisti obraćaju pažnju na detalje, što može biti korisno u područjima gdje su preciznost i točnost ključni, poput rada u tehnološkom i zdravstvenom sektoru.

Negativne strane perfekcionizma:

-Prema studiji objavljenoj u časopisu Psychological Bulletin (2016.), perfekcionizam je u velikoj mjeri povezan s depresijom, tjeskobom i povećanim rizikom od izgaranja. Perfekcionisti se često bore sa strahom od neuspjeha, što može pridonijeti niskom samopouzdanju i osjećaju nesigurnosti. Oni teže radu preko svojih mogućnosti kako bi zadovoljili svoje visoke standarde, što može dovesti do sindroma izgaranja (burnout).

-Istraživanja pokazuju da mnogi perfekcionisti odgađaju zadatke (prokrastinacija) iz straha da rezultat neće biti savršen. Studija Sveučilišta Carleton (Kanada) otkrila je da perfekcionizam povećava sklonost prokrastinaciji za 30–40 posto.

-Perfekcionisti mogu imati nerealna očekivanja od sebe i drugih, što često dovodi do konflikata i osjećaja usamljenosti, vodećih problema u međuljudskim odnosima.

-Perfekcionizam može ograničiti kreativnost i prilagodljivost, osobine koje su ključne za uspjeh u modernim, brzo mijenjajućim radnim okruženjima što može izazvati negativan dugoročni učinak na karijeru.

Zašto neki poslodavci izbjegavaju zapošljavati perfekcioniste?

Pojedini poslodavci znaju iz iskustva da, iako se perfekcionisti često percipiraju kao produktivni, njihova sklonost da sve naprave savršeno može usporiti radni proces. Ovo može biti problem u radnom okruženju koje zahtijeva brze odluke i prilagodljivost. Savršeni nisu privlačni zbog njihove savršenosti, već zbog toga kako se ponašaju kada se nosi s nesavršenostima, jer to otkriva njihov pravi karakter.

Perfekcionisti često osjećaju da nitko drugi neće obaviti zadatak "dovoljno dobro" kao oni i imaju problema s delegiranjem posla. To može uzrokovati preopterećenje, kao i frustracije kod kolega, koji osjećaju nepovjerenje. Isto tako, perfekcionisti mogu biti preosjetljivi na kritiku i teško prihvaćati povratne informacije, što može utjecati na njihov profesionalni razvoj i odnose s kolegama i nadređenima.

I sama sam u velikoj mjeri perfekcionist ali cijeli život radim na sebi i s vremenom sam razvila toleranciju na pogreške i smanjila prag za visoke ciljeve. Mislim da sam dosta naučila i od drugih koji nisu ni blizu perfekcionizma, a uspješni su baš zbog načina kako se nose s gubicima, pogreškama i lakoćom osvajanja drugih.

Savršene vs. nesavršene prezentacije prodajnih predstavnika

Uzela sam primjer usporedbe prodajnih predstavnika.

Savršene prezentacije:

Mogu impresionirati tehničkom točnošću i profesionalnošću, ali mogu djelovati distancirano ili nepristupačno. Publika može imati osjećaj da je "prodaja" prisilna, što umanjuje povjerenje.

Nesavršene prezentacije:

Govornik s nesavršenostima često djeluje iskrenije, što olakšava povezivanje s publikom. Greške, humor, ili improvizacija mogu učiniti prezentaciju zanimljivijom i simpatičnijom. Ljudi preferiraju one koji im izgledaju "slični", a nesavršenosti pomažu u stvaranju te sličnosti.

U prodaji ili društvenim interakcijama, malo nesavršenosti može biti prednost, jer stvara osjećaj opuštenosti i povjerenja, kao u primjeru prolivene kave s početka našeg teksta.

Psiholozi objašnjavaju zašto dosta ljudi, u stvari, "zazire" od perfekcionista?

Ovo je zanimljivo pitanje jer otkriva složene dinamike ljudskih odnosa i percepcije perfekcionizma. Postoji određena istina u tvrdnji da ljudi mogu zazirati od perfekcionista i preferirati one koji pokazuju nesavršenosti. Ovaj fenomen ima temelje u psihologiji i društvenim interakcijama. Ljudi često preferiraju nesavršenost jer ona signalizira autentičnost, emocionalnu dostupnost i povezanost.

Perfekcionisti često imaju visoke standarde ne samo za sebe, već i za druge i stvaraju osjećaj visokih očekivanja, iako impresivni, mogu djelovati zastrašujuće ili previše zahtjevno. To može izazvati osjećaj nelagode ili pritiska kod ljudi koji se boje da neće ispuniti ta očekivanja. Oni nekada mogu djelovati rigidno i manje spontano, što može otežati povezivanje na emocionalnoj razini. Ljudi se mogu osjećati procijenjeno ili kritizirano u društvu perfekcionista, čak i ako kritika nije izražena, što može umanjiti privlačnost u socijalnim i profesionalnim interakcijama.

Ja sam to osjetila na svojoj koži tijekom studija i rada u timovima. Ja sam uvijek htjela da timske zadatke predajemo barem jedan dan prije roka, a bilo je ljudi u timu koji su htjeli još te rokove produljivati. Jedna mi je kolegica iskreno rekla da ne želi biti u mom timu na sljedećem predmetu, ne zato što joj nisam draga nego zato što me ne može pratiti u mojoj ambiciji za perfekcionizmom i ona se osjećala postiđeno i nelagodno jer je većinom kasnila u izvršavanju svojih dijelova zadataka. Ni malo joj nisam zamjerila, nego sam joj bila zahvalna na njenoj iskrenosti, jer mi je pomogla da malo popustim i probam se bolje prilagoditi. Na kraju smo svi položili predmet mada je nečiji prosjek ocjena bio nizak, a nečiji visok. Meni je ipak važno da smo svi ostali prijatelji i da smo svi poradili na sebi.

Zašto su nesavršene osobe često privlačnije i bolje prihvaćene u društvu?

Efekt "prijateljske nesavršenosti" (Pratfall Effect) je objašnjen kroz istraživanja koja pokazuju da ljudi koji pokazuju male nesavršenosti mogu izgledati simpatičnije i ljudskije. Na primjer, studija Elliota Aronsona još iz 1966. otkrila je da su ljudi s "malim gafovima" percipirani kao privlačniji, jer njihova nesavršenost čini da se drugi osjećaju ugodnije.

Ljudi cijene iskrenost i prirodnost, a nesavršenost često signalizira autentičnost. Savršena prezentacija ili ponašanje može djelovati neprirodno i izazvati sumnju. Nesavršeni ljudi stvaraju opušteniju atmosferu jer ne zahtijevaju savršenstvo zauzvrat, čineći odnose ugodnijima. Pokazivanje ranjivosti kroz nesavršenost može potaknuti povezanost jer ljudi prepoznaju zajedničku ljudsku sklonost pogreškama.

Što nam govore statistike?

Studija iz 2017. (Psychological Bulletin) analizirala je podatke od 40.000 studenata u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji tijekom 27 godina. Rezultati pokazuju da je stopa perfekcionizma značajno porasla, posebno društveno propisanog perfekcionizma (percepcija da društvo očekuje savršenstvo).

Generacija Z i milenijalci češće pate od perfekcionizma zbog visokih društvenih očekivanja i prisutnosti društvenih mreža.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), za koju sam svojevremeno radila pa iz osobnog iskustva znam koliko se oni bave problemima mentalnog zdravlja populacije, navodi da perfekcionizam može biti faktor rizika za poremećaje poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) i generalizirane anksioznosti.

Zaključak

Istraživanja pokazuju da je stopa perfekcionizma u porastu, a on postaje sve manje popularan. Zvuči zbunjujuće, ali očito ima objašnjenje. Perfekcionizam može biti koristan kad je uravnotežen, ali pretjerani perfekcionizam često uzrokuje više štete nego koristi. Statistike jasno pokazuju da je porast stope perfekcionizma povezan s izazovima modernog društva, uključujući pritiske s društvenih mreža i visoka očekivanja u obrazovanju i karijeri. Ovi trendovi naglašavaju potrebu za dubljim razumijevanjem kako perfekcionizam utječe na različite aspekte života, uključujući radne odnose i osobne interakcije. Prepoznavanje ovih utjecaja može pomoći u razvoju strategija za ublažavanje negativnih posljedica perfekcionizma i poboljšanje kvalitete života.

Na bivšem poslu sam imala kolegu koji je izgleda kao robot u ljudskom obliku, uvijek točan, precizan i kompetentan u svome poslu, ali s njime nije bilo opuštenih razgovora. Pored njega sam se nekad osjećala nespretno jer ga nisam uvijek mogla pratiti. Nije se nikada družio s kolegama za vrijeme pauze. Radio je dugi niz godina i odjednom je dao otkaz i otišao, nitko nije znao zašto...

Perfekcionisti mogu imati izazove u pronalaženju i zadržavanju posla zbog nerealno visokih očekivanja, straha od pogrešaka i sklonosti izgaranju. Međutim, to nije univerzalno pravilo jer u okruženjima gdje su detaljnost i preciznost cijenjeni, perfekcionisti mogu briljirati. Ključ je u prepoznavanju i upravljanju perfekcionističkim tendencijama, kako bi se izbjegle negativne posljedice. Ljudi često preferiraju nesavršenost jer ona signalizira autentičnost, emocionalnu dostupnost i povezanost. Perfekcionisti, iako impresivni, mogu djelovati zastrašujuće ili previše zahtjevno. U prodaji ili društvenim interakcijama, malo nesavršenosti može biti prednost, jer stvara osjećaj opuštenosti i povjerenja. Savršeni nisu privlačni zbog njihove savršenosti, već zbog toga kako se ponašaju kada se nosi s nesavršenostima – jer to otkriva njihov pravi karakter.

Ključna preporuka: Rad na prihvaćanju nesavršenosti i postavljanju realističnih ciljeva može pomoći u prevladavanju negativnih posljedica perfekcionizma. Bit je u prihvaćanju da savršenstvo nije nužno za vrijednost, uspjeh ili sreću, i da je dovoljna ljudska autentičnost i trud. Svako prihvaćanje nesavršenosti nam pomaže da budemo svoji i čak nas čini atraktivnijima društvu i poslovnim okruženjima. Perfekcionisti možda ostave dobar početni dojam pri zapošljavanju, ali sigurno imaju problem kasnije zadržati posao na kojem će i sami biti sretni, a i shvaćeni od svojih nadređenih. Ako ste i sam sebi šef vaši su klijenti osobe koje su vam na neki način nadređene pa i u odnosu s njima morate naći balans. Tako da, ako ste perfekcionist radite na sebi kako bi promijenili razmišljanja, suspregnuli nerealistične ciljeve i razvili toleranciju na pogreške. Nemojte se stidjeti svoga nesavršenstva, nekada ga otvoreno pokažite i budite svoji, a one vaše pozitivne strane perfekcionizma njegujte.

Što nam je izmijenjeni Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina donio?

Na sjednici održanoj 13. prosinca 2024. godine Sabor je s većinom glasova usvojio Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Ta izmjena Zakona nije baš puno odjeknula u medijima mada je važna svim onima koji posjeduju nekretnine (stan, kuću, zemlju i sl..) na katastarskim česticama u građevinskim i oko građevinskih područja, na kojima se odvija najmanje 80 posto gospodarske djelatnosti, a na kojima do sada nije bila službena državna izmjera radi utvrđivanja granica. Sve u svrhu potpune uspostave novog katastarskog operata takozvane Baze zemljišnih podataka. Što se točno mijenja objasnit ćemo u nastavku.

Foto: emajstor.hr

Najnovija izmjena Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina sadrži najvažnije zakonske promjene koje se odnose na odredbe koje propisuju postupak katastarske izmjere, koja predstavlja temelj za sustavnu obnovu zemljišnih knjiga kroz uspostavu novog katastarskog operata, jedinstvene baze koja spaja podatke katastra i zemljišnih knjiga, a koji se zove "Baza zemljišnih podataka" ili skraćeno BZP.

BZP sastoji se od podataka iz katastra nekretnina o imenu katastarske općine, broju katastarske čestice, obliku, površini, izgrađenosti i načinu uporabe te podataka iz zemljišne knjige o nositeljima knjižnih prava, pravnim činjenicama i osobnim odnosima. U BZP tijela nadležna za katastar nadležna su za katastarske podatke, a zemljišnoknjižni sudovi za podatke o nositeljima knjižnih prava, pravnim činjenicama i osobnim odnosima. 

Ovom izmjenom Zakona uvode se promjene u načinu prikupljanja podataka o katastarskim česticama i osobama koje sudjeluju u postupcima katastarske izmjere. Definiraju se postupci obavještavanja, pozivanja i sudjelovanja svih osoba koje sudjeluju ili imaju interes sudjelovati u tim postupcima i detaljno se propisuju radnje u izradi, pregledu i potvrđivanju geodetskih elaborata. 

Isto tako, propisuje se da se katastarski operat otvara istovremeno s otvaranjem zemljišne knjige, te se usklađuju postupci s onima propisanima Zakonom o zemljišnim knjigama. 

Kako su priopćili iz Državne geodetske uprave navedene izmjene utjecat će na osiguravanje suvremenog i učinkovitog sustava zemljišne administracije koji bi trebao doprinijeti povećanju pravne sigurnosti u postupanju s nekretninama, poticati i ubrzavati procese ulaganja u nekretnine i poboljšati funkcioniranje tržišta nekretnina.

O čemu se točno radi?

Ako se vratimo malo u 2021. godinu možemo se podsjetiti kako je Hrvatski sabor 1. listopada 2021. donio program koji se službeno zove „Višegodišnji program katastarskih izmjera građevinskih područja za razdoblje 2021. - 2030.“ temeljen na Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina,  koji nalaže donošenje  „Programa obnove zemljišnih registara putem katastarskih izmjera“.  Aktivnostima iz Programa bi se trebali osigurati ažurni podaci o nekretninama u građevinskim područjima u Republici Hrvatskoj i područjima oko građevinskih područja koji su važni za razvoj gradova i općina, županija i države te u kojima se obavlja više od 80 posto gospodarskih aktivnosti, a koji su nužni za nesmetan promet nekretninama, prostorno planiranje i gradnju, za poslove zaštite prirode i okoliša, održivi razvoj.

Kako je Zakon već stupio na snagu krajem 2021. godine, tijekom zadnje dvije godine aktivno se počeo provoditi. Ipak, tijekom provođenja Zakona  uočeni su neki nedostaci i nejasnoće zbog kojih se išlo u novu izmjenu Zakona. 

Prema riječima saborske zastupnice Anke Mrak Taritaš ovaj projekt obuhvaća izmjeru i novo određivanje granica za 9,7 posto površine Republike Hrvatske, odnosno 550.000 hektara zemlje koje pripadaju pod 3.450 katastarskih općina u dijelovima u kojima se odvija 80 posto gospodarskih djelatnosti. Prema podacima DGU-a za sada je završena katastarska izmjera u 356 katastarskih općina, trenutno je u tijeku katastarska izmjera u 73 jedinice lokalne samouprave i obuhvaćeno je 380.000 katastarskih čestica.

Nejasnoće koje su se javile tijekom provođenja starog Zakona su se većinom odnosile na način obavještavanja svih sudionika u postupku izmjere, a to se odnosi na vlasnike, suvlasnike, međaše i sve koji vide pravni i osobni interes na tim katastarskim česticama za koje se uspostavlja izmjera. Vjerojatno ste uočili reklamu na televiziji od Državne geodetske uprave gdje su nas pozivali da se odazovemo. Iskreno meni nije odmah bilo jasno kome i kada se trebamo odazvati, pa sam se posvetila proučavanju Zakona.

Isječci iz izmijenjenog Zakona

Prema članku 45. Zakona sudionici su „Osobe upisane u katastarski operat, zemljišnu knjigu, kartone zemljišta, pologe isprava, osobe koje su upravitelji nekretnina i druge osobe koje imaju pravni interes sudjeluju u postupcima katastarske izmjere i izrade katastarskog operata katastra nekretnina".

Prema članku 46. "Osobe iz članka 45. ovoga Zakona na području na kojemu se provodi katastarska izmjera dužne su na dan koji je određen pozivom pokazati lomne točke granica zemljišta za koja će se osnovati katastarske čestice sukladno odredbama ovoga Zakona. Poziv na obilježavanje granica zemljišta dostavlja se osobama iz članka 45. ovoga Zakona u skladu s člankom 73.a ovoga Zakona. Za nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske te za opća i javna dobra, poziv dostavlja se nadležnom tijelu sukladno zakonu kojim se uređuje upravljanje nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno pravnoj osobi koja na temelju posebnih zakona upravlja nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske odnosno općim i javnim dobrima. U postupku obilježavanja lomnih točaka granica zemljišta izvoditelj osigurava stručnu pomoć i trajne međne oznake. Obilježavanje lomnih točaka granica zemljišta trajnim međnim oznakama u okviru ugovorenih poslova obavlja izvoditelj. Dokazi o obavljenoj dostavi poziva prilažu se elaboratu katastarske izmjere.“

U postupku obilježavanja granica zemljišta izvoditelj izrađuje popis katastarskih čestica u kojem osobe koje su pokazale lomne točke granica zemljišta, a koje je izvoditelj obilježio i prikazao na skici izmjere, potpisom iskazuju suglasnost s obilježenim granicama zemljišta. Ako neka od osoba nije suglasna s obilježenim granicama zemljišta na granici njihovih katastarskih čestica, takva granica označuje se spornom.

Sada se sigurno pitate na koji način će se pozivati vlasnike čestica kojima se obilježavaju granice. To objašnjava izmijenjeni članak 73.a ovoga Zakona i nalaže sljedeće:

"(1) Pismena u postupcima katastarske izmjere i izrade geodetskih elaborata dostavljaju se na adrese za koje je utvrđeno da se dostava može izvršiti. (2) Kad osobna dostava nije obvezna, a osoba kojoj se pismeno iz stavka 1. ovoga članka dostavlja ne zatekne na adresi iz pismena, dostavljač će ostaviti pismeno kod punoljetne osobe zatečene na adresi ili u kućni kovčežić ili pretinac, a u tom se slučaju na pošiljci i dostavnici naznačuje dan i način dostave. (3) Dostava se smatra obavljenom danom uručenja naslovljenoj osobi, ostavljanjem pismena punoljetnoj osobi zatečenoj na adresi, odnosno danom ostavljanja pismena u kućnom kovčežiću ili pretincu. (4) Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi (npr. nepoznat, odselio, umro i sl.), pismeno će vratiti pošiljatelju, uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti. (5) Pismena za koja je razvidno da se dostava ne može izvršiti te pismena iz stavka 4. ovoga članka objavit će se na oglasnoj ploči Državne geodetske uprave. (6) Smatrat će se da je dostava obavljena osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču Državne geodetske uprave. (7) Oglasna ploča Državne geodetske uprave vodi se elektronički.“

Što ako se ne odazovete?

Ako niste u mogućnosti doći u navedeno vrijeme, obilježavanju čestice mogu pristupiti vaši nasljednici, osobe u bližoj rodbinskoj vezi ili treće osobe uz predočenje osobne iskaznice i punomoći izdane od strane nositelja prava na zemljištu (ovlaštenje nije potrebno ovjeravati kod javnog bilježnika). Osoba koja umjesto vas pristupa obilježavanju mora znati vaš OIB, adresu prebivališta i broj telefona te mora biti informirana o katastarskoj čestici čijem obilježavanju pristupa.

Ako se osobe iz članka 45. ovoga Zakona nisu odazvale pozivu na obilježavanje, izvoditelj će za potrebe iskazivanja katastarskih čestica u elaboratu katastarske izmjere:
   1. kao granice zemljišta preuzeti obilježene granice susjednih zemljišta u postupku obilježavanja iz članka 46. ovoga Zakona, a ako isto nije moguće
   2. preuzeti podatke o lomnim točkama međa i drugih granica katastarskih čestica iz postojećeg katastarskog operata uz prethodno odobrenje osobe za provedbu tehničkog nadzora nad poslovima katastarske izmjere te nadležnog područnog ureda za katastar odnosno ureda Grada Zagreba.

Nakon izmjere, izvođač će napraviti službeni elaborat i pozvati spomenute sudionike na njegovo predočavanje. U postupku predočavanja elaborata katastarske izmjere nazočne osobe potvrđuju da su im podaci o katastarskim česticama predočeni te potpisuju izjavu kojom potvrđuju da su suglasni s predočenim podacima o katastarskim česticama u popisnom listu i izvodu iz katastarskog plana s koordinatama katastarske čestice, kao i da su upoznati s posljedicama ne prilaganja akata. Kada nazočna osoba nije suglasna s predočenim podacima o katastarskim česticama, može iskazati s kojim podacima nije suglasna, o čemu izvoditelj sastavlja bilješku i obavlja terenski očevid.

Za još detalja izmijenjenog Zakona i podrobnije upute pogledajte pojedinosti Konačnog prijedloga usvojenog Zakona.

Što ako se ne možete usuglasiti sa susjedom oko međe?

Nositelji prava na katastarskim česticama koji se ne mogu usuglasiti oko međe, jer svaki ima svoje mišljenje od kojeg ne odstupa, obilježavaju svaki svoj prijedlog međe. Međne oznake moraju označiti različitim bojama, a spor će riješiti nadležni sud uobičajenim postupkom. Kako sudski spor košta i traje vremenski dugo u interesu je stranaka da se probaju dogovoriti na licu mjesta kako bi, nakon obnovljene zemljišne knjige i obnovljenog katastarskog operata, imali čiste papire za svoju nekretninu. U ovakvim situacijama je zato nužna prisutnost kod izmjere svih zainteresiranih osoba.

Zaključak

Na sjednici Sabora na kojoj se razgovaralo o Konačnom prijedlogu izmjena ovoga Zakona oporba je postavila pitanje zašto se platforma e-Građani ne koristi za pozivanje, predstavljanje elaborata i za dalje sudjelovanje u ovome programu. Odgovoreno je da je sve to omogućeno kroz Zakon o opće upravnom postupku ali detalje postupka nisu objasnili.

Zaključujem da je lako moguće da u ovome postupku katastarske izmjere budete zakinuti ako ne dobijete informaciju o datumu izmjere, i ako vaši podaci o vlasništvu nisu ažurirani u katastru na adresi na kojoj primate poštu, jer iskreno zaista ne znam tko svaki dan pregleda oglasnu ploču bilo koje državne uprave, a posebno geodetske. Oporba je reagirala i s pitanjem što je s osobama iz ruralnih područja koji nemaju pristup elektroničkoj oglasnoj ploči, pa je odgovor gospođe Bošnjak, koja je u Saboru predstavila predlagatelje ovog Zakona, bio da oni koji ne dobiju poziv će vjerojatno čuti o izmjeri preko javnih skupova koji se rade većinom u ruralnim sredinama i da se vjeruje da su građani itekako upoznati sa situacijama kada se radi o obilježavanju međa i da iskazuju interes u mjestima gdje inače žive i obitavaju.

Iskreno, s obzirom na veliku nesređenost zemljišnih knjiga i katastra u dijelu vlasništva gdje postoje parcele s po 50 i više suvlasnika, od kojih pola nije više živo, a pola ih nije nikad dalo adresu stanovanja ili OIB, definitivno nije lako sve sudionike pozvati. Vjerujem da je kroz ovaj projekt, i država postala svjesna vitalne važnosti sređivanja vlasničke strukture na nekretninama i u katastru i u zemljišnim knjigama i da će probati ubrzati rad sudova u ovom području. Ovdje država ovisi o radu sudova koji rješavaju vlasništvo nad nekretninama i mislim da je skoro svaki od čitatelja već bio u prilici doći do neke vrste "zida" jer se nije mogao uknjižiti i upisati svoje vlasništvo jer mu možda čestica ima pola suvlasnika nepoznatog boravišta i kada hoćete dokučiti tko su onda opet naiđete na novi zid gdje takvih nepoznatih suvlasnika u bazama MUP-a ima pedesetak i više s istim imenom i prezimenom, pa sud ne zna koga pozvati i odbacuje predmet. Kada bi sve adrese posjednika i vlasnika nekretnina u zemljišnim knjigama bile točne onda ne bi niti trebalo raditi javne pozive ili skupove.

Zato je prvo je trebalo javno pozvati sve vlasnike i posjednike nekretnina da prijave svoje točne adrese na nekretninama i olakšati im da to mogu napraviti i preko e-Građani ili slične platforme a onda ići na izmjere i zadiranje u međe i vlasništvo. Zbog toga mi se čini da će se ovaj projekt odužiti mimo zadanih rokova, ali važno je biti upućen i pratiti njegovu implementaciju, da na kraju vlasnici ne bi bili oštećeni kod novih izmjera i određivanja međa njihovih nekretnina.